Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.03.2015., 01:34   #281
Kada bi ona uspela da dođe do korena razloga zašto pije, i to malo izanalizirala, pronašla strahove, oplakala gubitke.. alkohol ne bi manipulisao njom. Ali to je tako teško, da to samo ona sama sebe može da uspe. Tvoje vreme posvećeno njoj se može produžiti u nedogled, pa ćeš se pitati gde su ti prošle godine, zašto je tvoj život ostao u mestu.
Preambiciozno je menjati nekog.
A ta crna rupa ti može progutati tvoje vreme.

Naša najveća odgovornost je da sebe lečimo i svoje mane.
Samo takvi možemo pomoći drugima.[/QUOTE]

Dobro rečeno

Ps. Moram reci da ne pamtim kad se napila, da se promijenila (dobro, ne znam je li to konacno jer nikad nije ni priznala problem) u zadnjih god dana, kad sam ja skoro na psihijatriji zavrsila. :klap:
opet, strah me dok ovo pisem (tko zna mozda je i to uzrok mucnini koju imam od 7.mj, a mama krivi faks)

Kako je kod tebe?
pozzz 😉
UserN is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2015., 01:36   #282
[QUOTE=UserN;53519458]Kada bi ona uspela da dođe do korena razloga zašto pije, i to malo izanalizirala, pronašla strahove, oplakala gubitke.. alkohol ne bi manipulisao njom. Ali to je tako teško, da to samo ona sama sebe može da uspe. Tvoje vreme posvećeno njoj se može produžiti u nedogled, pa ćeš se pitati gde su ti prošle godine, zašto je tvoj život ostao u mestu.
Preambiciozno je menjati nekog.
A ta crna rupa ti može progutati tvoje vreme.

znam sve to, ali ne mozes pobjeći od obitelji.... pocela sam biti sebicna, rjeđe dolaziti kuci, ali opet jbna podsvijest mira ne da
UserN is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2015., 13:04   #283
[Cijelo moje djetinjstvo se sastojalo od misli tipa: kada ce doci kuci, da li je puno pijan, da li ce opet na mamu galamiti- znaci, vjecni strah. U tinejdzerskim godinama je to sve preslo i na mene i brata. Udarao ju je ponekad, ali mislim da nam ja najgore bilo verbalno maltretiranje. Sjedne, pice i cigarete su tu, i prica, cijelu noc prica pa psuje, pa se vraca unazad 15 godina. Covjek je vodio monolog. A mene bi skola cekala ujutro, kasnije posao, ispiti. Puno je uticalo na mene a i brata.
I dan danas obadvoje imamo nocne napade, skacemo u snu i vristimo. Razlika izmedju nas je 5 godina, ali imamo isti mozda takozvani 'post traumatic stres syndrome".

pronalazim se u svemu sto ste obje nap

monolozi i monolozi... kasno u noc, pa brojanje mami i sve po spisku, dok bi mene i brata cekala skola ujutro. Ma sve isto...nekad bi oboje sjedili pijani, svađali se i tukli. Tek nedavno sam priznala psihologinji koliko mami zamjeram... brat iako nije isao nikad psihologu, psihijatru kladim se da ima neki oblik ptsp-a, također skače na svaki šum. On je vidio i neke stvari koje ja nisam, kaze da misli da je ocuh mamu silovao i da su od tada pocele svadje i tuce. Ne da mi se isto o tome u detalje, iako mislim da sam vec negdje pisala. alkohol je sto se maminog pica tice tabu tema, i doK me nekidan molila da ne pijem puno xanaxa, rekla sam joj koliko sam ja tebe molila da ne pijes na sto je zasutila.

Ne znam, mozda bi trebala ostaviti proslost u proslosti, na terapiji radimo tako da se usredocimo na sadasnjost, iako se opet ispostavi da mi je ponasanje na razini 12 godina i u nekim slucajevima na razini 16 te da i mama ja imamo nezreli odnos, na razini djeteta, opsesivni.

