Oprosti?

[Sentimental]

ONo što je Rujanka rekla... to je freudovska bana(na)lizacija stvari... vrlo klizavo, jer na prvi pogled prihvatljiva solucija... ovisi o previše faktora...

[Patagonija]

unaprijed se ispričavam, al' ovo mi svira i moram to podijeliti...

The Apologist

they call me the apologist.
and now that I'm at peak.
you know at first it really hurt.
we joke about these things.
I've skirted all my differences
but now I'm facing up.
I wanted to apologize for
everything I was. so
I'm sorry, so sorry...

did you understand me right?
the people here are good.
they tell me what I should have done
and offer what I could.
I'm good, all is good
all's well, no complaints.
when I feel regret,
I get down on my knees and pray.
I'm sorry, so sorry...

I live a simple life
unfettered by complex sweets.
you think this isn't me?
don't be weak.
there I go.
I'm so sorry.

thank you for being there for me.
thank you for listening, goodbye.
I can forfeit selfishness
I hope for you that you apply
this happiness
this peacefulness
I'm sorry, so sorry...

I live a simple life
unfettered by complex sweets.
you think this isn't me?
that's so sweet.
I'm so sorry

ajd' recite da nije prikladna....

[shipka]

Sentimental, a ti misliš da je tvoje stanje svjesti nešto užasno komplicirano? Pa nemogućnost ispričavanja i tvrdoglavost je puuno prečesto viđeno u svijetu da ovisi o toliko puno faktora. Pa svaki drugi film je o tome kako netko ne može reći oprosti.

No istina je da ljudi svoje osjećaje shvaćaju (pre)ozbiljno, naime to su njihovi osjećaji i to im je sve što imaju, naravno da je ozbiljno. Ali zašto misliš da su odnosi sa roditeljima nešto banalno? Pa na odnosima sa roditeljima se bazira prvo desetljeće života, i također veliki dio drugog desetljeća. To je otprilike četvrtina života. A odnosi sa roditeljima ne staju kod "dobri smo si". Također svaki drugi film ima u sebi psihologa koji prvo što radi, kopa po odnosima sa mamom i tatom.


Malo sam navrat nanos sklepao post, ali je poprilično jednostavno je koncipiran...

[shipka]

A svaka druga pjesma o tome kako netko previše govori oprosti.

kod mene to ovako ide: ako sam u pravu, onda me nitko na može uvjeriti u suprotno; a da sam u pravu znam jer nikad nisam svjesno i s nekom namjerom nekog, (pa ni njega), povrijedila. kad sam u krivu, taj "oprosti" nije mi teško reći, jer sam mirnija, kao da mi je greška manja. puno gora stvar je kad te netko povrijedi, ispriča se sa stotinu "oprosti" i sutra opet po starom.

[Patagonija]

kod mene to ovako ide: ako sam u pravu, onda me nitko na može uvjeriti u suprotno;

bok mama...

a da sam u pravu znam jer nikad nisam svjesno i s nekom namjerom nekog, (pa ni njega), povrijedila.

pa može se nekog i nesvjesno povrijedit... zapravo je to i najčešći scenarij...

kad sam u krivu, taj "oprosti" nije mi teško reći, jer sam mirnija, kao da mi je greška manja.

ali kako ti ikad možeš biti u krivu ako nikad nisi u krivu?

puno gora stvar je kad te netko povrijedi, ispriča se sa stotinu "oprosti" i sutra opet po starom.

znam mama, oprosti, popravit ću se...

p.s. malo cjepidlačkog humora u ovaj kasni sat, no hard feelings

[Eladio]

nataniel kaže:
Ne smije biti.Jer kakva chovjek papchina može biti, da svjesno povrijedjuje drugu osobu i da nikada ne zastane i kaže jedno yebeno "oprosti".
Ne volim kada ljudi to ne mogu, a to je ustvari toliko dobro, plemenito, normalno i zdravo.....

Šta ste neka božanstva, pa se bojite da vam se ego ne sronda ako priznate svoj kiks?

Glupost.
Veci mi je chovjek, onaj koji se poklopi,dodje, stane i ima muda reci - žao mi je, oprosti.

To je ljud.

