Roditeljska opsjednutost ocjenama

[Kakadu]

Neki dan sam bila na informacijama kod učiteljice svog prvašića i ona mi je pokazala imenik; prave ocjene nemaju do drugog polugodišta, ali pokazala mi je rezultate testova koji su bili odlični - uglavnom maksimalan broj bodova, a u dva testa broj bodova nije bio maksimalan, nego 24/25 i 28/30.

Učiteljica se počela bezgranično ispričavati što nema ne testove da mi ih pokaže, a ja sam joj odgovorila da mi to ne mora pokazivati jer me ne zanima, da mislim da je dobro za njega da uvijek nema maksimalan broj bodova jer u životu neće u svemu biti savršen pa ne bi bilo dobro da ga škola podržava u tom uvjerenju.

Očito sam rekla nešto vrlo čudnovato, ali i pozitivno jer mi je učiteljica izrazila svoju zabrinutost pretjeranim perfekcionizmom mnogih roditelja i njihovom gotovo manijakalnom opsjednutošću školskim uspjehom djece koja se negativno odražava na atmosferu u razredu. Zamolila me da se obratim roditeljima na idućem roditeljskom sastanku (budući da i sama radim u prosvjeti) i podijelim s njima neke svoje stavove.

E sad, iako još nemaju prave ocjene, imaju nekakva sunca sa zrakama. pluseve u krugu i svakojake znakove koji su zapravo vrlo jasna i jednoznačna zamjena za svaku pojedinu ocjenu. Čini se da se bez ocjena ne može.

Neki dan T. mi je rekao da on jedini u razredu ne plače kad ne dobije "peticu". Nakon mog zgranutog propitivanja, ispalo je da osim njega, još dvojica-trojica ne plaču.

Jednom mi je s priličnom količinom zavisti u glasu rekao kako Maxu mama za svaku peticu kupi legiće. Pretpostavljam da mu ipak ne kupuje za svaku, jer oni u prosjeku dobiju nekoliko "petica" dnevno, ali ipak...

Saznala sam i da mnogi roditelji s djecom dodatno rade i vježbaju doma iako u boravku napišu sve domaće zadaće i dodatno vježbaju.

Mene zanima prepoznaju li se roditelji ovdje u opisima iznad? Zapravo me brine jesam li ja normalna ili sam naprosto nemarna.

Ja sa svojim djetetom nikad ništa dodatno ne radim. Vikendom mi pokaže što su taj tjedan radili u školi (kad donese torbu), a nekoliko puta smo i to preskočili.

Nikad NIKAD ga nisam pitala kakve/kakvu je ocjenu dobio. Pitam ga je li mu u školi bilo zabavo i je li naučio nešto novo. Super mi je kad mi negdje usput pokaže, recimo, neku jelu i počne mi tumačiti da je to vazdazeleno drvo.

Obožava školu. I učiteljica za njega ima samo riječi hvale. Pa je valjda sve OK. Ali zar sam ja kao roditelj u svojim stavovima o školi toliko usamljena?

[pikuli]

to je normalan stav roditelja čijem djetetu škola ide glatko.

mali su, nema potrebe za pritiskanjem, još se uhodavaju. ali... gradivo prvog razreda i nije gradivo, uglavnom se radi o vještinama i znanjima koje većina djece znaju i ranije pa je razlika između sve to točno ili bodovi za četvorku rezultat koncentracije u datom trenutku. osobno, da mi dijete u prvom razredu pokaže manje znanja nego što treba za tu neku četvorku, bila bih zabrinuta i radila doma. iz dva razloga, prvo, gradivo prvog razreda je ono što djeca moraju u potpunosti savladati kako bi mogla dalje, nije to gimnazija da ako u prvom imaš trojku iz npr biologije, u drugom uz učenje možeš imati više, a i ako ne, nećeš imati problema s razumijevanjem graiva. drugo, u toj dobi je poprilična razlika u koncentraciji i bolje je vježbati ranije i polaganije nego kasnije naglo zahtijevati da dijete uspije u tom i tom roku pokazati naučeno. bez dizanja drame, to je kontraproduktivno u toj dobi.

