Zdravo.
Oprostite ako otvaram temu koja već postoji, ali sam i sama veoma labilna u ovim trenucima i nestrpljiva, pa se teško usredotočim na traženje.
Naime, moj dečko počeo je doživljavati napade panike. Gušenje, mučnina, "odsijecanje nogu", nepravilan rad srca..
Išli smo doktoru, počeo je posjećivati psihijatra.
U bolnici i dok smo tražili psihijatra sam se ponašala sigurno, dobro sam se osjećala, bilo mi je bitno jedino da fizički bude sve ok, zatim da nađemo kvalitetnog psihijatra, i da se on osjeća dobro. Odnosno, uopće nisam mislila na sebe i na to što osjećam, nego samo da on bude uredu.
Određen period sam se držala dobro, međutim onda sam vidjela koliko me zaista sve to pogodilo. Odjednom sam se počela strašno plašiti, bilo mi je žao što sve to proživljava. Počele su me mučiti strašne glavobolje od kojih ne mogu maltene disati kako treba, a kamoli obaviti ostale obaveze koje moram obaviti.
Imao je teško djetinjstvo, oca alkoholičara koji ga je zlostavljao, dugo vremena je živio sam, radio, školovao se sam, i to je za njega bio težak period, jer je i po tjedan dana bio bez novaca, hrane i slično.
Uspio je da završi školu, vratio se doma, međutim sada ima šefa iz pakla koji ga sustavno maltertira, želi ga kontrolirati, miješati mu se u privatni život...
Ono što me zanima - kako mu ja tu mogu pomoći?
Trudila sam se biti pribrana, jaka pred njim, no neku noć sam se slomila jer je nastupilo još jedno gušenje u prsima. Počela sam plakati, i dugo sam plakala, i sada još nisam načisto s tim da li trebam pred njim biti jaka ili dopustiti da i ja posrnem? Da li će to njemu napraviti još neki pritisak?
Nakon toga je i on zaplakao, što me prilično šokiralo, jer nije plakao ni kada je vidio mrtvu jako jako blisku osobu. Nije plakao ni kada ga je otac tukao.
Kaže da mu je nakon toga bilo lakše i da je i sam zaprepašten, i da bi volio sa mnom se pošteno isplakati.
Što još mogu uraditi da mu pomognem?
Jedno vrijeme se čak plašio da ću ga ostaviti jer ima ovih problema, nisam ga dugo uvjeravala da neću, jer sam željela da sam vidi da to nije tako.
Mnogo razgovaramo o svemu tome, pričao mi je stvari koje mu je otac radio, znam u detalje njihov odnos, kao i ponašanje njegovog šefa i još par bliskih mu članova obitelji kojih bi se trebao potpuno otresti ili barem još smanjiti dodir s njima.
No uvijek me muči - mogu li još što uraditi?
Kako da mu olakšam? Imate li za mene savjet, pomoć, bilo što?
Hvala, i još jednom se ispričavam ako ova tema već postoji.