Reagirate li emotivno na spominjanje jezika "esperanto"?

[Improper]

Luđakinja kaže:
pa latinski se u gimnaziji uči po dvije godine. i u medicinskim i klasičnim, al to je sasvim drugo.

čemu uzvik?

EDIT: Ja, naravno, ne razumjem što je to "gimnazija". Dobro, pročitat ću negdje kako radi vaš sistem obrazovanja.

[mali_boro]

Luđakinja kaže:
ja pozitivno reagiram

imala sam (nažalost kratki) susret s esperantom prošle godine i jako mi je simpatičan jezik. kažu da puno lakše učiš ostale strane jezike ako znaš esperanto, a sam esperanto je nevjerojatno pitak. nema ni latinski neke prevelike svrhe pa ga svejedno moramo učit 2 godine u školama. puno veće koristi bi imali da pola godine učimo esperanto

Ja sam latinski učio četiri godine, i nije mi žao, dapače. Učenjem latinskog puno je lakše svladati sve romanske jezike. A esperanto je sranje, ali nisam EMOTIVAN pri njegovu spominjanju

puca mi kurčić

[mali_boro]

Improper kaže:
EDIT: Ja, naravno, ne razumjem što je to "gimnazija". Dobro, pročitat ću negdje kako radi vaš sistem obrazovanja.

OSNOVNA ŠKOLA - 8 GODINA (7-15)

SREDNJA ŠKOLA (STRUKOVNA ILI GIMNAZIJA) - 4 GODINE* (15-19)

Nakon toga, ako si išao u strukovnu školu, radiš, ako si išao u gimnaziju,pokušaš upisat faks. Znaš što je faks?

* - neke strukovne škole traju tri godine

[Rainalcar]

Improper kaže:
Ali zašto bi jezik bio uzrok tome? Tolstoj i Dostojevski su živjeli živote koje samo najosječajniji čovjek može puno razumjeti, a osjećajnost nema ničeg općeg s jezikom. I uopće jezik nema ničeg općeg sa rjećitošću pisca, jer uprkos današnem diletantskom mišlenju, pisac jest ono što on piše, a njegovo značenje jest ono što on kaže, a ne kako on to kaže. Kako on to kaže je samo pitanje talanta. Ako je tako, znači i jezik nema veze s piscom ili njegovoj rečitošću.

Evo da pokušam razjasniti što želim reći: osobno smatram da znam engleski jako dobro, bez lažne skromnosti znam ga zbog određenih razloga gotovo kao svoj ipak materinji hrvatski. Ono što sam bio u mogućnosti pročitati na engleskom ne može se svojom kompleksnošću i 'kompliciranosti' teksta usporediti sa nekim djelima, primjerice, Krleže (nije da ga ja volim, ali eto). Meni osobno, zna biti mnogo teže razumjeti jezik korišten u 'teškim' hrvatskim djelima nego u engleskim. Jezik je ipak bitna stavka u samom djelu i alat od kojeg mnoge stvari ovise: nije svaki jezik jednako izražajan, i ne može se u svakom jeziku ista stvar izraziti na više načina. Što se tog gledišta tiče, engleski je pri dnu mojeg poimanja jezika. Ja ne kažem da je to sigurno tako - ali ako ipak pogledamo samu povijest, s obzirom na golem utjecaj engleskog kroz proteklih nekoliko stoljeća, mislim da stoji izjava da je relativno mali broj pisaca (s obzirom na korpus napisanog) dosegnuo one najviše dosege. Meni osobno, 'jedan' Hemmingway je 'jedan' uglavnom iz razolga jezika na kojem je pisao. Ili mnogo banalniji primjer, Rowling bi bila poznata sa svojim djelima možda u svojoj općini, ili državi ako ima sreće, da živi u Hrvatskoj i piše na 'malom' jeziku. Pozdrav

[Improper]

Da, no odkad mi određujemo kvalitet djela po tome koliko nam ga je lako (ili, Bože sačuvaj, teško) pročitati? Meni to nije prihvatljivo.

Ako ti je engleski toliko dobro poznat, znaš da u engleskom tokom njegove povijesti drvo njegovih rijeći se je razraslo i zaplelo, tako da svaka rijeć poseduje više značenja i gotovo svako značenje poznaje nekoliko rijeći, i to sve sa sjenama značenja koje pružaju piscu - talentiranom piscu - mogućnost čak do neba. Ovo je uzrok bogatstva engleskog jezika, isto kao što je tvorba riječi uzrok bogatstva slavenskih. Inače, bogatstvo jednog jezika je obavezno funkcija kulture iz koje taj jezik potiče.

