Trihotilomanija (čupanje kose) - opća tema

[čupkalica]

sydney kaže:

čupkalice bravo za dva tjedna!!

ruka krene mada jako rijetko prema obrvi ,bez impulsa za čupanjem,tad se čak i nasmijem i pomislim ti to više ne radiš,ma ti to više ne MORAŠ raditi!

čupkalice bit će vremenom lakše vjruj mi!prestavala sam i ja bez lijekova nekad i po par mjeseci pa i više,vremenom zaista iščezne potreba za čupanjem.samo strpljivo i bez odustajanja!

Eto,taman mi cestitas a ja razocaram sebe i svih ovdje...
Ali zato ja tebi ovaj puta cestitam na prvom tjednu
Tako mi je drago da uspijevas....svaki tvoj uspjeh je i vjera da to mogu i ja...da mozemo svi!!!

S obzirom da ti imas mnogo iskustva sa pokusajima odvikavanja reci mi jel normalno da sam pala???
Znaci li to da necu nikada moci prestati...stvaraju li meni mozda banalne stvari pritisak? Ali ja sam tako zeljela samo otici kuci i naspavati se...

Kao sto sam rekla idem dalje...ne treba posusati...
Drzim fige za tvoj drugi tjedan...iako mislim da si ti na konjuVeliki je pomak da ne mislis na to ali nemoj nas zato sada zaboraviti

[pipi_]

evo da se i ja javim...
imam isti problem kao i vi, dugo godina...
nisam jak karakter da prestanem, pokusala sam vise puta...
mislim da ce mi biti lakse s vama ovdje...
ha...vidicemo...
pozdrav svima

[čupkalica]

pipi_ kaže:

evo da se i ja javim...
imam isti problem kao i vi, dugo godina...
nisam jak karakter da prestanem, pokusala sam vise puta...
mislim da ce mi biti lakse s vama ovdje...
ha...vidicemo...
pozdrav svima

Sigurna sam da ce ti sa nama biti lakse...
Pisi o svemu...kako i koliko cesto se cupkas...cupas li kosu,obrve,trepavice...citaj nas ovdje i kazem ti da ces dobiti veliku zelju i snagu reci sama sebi NE!
Sretno...

[leesha]

čupkalica kaže:

Cupas li samo kada si pod stresom ili onako iz rekreacije???

Pod stresom, ali moj problem je taj sto sam ja stalno pod stresom, odnosno zivcana sam jako, ne pokazujem to izvana jer nemam tu privilegiju, a iznutra se osjecam kao da cu eksplodirati, jedno vrijeme nisam mogla niti spavati, naprosto se nisam mogla opustiti da zaspim, misici su mi stalno bili napeti, nista pod milim Bogom nije pomagalo, glazba, meditiranje, ma nista...

čupkalica kaže:

Draga,pokusaj krenuti kao Sydney i ja...pokusaj reci ne...kada ti dodje reci da je to krivi impuls...da te vlastiti mozak za*ebava majku mu njegovu...izdrzi jedan dan pa dodji i napisi nam..

E vidis, ja sam to sebi rekla cim sam primjetila rupicu u obrvi, jos dok sam mislila da je to ruzna navika i ide to nekako, vec sam rekla prestanem ja i po mjesec i dva, obrvice fino narastu, ali sve to nestane u trenu kada vise ne mogu izdrzati i onda opet patnja, necu pa pocnem cupati, pa necu pa popustim, bas kao sto ti sad kazes valjda si mogu dopustiti jedan dan, pa od sutra necu nijedne i tako borba...

Evo recimo jucer i danas nista, niti jedne nisam iscupala, niti je ruka poletila blizu niti mi je to uopce palo napamet, najnormalnija osoba.

čupkalica kaže:

...mozda nebi bilo lose otici psihijatru...tek toliko da ti otkrije neke metode i naravno da definirate pravi uzrok tome!

Da trebala bih otici psihijatru, vec sam isla kad sam saznala da je to bolest po uputnicu, dobila je, ali nikad nisam otisla psihijatru. Znam koji su moji problemi, ali ih ne mogu naprosto reci drugima, kad bih otisla psihicu samo bi hladno sjedila i buljila u njega, niti rijec se ne bi uspjela prevaliti preko mojih usta. Jednom davno sam uspjela ispricati dio jednoj osobi i plakala sam kao kisna godina, ali je i ona zaplakala i ja sam istog momenta zasutila i prestala, kao da je sve bila gluma, kao da me netko samo iskljucio i to je to, ta osoba mi je bila skoro pa stranac i potrudila sam se da mi to i ostane, nisam ju vise nikada vidjela niti cula.