moja je bila tipičan odlikaš. do petog nije znala da ide u školu, doživljavala je kao vrtić, a ocijene super-tuper. sram me bilo, nisam imala pojma što rade.
u petom - šok. morala sam joj složiti raspored učenja i objasniti što učenje znači (koncentracija, bez tv-a, igre, wc-a, žvakanja pa dok izdržiš, ponovi si u glavi, povezuj, napravi sažetak ili mentalnu mapu...). sad je sedmi i opet briljira, ali ne totalno bez učenja kao što je bilo u nižim razredima. sad je skroz samostalna, samo je moram gurati vezano uz sviranje jer ide i u glazbenu.

[Afro Dita]

pikuli kaže:

to je normalan stav roditelja čijem djetetu škola ide glatko.

mali su, nema potrebe za pritiskanjem, još se uhodavaju. ali... gradivo prvog razreda i nije gradivo, uglavnom se radi o vještinama i znanjima koje većina djece znaju i ranije pa je razlika između sve to točno ili bodovi za četvorku rezultat koncentracije u datom trenutku. osobno, da mi dijete u prvom razredu pokaže manje znanja nego što treba za tu neku četvorku, bila bih zabrinuta i radila doma. iz dva razloga, prvo, gradivo prvog razreda je ono što djeca moraju u potpunosti savladati kako bi mogla dalje, nije to gimnazija da ako u prvom imaš trojku iz npr biologije, u drugom uz učenje možeš imati više, a i ako ne, nećeš imati problema s razumijevanjem graiva. drugo, u toj dobi je poprilična razlika u koncentraciji i bolje je vježbati ranije i polaganije nego kasnije naglo zahtijevati da dijete uspije u tom i tom roku pokazati naučeno. bez dizanja drame, to je kontraproduktivno u toj dobi.

moja je bila tipičan odlikaš. do petog nije znala da ide u školu, doživljavala je kao vrtić, a ocijene super-tuper. sram me bilo, nisam imala pojma što rade.
u petom - šok. morala sam joj složiti raspored učenja i objasniti što učenje znači (koncentracija, bez tv-a, igre, wc-a, žvakanja pa dok izdržiš, ponovi si u glavi, povezuj, napravi sažetak ili mentalnu mapu...). sad je sedmi i opet briljira, ali ne totalno bez učenja kao što je bilo u nižim razredima. sad je skroz samostalna, samo je moram gurati vezano uz sviranje jer ide i u glazbenu.

Slažem se.

Prve četiri osnovne su mačji kašalj, peti - osmi već teži, gimnazija daleko teža od osnovne. Sa mnom nitko nije ništa učio do petog osnovne, tada nešto malo neka ispitivanja prije usmenog, ništa posebno.

Kakadu kaže:

u Finskoj roditelji manjih školaraca (ne znam do kojeg razreda) umjesto ocjena na kraju godine dobiju dva popisa znanja i vještina s naslovima usvojio je/trebalo bi poraditi na.

Nije loša ideja, kladim se da bi većini škola bila zanimljivija da imamo takav sistem.

[JohnDoe-25]

anin1 kaže:

Naša djeca tu nuspojavu žive. Kao da su oni tu zbog sustava a ne sustav zbog njih

Zapravo i jesu. Djeca su tu da se upišu u školu, kako bi nastavnici i prateće osoblje imali posao, kako bi pekari mogli djeci praviti užinu, nakladnici tiskati udžbenike, kako ne bi propao TOZ(ali mislim da mu puno nije pomoglo).

onix kaže:

"trebanje" zaista pogrešna riječ. Iako, tko zna, ako klinjo odluči biti lovac u Potjeri....