Primjer. Ne dokaz, ali primjer:
MARULLUS
Where is thy leather apron and thy rule?
What dost thou with thy best apparel on?
You, sir, what trade are you?

Second Commoner
Truly, sir, in respect of a fine workman, I am but,
as you would say, a cobbler.

MARULLUS
But what trade art thou? answer me directly.

Second Commoner
A trade, sir, that, I hope, I may use with a safe
conscience; which is, indeed, sir, a mender of bad soles.

MARULLUS
What trade, thou knave? thou naughty knave, what trade?

Second Commoner
Nay, I beseech you, sir, be not out with me: yet,
if you be out, sir, I can mend you.
Julius Caesar, Shakespeare, prvi čin, prva pojava

cob·bler (1)
n.
(1) One who mends or makes boots and shoes.
(2) Archaic. One who is clumsy at work; a bungler.

soul
n.
The animating and vital principle in humans, credited with the faculties of thought, action, and emotion and often conceived as an immaterial entity.
....

sole
n.
...
(2) The underside of a shoe or boot, often excluding the heel.
...

American Heritage Dictionary, 2000, preko www.dictionary.com





EDIT: Zapadno Drine. istorija -- povijest

[Improper]

Tj, razlike postoje, ali one su poslijedice samog pisaca i života koji on živi.

[Improper]

Ali, mimogred svega, hvala što razgovaraš sa mnom strancem tako učtivo.

[Rainalcar]

Improper kaže:
[B]Da, no odkad mi određujemo kvalitet djela po tome koliko nam ga je lako (ili, Bože sačuvaj, teško) pročitati? Meni to nije prihvatljivo.

Ako ti je engleski toliko dobro poznat, znaš da u engleskom tokom njegove povijesti drvo njegovih rijeći se je razraslo i zaplelo, tako da svaka rijeć poseduje više značenja i gotovo svako značenje poznaje nekoliko rijeći, i to sve sa sjenama značenja koje pružaju piscu - talentiranom piscu - mogućnost čak do neba. Ovo je uzrok bogatstva engleskog jezika, isto kao što je tvorba riječi uzrok bogatstva slavenskih. Inače, bogatstvo jednog jezika je obavezno funkcija kulture iz koje taj jezik potiče.

Primjer. Ne dokaz, ali primjer:
MARULLUS
Where is thy leather apron and thy rule?
What dost thou with thy best apparel on?
You, sir, what trade are you?

Second Commoner
Truly, sir, in respect of a fine workman, I am but,
as you would say, a cobbler.

MARULLUS
But what trade art thou? answer me directly.

Second Commoner
A trade, sir, that, I hope, I may use with a safe
conscience; which is, indeed, sir, a mender of bad soles.

MARULLUS
What trade, thou knave? thou naughty knave, what trade?

Second Commoner
Nay, I beseech you, sir, be not out with me: yet,
if you be out, sir, I can mend you.
Julius Caesar, Shakespeare, prvi čin, prva pojava

cob·bler (1)
n.
(1) One who mends or makes boots and shoes.
(2) Archaic. One who is clumsy at work; a bungler.

soul
n.
The animating and vital principle in humans, credited with the faculties of thought, action, and emotion and often conceived as an immaterial entity.
....

sole
n.
...
(2) The underside of a shoe or boot, often excluding the heel.
...

American Heritage Dictionary, 2000, preko www.dictionary.com

Ali ja nisam nikad ni govorio o kvaliteti već o izražajnosti jezika. Po meni, engleski nema tu varijabilnost u izrazu.
Jasno da je kultura podloga jezika, ali pravo bogatstvo engleskog po meni dolazi u stranim riječima, poglavito kroz uvođenje latinskih riječi i inih riječi i engleski je lako moguće što se vokabulara tiče jedan od najdiverzificiranijih svjetskih jezika - ali, to stoji za mene za riječi, ali ne za rečenice gdje je po meni engleski vrlo krut.
U redu s primjerima, ali tu se ne radi o jeziku koji je u redovitoj uporabi osim tu i tamo u pisanim djelima - ako bismo sad počeli uvlačit još i arhaične primjere hrvatskih i engleskih tekstova kad bismo tek završili... Pa ako uzmeš strahovitu različitost hrvatskog jezika na relativno malom području ovisno o govornicima, to je nešto što se relativno ne može ni slučajno naći u standardnom britanskom engleskom. Razlike koje su se kasnije javile posljedica su počesto i enormne geografske udaljenosti - taj čimbenik u hrvatskom jeziku praktički je relativno gledajući zanemariv.

