Razmišljanje o smrti

[pavaogc]

hanna69 kaže:

Mogu li ja svoj poklon, nekako, ljubazno vratiti i zahvaliti se na njemu

Zanimljivo je kako neprijateljstvo ne mora toliko vrijeđati ljude, u biti ih često i motivira, međutim kad daš kome puno manje nego što očekuje, e onda se zapravo nađe tko uvrijeđen.

O ljubaznom vraćanju poklona, sam ne bi znao, a o činjenju različitih stvari s poklonom, bi se dalo štogod reći, pa se nađe nešto zadovoljstva u još nečijem zadovoljstvu pa zatim u trenucima kad ta zadovoljstva prerastu u zajednička.

Što se same teme tiče i razmišljanja o tome što će biti nakon ili neće, u odnosu na ovaj svijet ili onaj eventualni zagrobni, puno se toga već nameće u sferu ideja o tome, i za sada nemam namjeru više o tome proširivati sve skupa, ali bi svakako rekao da štogod o tome možemo smisliti možemo na temelju života i sadržaja u njemu koji već jesu. Tako sam svakako više okrenut prema sadašnjosti, a budistička meditacija o smrti, i druge obredne stvari na drugoj razini, koliko pomažu, koliko odmažu u otkrivanju života, trebalo bi moći oktriti možda samog sebe malo više da bi se to uopće moglo spoznati. Kako naša smrtnost, seksualnost, egzistencijalne brige i drugi strahovi više operiraju s kočnicama, nego sa slobodom mišljenja i bivanja, stvaranjem realnijeg suživota - tako sam više na to sve gledam kao na manipulaciju nego na stvarnu pomoć, barem što se većine tiče.

Prisutnost manipulacije za one koji su isto tako spremni manipulirati tuđom voljom, sama po sebi je dio motivacije da se ne obraća pažnju na popratne sadržaje i nijanse među njima...

[samting]

hanna69 kaže:

Mogu li ja svoj poklon, nekako, ljubazno vratiti i zahvaliti se na njemu

Ah ta trik pitanja i lažna skromnost...

[hanna69]

O samoj smrti besjediti nema smisla jer o nepoznatom ništa nije moguće sa sigurnošću reći. Jedino o životu možemo nešto misliti.

Ako je dojam da je život prekratak, a vrijeme (pre)brzo prolazi mišljenja sam da je osobi u suštini lijepo i dobro u životu ma što ona o tome zbori. No ako je osobi svejedno, ili žudi za time da smrt dođe što prije onda je ravnoteža na drugoj strani tezulje. Onoj sa negativnim predznakom. Postići ravnotežu iskustava, biti neutralna u njihovom doživljaju i tumačenju predstavlja pravi izazov. Još u vrijeme življenja. Meni osobno se to čini prevelikim i preteškim zadatkom pa stoga moja potreba da se zahvalim na dodijeljenom poklonu.

[pavaogc]

hanna69 kaže:

Meni osobno se to čini prevelikim i preteškim zadatkom pa stoga moja potreba da se zahvalim na dodijeljenom poklonu.

Mene to podsjeća na filozofsko pitanje; koji je smisao života? U samom pitanju stoji ideja da postoji smisao života, odnosno da pitanje ne glasi koji su smisli života, već se navodi jednina i kao smisao, i kao život. Kao da je samo jedan smisao, ili da je samo jedan život, ne znamo ni jedno ni drugo sa sigurnošću.

Slično tome svaki jezik nosi svoja opterećenja i posebnosti kao kad neka učiteljica u SAD pita učenika što će biti kad odraste, a ovaj joj, na njeno čuđenje odgovara da će biti sretan. Hrvatski jezik to izbjegava proširujući pitanje na "što ćeš biti po zanimanju"...

Ta prepostavka po potrebi da se rješava kakav zadatak, pomiče pažnju sa životnih procesa koji se događaju, odnosno osoba sama pretpostavlja pritisak, svodeći svoja djelovanja kao da im je uvijek zadan naknadni smisao, ili prethodni. To ograničava i volju i percepciju, pogotovo kad negativna iskustva ili stanja tome pomognu tako da snaga asocijacija dalje radi svoje dok se osoba ne zasiti nekako već tih procesa u sebi... Tako se u nama se bori naš vlastiti sukob, čime postanje ranjivijim cijelo biće na toj vagi. To je ukratko gubitak "vjere", zadavanje smisla izvan potrage. Povremeni takvi procesi u svima se vjerujem katkad rađaju, utemeljeni na specifičnim pratećim stanjima umora...