Vi sve imate decka, imam i ja vec 5 godina, veza nam je , i on zna ponesto, mogu reci dosta, pruza mi podrsku, ali ja svejedno drzim nekakav zid prema njemu kada se radi o mojim problemima... Nije da nemam povjerenja u njega, nego jednostavno... ne znam

[čupkalica]

Drage moje javljam se posljednji puta ovaj tjedan...
Odoh malo na more za vikend!

Ne mogu reci niti za jucer da mi je islo najbolje ali sam se suzdrzavala...kosa mi je bila prljava i naprosto se nisam mogla borit a da ne pocupam nekoliko!

Ne znam sta da ucinim....znam samo da je to mnogo manje nego onda kada sam se znala prepustiti cupanju...to je bio horor sta sam si radila...ovo je zaista neusporedivo ali bojim se da je ovo put ka starome!

Pokusati cu jos neko vrijeme ovako se boriti sama sa sobom ako ne uspijem odoh psihijatru...

Cure moje nadam se da je kod vas uspjesnije...uspjet cemo mi sve...ako ne same onda uz pomoc struke...
Pozdravljam vas i pisem ponovno u ponedjeljak!

[leesha]

3. dan, nijedna iscupana

cupkalice, lijep provod, odmori se i za nas

[čupkalica]

leesha kaže:

3. dan, nijedna iscupana

cupkalice, lijep provod, odmori se i za nas

Bravo...tako je...idemo se boriti...
Volim sto si odlucila pokusati!!!!

[čupkalica]

Evo mene curke natrag...

Vikend je prosao prilicno dobro,mislim po pitanju cupkanja...sinoc mi je bilo malo tesko ali nije bilo ne moguce suzdrzati se...

Trenutno sam toliko opterecena da konstantno gledam cure kratko osisanje i trazim sebi neki ultra kratki model koji bi mi naravno stajao,pa razmisljam koliko mjeseci treba proci da budem spremna za sisanje na tu duzinu

Ah,slatke su te brige
Istina,najvise bi voljela da to bude sutra ali nazalost,ne moguce,jos imam mjesta gjde kosica nije niti izvirila...predpostavljam da su to mjesta koja sam zadnja pocupala prije tri tjedna...

Koliko vama mjesecno kosa naraste? meni se cini cca. centimetar,mozda malo vise...

Gdje ste mi vi,kako uspijevate...pisite a ja vas ljubim i pozdravljam i naravno drzim veeeelike fige,narocito za LEESHU i PIPI koje su se pridruzile posljednje u borbi protiv napasti!

SYDNEY...dugo se nisi javila,ide li? Pusa i pisi!!!

[sydney]

ostavila sam dragog u stanu samog,da se vama javim!

draga čupkalice ti se boriš,svaka borba ima uspone i padove zar ne?no važno je da u borbi ustraješ!padala sam i ja,no sad kad s eosvrnem zaista padovi nisu ti koji nas vraćaju,nego naše odluke da odustanemo.ti si osvijestila svoje probleme,situacije koje bude anskioznost,sada je vjerujem ipak donekle lakše nego da si probala prestati kada si bila u buri događaja koji su te činili nervoznom,zar ne?

ako se čupa iz dosade,navike,ako su nestali problemi koji su nas nekada navodili da si olakšamo čuapanjem tad je potrebno samo jedno-povećati koncentraciju!jer svima nam se događa da čupkamo minutu i tek onda postanemo svjesni.znači koncentrirati se!međutim to neće trebati provoditi dugo meni je trebalo tek koji dan,nekom će trebati duže,važno je da se ne posustaje!

svima onima koje i dalje mučevelika nervoza,anskioznost,depresija,fobije isl.neka potraže stručnu pomoć jer nestankom nezdrave tjeskobe,pomoću lijekova i (ili) terapije nestat će potreba i za čupkanjem ostati će samo ona iz navike.ja sam ju osvijestila i uopće ne razmišljam o čupanju,uopće!al ako "vratim" današnji dan shvatit ću da je kao i svaki drugi imao svoje razloge za čupkanje.no pomoću lijekova,nešto terapije,nekih mojih odluka i razmišljanja nema više potrebe za time!!

od ponedjeljka javljat ću se češće,samo da se vratim na posao!
pusa i samo naprijed cure!!