[Rainalcar]

Improper kaže:
Ali, mimogred svega, hvala što razgovaraš sa mnom strancem tako učtivo.

Komunikacija je temelj svega

[Zimske Radosti]

Što će nam esperanto. Pa za koju godinu ćemo se i onako sporazumijevati nulama i jedinicama po jednom od WLAN protokola

Zavelim se vjerojatno ne bi drznuo biti tako duhovit, pa kazati: Što će nam ENGLESKI kad ćemo se sporazumijevati nulama i jedinicama. Jer engleski je jak, a s jakima valjda nema šale?!?!?


Dobru stranu takve zamisli vidim u tome što ga je navodno lako naučiti pa bi to svakako pomoglo ljudima koji nisu talentirani za jezike ili ih to ne zanima.
Potala, esperanto bi isto tako bio od koristi i onima koji JESU talentirani za jezike. I njihovo vrijeme (koje se uštedi pomoću esperanta) nije za potcjenjivanje.

Esperanto mi je zanimljiv, iako nisam isuviše sklon njegovoj 'savršenoj' gramatici, nekako mi to smanjuje osjećaj da je jezik 'živ' i da se razvija/razvijao.
Jedni su neskloni esperantu zbog "savršene" gramatike, a drugi su opet neskloni jer u gramatici ima dosta stvari koje bi se mogle "usavaršiti". Znaš, Rainalcare, što god budeš u životu poduzeo, uvijek će netko biti protiv. Razlog će se već naći.

Ne vidim razlog zašto se neki opiru prihvaćanju engleskog kao svjetskog jezika nego radi nekog inata misle da treba izmisliti nešto neutralno.

Oj, komarče, princip je princip.
Ali nije riječ samo o inatu.
Ima tu i nešto drugo: računica.
Ta računica kaže da sa jezikom dovoljno laganim možemo krenuti u bilo kojem trenutku, pa ćemo kroz određen broj godina prestignuti engleski. Jer taj engleski trebaju i te kako dodatno naučiti današnji govornici, a svake godine dolaze nove generacije djece, koje uče iz početka.

[Rainalcar]

Zimske Radosti kaže:
Što će nam esperanto. Pa za koju godinu ćemo se i onako sporazumijevati nulama i jedinicama po jednom od WLAN protokola

Zavelim se vjerojatno ne bi drznuo biti tako duhovit, pa kazati: Što će nam ENGLESKI kad ćemo se sporazumijevati nulama i jedinicama. Jer engleski je jak, a s jakima valjda nema šale?!?!?


Dobru stranu takve zamisli vidim u tome što ga je navodno lako naučiti pa bi to svakako pomoglo ljudima koji nisu talentirani za jezike ili ih to ne zanima.
Potala, esperanto bi isto tako bio od koristi i onima koji JESU talentirani za jezike. I njihovo vrijeme (koje se uštedi pomoću esperanta) nije za potcjenjivanje.

Esperanto mi je zanimljiv, iako nisam isuviše sklon njegovoj 'savršenoj' gramatici, nekako mi to smanjuje osjećaj da je jezik 'živ' i da se razvija/razvijao.
Jedni su neskloni esperantu zbog "savršene" gramatike, a drugi su opet neskloni jer u gramatici ima dosta stvari koje bi se mogle "usavaršiti". Znaš, Rainalcare, što god budeš u životu poduzeo, uvijek će netko biti protiv. Razlog će se već naći.

Ne vidim razlog zašto se neki opiru prihvaćanju engleskog kao svjetskog jezika nego radi nekog inata misle da treba izmisliti nešto neutralno.

Oj, komarče, princip je princip.
Ali nije riječ samo o inatu.
Ima tu i nešto drugo: računica.
Ta računica kaže da sa jezikom dovoljno laganim možemo krenuti u bilo kojem trenutku, pa ćemo kroz određen broj godina prestignuti engleski. Jer taj engleski trebaju i te kako dodatno naučiti današnji govornici, a svake godine dolaze nove generacije djece, koje uče iz početka.

