Postoji li sadašnjost?

[anonymus]

Jednostavko kaže:

Ovo je, čini se, općeprihvaćeno mnijenje. Ne znam zašto ljudi misle da se sve vrti oko čovjeka - to je čisti antropocentrizam ili Ja-izam. Mi smo dio svijeta kao cjeline, a ne samo onoga dijela svijeta o kome imamo 'informacije'. Ne možemo shvatiti ni sami sebe izvan konteksta cjeline. O cjelini ne moramo imati sve informacije, ali možemo imati opće principe. Ti opći principi moraju biti sagledani iz perspektive u kojoj se gubi razlika između 'Ja' i 'Ne-Ja'. Inače uvijek dobivamo nekakvu' baš me briga' filozofiju.

Čuj, malo si zalutao.
ovakvi pojmovi, kada se diskutira i filozofira o njima, jesu isključivo produkt čovjeka, i njihovo shvačanje, i prema tome definiranje uvelike ovisi o našj percepciji.
do nedavno smo pokušavali definirati prostor i veijeme odvojeno, nije uspjelo, naravno zato jer je to jedno te isto, tj prosorno-vremenski kontinuum
ta stvar se nije ništa promjenila, promjenila se naša percepcija te stvari, zato imamo i novu definiciju za to.

isto ti je i sa prošlošču i sa budučnošču.
sada ih pokušavamo definirati kao odvojene pojmove, pitanje je vremena kada čemo shvatiti da je to jedno te isto (kao naprimjer što je bilo sa prostorom i vremenom)

tako da nije da se sve vrti oko čovjeka, nego se definiranje pojmova vrti oko čovjekove percepcije

[Sigmund]

Formalno, sadašnjost jest točka na vremenskom pravcu, ali svijest ne doživljava sadašnjost kao točku, nego je ta sadašnjost "razmazana" po pravcu, odnosno zauzima jedan veći ili manji odsječak tog vremenskog pravca. Neposredna prošlost je uključena u tu fenomenološku sadašnjost. To je "retencija", koja nije baš sasvim isto što i memorija. A uključena je i nesposredna budućnost, kao "protencija", tj. neposredna anticipacija. Trajanje retencije i protencije je različito, ovisno o intencionalnoj situaciji (onome na što je svijest usmjerena). Bilo bi zanimljivo istražiti koliko bi maksimalno moglo biti trajanje retencije i protencije.

[Jednostavko]

Ne znam je li ovo dobar primjer. Pretpostavimo da netko izgovori riječ NAPOKON. Drugi sluša. U kojem trenutku on zapravo čuje tu riječ? Vjerojatno u trenutku kada čuje glas K. Prije toga moglo je biti NAPOR, NAPOMENA, NAPOLITANKE... Ali nakon K on već anticipira ostatak riječi. Sada se možemo pitati je li on cijelu riječ čuje u trenutku K ili je cijelo vrijeme od prvog N do zadnjeg N samo jedan trenutak?

[Jednostavko]

anonymus kaže:

Čuj, malo si zalutao...

Vjerojatno se nisam dobro izrazio. Ono što sam zapravo htio reći je da postoje dva pojma vremena, ono fizičko (objektivno) i ono subjektivno (kako ga mi doživljavamo). Radi se o tome da je ipak riječ o istom vremenu pa bismo ga dakle trebali sagledati 'u jednom komadu' tako da nekako nadiđemo oba ova jednostrana gledišta.

[Lee Champa]

Sigmund kaže:

Formalno, sadašnjost jest točka na vremenskom pravcu, ......

To je jedini odgovor!
Sve drugo je već prošlost. A to što mi sadašnjost "rastežemo" u vremenu kak nam paše, je neka umjetnost.
Kad je vidim tvoj treptaj oka to je već duuuboooka prošlost.

