Za one koji su fulali fakultet

[samarkand]

Otvaram ovu temu za ljude koji su shvatili, nakon nekog vremena , da su se zeznuli u jednoj bitnoj stavci u životu-izboru fakulteta. Bilo da se radi o prirodnjacima kojima bi bolje pasale humanističke znanosti ili obrnuto…

Ukratko, kako rješavate taj problem? Ja sam već u tridesetima, neplaniram sad upisivati drugi fakultet, niti imam sredstava za to…

Stalno me prati taj osjećaj neadekvatnosti na radnom mjestu, a i želja i ljubav s kojim se faks upisivao su davno izblijedjeli…

[djevojka-broj-8]

ja sam jos na faksu, ali isto mislim da sam krivo odbrala.
tehnicki fakultet, zadnja godina me ceka.
u srednjoj odlicna ucenica, na faksu sam jednu godinu pala zbog krivih prioriteta. sad polazem kolokvije sa odlicnim ocjenama uz ucenje samo dan prije.
a ono sto mi smeta je da ne dajem sve od sebe sad i da nikad necu jer me to ne zanima. ne proucavam nista vezano za faks u slobodno vrijeme, kad mogu predavanja preskocim a kad ipak odlucim doci ne slusam na njima nego mislim na neke druge stvari (problem koncentracije od osnovne skole kad mi je + u zadatku na svakom testu postao - negdje) polazem jer eto sad sam tu gdje jesam i glupo mi je odustati.
razmisljala sam upisatii nesta drugo nakon ovoga, ali nece niti to biti lako jer me nema tko financirati.
tako da... nadam se da ce ako nista drugo radna atmosfera biti dobra jednog dana kad se zaposlim pa cu lakse funkcionirati

[zoki89]

Ovisi u kojoj je fazi student. Ako je tek prva godina, definitivno se isplati prekinuti školovanje, te upisati neki drugi fakultet. Nikome nije lako doći do novca, ali bolje 10 000 kn baciti u vjetar, nego godinama učiti i raditi nešto što nas ne zanima.

Oni koji su jako blizu završetka fakulteta, svakako ga trebaju završiti. Možda neće raditi taj posao, ali diploma završenog fakulteta pridonaša pri zapošljavanju za bilo koji posao.

Najgore je onima koji riješe polovicu ispita na fakultetu, pa shvate da ih to ne zanima. I ja sam bio u toj situaciji, te sam ga ipak prekinuo. Za sada mi nije žao. Radim kao trgovac, te postepeno u slobodno vrijeme gradim svoj internet biznis. Za sada stvari dobro napreduju

[Garfieldica 007]

spadam među one koji su nakon prve godine promijenili faks...i moram reći, to je odluka koja mijenja život. Prvi faks sam upisala nekako po inerciji, u gimnaziji sam bila odlična učenica, sve mi je išlo prelako, a faks koji sam odabrala činio mi se logičan slijed događaja jer u obitelji imam osobu koja je u toj struci i to na prilično visokom položaju, koja ima veze i koja bi mi omogućila da se lakše snađem poslije. Faks mi je išao pristojno, nisam bila među naj studentima ali učila sam i pratila gradivo. Nakon prvog semestra sam shvatila da me to jednostavno u životu ne zanima, da se ne vidim u toj struci i da to ne mogu raditi cijeli život jer ću prolupat. Rekla sam roditeljima što se događa te da bi upisala nešto drugo nakon prve godine. Podržali su me u tome, na moju veliku sreću - i bili su jedini. Svi drugi u okolini i obitelji bili su šokirani, govorili su mi u facu da sam luda što odustajem od zanimanja u kojem imam perspektivu.

Mene iskreno nije bilo briga, upisala sam faks koji sma htjela i pet i pol godina sam doslovno uživala u njemu. Sada trenutno ne radim čisto u svojoj struci nego nešto srodno s tim, ali zadovoljna sam. Istina, ne zarađujem bog zna koliko, ali dovoljno da proguram (iako još dugo neću ostati na tom poslu jer sam zamjena a onda što bog da).

Svoju odluku bi ponovila bez ikakvog razmišljanja ponovo i ponovo i ponovo........

[Azz]

samarkand kaže:

Otvaram ovu temu za ljude koji su shvatili, nakon nekog vremena , da su se zeznuli u jednoj bitnoj stavci u životu-izboru fakulteta. Bilo da se radi o prirodnjacima kojima bi bolje pasale humanističke znanosti ili obrnuto…

Ukratko, kako rješavate taj problem? Ja sam već u tridesetima, neplaniram sad upisivati drugi fakultet, niti imam sredstava za to…

Stalno me prati taj osjećaj neadekvatnosti na radnom mjestu, a i želja i ljubav s kojim se faks upisivao su davno izblijedjeli…

razmisli o poslijediplomskom - specijalistički, znanstveni. neka grana s kojom b se napravio kompromis vezan za dosadašnje zanimanje i želju.