Naravno da se nikad nikome ne može sve svidjeti, ali objektivno esperanto neće nikad zaživjeti: jer to neće biti u interesu trenutačno vladajućoj sili, a na svjetskoj razini njegova standardizacija meni izgleda neprihvatljiva jer on, objetivno, počiva na europskom tipu jezika, a raznolikost jezika u svijetu je ipak mnogo veća i teže prebrodiva. Ali da je Zamenhofova ideja hvalevrijedna, svakako. Najveća bi utopija od svih bila da se ljudi nađu i planetarnim koncenzusom iznađu zajednički općeprihvatljivi jezik.

Što se jezika općenito tiče, tu se slažem. Mogim ili nekim ljudima danas (iz meni teško shvatljivih razloga) se čini da je engleski toliko uvriježen u medijima i općeprihvaćen na svjetskoj razini da je gotovo nemoguće zamisliti da će u budućnosti izgubiti svoju poziciju - to je jednostavno smiješno, isto kao što je smiješno za misliti da će SAD vladati svijetom još 500 godina. Prekrojavanjem političke scene u svijetu doći će, uz izvjesno zakašnjenje, i do prekrojavanja jezične strukture. To je ono izvjesno. pozdrav

[Hmmm]

Iskreno meni se 'kaka' na espernato.

[komarac]

Zimske Radosti kaže:
Oj, komarče, princip je princip.
Ali nije riječ samo o inatu.
Ima tu i nešto drugo: računica.
Ta računica kaže da sa jezikom dovoljno laganim možemo krenuti u bilo kojem trenutku, pa ćemo kroz određen broj godina prestignuti engleski. Jer taj engleski trebaju i te kako dodatno naučiti današnji govornici, a svake godine dolaze nove generacije djece, koje uče iz početka.

Ako tako bude, onda dobro. Ali s obzirom na veliku početnu prednost u broju korisnika engleskog, sumnjam. Ako ipak budeš u pravu, prihvatit ću esperanto kao da sam rođen tamo
Mislim da je situacija slična kao s Windowsima i Linuxom. Svi pljuju po Windowsima a skoro svi ih koriste. Možda je Linux i bolji ali to mi puno ne vrijedi kad ga malo ljudi koristi pa većinu stvari koje trebam ne mogu pokrenuti na njemu. Možda je tako i esperanto OK ali mi puno ne vrijedi kad neću nigdje naći sugovornika.

[Rainalcar]

komarac kaže:
Ako tako bude, onda dobro. Ali s obzirom na veliku početnu prednost u broju korisnika engleskog, sumnjam. Ako ipak budeš u pravu, prihvatit ću esperanto kao da sam rođen tamo
Mislim da je situacija slična kao s Windowsima i Linuxom. Svi pljuju po Windowsima a skoro svi ih koriste. Možda je Linux i bolji ali to mi puno ne vrijedi kad ga malo ljudi koristi pa većinu stvari koje trebam ne mogu pokrenuti na njemu. Možda je tako i esperanto OK ali mi puno ne vrijedi kad neću nigdje naći sugovornika.

Nestankom potpore države jedina bitna stavka su materinji govornici - a tu engleski nije prvi, niti će to ikada postati, a teško da će biti i drugi. Što se Windowsa tiče, oni su 10 puta bolji OS od linuxa... Linux je na žalost mit koji postoji iz više razloga: što linux funkcionira praktički samo kao podrška mrežnom serveru, što su windowsi daleko privlačnija meta hackera, što su windowsi mnogo otvoreniji, sa gomilom smeća koje nije testirano od microsofta, kao proizvod prkosa microsoftu. Ako postoji ijedno područje ljudske djelatnosti u gospodarstvu gdje je svojevrsni monopol poželjan - to je po meni proizvodnja OS-a.

[Improper]

komarac kaže:
Svi pljuju po Windowsima a skoro svi ih koriste.

Ne svi. Mi na ruskom onih tko jesu pljievali zovemo BEZDELJNIKAMA.

[Au197/79]

Čini mi se da je jedan od problema esperanta to što ima tupava slova.

Ja bih ipak prednost dao Slovio jeziku za međuslovnesku komunkaciju. Ipak nas je najviše u Eu. Mada meni ne bi bio nešto mnogo korisan obzirom na to da govorim po ruski.

Improper: ovo sam zbog tebe pišem, zato što si stranac pa da ne budeš u neznanju. Povjest je reč koju svi u Srbiji ponimaju. U tom obliku je koriste u krajevima Srbije u kojima se govori ijekavsim izgovorom. U ostalim je povest. Samo je to arhaizam u odnosu na grcizma istorija. Mislim da i Rusi koriste reč istorija.