[samting]

hanna69 kaže:

Postići ravnotežu iskustava, biti neutralna u njihovom doživljaju i tumačenju predstavlja pravi izazov. Još u vrijeme življenja. Meni osobno se to čini prevelikim i preteškim zadatkom pa stoga moja potreba da se zahvalim na dodijeljenom poklonu.

Ti i jesi poklon. Vraćanje poklona sugerira na podvojenost unutar tebe.

[mirjana1973]

Malo ste zafilozofirali. Polomila sam vijuge od citanja postova. Smrt je za mene nesto jos bolje od zivota, odosno bolji nastavak, kao sto je i zivot poslije rođenja. A da ne mozemo misliti o njoj, je kao konstatacija da ne mozemo pisati o njoj. Ako pisemo o smrti onda i mislimo o njoj. MIslimo o milijnu stvari sto ne znaci da znamo nesto o milijun stvari.

[krena]

mirjana1973 kaže:

Malo ste zafilozofirali. Polomila sam vijuge od citanja postova. Smrt je za mene nesto jos bolje od zivota, odosno bolji nastavak, kao sto je i zivot poslije rođenja. A da ne mozemo misliti o njoj, je kao konstatacija da ne mozemo pisati o njoj. Ako pisemo o smrti onda i mislimo o njoj. MIslimo o milijnu stvari sto ne znaci da znamo nesto o milijun stvari.

Volio bih da ste u pravu. I da je vaše razmišljanje istina. Ali je to za sada samo lijepa ideja ili pak želja.

[Žulaj]

Smrt je početak a ne kraj. Čovjek umire gotovo svakodnevno. svakom novom spoznajom i izmjenom samoga sebe i svoje svijesti umro je i ponovo se rodio.

proces umiranja da bi potom uslijedio novi život, započeo je izlaskom iz majčine utrobe. Ista će se stvar dogoditi kada kucne trenutak za ostavljanje materijalne dimenzije- ne kao završetak već kao okončanje jednoga da bi otpočelo drugo.

smrt je vrlo nespretan i pomalo besmislen pojam obzirom da našem postojanju nema kraja i da nikada nećemo nepostojati, tj. uvijek ćemo samo nadrastati staro i rađati se u novome.

[PAndroid2]

Žulaj kaže:

Smrt je početak a ne kraj. Čovjek umire gotovo svakodnevno. svakom novom spoznajom i izmjenom samoga sebe i svoje svijesti umro je i ponovo se rodio.

proces umiranja da bi potom uslijedio novi život, započeo je izlaskom iz majčine utrobe. Ista će se stvar dogoditi kada kucne trenutak za ostavljanje materijalne dimenzije- ne kao završetak već kao okončanje jednoga da bi otpočelo drugo.

smrt je vrlo nespretan i pomalo besmislen pojam obzirom da našem postojanju nema kraja i da nikada nećemo nepostojati, tj. uvijek ćemo samo nadrastati staro i rađati se u novome.

Ovo boldano je jako lijepa misao, i jako značajna. Toliko da si pobio ono što si napisao prije

Na smrt se može misliti kao DIO kruga kojim kružimo, dio toga kruga također je i život. Samo što ne možemo točno definirati niti život niti smrt pa mena baš nekog smisla ritati u mrak

[Žulaj]

PAndroid2 kaže:

Ovo boldano je jako lijepa misao, i jako značajna. Toliko da si pobio ono što si napisao prije

Na smrt se može misliti kao DIO kruga kojim kružimo, dio toga kruga također je i život. Samo što ne možemo točno definirati niti život niti smrt pa mena baš nekog smisla ritati u mrak

eh tu se razilazimo. moje je vjerovanje u pravocrtno a ne kružno

btw ja sam ONA a ne ON (po ne znam koji puta)

[PAndroid2]

Žulaj kaže:

eh tu se razilazimo. moje je vjerovanje u pravocrtno a ne kružno

btw ja sam ONA a ne ON (po ne znam koji puta)

