Odmetanje u šumu

[La Baba yaga]

Ma znam samo...neda mi se kopat...

[La Baba yaga]

Mozda graditi na visoy nadmorskoy visini. Tamo nema komaraca.

[MagicMirror]

La Baba yaga kaže:

Ovo u zapresicu je mislim drvena kuca a slama je izolator. Bili su na tv-u. Inace mislim da se zapravo smije izgraditi kuca od slame i blata ali se nesmije u njoj zivjeti. Mada .. http://www.vecernji.hr/slavonija/gra...je-vune-622581...
No jos uvijek nismo rijesili osnovni problem. Komarce. onda dalje u sumi je moguce nedostupan internet. Kako skidati filmovi i serije? onda dalje u sumi nema ducana sa pive....a ako kupim odjednom zalihu od npr 10 gajbi necu se moci suzdrzati. :flip: mislim isto tako wc.....dobro meni je za pisanje dobar i lavabo.. no kuda ici srat? Mislim pa ne moze covjek zasrat okolis kuce. E tako ima jos problema ali treba rijesiti jedan po jedan. Brejnšitingom jel?

Educiraj se.

[Sigmund]

Pa ništa od ovoga nije u kontradikciji s onim što sam rekao.

Samo da pojasnim, da ne bude nesporazuma: očito je da osobina poprimanja seriva nema nikakve veze s recikliranjem izmeta. Npr. opće je poznato još od Rabelaisa (koji je to eksperimentalno utvrdio) da od svih mogućih objekata koji služe kao brisoguz, paperjasti ptić najbolje poprima serivo, a jasno je da ga ne reciklira.

[La Baba yaga]

MagicMirror kaže:

Educiraj se.

Tebi vidim ide brejnšiting bolje nego meni. a sto cemo s skidanjem filmovi onda?

[La Baba yaga]

austrijanci za brejnšiting vele klugšajsen zapravo se cesce upotrebljava imenica koja oznacava subjekt predaje ..... dakle klugšajser. Mi nemamo adekvatan prijevod za taj meni drag izraz.

[MagicMirror]

Sigmund kaže:

Samo da pojasnim, da ne bude nesporazuma: očito je da osobina poprimanja seriva nema nikakve veze s recikliranjem izmeta. Npr. opće je poznato još od Rabelaisa (koji je to eksperimentalno utvrdio) da od svih mogućih objekata koji služe kao brisoguz, paperjasti ptić najbolje poprima serivo, a jasno je da ga ne reciklira.

Forumaš kao moderni Pantagruel? Nije da nema smisla.

La Baba yaga kaže:

austrijanci za brejnšiting vele klugšajsen zapravo se cesce upotrebljava imenica koja oznacava subjekt predaje ..... dakle klugšajser. Mi nemamo adekvatan prijevod za taj meni drag izraz.

Sve ti je to - sranje. Ali čini mi se da ti ne moram tumačiti, vidim da imaš prakse.




Inače, zanimljivo mi je promatrati svu ovu nervozu brižljivo upakiranu u troslojni cinizam. Jasno mi je da nitko nije čitao Jungera, ali otkad su takve sitnice bile prepreka nadasve uljuđenoj i argumentiranoj raspravi?

[Sigmund]

Vidiš kako se na kraju sranje pretvori u zlato, kao u psihoanalizi.

[Garofeeder]

Beljki kaže:

pa nije wc neki hajteh. Napravis septicku i vozi

Poodavno sam po dva-tri tjedna kampirao na Dunavu... Ekipi sam objasnio da koga vidim da ide kenjat bez asovcica dobit ce njime po glavi... Iskopas malu rupu, rijesis sto imas i zatrpas... Funkcioniralo je.
Ma moze se, sve cool do kasne jeseni kad pocnu stalne kise, gljiva i bobica vise nema, ves mozes susiti jedino oko vatre, klopa se svodi na riblje konzerve, luk i mesni narezak...Neki fis paprikas ako je bilo srece...

Ukratku, bez dobre oprene i iskustva lijep pushing...

Pajdo za te pizdarije mi je penzionirani JNA major, prosao dosta tecejeva o ishrani u prirodi (israna u prirodi, jel) Ja isto nisam ovca, imamo opremu (ribolov, zamke, vatreno oruzje), obojica imamo malo jace tecjeve Prve pomoci, ali stvar definitivno nije zajebncija...

