frigidna, dosadna, sama i vjerojatno glupa

[shef Sale]

Noemi kaže:
Offtopic-

Sunčica,slažem se s tvojim postom,bas sam i ja razmisljala dosta o tome u zadnje vrijeme.

Jednostavno po zavrsetku faxa,kako sam pocela raditi broj ljudi koje upoznajem i srecem drasticno je pao.Ne upoznajem nikog novog.
I dosta ljudi se zali na taj problem.

Slažem se i ja...
To je naprosto činjenica.
A kod onih koji i inače po prirodi nisu pretjerano ekstrovertirani, to moze svakojako djelovati

[xxGaladrielxx]

Prije 7-8 godina dozivjela sam jednu tragediju. Imala sam silu frendova oko sebe, izuzetno dobrih i pouzdanih, te ono najbitnije: vrlo strpljivih. Moja draga frendica mjesecima je spavala kod mene i bila mi divna podrska. Ali... prestrasila sam se da zamaram ljude. Ja se nisam mogla uklopit u normalan zivot zbog objektivnih razloga - bila sam opterecena necim drugim.
I jednostavno sam izabrala izolaciju. Negdje nakon nesto vise od godine stvari su se pocele mijenjati. Promijenila sam posao kojem sam se u potpunosti predala. I bilo je divno. Karijera i ja, nije bilo praznina. I nikad necu zaboraviti jednu N.g. koju sam provela sama gledajuci kroz prozor. I ne bi to bilo strasno da se u meni nije javila strasna potreba za ljudima, za komunikacijom, za toplinom. A tako me bilo stid zvati sve one koje sam svjesno i nesjvesno otjerala. Nemrem vam opisat koja je to bolna praznina: okruzen si ljudima, smijehom, a ti ne sudjelujes. I svi imaju nekog, nekog bliskog. A vjeruj mi Cudim_se da sam pazila na svoj izgled. I to ti je rutina. Ali nigdje nema zadovoljstva.
Bitna je jedna stvar za cijelu pricu: ostavljam dojam izuzetno ekstrovertne osobe i sto mi je teze vise se smijem. Nekaj u meni ne dozvoljava da okolina sazna za bilo kakav problem. Sto intenzivnije stvaras privid srece to se teze maknuti s mrtve tocke.

[Silajn]

xxGaladrielxx kaže:
I nikad necu zaboraviti jednu N.g. koju sam provela sama gledajuci kroz prozor. I ne bi to bilo strasno da se u meni nije javila strasna potreba za ljudima, za komunikacijom, za toplinom. A tako me bilo stid zvati sve one koje sam svjesno i nesjvesno otjerala. Nemrem vam opisat koja je to bolna praznina: okruzen si ljudima, smijehom, a ti ne sudjelujes. I svi imaju nekog, nekog bliskog.

Ja sam 2000. dočekala sama uz tetris, nakon što sam pobjegla u suzama s tuluma gdje je bilo ljudi koji su me voljeli, dobrih prijatelja, a ja sam se osjećala kao otrov. I bila sam. Bilo me očajno sram što širim bed gdje god dođem.
I ostavila sam sve ljude i sabirala se, preslagivala, učila, vrištala, plakala... A neki ljudi me nisu ni takvu ostavili, nisu se dali otjerat, ignorirali su ili trpili moje ispade, a neki jesu, pa su se vratili poslije.
Događalo mi se to i kasnije, ali kraće i bitno manjeg intenziteta.
Da nije bilo ni jedne druge koristi tog perioda, naučio me misliti i reći hvala.
Pa, hvala

[sunčica]

Silajn kaže:
Da nije bilo ni jedne druge koristi tog perioda, naučio me misliti i reći hvala.
Pa, hvala

da, takvi periodi te definitivno nauče reći hvala

i ja kažem: hvala

moja Nova godina bila je 2003

[Leeloo]

cudim_se kaže:
Izgled je vazan. Nije bitno jesi li lijepa ili ruzna, objektivno, nego jesi li njegovana ili ne. Znam fakat ruznih zena koje se dotjeruju pa izgledaju bolje nego lijepe cure koje se ne dotjeruju.

Meni se ne da farbati kosu, ali sam shvatila da kad to radim izgledam kao da se trudim. Isto tako mi se ne da imati duge notke, ali kad ih imam djelujem nekako damski, uz manji trud oko drugih stvari. I nisu moji, plastika I skuzila sam da to nitko ne mora znati

Meni je jedna crna torbica sasvim dovoljna dok se ne pohaba. Ali sam skuzila da izgleda kretenski kad svaki dan furas istu. Tri majice su mi dosta, redovito se perem ali je isto bezveze. Jer drugi losije gledaju na mene, kad stalno furam iste. Cak iako znaju da to ne radim zato sto nemam novaca, nego jer mi nije bitno. I tako.