Idemo se svi školovati za lovce u Potjeri. Predlažem da se gimnazije preimnuju u " škole za lovne tehičare za potjeru".

gargamišamel kaže:

zato kaj se nema love za išta praktično osim valjda u strukovnim školama. jbt, pa nemaju ni za osnovne pokuse iz kemije (destilacija, sublimacija...). zapravo ne znam da li su se do danas uopće maknuli od kristaliziranja soli i modre galice.
na faksu na praktikumu iz kemije sam uživala ko malo dijete.

Nije ni u strukovnim išta bolje. I nama su doslovce teoretski opisivali(diktirali u bilježnicu) kako se štema, štemalicu u rukama nisam držao dok nisam sam nešto radio kod kuće.

[shtefy]

Meni je to prilicno normalno. Mislim, normalno je u sistemu koji je postavljen kao nas. Djeca za upis dalje trebaju ocjene, nebitno da li su zaista sve vazne za onaj smjer koji u srednjoj upisuju. Obzirom na hiperprodukciju odlikasa po manjim podrucnim skolama, klinci moraju hrmbati i strebati kao blesavi da to dostignu. Bodovi za upis se skupljaju i na natjecanjima - tko ce vrlo dobrog ucenika poslati na natjecanje?
Citala sam nedavno jedan dobar prijedlog, da se svim osmasima omiguci izravan upis u zeljenu srednju skolu (iako mi to zvuci nemoguce - popularne skole bi bile pod opsadom), a selekcija bi se radila nakon prvog razreda, kada se vidi tko za to zaista jeste, a tko je zalutao. Kazem, logisticki mi to zvuci kao neizvedivo, ali mislim da je prijedlog vrijedan promisljanja. Npr. uvesti prijemne ispite sa predmetima vaznima za struku, bodovati ocjene iz osnovne skole po istom kriteriju... ne znam sto jos...
Nekako vjerujem da bi to smanjilo sveopcu hajku na petice i dalo klincima prostora da se vise posvete predmetima koji im leze i od kojih ce mozda jednog dana graditi buducnost.

[Leman_Russ]

shtefy kaže:

Citala sam nedavno jedan dobar prijedlog, da se svim osmasima omiguci izravan upis u zeljenu srednju skolu (iako mi to zvuci nemoguce - popularne skole bi bile pod opsadom), a selekcija bi se radila nakon prvog razreda, kada se vidi tko za to zaista jeste, a tko je zalutao.

Meni jednostavnije ko selekcija zvuci napraviti ekvivalent drzavne mature u osmim razredima.
Jer ovo je nemoguce.

Kakadu kaže:

Očito sam rekla nešto vrlo čudnovato, ali i pozitivno jer mi je učiteljica izrazila svoju zabrinutost pretjeranim perfekcionizmom mnogih roditelja i njihovom gotovo manijakalnom opsjednutošću školskim uspjehom djece koja se negativno odražava na atmosferu u razredu. Zamolila me da se obratim roditeljima na idućem roditeljskom sastanku (budući da i sama radim u prosvjeti) i podijelim s njima neke svoje stavove.

Svojedobno sam radio u jednoj nasoj izadavackoj kuci i hodocastio po skolama, razgovarao sa hrpom profesora i znam kakvim pritiscima su izlozeni od roditelja, vjerojatno si je mislila, konacno NORMALAN roditelj.

[Kakadu]

shtefy kaže:

Meni je to prilicno normalno. Mislim, normalno je u sistemu koji je postavljen kao nas. Djeca za upis dalje trebaju ocjene, nebitno da li su zaista sve vazne za onaj smjer koji u srednjoj upisuju.

djeci za upis trebaju ocjene od petog do osmog razreda. za što im trebaju ocjene prvog razreda da je normalno toliko se fokusirati na njih?

[shtefy]

Leman_Russ kaže:

Meni jednostavnije ko selekcija zvuci napraviti ekvivalent drzavne mature u osmim razredima.
Jer ovo je nemoguce.



Svojedobno sam radio u jednoj nasoj izadavackoj kuci i hodocastio po skolama, razgovarao sa hrpom profesora i znam kakvim pritiscima su izlozeni od roditelja, vjerojatno si je mislila, konacno NORMALAN roditelj.