Bacit cu oko na linkove kad stignem
UserN is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.03.2015., 02:24   #284
Quote:
UserN kaže: Pogledaj post
znam sve to, ali ne mozes pobjeći od obitelji.... pocela sam biti sebicna, rjeđe dolaziti kuci, ali opet jbna podsvijest mira ne da
Definitivno se moras posvetiti sebe.
I to nije sebično...

Čuj kada odrastaš u sredini u kojoj su tvoje dječje potrebe zanemarene- ti prihvaćaš taj stav... i onda kad odrasteš uzimas u obzir da ti je u redu da te zanemaruju drugi ili da samu sebe zanemarivaš.... jer nikad nisi ni osjetila paznju..

Postavi se prema sebi kao da tvoj um obitava u tvom tijelu- tvoj um i emocije su tvoja suština.. a tvoje tijelo je tvoj oklop ajmo reći.. tko može voljeti tebe više od tebe same. tko je odgovoran da se zdravo hranis, da ti je toplo..da si lijepo obučena
čuj dok si bila mala to su bili duzni tvoji skrbnici ali posto nisu u nekim segmentima su kiksali.. nikad nije kasno da popunis te rupe.......... i promijenis to.


enivej mene zanima kako djeca roditelja alkohioličara gledaju na alkohol i tendeciju tog genetskog naslijeđa..

ja san skuzila da nemam mjeru u alkoholu i nisan godinu dana popila vecu kolicinu..
odlucila san izbjegavati.
popijem ili 1pivo 1 u 2mjeseca.. ili popijem kad je izlazak oko 3litre pive.
dakle ja nemam mjeru ko rupa bez dna. pa bolje da ni ne pijem jel
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.03.2015., 22:16   #285
Tesko je voljet i mrzit istovremeno, a bas to se meni dogadjalo prema ocu.
Nemogu rec da je alkoholicar , ali da je prekomjerno pio to svakako.
Istovremeno emocija ljubavi , pa mrznje stvara kaos u osobi , a pogotovo u djetetu.
Ne nisam izrastao u normalnog muskarca bas zbog takvog djetinstva valjda.
Problem nas djece teskih roditelja je krivnja i vjerovatno projekcija zrtve
...
Svjetlosni is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2015., 22:17   #286
Literatura

Pozdrav svima,
moj otac je ODA pa me interesuje da li je neko upoznat sa literaturom na domaćem jeziku, srpski / hrvatski / bosanski... da li postoji nešto tog tipa?
Takođe, da li zna neko da li postoji negde informacija o tome da li će knjiga "Adult children of alcoholics" od Janet G. Woititz biti prevedena na jedan od ovih domaćih jezika.

Hvala
tordajav is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2015., 10:30   #287
Na alkohol gledam kao namirnicu koja ako se konzumira u prevelikim kolicinama izaziva neugodu. Nemam odbojnost. Prije djece konzumirala sam na svecanim prilikama,izlascima. No alergična sam kad sam kod dečka primijetila da svakodnevno uz oca polualkosa pije pivu kad je žedan. Odmah me flashback vratio na oca koji je hodao po kuci sa limenkom pive. Nije mi se svidjela zamisao da dečko umjesto vode ili soka uzima pivu i da svaki dan pije alkohol. Ako bi tako nastavio mislim da bi mu se organizam naviknuo. Nemam nista protiv ako je veće društvo,neka prigoda,slavlje,roštilj,al solo alkoholizoranje svaki dan ispred TV...
anagora25 is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.04.2015., 15:36   #288
Moje skromno misljenje da ljudi koji imaju problema s alkoholom jako tesko podnose negativne emocije
pa je to onda neki ventil za oslobadjanje.
Svjetlosni is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.04.2015., 17:53   #289
Bok ljudi!Evo ja sam se našla u jednoj jako zanimljivoj situaciji.Moj tata je bio alkoholičar i to teški i naravno veliki agresivac.Sad više ne pije i čovjek je dobio novu jetru i promjenio se nabolje...Ja sam u braku,cjeli svoj život sam proklinjala alkoholičare i nemogu bit u njihovoj blizini a najzanimljivije od svega je to što mi je muž Alkoholičar.Kad je trijezan sve je super i obeća da više neće piti i drugi dan sve po starom...Više neznam kaj da radim a jednostavno mi se gadi kad je pijan i postao je agresivan......Na kraju sam dobila ono što sam cjeli život mrzila i što je mom bratu i meni uništilo djetinjstvo....
bella83 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.04.2015., 02:09   #290
Quote:
bella83 kaže: Pogledaj post
Bok ljudi!Evo ja sam se našla u jednoj jako zanimljivoj situaciji.Moj tata je bio alkoholičar i to teški i naravno veliki agresivac.Sad više ne pije i čovjek je dobio novu jetru i promjenio se nabolje...Ja sam u braku,cjeli svoj život sam proklinjala alkoholičare i nemogu bit u njihovoj blizini a najzanimljivije od svega je to što mi je muž Alkoholičar.Kad je trijezan sve je super i obeća da više neće piti i drugi dan sve po starom...Više neznam kaj da radim a jednostavno mi se gadi kad je pijan i postao je agresivan......Na kraju sam dobila ono što sam cjeli život mrzila i što je mom bratu i meni uništilo djetinjstvo....
definitivno knjigu procitaj: http://www.mozaik-knjiga.hr/reposito...9531406659.jpg
ili ju naruci s neta ili u knjiznici.