Izgled je bitan i ti to znas. I mozes uciniti puno.

Ovo mi zvuči kao snobizam u svom čistom obliku....

Imala sam svojih loših dana (možda bolje reči godinu)...
Jako dugu kosu sam ošišala na 1 cm i ofarbala je u crveno, ali ne zbog drugih, nego zbog sebe. Osjećala sam da trebam promjenu i promijenila sam nešto. Idiotski mi je sređivati vanštinju da bi time podigla sebe u tuđim očima.

[Clea]

imam isto dojam da se radi o nekoj blagoj depresiji...znam kako je to kad se osjećaš potpuno apatično...

tako da stručnu pomoć ne bi bilo naodmet potražiti jer se radi o dosta teškoj situaciji...znam to iz iskustva...neko tko želi nešto poduzeti u vezi svoga života niti jednu vrstu pomoći ne prezire...

nešto što se skupljalo u nekome godinama neće otići samo od sebe u jedan dan...to se ne događa!

curo, trebaš još puno učiti o životu, a najviše o samoj sebi...ali to je lijep posao koji traje cijeli život...

[spumante]

Clea kaže:
imam isto dojam da se radi o nekoj blagoj depresiji...znam kako je to kad se osjećaš potpuno apatično...

tako da stručnu pomoć ne bi bilo naodmet potražiti jer se radi o dosta teškoj situaciji...znam to iz iskustva...neko tko želi nešto poduzeti u vezi svoga života niti jednu vrstu pomoći ne prezire...

nešto što se skupljalo u nekome godinama neće otići samo od sebe u jedan dan...to se ne događa!

curo, trebaš još puno učiti o životu, a najviše o samoj sebi...ali to je lijep posao koji traje cijeli život...

Pravi put da se složim s Cleo

[cudim_se]

Halo, curke, nisam ja ovdje tema! Vratimo se originalnom topicu

p.s.
znam da vas mori da opet iskazete svoju glupost, ali to mozete i raspravljajuci o originalnoj temi, bez toga da vas ja dodatno poticem

[vrabac]

Netko je ovdje dao jedan savjet o tome da se treba naći u jednoj od tema na Forumu i raspisati se... e pa eto i ja prihvaćam taj savjet. Prepoznala sam se. I znam kako se osjećaš, začetnice ovog topica. S malim individualnim razlikama, naravno.

Više ne znam šta bih počela, dolazim na posao i vraćam se kući, i tako iz dana u dan. Pokušavam naći nešto što bi me zanimalo, ali sve mi brzo dosadi... Proučavala sam astrologiju, bavila se fotografijom, vezla sam goblene... sve mi je dosadilo. Zadnje sam išla na thai-bo. Od toga sam se osjećala još gore nego prije. Pa sam prestala ići tamo. Sada pokušavam naći nešto drugo, ali ne uspijevam pronaći ništa što bi me zainteresiralo.

Dosadna sam i monotona. Nisam glupa, bar toliko vjerujem u sebe, ali nemam neke osnovne društvene vještine. Šutim i gledam druge kako žive, a ne znam im se pridružiti. Ne znam održati konverzaciju duže od pola minute ako nemam zadanu temu. Da, čovjek može biti jako dosadan i ako ne govori, odnosno baš zato što ne govori.

Nisam ljepotica, ali nisam ni ružna. Sasvim sam prosječna i neupadljiva. Bojim se da će jedan dan netko sjesti na mene u autobusu jer me nije vidio Neki dan sam prošla po dućanima (shopping inače mrzim pa mi je to bio ogroman korak), kupila sam si 10 novih majica, hlače, sandale i torbicu. I vjerujte mi, sada se ništa bolje ne osjećam nego prije. Samo mogu svaki dan staviti drugu majicu na sebe. Big deal.

Jučer je bio krasan dan. Nisam imala s kim ići prošetati. Uzela sam knjigu, sjela sam pored mora, čitala. Gledala sam neke dvije djevojčice kako pecaju. Za mene je bilo puno što sam uopće izašla iz kuće. Bilo je lijepo biti na zraku, taj dan sam si uljepšala. Ali danas se zbog toga ne osjećam ništa bolje.

Eto napisala sam cijelu kobasicu od posta, a na kraju ne znam što sam htjela reći. Valjda samo to da nisi sama, draga depresijatockakom. Ne znam ni jedan pametan savjet koji bi ti pomogao i ne vjerujem da te tješi to što nas ima još koji se tako osjećamo. Ali eto, bar znaš da nisi sama. Možda bi mogle nas dve koji dan zajedno na kavu?

P.S. Nije da nekoga zanima, ali upravo sam stavila cudim_se na ignore. Kada se ovako osjećam, ne treba mi još netko tko će me izvrijeđati. Žao mi je, jer sam sigurna da i njoj treba prijatelj. Ali s ovakvim stavom ga nikada neće steći. Toliko o tome.