Naivac koji bi se u to zaletio 'onako' sigurna je musterija GSS-a

[Vizionar R]

Za sve šumarozofe i pokojeg nostalgičara za Grizzly Adamsom.

Deep inside the forest
Is a door into another land
Here is our life and home
We are staying, here forever
In the beauty of this place all alone
We keep on hopi-in'

Maybe
There's a world where we don't have to run
And maybe
There's a time we'll call our own
Livin' free in harmony and majesty
Take me ho-ome
Take me home

Walkin' through the land
Where every living thing is beautiful
Why does it have to end
We are calling, oh so sadly
On the whispers of the wind
As we send a dying message

Maybe
There's a world where we don't have to run
Maybe
There's a time we'll call our own
Livin' free in harmony and majesty
Take me ho-ome
Take me home

[Fantasist]

Dakle bježanje umjesto borbe sa nihilistima ?! (tu je pao i Zaratustra ako sam dobro shvatio njegovu misiju, a sigurno nisam)

Nietzsche je dao naputke kako se boriti protiv nihilizma, voljom.

[Sigmund]

Dobra je i ova od Roberta Frosta:

Stopping by Woods on a Snowy Evening

Whose woods these are I think I know.
His house is in the village though;
He will not see me stopping here
To watch his woods fill up with snow.

My little horse must think it queer
To stop without a farmhouse near
Between the woods and frozen lake
The darkest evening of the year.

He gives his harness bells a shake
To ask if there is some mistake.
The only other sound’s the sweep
Of easy wind and downy flake.

The woods are lovely, dark and deep,
But I have promises to keep,
And miles to go before I sleep,
And miles to go before I sleep.
__________________________________

Sve mislim: onog bit će šuma,
Što u selu kuća mu kraj druma,
On vidjet neće gdje tu stadoh
Kraj snježne šume, ko bez uma.

Moj konjić misli: to je luda;
Tu stoji, a nikog ni otkuda,
Tek led na vodi i snijeg u šumi,
A mrkla noć se spušta svuda.

Pa zvonca trese hama kretnjom:
Ne stojimo li tu pometnjom?
I jedino je što se još čuje:
Šum pahuljica s vjetra šetnjom.

O mračna šumo, puna milja!
Al ja obećah da ću doći:
A mnogo je milja još do cilja,
A mnogo je milja još do cilja!

[La Baba yaga]

Nego što je sa veprovima? Kako se obraniti od napada vepra? Ako 9mm nije pri ruci. Dakle opet naći rješenje. Ali isključivo brejnšitingom. Nema varanja.

MagicMirror kaže:

Sve ti je to - sranje. Ali čini mi se da ti ne moram tumačiti, vidim da imaš prakse.

Inače, zanimljivo mi je promatrati svu ovu nervozu brižljivo upakiranu u troslojni cinizam. Jasno mi je da nitko nije čitao Jungera, ali otkad su takve sitnice bile prepreka nadasve uljuđenoj i argumentiranoj raspravi?

Pa niye to nervoza nego ne shvaćam ljude koji piskaraju po društvenim ozbiljno usprkos nazivu pdf-a. Ni sebe u tom pogledu. Tako da mi je to uglavnom zajebancija.
Mada i način potonjeg je indikativan.

[pronađena]

La Baba yaga kaže:

Nego što je sa veprovima? Kako se obraniti od napada vepra? Ako 9mm nije pri ruci. Dakle opet naći rješenje. Ali isključivo brejnšitingom. Nema varanja.

Komarci, veprovi, feministice... Svakojakih beštija možeš naći u šumi. Nije za tebe odmetanje u šumu.

A istina, nije lijepo trolati. Junger je, po mojem mišljenju, to lijepo sročio u filozofskom smislu. No, zaista, što bi se dogodilo da sedam milijardi ljudi pohrli natrag u prirodu? Potpuna ekološka katastrofa. U metaforičkom smislu, ne treba nam šuma da bismo se odmetnuli želimo li to.
No, uglavnom, čovjek je socijalno biće i kada bi došlo masovne pojave vraćanja natrag prirodi, to više nije u skladu s idejom.

