Dadaizam

[tzara.girl]

Neznam koliko vas je uistinu razmišljalo o samoj ideji umjetnosti. Ja sam prelistala sve oda antike do naive i najbolji odgovor mi daje DADA. Protivljenje klasicizmu, rensansi...avangardi. Odbacivanje svega onog već stvorenog. inovacija dovedena do maksimuma, nadkreativnosti i najdubljih vizija. Kad shvatiš to i počneš slikati, stvarati...onda je to umjetnost.
kako stvoriti umjetničko djelo ako se protiviš umjetnosti?
[CENTER]'WHAT DOES DADA DO?[/CENTER]

50 frances reward to the person who findes the best way to explain DADA to us'

MOŽETE LI OPISATI DADU?

[-doom]

Poprilično je banalna ideja o odbacivanju svega što je prije postojalo u umjetnosti.Tako nešto u filozofiji spada pod nihilizam.

tzara.girl kaže:

inovacija dovedena do maksimuma, nadkreativnosti i najdubljih vizija.

A sad necemo pretjerivati. Mislim da Duchampu nadkreativnost i vizija nisu baš bili ciljevi, već rušenje institucije umjetnosti, muzeja i galerija.
Uostalom, moraš imati na umu da je upravo dadaizam doveo do pop arta, konceptualne umjetnosti i šta ti ga ja znam više, koji upravo uzimaju stvari iz realnog svijeta i stavljaju to u galerije gdje snobovi troše sate i sate misleći o filozofiji i estetici konzervi juha i kutija za pakiranje (i naravno goleme novce na kupovinu istih stvari koje im se serviraju kao umjetnost). Neki to zovu umjetnost, a neki

[mariob]

Dadaizam je sramota za umjetnost, mračno doba koje danas isplivava opet sa gomilom plagijatora i kvazi umjetnika

[gorka]

Ne bih bas bila tako okrutna prema dadaizmu. Po meni bez prevelikog teoretiziranja, to je takodjer bio samo jedan od nacina ispoljavanja neslaganja s okolnostima u to vrijeme. Ako uzmemo u obzir povijesni neki aspekt, bit ce puno stvari jasnije. Drugi sv rat, stanje opce u k...sva umjetnost tog vremena pokusavala je docarati duh tog istog, dok su Ovi na jedan poprilicno zanimljiv i radikalan nacin izmodificirali postojece i zapravo rekli, mi trebamo novi temelj. Bez elitiziranja umjetnosti...

Meni je to danas u rangu unpop art-a, Boyd Rice-a, Brian Clark-a i inih...

[Dijaa]

da prostite, dadaizam je debilizam!

[-doom]

gorka kaže:

Ne bih bas bila tako okrutna prema dadaizmu. Po meni bez prevelikog teoretiziranja, to je takodjer bio samo jedan od nacina ispoljavanja neslaganja s okolnostima u to vrijeme. Ako uzmemo u obzir povijesni neki aspekt, bit ce puno stvari jasnije. Drugi sv rat, stanje opce u k...sva umjetnost tog vremena pokusavala je docarati duh tog istog, dok su Ovi na jedan poprilicno zanimljiv i radikalan nacin izmodificirali postojece i zapravo rekli, mi trebamo novi temelj. Bez elitiziranja umjetnosti...

Meni je to danas u rangu unpop art-a, Boyd Rice-a, Brian Clark-a i inih...

Složio bih se da ne treba pljuvati, samo ne bih kao jedini krivac optuživao rat.
Kao da nikad prije nije bilo rata; klasična Grčka, renesansa u Italiji itd.