[čupkalica]

Znala sam ja da ce mene nasa Sydney utjesiti....ona uvijek ima pravi odgovor na svaku dilemu!

Eto,danas slavim 21.dan ili ti punih 3 tjedna....kao sto znate,nisu svi dani bili uspjesni ali isplati se...
Takodjer kao sto vidite brojim i dalje svaki dan koji je prosao...zaista to cinim kao vjerovatno svaki ovisnik u odvikavanju...svaki dan mi je velik a ujedno toliko mali kada postanem svjesna koliko ce ta borba jos trajati!
Ali kao sto sam i drugima ovdje rekla,treba istrpjeti dan po dan i upravo tako to i cinim...

Sydney,toliko sam radosna zbog tebe da ti ne mogu opisati...ja i dalje osjecam na tjemenu kada mi je kosa raspustena da bih ju najradje iscupala i neki feeling u glavi da cu se nakon toga bolje osjecati....a ne znam da li ces me shvatiti uopce se u tom trenutku lose ne osjecam....znaci potpuna laz u mozgu...
To mi se dogadja na mjestima gdje sam posljednje cupala...pa se tjesim da je tjeme jos uvijek osjetljivo i mozda naviknuto....mozda kada mi u potpunosti na tim mjestima naraste kosa nece vise biti tog feelinga....inace na drugim dijelovima glave ne pita me...

Sydney...uzivaj u slobodnim danima...u ponedjeljak odlazim ja na godisnji ali takodjer cu se potruditi da se javim....da vidim kako ste mi vi i da vas izvjestim o svom uspjehu ili neuspjehu...

Go...Go...

[norka]

Kod mene se prvi put trich. javila sa 13 godina i nastavila se sve dok se nisam odselila iz kuće, točnije od majke, a odselila sam se sa 23 godine. Dakle 10 godina sam čupkala kosu, to su bili pečati na pojedinim mjestima, glava me je znala rasturati od bolova zbog čupkanja, ali to je bilo jače od mene. Niti jedan dan nije prošao bez toga. Jedino bi mi pomoglo šišanje, pa sam se ošišala na centu. Međutim čim je kosa krenula rasti, opet po starom. Nakon što sam se odselila od majke shvatila sam u čemu je uzrok. Moja mati je žena bezosjećajna, autoritativna, hladna,..............Dakle poremećaj ne dolazi sam po sebi uzrok mora postojati.

[čupkalica]

norka kaže:

Kod mene se prvi put trich. javila sa 13 godina i nastavila se sve dok se nisam odselila iz kuće, točnije od majke, a odselila sam se sa 23 godine. Dakle 10 godina sam čupkala kosu, to su bili pečati na pojedinim mjestima, glava me je znala rasturati od bolova zbog čupkanja, ali to je bilo jače od mene. Niti jedan dan nije prošao bez toga. Jedino bi mi pomoglo šišanje, pa sam se ošišala na centu. Međutim čim je kosa krenula rasti, opet po starom. Nakon što sam se odselila od majke shvatila sam u čemu je uzrok. Moja mati je žena bezosjećajna, autoritativna, hladna,..............Dakle poremećaj ne dolazi sam po sebi uzrok mora postojati.

Tako je...svi mi nazalost mozda imamo slicnu situaciju...
Ja sam od svoje odselila kada mi je bilo 20 godina ali svejedno to nisam prestala ciniti jer me bilo nje strah cak i preko telefona...i tada mi je stvarala prtisak pa tako sve do unazad nekoliko godina...danas je ostala samo navika koja mi je cak cinila i zadovoljstvo...i cinila bi mi i danas ali ne pustim si vise....i nadam se da cu uspjeti u tome...
U biti kada razmsiljam pitam se kako je moguce da vise posustanem u svom naumu jer sam cvrsto odlucila!
I jedino za cime zalim je to sto se nisam prije informirala o tome jer bi vec bila izljecena...ali nikada nije kasno za novi pocetak

[norka]

