slike iz života

[sweet Irma]

Ljubav, ljepota, tuga, osmijeh, inat, hrabrost...ono šta čini život. Ima toliko priča. Trenutaka, dana, godina zarobljenih u sjećanju.

Zašto se ne prisjetiti nekih?

Nije bitno ime glavnog lika. Da li smo to mi ili smo bili samo promatrači. Bitno je da su se desili.

I da su nekome bili važni.

[sweet Irma]

Otok je još spavao. Svježe, ljetno, svjetloplavo jutro polako se uvlačilo u svaku njegovu poru.

Osjećam miris mora. Uživam u njegovoj priči. U igri galebova. U pogledu na starog ribara koji, po tko zna koji put u svom životu prebire po istoj mreži. U buđenju maslina i tihom plesu drvenih barčica.

Naslanjam se na svjetionik i želim upiti svaki detalj ovog jutra koje smiruje. Ispunjava svojom ljepotom i jednostavnošću.

I bar toga jutra, ništa drugo nije bilo važno.

[sweet Irma]

Sjedili smo u kafiću. Ti i ja, sami. Nakon dugo vremena. Svatko je imao svoj život, ali tog trenutka je samo prošlost bila oko nas. Pričamo. Ali ne o onom o čemu razmišljamo.

I ta pjesma! Zašto baš sada?


Ma, naravno da je prijateljstvo nakon ljubavi moguće. Pa, eto mi smo svjedoci. I one ruže, i poruke i radovanje susretu, normalno? Pravit ćemo se da je.

Osjećam da me opet voliš. I osjećam tvoj strah. I svoj sram zbog prošlosti. I olakšanje šta ipak sve nije bilo uzalud. Šta te ne volim.

I rastajemo se preplašeni s prošlošću. I opet se nećemo vidjet neko vrijeme. Dok se bura ne stiša. A onda ćemo se opet radovat susretu