[tzara.girl]

ma naravno da nije rat jedini uzrok. jednostavno je bio odgovor na sve pravce umjetnosti do sad
sve je već bilo isprobano, samo su težili nečem novom
Ali ako sad pogledate, dadaistička djela su u muzejima, i vise na zidovima kolekcionara... pa zaj..... se sama, ipak je umjetnost na neki način

[-doom]

‘’Duchampovi readymadeovi nisu umjetnička djela, već manifestacije. Smisao njegove provokacije na da se iščitati iz totaliteta forme i sadržaja pojedinačnih predmeta potpisanih od Duchampa, već samo iz opreke serijski proizvedenih objekata s jedne, i potpisa i umjetničke izložbe s druge strane. Jasno je da se taj tip provokacije ne može beskonačno ponavljati. Provokacija ovisi o onome protiv čega je usmjerena; u ovom slučaju o predodžbi da je individua subjekt umjetničkog stvaranja. Nakon što je potpisano sušilo za boce jednom prihvaćeno kao predmet dostojan izlaganja u muzeju, provokacija postaje isprazna; ona se okreće u svoju suprotnost. Ako danas neki umjetnik potpiše i izloži cijev dimnjaka, on time nikako ne osporava umjetničko tržište, već mu se priklanja; on ne uništava predodžbu o individualnom stvaranju, već je potvrđuje. Razlog tome moramo tražiti u neuspjehu avangardne intencije dokidanja umjetnosti.’’

‘’Kada danas neki umjetnik na izložbu pošalje cijev dimnjaka time ni u kom slučaju nije postignut intezitet protesta koji su imali Duchampovi readymadeovi. Naprotiv: dok Duchampova Fontana ima za intenciju uništenje institucije umjetnosti ( s njoj specifičnim oblicima organizacije poput muzeja i izložbi), umjetnik s dimnjačine cijevi zahtijeva da se njegovo ‘’djelo’’ postavi u muzej. Time je avangardni protest preokrenut u svoju suprotnost.’’

Bürger Peter, Teorija avangarde, Zagreb 2007

[one.armed.scissor.]

DADA je sloboda. obožavam dadaizam, ima taj neki attitude, suprotnost svemu. baš u zadnje vrijeme čitam knjige o dadaizmu i sve više mi se sviđa, ooh long live DADA.

[tzara.girl]

one.armed.scissor. kaže:

baš u zadnje vrijeme čitam knjige o dadaizmu i

kaj čitaš? daj preporuke
ja nisam našla ništ tak briljantno
čitam sad 'dadaizam i nadrealizam' nekog autora i nije mi baš nešto posebno..

[fonemf]

@tzara.girl
u nasim knjiznicama sigurno mozes naci

Hans Richter "Dada - art and antiart"
dobra knjiga, povijesni pregled iz aspekta samog dadaista. na engleskom, kao i vecina literature o dadaizmu.

Robert Motherwell: "Dada- painters and poets"
antologija. tekstovi i slike koji su prepoznatljivi za dadaizam.

Jelavich: "Berlin Cabaret"
RoseLee Goldber: "Performance art"
ove dvije se uglavnom bave performansima (prva konkretno dadom, a druga i svim ostalim).

od nasih autora, imas u knjizi od Anice Vlasic-Anic "Harms i dadaizam" dosta o dadaizmu (meni su najvrijedniji konkretni citati), ali je knjiga malo neobicno pisana i ipak se ponajvise bavi komparacijom Harmsa i dade. Harmsa preporucam za citanje, zaista zvuci dadaisticki.
Od nasih teoreticara, potrazi stogod od Donata ("Pegaz ili Dada"), Flakera, Vlasic-Anic... Nema puno toga.

Na engleskom se moze naci svasta. Pogledaj na amazonu, pa uvijek mozes naruciti preko Algoritma, ili Tamarisa.

Osobno volim dadaizam. Najzanimljiviji aspekt su mi performansi. Opcenito mi je dadaizam istovremeno jako zabavan u svom besmislu i prilicno smislen. Mislim da je u kontekstu onog vremena bio korektan ispad spram umjetnicke i drustvene zbilje. Moze se danas (a moglo se i onda) reci da je to sranje, al oni su s tim sranjem poceli i zato ih cijenim

Jugoslavenska inacica - Zenitizam, nije toliko dobra (sve sto se nastavlja na neciju prvotnu ideju, automatski je kopija, jos ako je oskudno izvedena, ne moze biti dobra), ali ima i ona svoje odlike.