Ma da, roditelji su krivi za sve...

Sistem je postavljen tako da se sve vrti oko ocjena. Nitko nije roditelje pitao, a sad moraju plivati u tome kako god znaju.

Ako bi malu maturu sastavljali oni koji sad sastavljaju drzavnu, ne bi daleko stigli. Meni je smislenije da svaka srednja skola napravi klasifikacijske ispite prema onome sto joj je vazno.

[nightfall]

Kakadu kaže:

Nikad NIKAD ga nisam pitala kakve/kakvu je ocjenu dobio. Pitam ga je li mu u školi bilo zabavo i je li naučio nešto novo. Super mi je kad mi negdje usput pokaže, recimo, neku jelu i počne mi tumačiti da je to vazdazeleno drvo.

Moja je isto prvašica i zasad joj ide dobro. Ona za ocjene baš i ne pokazuje neki interes, ovako kao i vi razgovaramo o školi:Što je bilo zanimljivo, s kim se igrala,što su radili na tjelesnom, ispriča što su radili na kojem satu (uglavnom se sjeća , ali nekad kao da i nije bila u školi, pojma nema). Kaže učiteljica da je super. Osim kaj je sporija u radu , ali ne alarmantno. jako je pedantna pa sve duže traje.
Ono što vježbamo doma je čitanje, svaki dan i povremeno joj isprintam neki listić za vježbu matematike (ili rješimo koji zadatak) da vidim ide li joj. Malo smo tako vježbali par dana matematiku (čak više usmeno) jer sam skužila da joj oduzimanje do 5 nije sjelo. Doslovno 10 minuta dnevno (ide na boravak i tamo pišu zadaću).

No tako je sad dok joj ide. Hoće li tako biti i dalje, ne znam. No kad počnu ocjene neću je pritiskati da ima sve petice, no vjerujem da ću se potruditi da nešto doma dodatno uvježbamo, prođemo ako vidim da joj nije jasno.

Mene je teta u vrtiću zamolila u predškolskoj godini da kažem nešto o pripremi za prvi razred roditeljima predškolaca. Maltene su me pojeli i popljuvali kad sam im rekla da nije potrebno da dijete zna sva slova , ali da bi trebalo znati rastaviti riječ na slogove, glasove i od glasova spojiti riječ (glasovna analiza i sinteza), da je bitno je li samostalno u nekim stvarima, zna li se pobrinuti i prepoznati svoje stvari, koliko ima koncentracije i da će djetetu biti lakše ukoliko će oni imati pozitivan stav prema školi i biti spremni surađivati...Isuse,kakvu su paljbu prosuli na mene!
Jer svi su oni pametniji, oni već imaju stariju djecu i znaju oni što se od djece traži u prvom razredu,da se već ionako traži i na upisu ispituju djeca prepoznaju li slova i time im se stvara osjećaj manje vrijednosti ako ih ne znaju (). Ja sam odustala od objašnjavanja. Radim u prosvjeti. na kraju mi je bilo uopće krivo kaj sam pristala na razgovor.

Roditelji koji imaju takve stavove teško će ih promijeniti. Na njih je teško utjecati. Možemo mi pričati da je nebitno imaju li svi petice, no na kraju nas i današnji sustav u tome demantira i pritišće da su djeca odlikaši kako bi se upisala u škole koje RODITELJI žele. Treba mijenjati sustav.

[gargamišamel]

nightfall kaže:

Maltene su me pojeli i popljuvali kad sam im rekla da nije potrebno da dijete zna sva slova , ali da bi trebalo znati rastaviti riječ na slogove, glasove i od glasova spojiti riječ (glasovna analiza i sinteza), da je bitno je li samostalno u nekim stvarima, zna li se pobrinuti i prepoznati svoje stvari, koliko ima koncentracije i da će djetetu biti lakše ukoliko će oni imati pozitivan stav prema školi i biti spremni surađivati...Isuse,kakvu su paljbu prosuli na mene!

to sam isto ja neki dan doživjela kada mi se jedan tata požalio kak su tete katastrofa jer ne rade slova s djecom, a ja sam rekla da to nije njihov posao i da se to radi u školi. glavno da mala zna pisati slova, vodi ju se u arheloški muzej s 5 god., futra ju se gledati dokumentarce...
u grupi imamo njih par kaj su predškolci i tete su na roditeljskom jasno dale do znanja da slova ne pišu, da će to učiti u školi.