Činom samoozljeđivanja ublažavamo napetost i nervozu, a koja je opet posljedica nečega. Nažalost trich. kao i svi psihološki poremećaji dolazi u kompletu sa kao npr. depresija, anksioznost i tome slično, a dodala bih i osjećaj inferiornosti jer ne vidim razloga zašto bi se samoozljeđivali ako osjećamo samopoštovanje prema samom sebi. Sliku o sebi stvaramo u djetinjstvu, ako se ta slika iskrivi u dječjoj glavi teško će se kroz život ispraviti, odnosno može, ali ne mnogo.
Kao što rekoh, moja majka je zaslužna o percepciji mene same. Nažalost model ponašanja se uči, odnosno neznamo za drugi pa se nerijetko desi i da žrtve ( a to smo mi ) tako ponašamo i prema i vlastitoj djeci, ali opet kroz kontroliranje i to se može ublažiti. Čupanje kose ne činimo iz objesti, tu je korjen jaaaaaaaaako dubok stoga, jedan dan bez čupkanja, dva, tri.... i dalje ne pomaže, treba se rješiti uzroka koji je posljedica tog čina. Eto to je moja kratka retrospektiva.

[čupkalica]

norka kaže:

Činom samoozljeđivanja ublažavamo napetost i nervozu, a koja je opet posljedica nečega. Nažalost trich. kao i svi psihološki poremećaji dolazi u kompletu sa kao npr. depresija, anksioznost i tome slično, a dodala bih i osjećaj inferiornosti jer ne vidim razloga zašto bi se samoozljeđivali ako osjećamo samopoštovanje prema samom sebi. Sliku o sebi stvaramo u djetinjstvu, ako se ta slika iskrivi u dječjoj glavi teško će se kroz život ispraviti, odnosno može, ali ne mnogo.
Kao što rekoh, moja majka je zaslužna o percepciji mene same. Nažalost model ponašanja se uči, odnosno neznamo za drugi pa se nerijetko desi i da žrtve ( a to smo mi ) tako ponašamo i prema i vlastitoj djeci, ali opet kroz kontroliranje i to se može ublažiti. Čupanje kose ne činimo iz objesti, tu je korjen jaaaaaaaaako dubok stoga, jedan dan bez čupkanja, dva, tri.... i dalje ne pomaže, treba se rješiti uzroka koji je posljedica tog čina. Eto to je moja kratka retrospektiva.

Citala sam da ovaj poremecaj nema apsolutno nikakve dodirne tocke sa autodestruktivnoscu....dapace,potpuno suprotno...mi sebi tako ugadjamo,smirujemo se dok autodestruktivci cinom samoozljedjivanja u biti zele skrenuti paznju na sebe...
Ja recimo tocno znam da za moju trih. je zasluzna moja majka sa negativom koju sam zivjela cijelo djetinjstvo...ustajala sam iz kreveta msileci kakve mi je mama danas volje,dolazila iz skole sa mislju kakve li je volje...nikada pa cak niti danas nisam znala koja sitnica,rijec ili pokret ce izazvat lavinu ruznih i pogrdnih rijeci...i tako godinama...nikada joj nisam bila dovoljno dobra...ako bi razred zavrsila sa ocjenom koju je ona ocekivala onda nisam bila dobra po nekom drugom pitanju....Ja sam citavo djetinjstvo odrasla u strahu a da ne kazem da sam mokrila u krevet do 11.godine...naravno,ujutro kada bi to vidjela jos bi me i nalupala i rekla da joj to cinim namjerno i iz ljenosti....
Ali znala sam da to nije zivot koji sam ja odbarla...i nesto zivotinjski sam nosila u sebi i odselila cim sam se zaposlila....
Naravno da se ona niti danas nije promjenila ali ja sam se promijenila...recimo jucer sam joj rekla da cu je posjetiti,naravno da je pitala u koliko sati,zakasnila sam 15 min od obecanog vremena i istog casa je krenula sa repertoarom....moja reakcija je bila: Sto je bitno promijenilo ovih 15 min? Nista! E pa onda cemu rasprava....i bio je kraj rasprave...nekada bih slusala i vjerovatno se cupala....
Znaci,treba mjenjati sebe....