ja sam isto završila nešto s čim mogu jedino raditi u prosvjeti, ali se jednostavno ne vidim tamo tijekom svog cijelog radnog staža, niti mi je srce tamo na mjestu. sve je pet, volim ja to raditi, radim kako treba, ali prosto želim nešto više. to više ću pokušati dobiti kroz daljnje školovanje. iskreno, ni ja se ne mogu zamisliti da slušam nekakva predavanja na 1. godini nekog faksa...ne hvala (jedino od predavanja na fakultetu mogu zamisliti da sam ja ta koja predaje, drugačije nikako )

[Ricarda Gasquet]

Ja ne ucim jer mi se ne da u zivotu baviti ekonomijom, makar mi to sve ide dobro kad zapnem. Nemam volje vec dugo. Moram zavrsiti. Sto sad? Najradje bi oduatala i stjerala sve k vragu. Ili bit revizor u nekoj od poznatih kuca ili nista za ostale gluposti nemam volje. Pucam visoko,ali ne zelim nusta drugo u mojoj struci.
Trebala sam upisati pametniji faks i raditi u labosu nesto korisno istrazvati. Zeznuo me latinski koji nismo ucili.
Iskreno najiskrenijw odustala bih od faksa, a ne mogu! Ipak me racunovodatvo i revizija zanimaju nista vise. Mizda izrada financijskih planova za projekte, neka organizacija evenata od dna do vrha, ali ostalo...NE!
Evo krenem ucit dosadniii marketing i nemam volje...ove sve interesantne predmete sam odavno dala bez beda sa super ocjenama. Ostali mi bezvezni..koma! Ne znam fakat kaj cu. Valjda izdrzat jos ovih 3 mj, promijeniti mentalni sklop, diploma i adio.
Vec me i deprimira sama cinjenica da ce mi prvi posao bit za k...tesko nac nesto u revizorskim kucama, jako tesko...
Ajde...trudit cu se i ne odustati.
Stvarno me pere stres kad razmisljam o buducnosti jer studiram nesto sto, mozda ne zelim, a ciljevi su mi jako visoki. Nisu nerealni, ali u RH...danas...nula bodova
Ako odustanem mogu se ...... i bit knjigovodja kojeg ce svi prcat u zdrav mozak. To je okej. Ali nema napretka, di je tu motivavija? Brijem da bi zavrsila ko ocajna stara cura sa devet macaka isfrustrirana na cijeli svijet.
Ovo sve sam shvatila prije 5g j..te 10 g na faksu ko neki glupi luzer, al samo sam lijena. Prolazioa u srednjoj sa 5 isla na natjecanja iz knigovodtsva, svega i svacega non stop i sad...sorry nabrijana sam sama na sebe moram se trgnut i svrsit to jednom zauvijek, budem. Imam mozga, lako ucim, kako sam startala prve 2g na faksu zavrsila bih ga prije roka, ali brate mili ljjenost i demotiviranost kad razmisljam o buducnosti me deprimiraju gro u zadnje vrijeme..
Evo dajem cca 20% svom faksu cak i prodjem ja ispite nekim cudima, valjda jer lako ucim. Ne dajem vise sve od sebe. Izgleda da se moram sabrati i rijesiti ovo sama sa sobom i utuviti si u glavu da je to ipak to sto zelim i tek onda ce me ovo prestati prcati u zdrav mozak i nestat ce mi vise stres oko.ovog svega

[maria 8]

ja sam išla ma faks koji me ni najmanje ne zanima 3 godine, obnavljala 1. godinu i počela 2.godinu - zavšila prvi semestar, i sad sve prekinula i upisujem ono što volim. i zaboleme K. ko šta misli, želi, kaže...... ja neću da studiram J. farmaciju, i ne zenima me plata, povlastice, ugled i sve ostale gluposti vezane za to. ko voli nek izvoli.

[MissArch]

Prvi dan prve godine faxa na prvom predavanju moje rijecu su bile: kaj ja tu radim????
9 godina kasnije - jos uvijek sam na tom istom faxu XD doduse, s 2 ispita do kraja.

[imanuel kant 1]

Gadna stvar,ali znate kako kažu,nikad nije kasno.Zato prije upisivanja faksa treba voditi računa, i još dok si u srednjoj treba da počneš sa perispitivanjima svojih interesa i zanimanja,samo što u tom trenutku najčešće nismo dovoljno zreli da bi izvršili analizu vlastite ličnosti.Šta da ti kažem, ako već nemaš sredstava i volje da upišeš vlastiti faks, i nije toliki problem jer vjerujem da te hvata ta neka kriza srednjih godina, a i ako si studirao nešta četiri godine, mora da ipak postoji neka ljubav prema tom pozivu, i da nije nemoguće nastaviti sa tim da se baviš.Ustalom u sloodno vrijeme uvijek možeš da proučavaš ono što te zanima, ionako će ti bilo kakav posao,bilo da ga voliš ili ne voliš postati rutina.Stisni zube, pretripi, probaj naći neke pozitivne stvari u svom poslu,žeđ za nekom drugom oblasti zadovoljavaj u slobodno vrijeme.Na kraju krajeva ako baš imaš veliku ljubav prema određenom pozivu, probaj početi skupljati novac i snagu za novo studiranje.