[miss daisy]

gargamišamel kaže:

u grupi imamo njih par kaj su predškolci i tete su na roditeljskom jasno dale do znanja da slova ne pišu, da će to učiti u školi.

moj je ove godine u predškolskom programu u vrtiću, riješili su do sada crtančice i vježbenice iz slova i matematike.
pred koji tjedan su diktat pisali.


ne kontam tolike razlike u pristupu pripremi za školu.

[Monstera]

miss daisy kaže:

moj je ove godine u predškolskom programu u vrtiću, riješili su do sada crtančice i vježbenice iz slova i matematike.
pred koji tjedan su diktat pisali.


ne kontam tolike razlike u pristupu pripremi za školu.

diktat
to nije priprema za skolu.
to je prirema za mrznju skole.

zaista.
ovo me fakat razljutilo.
i nije mi jasno, znam da je na istom faksu, ali predskolski odgoj je predskolski odgoj, a razredna nastava je razredna nastava.

prvo, ako sva djeca nemaju usvojenu analizu i sintezu glasova, sto je morao utvrditi logoped ili psiholog vrtica, onda je ucenje slova zapravo silovanje procesa ucenja.
neprirodno i djetetu tesko.
drugo, priprema za skolu je puno vise od crtancica i slova. priprema je sudjelovanje u grupi. uvazavanje autoriteta. koncentracija. fokusiranje.ustrajnost u zadatku.
fina motorika. grafomotorika. redosljed izvodjenja zadataka.

djeca su danas izlozena slovima (jer su slova svuda oko nas, reklame, prometni znakovi, registarske tablice, one puzzle na podu koje smo svi imali, magneti na frizideru....slikovnice, tj ako im se cita).
oni ionak nauce na nivou prepoznavanja te znakove, kad usvoje analizu i sintezu, onda moze pocet i ucenje citanja. ne prije. a preduvjet za to jest, puno citanja, rime, pjesmica, i zaista ce pocet povezivati slova i rijeci,
to se sve moze kroz hrpu igara, ne trebaju nikakve vjezbenice i radni listici.
a definitivno NE diktati

i puno je vaznije da djeca rade na finoj motorici (uce vezati vezice, rade svasta nesto sa glinom/tjestom/brasnom/blatom, rezuckaju....) nego da povlace ravne i neravne crte.


i da ne budem skroz off (mislila sam temu preskociti, cak i po sluzbenoj duznosti, al me ovo bas iznerviralo)
opsjednutost ocjenama pocinje rodjenjem djeteta: od toga da mora po nekim tablicama dobivati na tezini/prohodati/progovoriti/pocet kakat na wc, pa da mora ici ne xyz aktivnosti za poticanje ranog razvoja i svih sfera mozga, a onda od provog razreda da mora imati sve petice i da se njegovo ime nadje u vecernjaku kada su popisani svi odlikasi (zapravo, mislim da je ta idiotarija bila ogranicena samo za zagreb)
i da ako neces imat sve petice od 5-8 razreda, ne samo da neces moci upisati gimnaziju, nego da neces upisati niti srednju skolu, jer i za frizerku moras imati 5.0


inace, ja bih vrlo rado da dijete ne moram upisati u skolu, a nadam se da srednja nece biti obavezna, tako da ne samo da cu joj pustiti na volju da bira koju hoce, nego nece niti morat u nju.
(nadam se da ce forum.hr postojati 2024 , da joj mogu pokazati sto sam mislila 2015)

[lina1li]

Čitam postove između ostalih i prvi. Lako je biti opušten roditelj kada sve ide po planu. Naravno da ni ja ne bih prisiljavala svoje dijete kada bi mu test bio 24/25. Moj sin je predškolac i još ne znam kakav će biti ali mogu primjetiti da je skroz nezainteresiran, brz (ukoliko nešto crta) i lijen.
I što bi ja trebala kada krene u školu, biti cool..