Ja to sve znam ... meni to nije tesko

ali nekima.. je lakse prekinut i vezu , nego se vratit na pravi put


i da .. slazem se.. -->
to je LJUD

[PAHULJA]

nipia kaže:
kod mene to ovako ide: ako sam u pravu, onda me nitko na može uvjeriti u suprotno; a da sam u pravu znam jer nikad nisam svjesno i s nekom namjerom nekog, (pa ni njega), povrijedila. kad sam u krivu, taj "oprosti" nije mi teško reći, jer sam mirnija, kao da mi je greška manja. puno gora stvar je kad te netko povrijedi, ispriča se sa stotinu "oprosti" i sutra opet po starom.

Sve je rečeno o fenomenu - oprosti.

Pa-hulja

[-=zErO-oNe=-]

Sentimental kaže:
Moglo bi bit da je lakše umrit,
Nego judima reć: OPROSTI...
- Gibonni: "Oprosti"

Danas sam popizdio i otišao van, zapalio cigaretu u parku i na onoj hladnoći dao si razmišljati...... Ali zašto je ponos toliko jak? Zašto, kad znamo da je ljude koje volimo najlakše povrijediti, zašto im je toliko teško priznati da smo u krivu i ispričati se? Zašto je taj korak toliko težak?

Na dobrom si putu, jos nekoliko puta da tako zapalis cigaretu na hladnoci, i jos nekoliko puta da dobro razmislis o tome, popricas sam sa sobom i posjedi u tisini i onda ces shvatiti...bit ce ti jasno sta trebas raditi.
Ako si svjestan tog sto te muci i jos i razmisljas o tome...bit ce to ok, pred nekim ljudima si uvijek ponosna licnost i ne trebas se bojati da ces to izgubiti, mozes samo izgubiti te ljude.

-=0-1=-

[MrkiMedo]

nataniel kaže:
Apsolutno mi je lako reci OPROSTI, ako skuzim da sam doshla do granice, odnosno, preshla ju na bilo koji nachin.

Dapache, strashno cijenim ljude koji to mogu, jer to je, poznavajuci ljudsku tashtinu, jako teshka rabota.

Volim sto sam dosla do tog stupnja da mi nije tesko reci tu rijech, kada to osjecam i mislim.

... ne cijenim to oprosti kad ga je tako lako reci

[Antonia]

Gadno sam grijesila!
Znala sam da trebam reci "Oprosti, molim te...", ali nisam...
Nesto glupo u meni istiskivalo je iz meni opravdanja i lazi sto same sebe, sto i mog bivseg...

A najgora stvar je da su bile male stvari u pitanju...
Tako sam lako mogla reci: "Oprosti!" + "Volim te..."
I nisam...
Umirao je pred mojim ocima, a umirala sam i ja pred sama sobom!
Vidjela sam u njegovim ocima bol...
Na kraju smo umrli, a cini mi se da je moja gupost i tvrdoglavost bila i jedini razlog za razlaz...

Sada je kasno...

[MrkiMedo]

Tko ti nebi oprostio sad kad je to tako receno ... samo aj to reci na pravom mjestu

[ankada]

Volim i oprosti su dvije najjace rijeci , s njima covjek cuda postize.
Onaj tko ih izgovara brzopleto i proracunato kad-tad se kaje, nije sretan.
Cesto puta u bijesu izgubimo zivce i reagiramo drugacije nego li bi da smo samo malo promislili, te magicne rijeci ako su od srca (ljudi vecinom, osjete kada nisu) spashavaju nas.
Brojati do 10, pa onda reci sto se zeli, a reci oprosti kada smo krivi, neki puta treba biti lukav, pa ako vise gubimo nego li dobivamo kapriciranjem tko je u pravu, bolje je stati na loptu. Vazno je koliki je ulog.
Ljubav ako je prava najveci je ulog i zbog nje vrijedi reci carobne rijeci: OPROSTI MI.
Za tvrdokornije slucajeve - prvi put je najteze, sve kasnije je lakse.

[G-Man]

Da, ego.

Ona setnja na hladnoci me podsjeca na mene. Ima jedan dio autoputa kojim prodem kad mi je lose. Onda se smirim i pokusam razmisliti o tome sto me iritira i sto trebam napraviti. Ako te ego toliko navuce da moras biti u pravu, odlozi to i odi prosetati ili nesto slicno. Bit ce ti lakse kad se ohladis. Meni je.

Pozdrav i drzi se.