Žrtve seksualnog nasilja u Hrvatskoj u DR-odnos prema njima, njihova prava i odšeteta-zbirno

[torrio]

Žene su zamjerile predsjedniku Ivi Josipoviću što nije s njima. „Trebao je Josipović biti tu, zaslužile smo! Da je Tadić ovdje, onda bi došao", na kraju svoje teške i tužne priče o silovanju poručila je predsjedniku Ružica Erdody. HTV-a je o žrtvama srpskih logora objavio izvješće u 9 minuti Dnevnika uz izostavljanje te poruke žena. http://www.hrt.hr/index.php?id=181 No, Dnevnika je u 7 minuti prikazao predsjednika Josipovića tog subotnjeg prijepodneva zauzetog važnim posjetom neimenovanih žena koje su došle na druženje „S predsjednikom na kavi". Na tribinu se od političara jedino odazvao gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, koji je sve žene stradalnice pozvao na nastavak druženja uz zajednički objed. Konačno, izostali su opet oni najglasniji retoričari ljudskih prava iz raznih civilnih udruga, kao i žene saborske zastupnice. Vjerojatno je i njima bila važnija subotnja kava negdje na 'špici', od suočavanja s istinom o srpskim logorima i silovanjima kao ratnoj strategiji iz vremena za koje se sudi hrvatskim generalima u Haagu i hrvatskom branitelju Veljku Mariću u Beogradu.

Kava ima prednost nad hrvatskim žrtvama, nije ovo napad na Pravdu, nije bilo ni Jace a bogami ni Zokija, a ni frendice Pusić(i njenog brata također)koja očito frenduje samo sa profesionalnim žrtvama.

To što nije bilo raznih udruga je objašnjeno već ranije, hrvatske žrtve su prevelik posao a sve bez financijske nagrade.

[OPET LILLY]

torrio kaže:

Kava ima prednost nad hrvatskim žrtvama, nije ovo napad na Pravdu, nije bilo ni Jace a bogami ni Zokija, a ni frendice Pusić(i njenog brata također)koja očito frenduje samo sa profesionalnim žrtvama.

To što nije bilo raznih udruga je objašnjeno već ranije, hrvatske žrtve su prevelik posao a sve bez financijske nagrade.

Znam da nije tema ,pogledajte na LEGALIS hr-"Škola zataškava seksualna zlostavljanja",
navodim to samo za primjer kako naše institucije peru ruke od takvih problema,treba sve pomesti POD TEPIH i ZABORAVITI.
Ni danas u doba* procvata demokracije i ljudskih prava * ne želi nitko taj VRUĆI KRUMPIR,a hladni je već istruo ,nema dokaza.

[OPET LILLY]

Thunderhorse kaže:

Nijedna statistika ne govori da ih je malo. Dapače uopće se ne vode statisike o tome. Ljude nešto nije briga. Samo sam realna.

Na stranu statostike kada je opće poznata činjenica da većina žrtava ni ne prijavi silovanje zbog srama,a gdje je procedura 100 puta ponovi izjavu ,pa dokazivati na sudu ako ikada dođe do njega.
Žrtve iz dana u dan proživljavaju taj horor,i onda kome dokazati kada svi okreću glavu od takvih problema.

[metalHamer]

Interesantno i jednostavno nevjerojatno..

Ratna silovanje zajedničko je iskustvo žena svijeta, od početaka ljudskog ratovanja i u svim civilizacijama, no nisu sve civilizacije imale isti odnos spram tog zločina, niti ga jednako sankcionirale. Silovanje je na različite načine zabranjivano i kažnjavano još od vremena Starog Rima, a prvi povijesni kodeks protiv silovanja u ratu donesen je tokom Američkog građanskog rata u 19. stoljeću (Leiber Codes 1863.). Niti u njemu silovanje nije bilo jasno imenovano kao ratni zločin, niti je bilo kažnjavano do osnivanja Međunarodnog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju 1994. i Ruandu 1995 godine.
Ženevska konvencija i protokoli iz 1948., i 1949. doneseni nakon Drugog svjetskog rata – a koji još služe za definiranje ratnih zločina i njihovo kažnjavanje, silovanje tretiraju kao teški napad na osobno dostojanstvo, no ono može biti sudski gonjeno pod drugim stavkama kao što je tortura ili oblik genocida.