[kradljivac]

lina1li kaže:

Čitam postove između ostalih i prvi. Lako je biti opušten roditelj kada sve ide po planu. Naravno da ni ja ne bih prisiljavala svoje dijete kada bi mu test bio 24/25. Moj sin je predškolac i još ne znam kakav će biti ali mogu primjetiti da je skroz nezainteresiran, brz (ukoliko nešto crta) i lijen.
I što bi ja trebala kada krene u školu, biti cool..

Upravo tako. Budi cool i prati njegove interese. Moj najstariji je bio takav - nije ga zanimalo, bio je u svojem svijetu, nije volio pjevati i plesati (nisam niti ja - sjecam se kada su u trecem osnovne organizirali juznokorejski slet - ja sam mislim bio jedini skolarac u gradu koji je spektakl promatrao s tribina).

Nije u predskolskoj naucio niti citati niti pisati, niti sam smatrao da mu to treba. Znao je sve o zamorcima i dinosaurima. U osnovnjaku nije bio nesto dobar ucenik. Sjecam se da je na jednom testu odbio odgovoriti na neka pitanja, jer sta ce pisati koji su glavni likovi u knjizi kad uciteljica to zna...u jednom trenutku mu je uciteljica dijagnosticirala ADD a u izvjestaju je napisala da dijete ne pokazuje interes ni za sto. Meanwhile, mali je isao na jahanje, ucio klavir, sah, judo, bio sasvim normalno i sretno dijete.

Fast forward...ove godine upisuje studij matematike i dobio je stipendiju sveucilista. Tak da...budi cool, ne panicari, promatraj ga i usmjeravaj. Ako je zdrav, sve ce biti u redu.

[Bani]

miss daisy kaže:

moj je ove godine u predškolskom programu u vrtiću, riješili su do sada crtančice i vježbenice iz slova i matematike.
pred koji tjedan su diktat pisali.


ne kontam tolike razlike u pristupu pripremi za školu.

diktat?!? moja je predškolac i imaju tu neku radnu biljeznicu kaj smo dali novcice da vjezbaju u vrticu ali ovo mi je too much...
gledajući danasnje studente s koliko (ne)znanja raspolazu mislim da cijeli sustav je banana i mislim da niti djeca trebaju sve znati za prvi razred niti da svi moraju ici u gimnaziju niti da svi moraju zavrsiti faks
fakat ne razumijem taj force roditelja...

[JohnDoe-25]

brnaze kaže:

roditelji su opsjednuti visokim ocjenama svoje djece i guraju ih da moraju biti najbolji jer su i sami bili tako odgajani

Roditelji su opsjednuti visokim ocjenama, jer one jamče napredak u životu(upis bolje škole, fakulteta i svega), za razliku od znanja koje ne jamči ništa.

Tako je bilo i kad su oni bili u osnovnoj.

[Kraljica Rijeke]

Nazalost,imala sam u obitelji slucaj di je mama zivcano zahtjevala od djeteta od 5 godina da cita,pise,vjezba matematiku savrseno, a dijete je to osjecalo i blokiralo se na sto je mama bila jos zivcanija...stalno sam joj govorila da to nije dobro za dijete i navela primjer mene kao 7 godisnjakinje koju je mama " vjezbala" matematiku satima deruci se,a s 9 godina i samarala.
A na to ona mi odgovori da je moja mama divna jer je vodila brigu o mojoj skoli.

U 3.razredu mama te curice se derala na malu zbog ocjene rijecima:"Ako neces uciti cistit ces govna!!!"
Opet sam joj,ovog puta ostro rekla da ruzno postupa s djetetom,zlostavlja ga.