[sunčica]

vrabac kaže:


1. Dosadna sam i monotona.


2. P.S. Nije da nekoga zanima, ali upravo sam stavila cudim_se na ignore. ...

1. u vezi ovoga sam o sam htjela reći da se meni ne činiš ni dosadna ni monotona. Nije to tješenje, nego činjenica jer eto, recimo, čitam tvoje postove. Što znači da ni u društvu ne bi bila dosadna ni monotona, samo da počneš. Osim toga koliko ima stvarno dosadnih ljudi, pa im u društvu ne možeš zatvorit usta

2. i time si sebi uljepšala ostatak života

[Clea]

sunčica kaže:
. Osim toga koliko ima stvarno dosadnih ljudi, pa im u društvu ne možeš zatvorit usta

točno to

ma cure, od kud vam to da ste dosadne...nemojte tako o sebi...niti da ste glupe...

samo možda niste srele ljude s kojima biste mogle razgovarati...ali da bi vas ljudi upoznali morate ponekad i pričati o sebi...

meni je isto kad sam bila mlađa teško padalo pričati o sebi, a u isto vrijeme bi me stalno ljudi gnjavili da zakaj sam tak šutljiva...pa ak te nešto zanima pitaj me, ja ću ti odogvoriti...ili počni neku temu, ja ću se nadovezat...

eto, najgori su mi bili ljudi koji bi šutili pored tebe i pitali te svako malo 'zakaj ti tak šutiš?' i slično...pa ko da je moja svrha da tebe zabavljam

[Natch]

meni je zanimljivo ovo 'frigidna'. kako znas da si frigidna, i kakve to ima veze s tvojom samocom? naime, sve ove ostale osobine su cini mi se danas sasvim normalna pojava

Nisam dva dana bila na kompu i bas ste me iznenadili s tolikim postovima. Hvala na tolikim iskrenim savjetima i toplini koju ste mi pruzili kroz ovo vrijeme dok sam sve ovo procitala. A stvarno sam imala sto za citati.

Koliko vidim bit je na kraju uvijek ista - pokrenuti se, razmisljati i uciniti nesto ili bolje sve - sam za sebe.

Nije da mi to nije poznato. Nego dogodi se da se covjek udubi u posao, radi, trudi se, i ne misli o drugim stvarima. A onda odjednom stane i okrene se oko sebe - nadje se sam. Ako ima 33 sto ne mislim da je puno, ali puno je teze za imati drustvo i upoznavati nove ljude - zamisli se, pa zbroji sta sve ima i sta nema. Tako sam se i ja nasla u tom zbrajanju. Osjetila sam se sama i jako sam bila tuzna. Shvatila sam da u mom zivotu nema niceg sto bi cinilo moju srecu. Cak nisam bila toliko tuzna sto je to sve tako, nego sto sam iznutra prazna i ne prepoznajem put kojim bih trebala krenuti.

Znate, prepoznala sam se kao dosadnu tupilicu koja je u stanju samo dubiti na glavi dok ne rjesi problem na poslu, koja ne poznaje neki privatni zivot. Kako nakon tolika truda nisam postigla cilj, nisam zavrsila projekt, niti je to na vidiku, izmucilo me. Stavila sam i druge stvari ispred sebe i vidjela sam da nemam bas nista i nikoga. I da sva moja umisljena pamet ne vrijedi 10lipa jer ne znam neke mnogo zivotnije stvari. Shavtila sam da sam posvecena poslu jer mi je posao inercija i jer ne znam uzivati niti da mi je svo vrijeme svijeta na raspolaganju. Ima tu zbilja, sto tema o kojim bi se dalo pricati. Npr. malobrojne prijatelje sam sama svojim stilom odbacila jer sam mislila “samo da ovo zavrsim i onda cu se opustit”. Ali ne, pa tako je bilo i na faksu... Nikad nisam znala organizirat vrijem da malo uzivam a malo ucim. Uvijek sam se ispcrpljivala do kraja, samo da bude gotovo i tome nikad nije bilo kraja. I sad je isto tako. Niti sam jako voljela faks niti bas uzivam u ovom poslu. A sve dajem za to – da jednom mogu reci “evo ja znam to” i da mogu imati sigurnost da to znam raditi. Glupo. Da.

A jako sam kriticna (valjda se i to vidi) prema sebi i drugima. Ne volim sto je tako ali ne znam kako drugacije. Zbilja ne znam kako postavit drugacije granice. Kao sto rece netko, ne pripadam vecini jer mi se ne diskutira o lakiranim noktima, jer se na viceve smijem samo ako su mi smjesni i jer mi je dosadno sjedit na kavi.
Tako sam se izgubila. Neki, uzmimo trenutni, cilj mi je poljuljan, a drugog niceg. Zatvorena, prema van samouvjerena, iznutra bespomocna i prazna. Bez ikakvih zelja (sa nekim snovima kojima je proslo vrijeme).