[leesha]

Eo mene, 9.dan, nisam jos nijednu
Priznam, uhvatila sam se 3-4 puta da se gladim po obrvi, ali odmah povucem kad skuzim, mislim da su mi pomogle i knjige koje sam ostavila negdje na linku, nije sad da promoviram, i ja sam ih taj dan prvi put skinula s neta, kada citas o drugim problemima toga tipa i o samoj bolesti, shvatis koliko je to zapravo apsurdno...

Da vas pitam nesto, sjecate li se toga trenutka kada ste prvi put poceli s cupkanjem, kad je ruka prvi puta krenula prema dlakama?!

Inace, covjek cupa kosu, pogotovo zena u dubokoj boli, recimo kada izgubi nekoga tko joj je mnogo znacio, u dosta knjiga je opis zalujuce zene s raspustenom kosom i kako ju cupa, isto tako ako promotrite ostale ljude u nekoj "losoj situaciji", vecina ih se hvata za glavu, ili nervozno prolazi rukom kroz kosu.

[leesha]

čupkalica kaže:

Ja recimo tocno znam da za moju trih. je zasluzna moja majka sa negativom koju sam zivjela cijelo djetinjstvo...ustajala sam iz kreveta msileci kakve mi je mama danas volje,dolazila iz skole sa mislju kakve li je volje...

Ima nas jos, ja nisam smjela doci kuci s cetvorkom jer bih dobila batine da mi je krv curila iz nosa, bojala sam se otici u skolu jer je mati prijetila da ce se ubiti za svaku sitnicu, jedan Bozic sam 3 dana prelezala kraj nje u sobi jer je odbijala jesti, navodno htijuci se na smrt izgladniti, a zapravo je odlazila jesti dok sam ja spavala, jedino sam ja bila ta koja nije jela, kakva sam glupaca bila... Ali dobro, tad sam imala samo 9godina, otkud sam znala da je zena psihopat...

[čupkalica]

leesha kaže:

Eo mene, 9.dan, nisam jos nijednu
Priznam, uhvatila sam se 3-4 puta da se gladim po obrvi, ali odmah povucem kad skuzim, mislim da su mi pomogle i knjige koje sam ostavila negdje na linku, nije sad da promoviram, i ja sam ih taj dan prvi put skinula s neta, kada citas o drugim problemima toga tipa i o samoj bolesti, shvatis koliko je to zapravo apsurdno...

Da vas pitam nesto, sjecate li se toga trenutka kada ste prvi put poceli s cupkanjem, kad je ruka prvi puta krenula prema dlakama?!

Inace, covjek cupa kosu, pogotovo zena u dubokoj boli, recimo kada izgubi nekoga tko joj je mnogo znacio, u dosta knjiga je opis zalujuce zene s raspustenom kosom i kako ju cupa, isto tako ako promotrite ostale ljude u nekoj "losoj situaciji", vecina ih se hvata za glavu, ili nervozno prolazi rukom kroz kosu.

Ma bravo za tebe za sve nas
Slazem se potpuno sa tobom kada malo bolje pogledas vrlo je apsurdno to sto cinimo...ali nije apsurdno to sto nas je dovelo do toga...
Ja se npr. sjecam kada sam pocela cupkati....gotovo da se mogu sjetiti prve vlasi...u 5.om osnovne sam dobila uši a imala sam dugu kosu....mama me osisala ali sam se dugo borila dok se ih nisam rijesila....i tada kada bi se ceskala po tjemenu jedan dan sam sa vrha tjemena upravo tamo gdje me svrbilo iscupala vlas....uzasno mi je godilo....i od tada ja se usi rijesila ali i dalje je ostao taj impuls koji me potjera na cupkanje a to je da me lagano zasvrbi na odredjenom mjestu i ode vlas....

Inace,u mojih tri tjedna borbe je bilo uspona i padova...trenutno se opet dobro nosim sa borbom...ali najbitnije...niti jedan dan si nisam dozvolila da se prepustim cupkanju....mozda bih se ulovila da iscupam jednu,dvije i kraj...odmah se naljutim na sebe i pitam se sta mi to treba....mogu i bez toga...

[čupkalica]

Drage moje cure...samo da vas pozdravim i pozelim uspjesni nastavak borbe...jer ja odlazim na godisnji pa cu se malo rijedje javljati...
Ali mislim na vas i naravno nastavljam se boriti

Jutros sam pocupala jednu dok sam se cesljala ali samo jednu i dala si po prstima!!!