[samarkand]

Cijelo vrijeme razmišljam kako će taj nesretan odabir utjecati na moju budućnost.

Dignem kredit za auto ili stančić, dobijem otkaz na poslu, i što onda? Strah me..

Sad mi je malo lakše jer sam to prenijela na papir, tj forum.

[alohae]

samarkand kaže:

Cijelo vrijeme razmišljam kako će taj nesretan odabir utjecati na moju budućnost.

Dignem kredit za auto ili stančić, dobijem otkaz na poslu, i što onda? Strah me..

Sad mi je malo lakše jer sam to prenijela na papir, tj forum.

a zašto ti fakultet mora odrediti život?
pa ako malo pogledaš što zapadnjaci misle o tome, faks je samo dodatno obrazovanje (nisi valjda upisala pravo, medicini ili nešto sl. što te doslovno definira i propisano je standardima unutar propisa).
mislim ako si završila engleski tko ti kaže da moraš biti profesorica engleskog ili prevoditelj, faks ti može biti samo dopuna..

specijalizacija...
specijalizacija je sve traženija i traženija gdje ti faks nebitan ali je veliki plus a negdje i uvijet.

gdje piše da se ne možeš nečim stotim a da ti faks bude plus..

ja uskoro planiram nešto upisati i kažu mi da uzmem nešto tehnički jer sam u IT, a kažem im to me ne zanima, želim nešto da mi širi obzore a ne nešto da mi ih sužava..

nije tvoje znanje da te definira, nego da ti širi obzore..

[Dreama]

Ja nisam upisala fakultet koji sam željela radi matematike koja se proteže kroz cijeli studij. Jer mi to ne ide i ne volim ju pretjerano.
I odabrala sam nešto sasvim drugo. I obnovila godinu. Pa opet još jednom.
Na stranu te 3 protraćene godine mog života, ja sam umirala dok sam sjedila i plakala nad onim knjigama koje podnijeti nisam mogla. Silila se da učim, uništila se totalno.
I pukne mi film i samo odem i dignem papire i odem lijepo do faksa koji sam sa čežnjom gledala na putu do svoje zgrade. Stignem u zadnji tren na prijemni, jedva si dokopam dokumente. Predam papire 10 minuta pretkraj smjene, ono što bi se reklo, uskočih u zadnji voz koji je već kretao.

I evo me, završavam drugu godinu, presretna, ispunjena.
E da, matematiku sam među prvim ispitima riješila. Sa najboljom ocjenom.

Ali onaj osjećaj, kada sam si podigla papire i ispisala se, i posljednji put izašla iz te zgrade. To je nešto neopisivo.


Svi vi koji to financijski možete... idite, probajte. Nema riječi kojima se može opisati kada učiš i radiš nešto što obožavaš, u čemu se pronalaziš, i što bi mogao raditi od jutra do mraka. Jednostavno nema.

[Garfieldica 007]

Dreama kaže:

Ali onaj osjećaj, kada sam si podigla papire i ispisala se, i posljednji put izašla iz te zgrade. To je nešto neopisivo.

upravo to. Kao da ti život ponovo počinje

[Veeg]

ja sam požalila zbog svog zanimanja. upisala sam nešto što me jako zanimalo i što sam ful voljela. no nakon što sam dobila diplomu u ruke, život me odveo u sasvim drugom smjeru i sad radim sasvim deseti posao. imam u planu, iako mi je već skoro pa 29 (i pol ), se prekvalificirati vezano uz sadašnji posao.

naravno, da mi se otvori mogućnost zapošljavanja u struci, u roku odmah bi pristala!!

ali da mogu ponovo birati, pametnije bi izabrala

[Monsuni]

Ima li netko koga roditelji nisu podržali u toj odluci?

[maria 8]

mene!

[Monsuni]

maria 8 kaže:

mene!

Jesi li onda završila taj koji si i upisala ili si samostalno upisala željeni fakultet?

[Dreama]

Nisu ni mene.
Ja sam znala da više ne mogu, i jednostavno bez njihova znanja otišla, podigla papire i upisala drugi fakultet. Zatim sam sjela s majkom (koja je više bila protiv toga, nego otac.. nije željela pričati sa mnom narednih mjesec dana), i rekla joj što sam i kako napravila i da sam u njihovim rukama, te da me mogu i ne moraju podržati, njihova odluka. Otac je puno tu urgirao i ja sam dobila ono što trebam.
Ona i sad ima ispade tipa "ne očistiš li godinu u lipnju, ispisat ću te."
No ja znam sve i da mi nisu dopustili da studiram ono što želim, ne bih se vratila na ono što sam prvotno upisala, makar ostala čitav život samo gimnazijalka.

[Monsuni]

Svaka ti čast.

[Dreama]

Hvala.

Ali, ono, iako znam i tek sada vidim koliko je to suludo, bila sam u stanju ribati wc-e, podove ili bilo što samo da si omogućim fakultet da oni to nisu htjeli.