god bless america

[Sudden Sid]

Svakih par mjeseci u skoli se pise zadacnica. Ja obicno napisem nesto sto mi je totalno bezveze. Neko cinično ismijavanje ljubavi i zaljubljenosti moja je najčešća tema. I profesorica mi uvijek totalno popljuje sastav i kaze da je to njoj bezveze (hey, i agree) i da mi 5. To me uredno razljuti. Da mi bar da 2 pa da me pljuje nego mi da 5! I uvijek me to motivira da uvalim jos vise cinizma i egoizma u svoje pisarije. Cisto iz nezrelog pubertetskog inata.

Enivej, danas smo dobili zadacnice. Dobio sam 5. Sprdao sam se s ljubavi. Profa me pljuvala. Napisao sam sad jos jednu pricu pod utjecajem zivcanosti. Napisat cu ju tu bez nekog posebnog razloga. Procitajte ju ako vam se da. Mozda se i malo nasmijete. A mozda i ne.


Ukazanje duha i prijatni razgovori s tim duhom o raznoraznim stvarima

Ništa nije tako loše kao biti na koncertu nekog dosadnog rap benda na kojem svi skaču osim tebe. Dobro, sigurno ima nešto gore od toga, ali se ja ničeg nisam mogao sjetiti. Mozak mi je bauljao u smjeru okretanja želuca od muzike koju nisam volio. Od bauljanja nije proizvodio nikakve misli.
Pogledao sam frendove. Iskreno, nisam znao kakvu sam reakciju očekivao. Da su me nagovarali da skačem i ja na pjesmu ovog užasnog benda, s gnušanjem bih odbio taj svetogrdni prijedlog. Onda opet, ova reakcija sad – a to je potpuno isključenje iz realnog svijeta i ignoriranje sveg vidljivog i opipljivog, uključujući mene – me također nije oduševljavala.
Koncerti su definitivno precjenjeni. Bendovi uvijek zvuče gore nego na albumu gdje su im producenti izmiješali falš tonove i iskidane glasove do linije neprepoznatljive ljepote. Zvuče ti bendovi još i gore kad sviraju baš ovdje. Misleći na sutrašnji koncert u Beču i na eure mnogobrojnih posjetitelja, malko su zaboravili na Zagreb i kune ograničeno malog broja fanova. Kune. Tko uopće voli te jadne kržljave životinjice? Ne možeš ih pripitomiti. Grizu. I ne mogu se razmijeniti u hoh – gradovima zapadne Europe. Valjda. Nikad nisam probao razmijeniti. A tko i bi?
I tako sam ja razmišljao o kunama i francuskim mjenjačnicama dok su svi normalni ljudi mahali upaljačem jer je dosadni rap bend počeo izvoditi neku polaganu pjesmu. Iz zlobe sam htio da se uključi neki protupožarni sistem na stropu i zalije svu tu masu ljudi, ali sam se sjetio da je koncert na otvorenom. Posljednji udarac nemilosrdne sudbine. Potpisao sam bezuvjetnu predaju i udaljio se iz epicentra rasplesanosti. Naslonio sam se za šank negdje na rubu svega toga. Piće? Ne. 12 kuna manje u džepu i kisela, žuta, nalik pišalini tekućina mi neće baš poboljšati stvar.
- Počni piti, depresivni manijače. – rekao mi je neki ženski glas sa strane.
Okrenuo sam se i vidio ni manje ni više nego blijedo zgodnjikavo žensko stvorenje čije je dupe lebdjelo iznad površine. Hehe, sad vidim i duhove. Baš me zanima šta bi neki psihijatar rekao na ovo. Koje je ime nervne poremećenosti koju sad osjećam.
- Ma nisi nervno poremećen, idiote. Ja jesam duh. Duh koji je poginuo davno, davno prije mnogo godina...
Na tom se dijelu ta ženska zagledala negdje u daljinu i nastala je tišina. Bilo mi je nekako glupo jednostavno sad zašutjeti. Ajde idem pokrenuti razgovor. Kako se zoveš, duše?
- Zovem se Klod. – ponosno je rekla.
Klod. Fascinantno ime za ženu. Zvuči ko zvuk udaranja žlice o nešto šuplje i drveno.
- U zemlji u kojoj sam živjela bilo je to uobičajeno žensko ime. I imaj malo više strahopoštovanja prema meni, jadni smrtniče. – prezirno je rekla Klod.
Činjenica da si ti sad duh ne čini te besmrtnim nego samo potvrđuje da si bila smrtna. Ti si sad samo dokaz svoje nekadašnje smrtnosti. To je malo jadno, ali neću ti to reći. Uvrijedit ćeš se.
- Mogu ti čitati misli, krele! – procijedila je Klod. Bila je prilično živčana za jednog duha s tako cool sposobnostima.
Pa dobro, Klod, kad već navodno postojiš, zašto si tu? Na Elizejskim poljanama slušaju ovaj bend ili šta?
- Ne slušamo ovo. Naime, da ti ispričam cijelu priču! Proživjela sam dug život za kojeg sam se nakupila životnog iskustva za sljedećih 12 života, a osim toga sam i saznala Veliku Istinu nakon smrti. Nemoj me tjerati da ti kažem Veliku Istinu! Ona još nije za tvoje smrtne uši. – počela je afektirati i praviti se važna zato što je znala Veliku Istinu.
Dobro, who gives a shit o Velikoj Istini, nisi mi odgovorila na pitanje. Klod je zakolutala očima i nastavila:
- Kako sam toliko puna iskustva, došla sam ovdje pomoći ti da središ taj svoj život, jadni smrtniče.
Kako plemenito! Da ti kupim neke kekse za duhove za nagradu? A osim toga, tko kaže da si tako puna iskustva? Zar si i ti bila u ovakvoj poziciji?
- Pa... ne sjećam se. Kad sam umrla, izbrisali su mi pamćenje. – tiho je progovorila Klod.
Ovo je bio vrhunac sprdačine. Došla mi je pomoći, a sama nema pojma o životu! Pa dobro, zašto meni šalju neke amaterčiće – duhove da mi rade pomutnju u mozgu? Šta nemaju nekog mudrog i iskusnog duha koji će napraviti svoj posao kako spada?
- Slušaj, mali, ne bahati se. Ja znam Veliku Istinu i znam dovoljno da ti pomognem da rješiš sve svoje probleme! Hoćeš me pustiti da ti pomognem ili ne?! – zabuljila se u mene očekujući neki veliki odgovor. Sad sam ja trebao pokazati na svom licu unutarnju borbu i na kraju protisnuti – da, odvuci me iz ove kolotečine života, spasi me, o duše! Iz inata sam potegnuo najniži mogući odgovor. Propiskutao sam s naivnom facom na licu: a šta mi nisu mogli poslati nekog muškog duha da mi pomogne? Kako mi neko blentavo žensko može pomoći, pa makar znalo Veliku Istinu?
- E sad je dosta! Neću te više trpiti, budalo! Guši se u svom neznanju i gluposti, nezreli idiote! – izderala se Klod i odletila od mene.
Doviđenja. Dabogda te bogovi premjestili u Međugorje, amaterušo.