Silovanje prema Haškom tribunalu može biti kažnjeno kao zločin protiv čovječnosti. No, u Međunarodnom humanitarnom pravu ostaje nejasno je li silovanje zločin protiv žena ili zločin protiv nacije i zajednice, te je li kazneni progon baziran na rodnom kriteriju, ili neljudskom činu, poput sakaćenjenja i torture, u kojima nema posebnog osvrtanja na spol i rod žrtve. Iz feminističke perspektive, iako je silovanje kroz Statut Tribunala konačno jasno definirano kao zločin protiv čovječnosti i ratni zločin, ignoriranje rodnog aspekta zločina, odnosno činjenica da su svi silovatelji muškarci, a da je preko 90 posto žrtava ratnih silovanja žene ostavlja nedorečenost u međunarodnom humanitarnom pravu. Silovanje nije prepoznato kao napad motiviran rodnom dimenzijom. Silovanje je tretirano samo kao konflikt između muškaraca dviju ili više zaraćenih strana, dok je polje njihove bitke „tijelo silovane žene... postaje ceremonijalnoi ratište, paradna staza pobjednika, pozdrava i zastava.

http://www.women-war-memory.org/hr/p...vodna/show/15/

Jezivo i nevjerojatno da za to još nitko nije odgovarao...

U arhivi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora također je velik dio iskaza silovanih žena, ali i silovanih muškaraca. "Događale su se strahote u logorima, čak su i pripremali dvorane za silovanja. Imamo svjedočenja majke koja je slušala kako joj kćer siluju, ili žene koju su mjesec dana, iz dana u dan, po petorica-šestorica zločinaca silovali, a potom pretukli", upozorio je Danijel Rehak, najavljujući izdavanje knjige o silovanim ženama u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku.
http://www.udbina.com/index.php?Item...t&view=article

[metalHamer]

Strašno i nevjerojatno svjedočanstvo. Ne znam da li nešto slično postoji negdje u svijetu. Najprije srbočetnički agresor i silovatelj, a onda policajac....

Strašna ispovijest višestruko silovane Vukovarke: Sve ove godine radije bih da sam mrtva, a moji su silovatelji slobodni

Otišla sam i tamo zatekla tri čovjeka. Četnika. Rekli su mi da izaberem s kojim ću biti. Bilo mi je strašno. Htjela sam biti mrtva. Ali sam morala živjeti. Zbog svoga djeteta. Zbog roditelja. Zaručnika. Onih koji su me voljeli. Pokušala sam suicid. Nakon pet godina liječenja, psihijatru sam uspjela ispričati tek jedan dio. Neke stvari, neka sjećanja, neke riječi godinama nisam mogla ni izgovoriti...- ispovijeda nam se S.M., kao da olakšava dušu godinama opterećenu užasom zlostavljanja, ponižavanja i nerazumijevanja okoline.

Jedan od njezinih silovatelja je poslije mirne reintegracije bio policijac, što je bio i za vrijeme “krajine”, a prije rata je radio u Borovu. Danas je u Vukovaru, slobodan, čeka ishod obnovljenog postupka. Drugi je u Srbiji bio osuđen na tri godine zatvora, ali je pobjegao i za njim je raspisana međunarodna tjeralica. A ostali su kojekuda...
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrva...9/Default.aspx

[metalHamer]

Interesantno je zašto mediji ne prenose stravična svjedočanstva žrtava srbočetničke agresije na RH...

