Ovo je uglavnom topic za očeve!
Otac sam dvaju kćeri.
Dok sam bio mlađi, kao muškarac sam imao poteškoća izjavljivanju ljubavi svojim curama (bivšim). Ono kažeš jednoj pa prekineš pa imaš drugu i sve to treba ponavljati + strah od patetike + biti frajer + milion drugih razloga.
Kao otac (i muškarac) sam još uvijek imao tu zadršku o ne-pokazivanju svojih emocija.
Svoje kćeri obožavam i primjetio sam da sam i sa kćerima bio dosta suzdržan. Barem u početku.
Stvari su sada ovakve!
Obično ja idem u spavati mlađu kćer i primjetio sam da uživa u dodiru, ljubljenju i pogotovo kad joj pričam nešto. U početku je bilo ono staviš je u krevet, pa je pustiš da malo plače i ona se sama uspava. A sad se malo pomazimo najviše pet minuta i on nakon toga bez pogovora legne i uskoro zaspe. Napomenimo da ima godinu i pol.
Starija ide kasnije spavati, ima 4 godine i obično ide čitati bajke s mamom. U posljednje vrijeme nakon što pročita bajke obično kaže mami da me pozove - "da se pomazi s tatom". I zbilja uživa kad je zagrlim i kažem joj da je volim. Nakon toga i ona bez problema zaspe.
Jer su obje ispunjene emocijalno i osjećaju se voljenim i zaštićenim.
Ma kako banalne stvari izgledale, mi ih ne činimo iz nekakvih nepoznatih razloga - osobnih frustracija, izgrađenih pseudo-frajerskih spika, mačoizma i sl. Čak i u slučaju vlastite djece!
A stvari su vrlo jednostavne. Ukoliko voliš svoju djecu to bi im trebao pokazati. Jer želiš da se razviju, u lijepe ispunjene emotivne osobe koje će biti spremne davati. Davati ljubav!
Moje pitanje: Da li vi kao muškarci - očevi pokazujete (izjavljujete) ljubav svojoj djeci?
Moj savjet da ukoliko te ne činite svakako učinite, bar dok su mala jer kasnije će bit "joj, kako me sramotiš!"
Razgranati mod