[2+2=3]

Jednostavko kaže:

Ovo je, čini se, općeprihvaćeno mnijenje. Ne znam zašto ljudi misle da se sve vrti oko čovjeka - to je čisti antropocentrizam ili Ja-izam. Mi smo dio svijeta kao cjeline, a ne samo onoga dijela svijeta o kome imamo 'informacije'. Ne možemo shvatiti ni sami sebe izvan konteksta cjeline. O cjelini ne moramo imati sve informacije, ali možemo imati opće principe. Ti opći principi moraju biti sagledani iz perspektive u kojoj se gubi razlika između 'Ja' i 'Ne-Ja'. Inače uvijek dobivamo nekakvu' baš me briga' filozofiju.

tako je
trebali bi shvaćati svijet s manje ega i narcizma.
nismo mi mjerilo svega.
ne postoji sve zbog nas.
ali prokužit ćemo i mi jednom ovu zagonetku zvanu postojanje.
valjda.

[planinar]

Pojam sadašnjosti je umna konstrukcija, plod ljudske analitičke sposobnosti i djelovanja do koje se dolazi posredno, percepcijom promjena u vremenu i definiranjem pojmova prošlosti i budućnosti.

Čovjek je razumskom analizom svjestan da sebe ne percipira u sadašnjosti, nego uvijek u prošlosti, jer je sadašnjost neki beskonačno mali odsječak vremena, toliko kratak da već prođe kad se na njega obrati pažnja.

U "modu" svakodnevnog djelovanja, pak, sadašnjost je percipirana kao ujedno vremenski bliska prošlost i budućnost. Tako, recimo, kad čovjek uđe u autobus, onda percipira sadašnjošću i tijek, vrijeme dogledne vožnje do odredišta, što je bliska budućnost.

Budući vrijeme uvijek teče, i čovjek teče (stari) s vremenom i prostorom, pa se čovjek sadašnjosti može gledati kao odsječak, presjek - zaustavljen "tijek ukupne skupljene prošlosti". Kao npr. zaustavljena gruda snijega u svom kotrljanju u zatečenoj veličini. Naime, čovjek sadašnjeg trenutka je uvijek čovjek sinteze njegove prošlosti u gibanju, gdje to gibanje dodaje novi element koji time postaje prošlost.

No, čovjek sadašnjosti je i čovjek svoje aktivne djelujuće budućnosti (ona djeluje na njega), budući je čovjekom unaprijed zadat neki njemu konkretno pridružen biološki sat. Njegova budućnost time nije otvorena, nego zatvorena, definirana.

I onda, što preostaje nego reći i za budućnost da je već prošlost, jer je to budućnost određena u prošlosti ili samom prošlošću, i ne samo tog konkretnog čovjeka, nego genima predaka, prošlošću vrste.

Zaključak: sadašnjost čovjeka je sintetizirana prošlost u trenutku njegova prostornovremenskog gibanja. gdje je i budućnost sastavni dio te sinteze.

[servantes]

Čovjek egzistira u sadašnjosti. Prošlost je samo sjećanje, a budućnost očekivanje. Znači nema ni prošlosti ni budućnosti već samo i jedino sadašnjost.

[Lee Champa]

servantes kaže:

Čovjek egzistira u sadašnjosti. Prošlost je samo sjećanje, a budućnost očekivanje. Znači nema ni prošlosti ni budućnosti već samo i jedino sadašnjost.

Dok je ovo napisano to je duboka prošlost

[servantes]

Lee Champa kaže:

Dok je ovo napisano to je duboka prošlost

OK Zamisli da nemaš sjećanja. Kako bi znao da postoji prošlost?

[samting]

Ne postoji ni sadašnjost, ni prošlost ni budućnost. Vrijeme je alat čovjeka kojim lakše pojašnjava promjenu pojava, imenuje/označava određena dešavanja i pojednostavljuje komunikaciju. Sve šta postoji samo se sporije ili brže mijenja u interakciji sa ostatkom cjeline.

[Lee Champa]

samting kaže:

.....Vrijeme je alat čovjeka kojim lakše pojašnjava promjenu pojava,.....

I kada, po tvome, nastupa promjena iz sadašnjosti u prošlost?

[Jednostavko]

samting kaže:

Ne postoji ni sadašnjost, ni prošlost ni budućnost. Vrijeme je alat čovjeka kojim lakše pojašnjava promjenu pojava, imenuje/označava određena dešavanja i pojednostavljuje komunikaciju. Sve šta postoji samo se sporije ili brže mijenja u interakciji sa ostatkom cjeline.