sve je objasnjeno u njoj. kako stvorimo sliku o sebi kao djeca, o obitelji. nacin na koji privucemo muskarca kakvog bas nismo htjeli.. a koji je poput roditelja.
neka te ne zbuni naslov.
knjiga je odlicna i potkrijepljena primjerima iz stvarnog zivota di je autor koji je psihoterapeut obrazlozio probleme parova koji su mu bili klijenti.
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.06.2015., 00:39   #291
Quote:
Splićankaa kaže: Pogledaj post
enivej mene zanima kako djeca roditelja alkohioličara gledaju na alkohol i tendeciju tog genetskog naslijeđa..

ja san skuzila da nemam mjeru u alkoholu i nisan godinu dana popila vecu kolicinu..
odlucila san izbjegavati.
popijem ili 1pivo 1 u 2mjeseca.. ili popijem kad je izlazak oko 3litre pive.
dakle ja nemam mjeru ko rupa bez dna. pa bolje da ni ne pijem jel
Vjerujem da imamo tu informaciju zapisanu u genima, ali da o okolini tj. o našim odlukama i postupcima (pretežno nesvjesnim, pretpostavljam) ovisi da li će se razviti alkoholizam. Mislim da ja nikada ne bih mogla biti alkoholičarka jer je razina odgovornosti i svjesnosti o (samo)destruktivnosti kod mene prevelika, ali daleko od toga da nisam (zlo)upotrebljavala alkohol. Dapače. Od oca sam naučila da je alkohol sredstvo za bijeg od zastrašujuće stvarnosti, a koristila sam ga i da izvadim veeeeliku metlu iz svoje guzice, jel. Samo da spomenem da me hitna odvela s maturalne večere zbog trovanja alkoholom. Nisam ni pod razno htjela biti ondje, ali reći 'ja neću doći' u mojoj glavi nije bila opcija pa sam se na taj način ''ispričala''. :klap:

Tordajav, mislim da na hrvatskom nema prevedene literature o ACOA. Naišla sam na par web stranica nekakve šture podatke, ali to je sve. Možeš na www.katalog.kgz.hr pronjuškati što ima na temu alkoholizma, možda nešto nađeš; meni se nije dalo. I samo da pitam, spomenuo si jednom neku knjigu o unucima alkoholičara. Jesi li je pročitao, ima li što korisno?
__________________
Već je vrime da se pomirim sa svitom...
Luno is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2015., 04:26   #292
Prije tjedan dana sam zapalila travu sa ekipom....... i popila litru ipo pive.........
Sidili smo... ljeto.. otočka atmosfera....... I krene suza suzu goniti.... niko nije nis primjetija jer su svi bili s glavom u oblacima......
krenile su slike opet i sjecanja......... hvala Bogu nisan nis wyre negativno ozivjela u mislima..
Prvi puta sam u mislima sagledala svoje roditelje očima empatije.... Sagledala sam oca i majku pojedinačno kao osobe koje su imale svoje zelje, snove.. ideale..... dvije nesretne osobe..... koje se nisu voljele..... kako je to tuzno....
zao mi ih je oboje sto su patili i prvi put nakon dugo vremena sam ih u mislima mogla zagrliti bez trunke prijezira zbog svih propusta koje su napravili.........