Ne mogu vam reci sto mi je drago da barem ovdje covjek moze pisati sve sto mu je na srcu.

[Natch]

i kad planiras pustiti nekoga u intimnu zonu? jesi li razmisljala o djeci? nije bas neki gust uzivati u kronicnoj frigidnosti, jelda?

[omexochitl]

depresijatockakom kaže:
Npr. malobrojne prijatelje sam sama svojim stilom odbacila jer sam mislila “samo da ovo zavrsim i onda cu se opustit”.

ko da mene citiraš al, nađu se drugi ljudi putem, ko kaže "prijatelji su zauvijek"...

depresijatockakom kaže:
Bez ikakvih zelja (sa nekim snovima kojima je proslo vrijeme).

ako nemaš želja, nemaš ni problema kakvi snovi imaju (tako kratak) vijek trajanja?

[Silajn]

depresijatockakom kaže:
Niti sam jako voljela faks niti bas uzivam u ovom poslu. A sve dajem za to – da jednom mogu reci “evo ja znam to” i da mogu imati sigurnost da to znam raditi. Glupo. Da.

Ne glupo, nego: tako Dok ne nađeš nešto drugo, još je super ufiksirat se na posao (a ne na ljude, pod izlikom, ili na opijate ili tko zna što).

depresijatockakom kaže:
A jako sam kriticna (valjda se i to vidi) prema sebi i drugima. Ne volim sto je tako ali ne znam kako drugacije. Zbilja ne znam kako postavit drugacije granice. Kao sto rece netko, ne pripadam vecini jer mi se ne diskutira o lakiranim noktima, jer se na viceve smijem samo ako su mi smjesni i jer mi je dosadno sjedit na kavi.

Meni su ljudi ponovo postali dragi kad sam skontala da ta 'većina' nema gotovo nikakve veze sa mnom. Gro ljudi s kojima se družim ne pripada toj većini. Dakle, moja 'većina', moj paralelni svemir, jednostavno ne sadrži ekipicu koja mi ne odgovara, pa se ni ne mučim s temama koje me ne zanimaju. A tih ljudi nije malo. Dapače J

depresijatockakom kaže:Tako sam se izgubila. Neki, uzmimo trenutni, cilj mi je poljuljan, a drugog niceg. Zatvorena, prema van samouvjerena, iznutra bespomocna i prazna. Bez ikakvih zelja (sa nekim snovima kojima je proslo vrijeme).
[/B]

Kad si stalno 'jak' i 'pametan' uglavnom 'jako' i 'pametno' reagiraš na 'velike' probleme (navodnici su zato jer ne mogu zapisat ironičan ton ), i onda se salomiš na malima, uglavnom zato jer su novi. Ići sa 33 rekonstruirat prioritete i sustav vrijednosti je p.o.s.a.o, ali isplati se

[hirondelle]

depresijatockakom kaže:

ne pripadam vecini jer mi se ne diskutira o lakiranim noktima, jer se na viceve smijem samo ako su mi smjesni i jer mi je dosadno sjedit na kavi.
Tako sam se izgubila.

a ja ti ne mogu reći koliko ti je genijalan naslov posta i sve ostalo, već nekoliko dana sam pod dojmom i evo sad doplazih da ti velim, nisam stigla od posla
ništa što već nisam i kod sebe primjetila, a i kod drugih; ljepota tj. ono za čime žudi(š)mo se sporo razmnožava, i zato smo mi stranci utopljeni u glavnini potomaka sedam kćeri Eve kojima sve štima, ne lupaju si glavu filozofskim jednadžbama i ........ i diktiraju trend da se subotom ujutro moramo naseliti po bircevima, itd.
ženo, s tobom je sve OK, samo furaj svoj stil, (ima neka istočnjačka pričica o samotnom feniksu koji je visoko letio, a dolje daleko ispod mala grabljivica raskomadala plijen - ugledavši ga uplaši se da će joj zgrabiti plijen....... isukala kandže..... a feniks samo preletio..........

[Amaya]

netko tko otvori ovakav topic ne moze biti ni dosadan ni glup.
iako moze vjerovati u to.

sama jesi. ali nismo li svi na neki naci sami?
pogledaj koliko je ljudi online? puno njih su sami, sami su cak i oni koji su u vezi, braku.... jednostavno, svijet ide u tom smjeru.

uzmi papir i napisi sto te cini sretnom. nadji jednu jedinu stvar, i kreni od nje. nadji jedno ljudsko bice i ulozi energiju u taj odnos. reci nekome koga nisi dugo vidjela koliko ti je drag i koliko ti je nedostajao. posalji razglednicu. ucini to zbog sebe.

nemas pojma koliko sam uz tebe