Ne razumijem što bi trebala značiti promjena ako ne to da je nešto 'prije' bilo onakvo, a 'kasnije' ovakvo. Ako ne postoji ni 'prije' ni 'kasnije' onda ne postoji ni promjena. Mi naravno ne opažamo čisto vrijeme bez promjena, kao što ne opažamo ni čisti prostor bez objekata, ali kad isključiš prostor i vrijeme onda ne možeš zamisliti apsolutno ništa. Ja bar ne mogu.

[BeerMan]

zamislimo oštricu čiji je vrh toliko oštar da ne može biti oštriji i preko nje provlačimo film vremena (kojom brzinom? ne znam, možda brzinom svjetlosti ili nekom drugom najvećom mogućom brzinom u prirodi), dakle, sadašnjost je onaj trenutak kad se taj mali dio filma nađe na vrhu oštrice

[2+2=3]

znači, sadašnjost ne postoji jer se taj mali dio filma nikada ne nađe na vrhu oštrice (jer vrijeme konstantno teče) ili sadašnjost je uvijek jer se taj mali dio filma uvijek nalazi na vrhu oštrice?

[BeerMan]

2+2=3 kaže:

znači, sadašnjost ne postoji jer se taj mali dio filma nikada ne nađe na vrhu oštrice (jer vrijeme konstantno teče) ili sadašnjost je uvijek jer se taj mali dio filma uvijek nalazi na vrhu oštrice?

sadašnjost postoji, ali trenutak sadašnjosti tako kratko traje (u obliku najmanje moguće vremenske jedinice) da ju naš um ne može pojmiti

[2+2=3]

BeerMan kaže:

sadašnjost postoji, ali trenutak sadašnjosti tako kratko traje (u obliku najmanje moguće vremenske jedinice) da ju naš um ne može pojmiti

onda sadašnjost duže traje muhi nego čovjeku s obzirom da muha "osjeća" vrijeme 10 puta sporije od čovjeka
zato ju je onako teško uhvatiti.

[thirteen13]

2+2=3 kaže:

onda sadašnjost duže traje muhi nego čovjeku s obzirom da muha "osjeća" vrijeme 10 puta sporije od čovjeka
zato ju je onako teško uhvatiti.

Ne, muha ima pogled od 360 stupnjeva i osjeća najmanju promjenu u strujanju zraka. Sve vidi i sve osjeti prije nego ju klepneš sa novinama.

Meni ustvari nije jasan cijeli taj linearni koncept vremena. Možda se sve zaista dodađa istovremeno, ali naš mozak pod svaku cijenu svemu nastoji dati smisao i zato sve percipira kao linearnu liniju.

Teško je razlikovati stvarnost i percepciju stvarnosti.

[2+2=3]

thirteen13 kaže:

Ne, muha ima pogled od 360 stupnjeva i osjeća najmanju promjenu u strujanju zraka. Sve vidi i sve osjeti prije nego ju klepneš sa novinama.

Meni ustvari nije jasan cijeli taj linearni koncept vremena. Možda se sve zaista dodađa istovremeno, ali naš mozak pod svaku cijenu svemu nastoji dati smisao i zato sve percipira kao linearnu liniju.

Teško je razlikovati stvarnost i percepciju stvarnosti.

ne, ozb, gledao sam dokumentarac o muhama i one osjećaju vrijeme usporenije od nas, žive u onome što mi percipiramo kao slow motion (eng. usporeno vrijeme)

evo zanimljiv članak o tome, ako netko ne zna engleski prevest ću mu:
http://www.telegraph.co.uk/news/scie...cientists.html

također ima riječi o tome da mala djeca osjećaju vrijeme nešto sporije nego odrasli.

[thirteen13]

2+2=3 kaže:

ne, ozb, gledao sam dokumentarac o muhama i one osjećaju vrijeme usporenije od nas, žive u onome što mi percipiramo kao slow motion (eng. usporeno vrijeme)

evo zanimljiv članak o tome, ako netko ne zna engleski prevest ću mu:
http://www.telegraph.co.uk/news/scie...cientists.html

također ima riječi o tome da mala djeca osjećaju vrijeme nešto sporije nego odrasli.

Isti efekt se može izazvati i u ljudi sa raznim medikamentima. Granica između naše tjelesne kemije/percepcija vremena i matematičkih/fizikalnih dokaza uvijek su u nekom srazu.