pretuzno je to kako roditelj alkoholicar i njegov suprug-supruga su oboje zrtve jedno drugog i alkohola koji kumuje svemu....... tuzno je bilo gledati dvoje nesretnih ljudi i ne imati pravo na vlastitu tugu...... tuzno je ne biti dijete..... ili biti nebitno dijete jer si zensko.....

najvise me kopa sto se sad manifestiraju posljedice na odnose i komunikaciju s muskarcima koje imam...... ponašam se prevrtljivo......bojin se zbliziti jer san pripremljena da ce me osoba izdat i zahebati.........
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.04.2016., 20:17   #293
evo ga, opet, tata je toliko pijan da ne zna ni kak se zove, ne može čak ni stajat, koliko god ga volim, ne volim alkohol i kako utječe to na njega

svaki dan kada se vraćam doma u strahu sam jer ne znam dal me čeka pijan ili je otišao spavati, taj pritisak koji osjećam se ne može opisati

sad sam se tuširala i jednostavno sam htjela zaplakati zbog svega, ali zbog glupog AD, ne mogu ni suzu pustiti

o alkohole, glupi alkohole zašto postojiš?!
zagrebačka cura is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.04.2016., 23:40   #294
Quote:
zagrebačka cura kaže: Pogledaj post
evo ga, opet, tata je toliko pijan da ne zna ni kak se zove, ne može čak ni stajat, koliko god ga volim, ne volim alkohol i kako utječe to na njega

svaki dan kada se vraćam doma u strahu sam jer ne znam dal me čeka pijan ili je otišao spavati, taj pritisak koji osjećam se ne može opisati

sad sam se tuširala i jednostavno sam htjela zaplakati zbog svega, ali zbog glupog AD, ne mogu ni suzu pustiti

o alkohole, glupi alkohole zašto postojiš?!
zao mi je.
eto bar ima forum pa se dodji ovdi olaksati...

evo kolegicu imam.
alkoholicarka.
otac joj bio alkoholicar. ona je nezadovoljna poslom koji radi. a radi taj posao 10godina.
u 10godina nije ustedila nista para.
ljuta je na seficu. nezadovoljna poslom- ma katastrofa.
skuzila sam iz njenog primjera da alkos uvik nadje razlog da svali krivnju na nekog drugog i da glumi zrtvu i kao razlog opijanja navodi--da joj je na poslu prestresno.
ja se mislima ko te drzi da tu radis.
A nekad ni ne dodje na posao jer je prepijana.
mah..