[nitko i ništa]

Vijesti iz 2006.

Kriza u EU rezultira 'nepremostivim poteškoćama' i Velika Britanija izlazi iz Unije. Na valu antibritanskog raspoloženja, uz već postojeće antiameričko, EU se odlučuje dokinuti engleski kao samorazumljivi lingua franca unutar Europe. Kako se preostale zemlje ne mogu usuglasiti o zajedničkom jeziku, a u strahu od potpunog raspada, nalazi se esperanto kao jedino rješenje. Učenje esperanta uvodi se u sve škole unutar EU (umjesto recimo latinskog ili kao drugi/treći strani jezik). Nadahnut Duhom svetim, papa Ratzinger tu vidi prigodu za poljuljano jedinstvo kršćana i uvodi esperanto umjesto latinskog kao službeni jezik katoličke Crkve. Dapače, potiče održavanje liturgije na jedinstvenom jeziku za sve katolike. Vodeći europski intelektualci u novootkrivenom poletu europskog bratstva i jedinstva sami prevode svoje knjige na esperanto. U nacrt novog Ustava vraća se odbačena odredba o zajedničkog vjeri u Jedan izvor istine, ljepote i pravde kao temelju europske civilizacije. Umberto Eco postaje prvi predsjednik. U Vatikanu se Ante Gotovina predaje onim Švicarcima s kopljima. Nova nada. Povratak na svijetlu stranu.

[NoWa]

Zimske Radosti kaže:
Obično ljudi imaju veoma negativnu reakciju,

nemam negativnu reakciju, no apsolutno sam indiferentna prema postojanju esperanta jer smatram to gubljenjem vremena.

Engleski je sve jaci i nema potrebe za jezikom koji je umjetno stvoren, a morali bi ga uciti svi, pa cak i glupi ameri i englezi-to bi bio kaos

jebote ameri ne znaju koji je njihov glavni grad i da europa nije zemlja, nego kontinent..a ti bi njima esperanto da nauce

[Rainalcar]

NoWa kaže:
nemam negativnu reakciju, no apsolutno sam indiferentna prema postojanju esperanta jer smatram to gubljenjem vremena.

Engleski je sve jaci i nema potrebe za jezikom koji je umjetno stvoren, a morali bi ga uciti svi, pa cak i glupi ameri i englezi-to bi bio kaos

jebote ameri ne znaju koji je njihov glavni grad i da europa nije zemlja, nego kontinent..a ti bi njima esperanto da nauce

Ljudi znaju ono što im treba - a trenutno amerikance boli petak za ostatak svijeta (bolje reći ne zanima ih), a upravo je to problem, što je svijet preslab da bi to zasada promijenio.

[Captain Nemo]

Zimske Radosti kaže:


Zapravo me najviše zanima kakve su vam psihološke reakcije kad čujete ili pročitate nešto o tom jeziku. Negativne, blago negativne, ravnodušnost, blago pozitivno, jako pozitivno itd.itd.

Blago negativne - blaga iritacija.

Iritacija nelogičnošću - jer se protiv svake logike i dalje gura nešto što očito nema šanse.

Iritacija ideološkom dimenzijom - Jer očito da je ono što ga gura ideološko a ne logično - a ja ne volim ideologije.

Iritacija socijalnom dimenzijom - Danas se čak otvoreno promovira Esperanto kao način da se besplatno prenoći kod dugih esperantista u stranim zemljama - Osim toga to je izgovor za druženje, pa ako netko treba izgovor, neka to bar bude nešto korisno a ne nešto tako bez veze.

Iritacija iz prve ruke - Prije par godina sam slučajno navratio u FER kad se održavala neka konferencija esperantista, i iritantno je djelovalo kad su me neki strani esperantisti nešto pitali na Esperantu, misleći da sam njihov, i kad sam im pokušao odgovoriti na Engleskom, nisu imali pojma, imali su čak očitu reakciju povlačenja - slično kao što bi reagirali članovi neke sekte pred "neprijateljskim" vjerovanjima.
Dakle odbijanje stvarnosti i psihologija sekte.

I konačno, iritacija samim jezikom - Izrazito mi je antipatičan "Španjolski" sonoritet. Španjolski jezik mi je uvijek zvučao dosta bez veze - jezik bezveznjaka, pa tako i Esperanto.

No svi ovi razlozi ipak proizvode samo vrlo blagu iritaciju koja se brzo pretvara u sažaljenje.