Svjedočanstavo iz logora u Vukovaru

Pred kraj studenog 1991, Kapetan je silovao dvije 14 godišnje djevojčice pred njihovom bakom, a onda ih sve tri ubio. U listopadu mlade hrvatske djevojke koje su služile srpske dobrovoljce, bile su prisiljene na seksualni odnos. Muškarac je prijetio kako će ubiti njihovu obitelj ako ne pristanu. Doktor pripadnik ZNG-a svjedoči o silovanju mlade djevojke u drugom tjednu studenog, u prostorijama štaba ZNG-a.On je pozvan kako bi pregledao pacijenta na tom mjestu. Istog mjeseca, Albanka je prijavila kako je 12 sati uzastopce ispitivana i silovana od grupe JNA vojnika. U drugom slučaju, u prosincu, starija žena je ubijena i njezina kćer je silovana, muškarac (počinitelj) je identificiran.

Prema drugom svjedoku identificirani muškarac uzastopce je silovao Hrvaticu odvodeći ju navečer i vraćajući ju ujutro. U zasebnom izvješću 50 godišnja Hrvatica je silovana i prisiljavana na oralni sex sa sedam članova srpskih "Belih orlova". U idućem slučaju 54 godišnja Hrvatica navodi kako su je terorizirali i silovali srpski vojnici nakon okupacije i pada Vukovara. Posljednje izvješće kaže kako je u masovnoj grobnici pronađen neidentificirani Hrvat. On je bio kastriran. Dodatni izvor kaže kako je član srpske paravojne grupe optužen od Hrvatske vlasti za ubojstvo 150 osoba i silovanje 30 žena. Optuženi je priznao sudjelovanje u grupnom silovanju.
http://www.hkv.hr/domovini/domovinsk...-vukovaru.html

Nema pomirbe i pomirenja dokle god ne bude kažnjen i zadnji sudionik monstruoznih zločina, tijekom srbočetničke agresije na RH....

Koliko građana u RH zna za ove i slične srbočetničke zločine, a koliko ih zna za obitelj Zec i gdje je u ovom slučaju zapovjedna odgovornost...

[OPET LILLY]

metalHamer kaže:

Interesantno je zašto mediji ne prenose stravična svjedočanstva žrtava srbočetničke agresije na RH...



Nema pomirbe i pomirenja dokle god ne bude kažnjen i zadnji sudionik monstruoznih zločina, tijekom srbočetničke agresije na RH....

Koliko građana u RH zna za ove i slične srbočetničke zločine, a koliko ih zna za obitelj Zec i gdje je u ovom slučaju zapovjedna odgovornost...

kastrirati i dati nekome da ih sodomizira-mislim da bi to bilo dostojna kazna za gamad.

[Cicka]

To je jedna od tema kojom sam se prilično bavila. Jako mučna, jako skrivena i osjetljiva.
Kolko se sječam, amnesty je tijekom 92 prikupio neka svjedočanstva o silovanjima u Hrvatskoj, sve uglavnom vezano za istočnu Slavoniju i jedan dio o silovanjima u Slavonskom/Bosanskom brodu.
Liječnici jesu prikupili svejdočanstva, ali su to bile žene koje su rekle što im se dogodilo i koje su kasnije ostale u sustavu psihosocijalne pomoći. Ima nekoliko znanstvenih radova na tu temu, dr. Nikolina Jovanović je publicirala prvi rad o tim ženama negdje 1996 ili 1997. Tu su bile uključene žrtve silovanja iz Hrvatske i BiH.

Osoba koja je po mom mišljenju napravila najviše za silovane žene je Jadranka Cigelj. više od svim Baba, HHO, amnestyija i sličnih. Njezino svjedočenje za Omarsku, (gdje su silovane žene intelektualna elita tog dijela BiH) i tužba pred Haškim sudom jesu natjerali suce da se silovanje odredi u prvom redu kao zločin protiv čovječnosti a kasnije i kao ratni zločin. To je dovelo do suđenja za Foču.
To je bilo jako mučno suđenje, nimalo lako za žrtve koje su satima i danima davale iskaze istražiteljima, a nije bilo lako ni istražiteljima izabrati najkvalitetnija svjedočenja. strategija obrane se je zasnivala na tkz. "pozitivnim emocijama" koje su pojedine djevojke razvile prema silovatelju (nešto slično Stockholskom sindromu). A ispitivanje vezano za to je bilo prilično neugodno, a neke od djevojaka nisu bile spremne na to.