- Zakon koncert! – iznenada mi upadne frend dok su glazbenici ležali na podu od... umora, valjda. Lud je koncert, o da, lud! Derao sam se i veselo vrištao od sreće. Frend se nasmijao i još jednom viknuo u znak podrške i otišao po nešto.
Okrenuo sam se prema barmenu. Klod mi je na kraju rekla samo jedan savjet - da počnem piti. Mudar savjet. Jamnice! Jamnice davaj!
Barmen me pogledao kao manijaka.
- Zašto, zaboga?!
Šta ja znam zašto? Previše razmišljaš, barmenu. Ne valja ti to.

[Mia-Sofija]

bas mi se svidja ova tvoja pricica...

[young]

Zanimljivo.

[unspeakable]

Sudden Sid kaže:
Svakih par mjeseci u skoli se pise zadacnica. Ja obicno napisem nesto sto mi je totalno bezveze. Neko cinično ismijavanje ljubavi i zaljubljenosti moja je najčešća tema. I profesorica mi uvijek totalno popljuje sastav i kaze da je to njoj bezveze (hey, i agree) i da mi 5. To me uredno razljuti. Da mi bar da 2 pa da me pljuje nego mi da 5!

Pa ja mislim da je to ok profesorica. Ocito osjeca neku potrebu da te popljuje tj. da iznese svoje osobno mišljenje o tvom nacinu razmišljanja ili pisanja što govori o njoj kao osobi ali kad bi ti dala 2 onda bi to jednostavno znacilo da je loša profesorica.

Ja sam npr u osnovnoj školi (dobro to je malo bezveze primjer jer pisanje u osnovnoj školi nije neka umjetnost) imala profesoricu koja je krizala cijele recenice i dopisivala svoje. To ne razumijem.