[-doom]

fonemf kaže:

Osobno volim dadaizam. Najzanimljiviji aspekt su mi performansi. Opcenito mi je dadaizam istovremeno jako zabavan u svom besmislu i prilicno smislen. Mislim da je u kontekstu onog vremena bio korektan ispad spram umjetnicke i drustvene zbilje. Moze se danas (a moglo se i onda) reci da je to sranje, al oni su s tim sranjem poceli i zato ih cijenim

Očito je da je preferiranje određene ideje ili umjetničkog pravca stvar osobnog ukusa. Ne bih se složio da treba uzdizati nešto samo iz razloga što je prvo.
Dadaizam počiva na relativno jednostavnoj nihilističkoj filozofiji upakiranoj u protest protiv, ne samo I. svj. rata, nego i svih dotadašnjih vrijednosti, kako u umjetnosti tako i u životu. Svi daljnji umjetnički pravci koji se baziraju na dadaističkoj filozofiji, po mome mišljenju, su puka kopija istoga, a jedino što se mijenja jesu detalji (sukob diskursa), dok je srž ista, prekopirana. Svaki ready made (govorim o nepromjenjivim stvarima uzetima iz RL) koji danas vidim u galeriji za mene predstavlja neinventivnost autora.
Što se tiče performansa kod njih je očita proturječnost između onoga što žele biti i onoga što predstavljaju. Performeri žele dokidati granicu umjetnosti i života, dok je svaki akt performera predstavljen kao umjetnički čin kroz medijsku prezentaciju ili odvijanje radnje u galeriji. Takva radnja je utopistička.
Na stranu to što su česte poruke konceptualne umjetnosti banalne i u biti ne utječu na promjene društva, što je njihov pravi cilj.

[fonemf]

androdoom kaže:

Očito je da je preferiranje određene ideje ili umjetničkog pravca stvar osobnog ukusa. Ne bih se složio da treba uzdizati nešto samo iz razloga što je prvo.
Dadaizam počiva na relativno jednostavnoj nihilističkoj filozofiji upakiranoj u protest protiv, ne samo I. svj. rata, nego i svih dotadašnjih vrijednosti, kako u umjetnosti tako i u životu. Svi daljnji umjetnički pravci koji se baziraju na dadaističkoj filozofiji, po mome mišljenju, su puka kopija istoga, a jedino što se mijenja jesu detalji (sukob diskursa), dok je srž ista, prekopirana. Svaki ready made (govorim o nepromjenjivim stvarima uzetima iz RL) koji danas vidim u galeriji za mene predstavlja neinventivnost autora.
Što se tiče performansa kod njih je očita proturječnost između onoga što žele biti i onoga što predstavljaju. Performeri žele dokidati granicu umjetnosti i života, dok je svaki akt performera predstavljen kao umjetnički čin kroz medijsku prezentaciju ili odvijanje radnje u galeriji. Takva radnja je utopistička.
Na stranu to što su česte poruke konceptualne umjetnosti banalne i u biti ne utječu na promjene društva, što je njihov pravi cilj.

ukratko: ne uzdizem ih zato jer su prvi, nego zato jer to sto su prvi daje smisao samom pokretu. pocivaju li na "jednostavnoj nihilistickoj filozofiji" cini mi se nebitno, a i ne bih se slozila s time. mislim da njihovo dokidanje svega dotadasnjeg ima smisla kao protest jer nije samo protest protiv svega, vec i protest za stvaranje neceg novog. i protest s razlogom.
mogu se sloziti samo s time da mi danasnje posljedice i u vizualnoj umjetnosti i u performansima nemaju smisla. ali tadasnje su mi imale. i performansi su mi se svidjali jer mi se ne cini da su imali jasan koncept (osim onog opceg dadaistickog) dok se danas rade performansi s nasilnim pokusajem da se sve objasni kroz neki blijedi i jadni koncept.