U Hrvatskoj je također silovanje u Vukovaru 18godišnjakinje i zlostavljanje njene šestogodišnje sestre, više puta na ovoj temi spomenuto, suđeno kao ratni zločin.
Uglavnom, kao i za svako silovanje, bolje prolaze žene koje su to u stanju priznati i koje se kasnije liječe i imaju podršku obitelji kao i šire socijalne sredine. Većina žena je sad možda spremnija govoriti jer su sada to žene u najboljim godinama, s puno životnog iskustva, s obiteljima, koje su se uspješno zaljubile i odljubile u životu.

Što se tiče gore pomenute Banovine, znam nekoliko slučajeva silovanja, bilo je spomenuto u emisiji Istraga jedno, a na tom području ih je bilo puno, a ni jedno nije procesuirano zato jer djevojke i žene nisu o tome tada htjele govoriti.

Ispričavam se na podužem postu...

[metalHamer]

Cicka kaže:

To je jedna od tema kojom sam se prilično bavila. Jako mučna, jako skrivena i osjetljiva.
Kolko se sječam, amnesty je tijekom 92 prikupio neka svjedočanstva o silovanjima u Hrvatskoj, sve uglavnom vezano za istočnu Slavoniju i jedan dio o silovanjima u Slavonskom/Bosanskom brodu.
Liječnici jesu prikupili svejdočanstva, ali su to bile žene koje su rekle što im se dogodilo i koje su kasnije ostale u sustavu psihosocijalne pomoći. Ima nekoliko znanstvenih radova na tu temu, dr. Nikolina Jovanović je publicirala prvi rad o tim ženama negdje 1996 ili 1997. Tu su bile uključene žrtve silovanja iz Hrvatske i BiH.

Osoba koja je po mom mišljenju napravila najviše za silovane žene je Jadranka Cigelj. više od svim Baba, HHO, amnestyija i sličnih. Njezino svjedočenje za Omarsku, (gdje su silovane žene intelektualna elita tog dijela BiH) i tužba pred Haškim sudom jesu natjerali suce da se silovanje odredi u prvom redu kao zločin protiv čovječnosti a kasnije i kao ratni zločin. To je dovelo do suđenja za Foču.
To je bilo jako mučno suđenje, nimalo lako za žrtve koje su satima i danima davale iskaze istražiteljima, a nije bilo lako ni istražiteljima izabrati najkvalitetnija svjedočenja. strategija obrane se je zasnivala na tkz. "pozitivnim emocijama" koje su pojedine djevojke razvile prema silovatelju (nešto slično Stockholskom sindromu). A ispitivanje vezano za to je bilo prilično neugodno, a neke od djevojaka nisu bile spremne na to.

U Hrvatskoj je također silovanje u Vukovaru 18godišnjakinje i zlostavljanje njene šestogodišnje sestre, više puta na ovoj temi spomenuto, suđeno kao ratni zločin.
Uglavnom, kao i za svako silovanje, bolje prolaze žene koje su to u stanju priznati i koje se kasnije liječe i imaju podršku obitelji kao i šire socijalne sredine. Većina žena je sad možda spremnija govoriti jer su sada to žene u najboljim godinama, s puno životnog iskustva, s obiteljima, koje su se uspješno zaljubile i odljubile u životu.

Što se tiče gore pomenute Banovine, znam nekoliko slučajeva silovanja, bilo je spomenuto u emisiji Istraga jedno, a na tom području ih je bilo puno, a ni jedno nije procesuirano zato jer djevojke i žene nisu o tome tada htjele govoriti.

Ispričavam se na podužem postu...

Neka, ne štedi na riječima i samo piši da se ne zaboravi...

Žena, čiji identitet iz razumljivih razloga ne možemo otkriti, govori da je nakon pada Vukovara prebačena u Dalj i smještena u improvizirani zatvor, a zapravo u prostorije nekakvog svinjca. Prisjeća se da je nakon tri dana, zajedno s još dvojicom zarobljenih muškaraca, premještena u kaznionicu u Sremskoj Mitrovici. „Odmah su me odveli u Beograd na saslušanje, nakon toga vratili u logor Sremske Mitrovice.