jedino sto nama djeci alkoholicara preostaje je klonit se alkohola....da ne upadnemo i sami u zamku
kad se odmaknes i odselis.
lakse ce ti biti.
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.04.2016., 23:42   #295
Quote:
Splićankaa kaže: Pogledaj post
jedino sto nama djeci alkoholicara preostaje je klonit se alkohola....da ne upadnemo i sami u zamku
kad se odmaknes i odselis.
lakse ce ti biti.
ma lako meni za alkohol, nit ga pijem, nit mi je fino
zagrebačka cura is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.04.2016., 17:13   #296
Pozdrav svima.
Rođen sam krajem osamdesetih i alkoholizam moga oca posljedica je ratnih zbivanja. Nije bio agresivan prema majci ili meni, ali je na verbalnom planu bio živi otrov. Prijetio je samoubojstvom, štoviše, preda mnom ga je jednom "pokušao" i realizirati, ali mislim da je to samo iscenirao kako bi privukao pažnju, izazvao sažaljenje ili opravdanje svom alkoholizmu. Nije bio često pijan, recimo jednom ili dvaput tjedno, ali nekako me više od toga boljelo što nikada nije bio otac u pravom smislu riječi. Ne sjećam se da me je vodio u šetnje, u kino, da mi je kupovao igračke i sl. Bio je apsolutno pogubljen nakon rata. Majka je predobra osoba; propatila je i ona u ratu, propatila je i još više s njim nakon rata, ali je uvijek bila tiha, mirna, nastojala ga je ne uznemiravati, no ipak mislim da me nije dovoljno od njega zaštitila... S vremenom se on smirio, danas je normalna osoba koja se napije samo na vjenčanjima, krizmama ili druženjima s prijateljima, i to je zapravo casual pijanstvo. Muči se s cigaretama, ali to nije kao što je nekad bilo (kada je znao popušiti tri kutije). Majka i on trenutačno žive u skladnom braku i čini mi se da proživljavaju novu mladost, ono što nisu imali devedesetih. Nikad nismo diskutirali o našoj obiteljskoj prošlosti, to je tabu.

Ja sam izrastao u tim nesretnim godinama. Danas sam u svojim srednjim dvadesetim iznimno samostalna osoba upravo zbog toga što mi otac nikad nije bio oslonac u životu. Ne pijem niti ne pušim i uopće nemam potrebu za tim. Štoviše, gadi mi se pivo, a kamoli neki jači alkohol. Cigaretu tu i tamo znam popušit, ali samo kada je riječ o ovim pi*darijama s okusom mentola i sl, ono što je sad u modi pa kao treba probati. Nikad nisam iskazivao emocije, presušio sam valjda u djetinjstvu. Nisam plakao jedno deset godina, a imao sam u međuvremenu i smrti u obitelji, i bolesti... Problem je što sve to nosim u sebi i što ne znam način kako da to izbacim iz sebe. Imam problema i sa seksualnošću, nekako mi se čini da je to posljedica odnosa s ocem- seksualno me privlače stariji ljudi, recimo 35+god, vidim nekakvu očinsku figuru, zrelost, u njima. Nisam striktno gay, privlače me i cure, ali s vremena na vrijeme osjećam potrebu za starijim muškarcima. Uglavnom, cijelo se devijantno djetinjstvo preslikalo na moju mladost u kojoj sam shvatio da nije sve onako kako sam si zamišljao (prve ljubavi, pijanstva, izlasci, seks, emocije), tj. kako navode knjige iz razvojne psihologije. Uglavnom, ne mogu reći da mi je loše u životu, nosim se sa svime, ali isto tako ne mogu reći da sam se razvio u jednu cjelovitu osobu. Imam nekakvo psihobreme na leđima, ali sam se naučio nositi s njim i nekako se nadam da me ono neće nadjačati (ponekad me pere lagana depresija, grižnja savjesti, ima dana kada volim biti sam i ne raditi ništa). Trenutačno ne želim imati djecu jer me strah da ne budem negativna očinska figura kao što je bio moj otac. Sve u svemu, u tišini proživljavam svoje probleme (budimo realni, nisu preveliki, ta su "oštećenja" prisutna u barem pola populacije), a izvan sam normalna osoba s prosječnim brojem prijatelja, s osrednjim društvenim životom, osrednjim poslom, doslovno hrvatska stvarnost. Uglavnom, nisam ništa pametno rekao, ali eto, neka netko pročita i moje iskustvo... Potpora svima kojima je alkohol počinio štetu u životu.
Džus is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.05.2016., 14:00   #297
Svaka čast na ovoj temi,nisam baš imala vremena više za sve pročitati ali definitivno možemo dosta naučiti jedni od drugih zašto danas imamo odredjene probleme.