Drzite se i pisem vam za par dana...pusa svim mojim borbenicama

[sydney]

norka kaže:

Činom samoozljeđivanja ublažavamo napetost i nervozu, a koja je opet posljedica nečega. Nažalost trich. kao i svi psihološki poremećaji dolazi u kompletu sa kao npr. depresija, anksioznost i tome slično, a dodala bih i osjećaj inferiornosti jer ne vidim razloga zašto bi se samoozljeđivali ako osjećamo samopoštovanje prema samom sebi. Sliku o sebi stvaramo u djetinjstvu, ako se ta slika iskrivi u dječjoj glavi teško će se kroz život ispraviti, odnosno može, ali ne mnogo.
Kao što rekoh, moja majka je zaslužna o percepciji mene same. Nažalost model ponašanja se uči, odnosno neznamo za drugi pa se nerijetko desi i da žrtve ( a to smo mi ) tako ponašamo i prema i vlastitoj djeci, ali opet kroz kontroliranje i to se može ublažiti. Čupanje kose ne činimo iz objesti, tu je korjen jaaaaaaaaako dubok stoga, jedan dan bez čupkanja, dva, tri.... i dalje ne pomaže, treba se rješiti uzroka koji je posljedica tog čina. Eto to je moja kratka retrospektiva.

potpisujem od A do Ž uz opasku kaju je već čupkalica rekla ovdje se ne radi o samoosljeđivanju nego o ugađanju koje je drugima pa i nama kad malo promislimo bizarno.

jutros sam baš pomislila kako moram doći i napisat ovo što sam ti podrctala.jer samim odmakom od svoje majke ja sam (doduše kad sam rješila depresiju koja je bila posljedica ne žaljenja za roditeljima nakon udaje nego težine prisvajanja nove uloge u životu) prestala čupati čim sam osvjestila kako sam napokon dobila mir u životu,i da ono što radim sam eto tek radila iz navike,impulsa za čupanjem je nestalo,tome u dokaz je evo treći tjedan da nisam isčupala nijednu!!!

sad je bio odmor majku sam posjećivala jednom u desetak dana,međutim sad se vraćam na posao,blizu nje očekivat će da je posjećujem češće,zapravo svaki dan no neću.iako moram prinati da se jako jako jako promjenila od moje udaje,postala je jako ljubazna i dobronamjerna.no jedan posjet u tjedan dana je sasvim dovoljan!

da sam bar prije iselila mogla sam živjet život u punini kao sada!ali eto nikad nije kasno!!

naprijed cure!!! i čestitam svima na uspjehu!!!

[leesha]

sydney kaže:

potpisujem od A do Ž uz opasku kaju je već čupkalica rekla ovdje se ne radi o samoosljeđivanju nego o ugađanju koje je drugima pa i nama kad malo promislimo bizarno.

jutros sam baš pomislila kako moram doći i napisat ovo što sam ti podrctala.jer samim odmakom od svoje majke ja sam (doduše kad sam rješila depresiju koja je bila posljedica ne žaljenja za roditeljima nakon udaje nego težine prisvajanja nove uloge u životu) prestala čupati čim sam osvjestila kako sam napokon dobila mir u životu,i da ono što radim sam eto tek radila iz navike,impulsa za čupanjem je nestalo,tome u dokaz je evo treći tjedan da nisam isčupala nijednu!!!

sad je bio odmor majku sam posjećivala jednom u desetak dana,međutim sad se vraćam na posao,blizu nje očekivat će da je posjećujem češće,zapravo svaki dan no neću.iako moram prinati da se jako jako jako promjenila od moje udaje,postala je jako ljubazna i dobronamjerna.no jedan posjet u tjedan dana je sasvim dovoljan!

da sam bar prije iselila mogla sam živjet život u punini kao sada!ali eto nikad nije kasno!!

naprijed cure!!! i čestitam svima na uspjehu!!!

Prvo, čupkalice, sretno na odmoru, želim ti da potpuno prestaneš čupati kosu preko godišnjeg

@ Sydney, vidim da već imaš iskustvo s tim pa da pitam, koliko je tebi teško pala udaja, preseljenje, ta nova uloga, mislim koliko ti je trebalo da ju prihvatiš?