Prvo silovanje dogodilo se tijekom noći kada su zatvorski čuvari u prostoriju u kojoj sam se nalazila pustili četvoricu muškaraca koji su služili zatvorsku kaznu zbog kriminalnih radnji. Sva četvorica su me silovali na vrlo grub i brutalan način. Ta silovanja odvijala su se svake noći za vrijeme zatočeništva u logoru sve do razmjene. Za vrijeme zatočeništva nisam se okupala ni jednom a samo povremeno su me izvodili u šetnju. Silovanje se događalo noću a ostala maltretiranja danju. Svakodnevno su se iživljavali na različite načine, tukli su različitim predmetima. Jedna mi je zatvorska čuvarica rekla da 'ako ikada i izađem, izaći ću četveronoške'.

U tim brutalnim silovanjima došlo je i do začeća. Silovanja su bila svakonoćna bez obzira na trudnoću. Kada sam bila u šestom mjesecu trudnoće doživjela sam spontani pobačaj, prijevremeno sam se porodila na podu ćelije u kojoj sam se nalazila. Zatvorski čuvari su došli, pokupili plod, a ja sam bila u stanju totalne rastrojenosti, duboko depresivna, s vrlo malo sjećanja na te trenutke. Odvezli su me u civilnu bolnicu u Sremskoj Mitrovici, tamo su me liječili tri dana. Za vrijeme boravka u bolnici, jednom rukom sam bila vezana za krevet policijskim lisičinama a pred vratima je bio zatvorski čuvar. Vratili su me natrag iz bolnice i ubrzo sam među zadnjima nakon devet mjeseci zatočeništva razmijenjena.

[Linda Hathor]

Nemam riječi koliko je ovo boldano jezivo. A i ostalo. Užas...

[metalHamer]

Vrijeme je da se srbočetnički zločinci konačno kazne, a ne da slobodno šetaju i glumataju nemoćne i ugrožene .....

Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora-Vukovar



SVIM MEDIJIMA

Poziv na medijsku konferenciju

Upozoravamo ratni zločinci silovatelji su tu među nama

Konferencija će se održati u petak 8.srpnja 2011g. u 11h

DRNIŠ

Narodna knjižnica Drniš

Kralja Zvonimira 8

Teme: Prešućeni ratni zločin silovanje žena, poziv državnim institucijama.

Susrećemo ratne zločince koji su nas silovali, tu su među nama

O ratnom zločinu silovanje žena govorit će:

Marija Slišković predsjednica udruge i urednica izdanja iskaza žrtava.

Žene iz Vukovara , Snježana Maljak, Đurđica i Ružica - žrtve nad kojima je počinjen ratni zločin prvi puta javno za medije govorit će o proživljenom i patnjama s kojima žive.

Nakon konferencije žene će s gradonačelnikom Drniša gosp. Antom Djelalijom posjetiti obitelj nestale Antonije Bilić.

http://www.dragovoljac.com/index.php...jave&Itemid=12

[Grugru]

Žrtve silovanja u ratu progovorile nakon 20 godina
Naši silovatelji slobodno šeću Vukovarom, a mi smo zaboravljene
http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?I...D-A997BA10DFE2

[serenada]

valli kaže:

Evo konačno na Hrv. radiju 1, upravo je u toku emisija o silovanim ženama u Hrvatskoj tokom Domovinskog rata.

Počelo je pitanjem kako je bilo moguće da se, boreći se za prava i barem suosjećanje sa ženama silovanim u BiH,
skoro potpuno podmete pod tepih tragedija silovanih žena u Hrvatskoj.

Što mislite, kako je to moguće?

Odakle sistematsko zataškavanje?


A neke plaču za samo malo suosjećanja ...

Jedna učesnica kaže kakav osjećaj izdanosti je imala kad se i neka srpska novinarka zainteresirala za temu, pa pitala "Zašto vaši političari o tome ne govore?"

To je specijalizirana braniteljska emisija "Prva crta". Upravo je nevjerojatno da je ova tema tek sad došla na red. Očito je sistematsko zataškavanje u pitanju.