I ja sam prošla sve što i većina vas ovdje,otac alkoholičar,iz najranijeg djetinjstva većinom pamtim samo taj strah kakav će doći sa posla,sakrivanja po ormarima,bježanje sa majkom u sred noći preko prozora i lutati ulicama dok on zaspi,najgore je bilo kad je pijan sa mamom zaključan u boravku i do jutra drži monologe do pretnji da će je ubiti,ja sam jedina od djece do jutra slušala na vratima oće li je ubiti dok su brat i sestre spavali.

Danas iako se još uvjek trudim zadržati zdravu pamet imam jako mnogo problema,borim se na prvom mjestu sa depresijom i anksioznosti itd.
Ozbiljno mi je narušeno samopouzdanje i iako sam mogla puno toga u životu ništa nisam ostvarila,vrtim se na istom mjestu.

Od mladosti biram krive partnere,ako je netko i bio vrijedan ja sam iz straha da nikad neću biti dovoljno dobra te da će me napustiti vezu napuštala prije nego ja dobijem odjeb.Negdje sam u vašim postovima pročitala da ima veze sa tim da djeca alkosa imaju većinom taj strah od napuštanja jer ih otac-majka u vrijeme kad ih trebaju ostavljaju radi boce.ima smisla.

Sad sam takodjer u lošoj vezi,sa alkoholičarom(lošoj iz razloga jer je alkoholičar) ,4 godine smo skupa,sa njim isto imam isti model kao sa svima prije,mnogo sam nesigurna,da on nije toliko uporan oko održavanja ove veze ja bih se davno okrenula i otišla.
19NERA82 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2016., 22:53   #298
upravo sam se isplakala toliko da to nisu istine, tata je svaki dan pijan, agresivan na riječima, nikada mu ništa nije dovoljno dobro
čak je danas dva puta izjavio da ja dečku samo smetam u životut (nema veze kaj smo 7 godina skupa)

nemam posao pa da se odselim, tražim, ali i ako nađem nešto to će prvo biti stručno osposobljavanje, i opet tih godinu dana neću imat dovoljno novaca za preživljavanje u stanu

dečko ima posao, imamo gdje živjeti, ali treba mi posao da se maknem od alkoholičara

svaki dan kada se vraćam doma nemam pojma što me čeka i uvijek se u strahu vraćam, umjesto da budem sretna što sam doma, jednostavno nisam
zagrebačka cura is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2016., 23:02   #299
Quote:
zagrebačka cura kaže: Pogledaj post

dečko ima posao, imamo gdje živjeti, ali treba mi posao da se maknem od alkoholičara
zašto se ne možeš maknuti bez posla ako imaš gdje živjeti s dečkom?
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
Azz is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2016., 23:19   #300
Quote:
Azzura kaže: Pogledaj post
zašto se ne možeš maknuti bez posla ako imaš gdje živjeti s dečkom?
imam gdje, ali nemamo kako plaćati režije, on i ja smo tek sada završili faks, i ovo što bi ja zaradila na stručnom ne bi bilo dovoljno...dečko zarađuje stvarno sitno, ništa puno, računali smo i ne bi nam bilo dosta

a i problem je što je moj tata toliko staromodan (dečka je upoznao nakon 6 godina veze), tek sam ga tad mogla dovest doma, i on ne bi dopustio da se ja odselim dok se ne udam (znam, živi u 3 stoljeću)

a ja se ne znam izborit za sebe (stvarno ne znam, ne znam ni u dućanu reć da ne želim neki proizvod ako mi ga nude), a kamoli da njemu proturiječim
znam da je to tako zbog njega, i da mi neće bit bolje dok se ne maknem

sjećam se trenutka kada sam mu rekla da idem kod psihića i da pijem tablete, od tada mi govori da sam narkomanka, i da se družim s narkomanima

u prvom mjesecu ove godine sam rekla tati da ću spavati kod dečka i on je rekao da neću jer je narkoman (ne pije, ne puši, radi, uči, totalno ne-narkoman)

prije negdje mjesec dana su se čak mama i tata potukli koliko je bio pijan, za moj rođendan je završio mrtav pijan u grabi

jednom sam mu rekla da je alkoholičar i nije htio pričati sa mnom sve dok mu se nisam ispričala
zagrebačka cura is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 19:43.