[krena]

Ovi su imali velike planove za masovno odmetanje na pusti otok. Ali nakon 14 godina je sve otišlo u quratz:
http://www.057info.hr/vijesti/2016-0...-dvorac-i-otok

Bajka o Škardi završila u stečaju: vlasnici prodaju dvorac i otok

Dvorac na prodaju, na jednom od nenastanjenih otoka. Moguće je kupiti dvorac sa 50 000 m2 zemljišta na jednoj od najljepših lokacija na Jadranu, tako je oglašena agencijska prodaja nekretnine na Škardi, otočiću koji spada pod Grad Zadar.
Vlasnik kule u uvali Griparica je tvrtka Škarda iz Pule, koja je početkom siječnja otišla u stečaj.
Ta tvrtka iz Pule s Istraijanom Srđanom Grubićem i njegovim talijanskim partnerima za Škardu je imala veliki projekt na kojem se radilo od 2002.godine. Srđan Grubić kupio je veći dio dvorca, odnosno kule, kako tu građevinu nazivaju bivši vlasnici iz obitelji Segarić. On je otkupio vlasnička prava od tadašnjeg koncesionara, poznatog umjetnika Zlatka Jakuša (autora dizajna prve hrvatske novčanice), koji je uz uvjet obnove građevine imao ugovor na pravo korištenja 25 godina, podsjetio nas je Marijan Segarić, jedan od vlasnika sa Škarde, na kojoj je i rođen.
- Škarda već godinama nema niti jednog stalnog stanovnika. Na otočiću je 14 kućica, od kojih je jedan dio obnovljen, par njih se izdaje turistima.

[krena]

Evo još jednog ljubitelja odmetanja u šumu (ili na pusti otok) : http://www.jutarnji.hr/vijesti/svije...delli/4615865/


Posrijedi je Mauro Morandi (77), “Robinson s Budellija” kako ga, obiljem mašte, nazivaju talijanski novinari. Njega je još 1989 angažirala švicarska tvrtka koja je potkraj šezdesetih “zaradila” taj čudesan otočić, pa je on na njemu već 27 godina jedini stanovnik.

Kanio je u Polineziju, zapeo je na Budelliju. Ima ih i u nas: poznati naš grafičar zna po šest mjeseci provesti sam na Škardi. Morandi nije izoliran: ima WiFi, mobitel, Facebook, Sunčevu energiju, prijatelja Enrica iz Genove koji svrati, ribare. “Jedva čekam zimu, kada smo tu samo ja, priroda, vjetar i moje knjige”, veli i dodaje da mu je omiljeni autor njemački filozof Ernst Jünger.

[Ono]

U šumu samo zbog hrane.

[Ono]

Inače, mislim da bi većina ljudi brzo nakon odmetanja u šumu shvatila da je ta priroda jednako negostoljubivo mjesto kao naši gradovi. Ideja pronalaska sreće i blagostanja u nekakvoj šikari mi je možda i djetinjastija od pronalaska istih u crkvi.

[Beljki]

Istina. No s druge strane smo se evolucijski razvili medju bljem, a ne betonom, sto nije zanemarivo. Recimo nase vidno polje jako detaljno raspoznaje boje u jednom uzem spektru koji je bitan za razasnavanje nijansi boja bilja u djungli, dok neke druge spektre uopce ne vidimo. S obzirom da nam je nesto prirodnija okolina od druge vjerojatno ima i svojih prednosti iako naravno i opasnosti i nelagoda.

Treba kombinirat

[krena]

Ono kaže:

Inače, mislim da bi većina ljudi brzo nakon odmetanja u šumu shvatila da je ta priroda jednako negostoljubivo mjesto kao naši gradovi. Ideja pronalaska sreće i blagostanja u nekakvoj šikari mi je možda i djetinjastija od pronalaska istih u crkvi.

To ovisi o umno-psihičkom sklopu. Ako nekome ljudi idu jako na jetra, onda se on osjeća kao riba u vodi kako nikog ne vidi na 10 km oko sebe.

Evo , moja majka živi sama u kući sa 3 stana. Niti misli na podstanare , niti na turiste, niti da joj sin jedinac bude sa ženom u jednom od tih stanova.
Ona voli svoj mir i dovoljno joj je 2000 kuna mirovine.
Bila bi najsretnija da nema nikog u blizini.

Ovo nije odmetanje u šumu, nego odmetanje u svoja 4 zida