Je li komunizam zaslužan za očuvanje tradicionalnih vrijednosti u istočnoj Europi?

[u prolazu]

Cromanst kaže:

Možda se na prvi pogled ovo pitanje čini paradoksalnim jer bi upravo komunizam trebao raskrstiti sa svim tradicionalnim i konzervativnim vrijednostima i uspostaviti novo društveno uređenje.

Međutim, u stvarnosti je situacija ispala bitno drukčija pa tako danas u Europi najveće protivljenje tekovinama modernog doba imamo upravo u zemljama bivšeg komunističkog bloka.

LGTB aktivizam, feminizam i multikulturalizam bujaju na Zapadu dok na Istoku imaju jako slabu prođu.

Može li se onda reći da je upravo komunizam, koji je od 1945. do 1990. držao istočnu Europu čvrsto u stisku, uz sva zla koja je nanio tamošnjim narodima, sasvim neplanirano donio i nešto pozitivno u vidu očuvanja konzervativnih vrijednosti i etničke homogenosti?

Moze se reci da je u nekim stvarima komunizam bio avangarda zapadu.....samim time je ta avangarda prije i ogadila narod..barem u nekim djelovima.

Ne brini....doci ce i na zapadu do toga da im ovo gore sto si nabrojao ide na jetru...zapravo....... vec je pocelo.

[Lookey]

Ja samo mislim da je socijalizam izazvao razocarenje kod ljudi sto je rezultiralo porastu povratka religiji i konzervatizmu koji religija donosi. Ljudi su nasli pribeziste tu jer ga nis nasli u socijalizmu koji je teorijski presavrsen (o komunizmu tek da ne govorimo) da bi bio sproveden u praksi. Sasvim ocekivana pojava. No, tu postoji i jedan paradoks - neonacionalizacija zemalja istocnog bloka u trenutku kada stanovnistvo tih zemalja odlazi trbuhom za kruhom u beli svet potiru jedno drugo. Neonacionalizaija kontra globalizacije itekako je vidljiv sukob u svakoj od tih zemalja.

[u prolazu]

Lookey kaže:

Ja samo mislim da je socijalizam izazvao razocarenje kod ljudi sto je rezultiralo porastu povratka religiji i konzervatizmu koji religija donosi. Ljudi su nasli pribeziste tu jer ga nis nasli u socijalizmu koji je teorijski presavrsen (o komunizmu tek da ne govorimo) da bi bio sproveden u praksi. Sasvim ocekivana pojava. No, tu postoji i jedan paradoks - neonacionalizacija zemalja istocnog bloka u trenutku kada stanovnistvo tih zemalja odlazi trbuhom za kruhom u beli svet potiru jedno drugo. Neonacionalizaija kontra globalizacije itekako je vidljiv sukob u svakoj od tih zemalja.

Ali tu nema nikakvog paradoksa.
Neonacionalizacija o kojoj pricas nije usmjerena na narode kod koji se ide trbuhom za kruhom.

Nitko se danas u europi ne boji Njemaca, Engleza ili Francuza...niti ih smatra problemom.

[satnik]

Lookey kaže:

No, tu postoji i jedan paradoks - neonacionalizacija zemalja istocnog bloka u trenutku kada stanovnistvo tih zemalja odlazi trbuhom za kruhom u beli svet potiru jedno drugo. Neonacionalizaija kontra globalizacije itekako je vidljiv sukob u svakoj od tih zemalja.

Možda je priča socijalista uvijek bila o štetnosti nacionalizma i kako ga se treba suzbijati u društvu, ali su komunistički režimi bili itekako nacionalistički. Pogledaj samo bivšu jugu i kako su indoktrinirali narod upravo jugonacionalizmom, od primanja u pionire, preko partizanskih filmova, pa kako su se albanci uvijek grupisali na granici i kako uvijek vreba prijetnja izvana.

Socijalistička retorika je načelno protiv nacionalizma, ali ideologija koja zagovara protekcionizam, čvrstu socijalističku partiju na čelu društva koja će nasilno upravljati ljudima i imovinom, petoljetke, centralno-plansku ekonomiju, kontrolu medija i javnog prostora, preraspodijelu zaplijenjene vrijednosti, ideološke čistke po institucijama - naravno da njihovi planovi nisu za Bangladeš ili Zanzibar, nego u granicama države u kojoj žive.

Džaba im je retorika, njihov navodno internacionalni socijalizam i solidarnost s proleterima svih zemalja u praksi vodi upravo u nacionalsocijalizam kao i sve socijaliste prije njih.