Moj sin ce ici slijedece god. u 1.raz. i voli uciti od rodenja, meni je bilo zabavno pisati mu po ploci slova kad je imao 2.god., a sad me stalno ispituje o brojevima,slovima...zna sve brojeve do 1000000,brojati(dobro ne brojati bas do 1 mil.) i pisati te brojati na engleskom do 11 te 100 i 1000,zbrajati do 20, a sad uci citati i moram satima s njim uciti, ali on kaze da ce pasti 1.raz. jer po njegovom ne zna bas sve npr.oduzimati,mnoziti i dijeliti

[shtefy]

Kakve veze ima sistem sa roditeljskim nametanjem izbora srednje skole? Mislis da je sistem drugaciji za one koji skolu sami izaberu?

Da ne budem krivo shvacena, ja sam bila dijete koje je otac natjerao u skolu koju nisam htjela. I obzirom da znam kako je to, nikada ne bih djetetu nametala svoju volju.

[nightfall]

shtefy kaže:

Kakve veze ima sistem sa roditeljskim nametanjem izbora srednje skole? Mislis da je sistem drugaciji za one koji skolu sami izaberu?

.

Ja kažem da je sustav krivo postavljen., Danas da bi se upisao u gimnaziju moraš imati sve petice., ići na natjecanja, pitajbogaštosvene. Isto tako danas većini roditelja nije prihvatljivo da dijete pohađa strukovnu školu. Oni imaju bolje planove za svoje dijete. Bez obzira na to kojih je ono sposobnosti. I onda napumpanih ocjena i ništavnog znanja i sposobnosti dolazi dijete nadobudno u gimnaziju. I roditelji s njim koji su isto tako visokih očekivanja jer, eto, njihovo dijete je nadprosječno, pokazuju ocjene. I dijete se razočara (a i roditellj ) kad shvati da gimnazijski program nije nešto što bi njihovo dijete moglo bez pol muke savladati, unatoč tome što je u osnovnoj imao petice. Da treba uložiti i trud i imati radne navike, a i znanja iz osnovne da bi savladao program koji su odabrali. Kao i u svakoj školi, da se razumijemo.

Hoću reći da bi djeca možda bila realnija u procjeni svog znanja i sposobnosti (i želja) kad bi im se dopustilo da sami biraju što će upisati. Već i vrlo mala djeca znaju procjeniti koliki su trud uložili u svoj rad, koje su im jače strane , a gdje zapinju.Znaju procjeniti i svoj trud, znanje a i usporediti da s tuđim. A i sam sustav im ne pomaže jer ocjene nisu mjerilo znanja. Kako drugačije tumačiti hiperinflaciju odlikaša?Roditelji vrše pritisak na učitelje, svi žele odlikaše. Jer srednje upisuju samo odlikaše. Pa kud će njihovo prosječno dijete?

[nightfall]

shtefy kaže:

Kakve veze ima sistem sa roditeljskim nametanjem izbora srednje skole? Mislis da je sistem drugaciji za one koji skolu sami izaberu?

Da ne budem krivo shvacena, ja sam bila dijete koje je otac natjerao u skolu koju nisam htjela. I obzirom da znam kako je to, nikada ne bih djetetu nametala svoju volju.

Moje dijete je još malo i na pitanje što bi bila kad odraste svaki dan odgovara različito. Jedana dan bi punila police u Konzumu, drugi bi radila u voćarni, treći bi bila veterinarka, a četvrti frizerka. Meni će biti bitno da ona sama odabere za što će se školovati.

Naravno da bih bila sretnija kad bi se odškolovala za neki dobro plaćeni posao, ali to ionako nije mjerilo sreće pa samim time mislim da ću dobar posao odraditi ako će na kraju osnovne škole moći barem približno znati što želi raditi u životu (sa 14 godina mi je ionako iluzorno očekivati da tako nešto znaju sa 100% -tnom sigurnošću). No da ću je forsati da ide u gimnaziju ako ona za to neće imati sposobnosti i znanja, neću. A većina roditelja čini svom djetetu upravo to. Jer ništa manje nije dobro za njihovo dijete.