A zašto? Očito zato da našim političarima "ne smeta u pregovaranju" o nečemu njima unosnijem, njima zanimljivijem ...

Čak 30000 žena i 500 djece je prošlo kroz srpske logore. Uz naravno svakovrsna druga zlostavljanja, silovanja su onda sigurno išla i do nekoliko desetaka tisuća slučajeva, jer evo upravo je govorila jedna žena koja je bila više puta silovana iako je već bila u godinama ...

direktno je tuđman zabranio da se o tome spominje, odma po saznanjima da se to masovno dogadja...zabranio je zato sto nije zelio da se previse kompromitira njegov idol milosevic s kojim je bio opsjednut a i nije vjerovao u te novinske napise....udbasko komunisticki hdz je nastavio to sakrivati i omalovazavati i dalje pa tako i danas...to vam je jedina istina.

[Teodorik]

"Sunčica s početka teksta vratila se s majkom u Vukovar 2005. godine. Dio počinitelja tog zločina osuđen je na zatvorsku kaznu od 14 godina koja im je u ponovljenom postupku dvostruko smanjena. No prijatelji osuđenih u Vukovaru su počeli prijetiti, ovog puta Sunčici. Poručuju da će je stići majčina sudbina. Zbog prijetnji napuštaju Vukovar. Još jednom…

'Na ove prijetnje nije reagirala nijedna institucija. Očito država štiti silovatelje, a ne žrtve. Time im šalju poruku da to mogu ponoviti', zaključuje Slišković."

Jebem ti mater, da ti jebem kakve pičketine vode ovu banana državu.

[hrvatina_i_po]

Već sam o tome pisao na forumu,sramotan je taj odnos prema stradalima i napaćenima u ratu.Ne odnose se samo tako prema silovanima u ratu nego i prema logorašima,poginulim i ranjenim.Kao da je bio neki dogovor o nekažnjavanju ratnih zločinaca i ratnih profitera.
Što je sa pitanjem ratne odštete svim stradalnicima,gospodarstvu...? O silovanjima je posebno mučno čitati,a još je mučnije čitati o nedjelovanju da se počinitelji istih kazne.
Ako gledate ove prostore u posljednjih 20 godina,što se događalo i što se događa onda ovo sve na kraju ispada normalno i očekivano,zar ne ?

[ivan.ridjan]

Dakle, pored tisuće i tisuća dokaza , šta se čeka za procesuiranje . Pa i da se uhite silovatelji i ubojice srbi koji rade u Hrvatskoj policiji .

Ovoga nema nigdje u svijetu , a kamo li u 21 stoljeću . Puštati gamad da uživa i smije se svojim žrtvama ...

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/s...a-zrtvama.html

[Martian7]

Osim što bi obavezno trebalo pohapsiti silovatelje i osuditi ih na dugogodišnje kazne, ja bih kažnjavala i one koji te jadne silovane žene nazivaju 'četničkim kurvama'.

[theremin1]

stravično, ali to je kad su žrtve žene i kad je k. u pitanju, o tome se šuti, pljuc!

o gospođama političarkama koje se ne oglašavaju da ni ne govorim.

[cro_gavran]

http://hrsvijet.net/index.php?option...tet&Itemid=112

[red_rose]

Ja znam da je žrtvama prisjećati se i govoriti o tome, o samom činu silovanja, da je to strašno bolno i teško ali ako se želi nešto napraviti od toga onda o tome treba što više govoriti. Gdje su udruge, gdje su stranke, političari????!!!! Eto, još jedno pitanje za izbore. Oh, kako bih imala dugačku listu ! A bojim se da odgovora ne bi bilo!
I da, ma koliko to bilo bolno, treba pojačati marketing, mediji, elektronički, pisani i svi ostali, treba ih okupirati s tom temom. No ne samo s temom nego i s imenima i prezimenima onih koji su činili takve zločine. Užasava me kad stalno slušamo žrtve i o žrtvama a o nasilnicima i zločincima ni slovca . Imena i prezimena!!!!!