Profesor kad ocjenjuje rad treba gledati na pravopis, sintaksu i obradu teme, a ne na vlastite vizije o zivotu, ljubavi ili o cem se vec piše.

[Sudden Sid]

unspeakable kaže:
Pa ja mislim da je to ok profesorica. Ocito osjeca neku potrebu da te popljuje tj. da iznese svoje osobno mišljenje o tvom nacinu razmišljanja ili pisanja što govori o njoj kao osobi ali kad bi ti dala 2 onda bi to jednostavno znacilo da je loša profesorica.

Pa i je stvarno oke profesorica. I ja razumijem sve to. Ali ne mogu si pomoci da se ne izzivciram. Vjerojatno je to zbog puberteta

[TzU]

Zabavna pricica,
Samo tako, vidi se da napredujes.

[a-a Ja Ne Trebam Nikoga]

Meni se svida sastav ali da ja napisem takvo nesto kod moje profesorice ne znam bi li iti 2 dobio.

[Sudden Sid]

a-a-JaNeTrebamNikoga kaže:
Meni se svida sastav ali da ja napisem takvo nesto kod moje profesorice ne znam bi li iti 2 dobio.

Ma krivo si me skuzio. Ovo gore nije sastav nego nesto sta sam napisao jer sam bio nadrkan. Sastav koji sam napisao bio je o ljubavi, a isao je nekako "uvijek napisem neko sranje o ljubavi pa idem sad probati napisati nesto sto nije sranje - <sranje> - ah, opet sam napisao sranje, ali bar ce macke padati na ovo".
A da sam predao ovo tu sta sam napisao, starce bi mi zvali u skolu

Inace, da se izbjegne nesporazum, "God bless America" nema nikakve veze s temom ni s icime nego sam to totalno bezveze napisao.

[Sudden Sid]

Danas sam po svom starom obicaju citao ljudima preko ramena. Ljudi to navodno mrze. Mene boli briga. Cim netko cita nesto, ja mu se neprimjetno prikradem i citam. Danas je neka zena citala neki zenski casopis. Nije Cosmo nego Lisa ili tak nesto. A meni dosadno. Pa ajde, uhvatio ja to citati. I tako izmedu vijesti o tome kako je Kate Winslet odusevljena svojim muzem Samom Mendesom i toga kako je Norah Jones u "strastvenoj" vezi s Robbiejem Williamsom, uhvatim ja naslov "ALEKSANDRA K. USPJELA SLUSAJUCI SVOJU INTUICIJU" i sliku neke neprivlacne postarije plavojke.
Nisam uspio procitati dalje. Ali sam isao zamisljati sta je bilo dalje. Evidentno, radi se o zeni Josefa K. Brijem da Kafka ne voli zene. zato ju je izbacio iz djela. U clanku "Lise" Aleksandra K. vjerojatno kroz suze prica impresije kada su dosli po njenog muza:
"Bilo je grozno! Optuzili su mi muza i tretirali ga poput zadnjeg kriminalca. Bio je jako pogoden, ali ja sam ga zagrlila i rekla mu da ce sve biti dobro, da cemo dokazati da je nevin!"
Nadalje se u tekstu prica koje je sve nadljudske napore poduzela Aleksandra K. da obrani svog muza. Da sad ne nabrajam sve dijelove za koje je Kafka bezobrazno rekao da je sve napravio Josef K. - sve je to napravila neovisna i snazna zena, Aleksandra K. Naposljetku je drzala Josefa dok mu se izricala presuda. Sudac, prosijedi muzevan covjek ostra pogleda procitao je presudu - KRIV. Ali nije se tu zaustavio.
"Kriv sam i ja!" rekao je sudac. "Jer vas volim, Aleksandro!"
Svaka pora vristala je u njoj da to ne radi. Ali duboko, U NJENOM SRCU, INTUITIVNO znala je da je to to, da je to velika ljubav.
Aleksandra K. i sudac su se ozenili, ali Aleksandra nije mijenjala svoje prezime jer je snazna zena. Dala je intervju zenskom casopisu povodom jednog od najsretnijih brakova ikad.

Mala sličica u kutu slike, tako malena da ju nisam mogao vidjeti jer sam bio predaleko od novina, pokazivala je Aleksandru K. u jednoj od rijetkih prilika kako nosi cvijece Josefu K. Ah, tako mlad covjek! Ah... Tko mu kriv sta je bio kriminalac