Da, ali ubiti na isto mislimo. Ja to smatram kruženjem, kruženjem elemenata. PONOVNO rađanje, ponovni ulazak u nekom dijelu kružnice. Ne možeš ponovno ući u pravac ako ne izađeš. A kružiti po kružnici možeš, možeš i brojati krugove
Moje mišljenje ipak ima elemente pravocrtnog gibanja, posebno kada mislim na neki opći napredak uma - u kružnici se ne napreduje jelte... ne širi se, dok pravac ide u beskonačnost.... uf sad pojam beskonačnosti ... samo širimo misli

Uglavnom slično mišljenje imamo

Ispričavam e na zamijenjenom rodu. prvo sam napisao u ženskom, pa mi je bilo čudno kako sam automatski išao tebi pisat u žensko, pa pogledam nick, pa stavih muško ... podsvijest mi pametnija o svjesti ...

[efendija]

"Život na ovom svijetu je kao san (spavanje), kad umrete probudićete se".
"Umrite prije nego što umrete"

[Human90]

efendija kaže:

"Život na ovom svijetu je kao san (spavanje), kad umrete probudićete se".
"Umrite prije nego što umrete"

aha znaci nesto kao inception

[solarni jogi]

Nemojte se bojati smrti to vam je kao kada spavate samo se čini kao mnogo stvarniji san. Nešto jače od lucidnog sanjanja.

Smrt je samo prelaz vaše pokretačke energije (duše) koja je neuništiva a seli se iz jednog tela u drugo kada "završi" svoj zadatak ovde na Zemlji.

Normalno je da se čovek boji od neistraženog i onog što ne poznaje ali mi se upoznajemo sa oblik smrti svako veče kada legnemo da spavamo i kada sanjamo.

[krena]

solarni jogi kaže:

Nemojte se bojati smrti to vam je kao kada spavate samo se čini kao mnogo stvarniji san. Nešto jače od lucidnog sanjanja.

Smrt je samo prelaz vaše pokretačke energije (duše) koja je neuništiva a seli se iz jednog tela u drugo kada "završi" svoj zadatak ovde na Zemlji.

Normalno je da se čovek boji od neistraženog i onog što ne poznaje ali mi se upoznajemo sa oblik smrti svako veče kada legnemo da spavamo i kada sanjamo.

Jako lijepo rečeno. toliko lijepo da bi svi voljeli da je to istina. Mene samo zanima što se to seli iz jednog tijela u drugo. Kako znamo da se nešto seli, ako ništa ne ostaje od sječanja? Što je ta pokretačka energije koja se seli ?
Što je sa majkom mojeg prijatelja koja je umrla od alzheimera. Zadnje tri godine je bila BILJKA.

[Bić]

RuskaSnaga
Kratko i jasno: Postoji život nakon smrti i nje se netreba bojati

[mravac8]

Naziv teme je razmišljanje o smrti, ali pisci postova razmišljaju o svemu drugome samo ne o smrti. Razmišljaju o životu i svađaju se što se događa poslije smrti. To nije razmišljanje o smrti, to je izbjegavanje razmišljanja o smrti.

Zašto to ljudi rade? Zato što se boje smrti.

A zašto se boje smrti? Zato što ne razmišljaju o njoj. Ljudi se vrte u krug.

Čovjek se boji onog nepoznatog, da nešto upoznaš moraš o tome učiti i razmišljati.

Što se tiče straha od smrti ( dakle ne smrti već straha od smrti ) rješenje je isto kao za sve druge strahove - treba se suočiti sa onim čega se bojiš. I ne samo suočiti već i dobro upoznati. Kada se to učini strah nestaje.

Dakle, ako se bojite smrti, razmišljajte o njoj, o smrti, ne o tome ima li što poslije smrti već o smrti samoj.

I navedite sve dobre strane smrti same. Kažete da ih nema? Ima. Evo vam jedne - nećete više morati ići zubaru. Nema zubobolje, nema zubarske bušilice ......

[tanita]

neki ljudi koji su se prije 6g. ovdje na ovoj temi "svađali" o smrti su zapravo svojim postupcima dokazali da se iste ne boje i da su o istoj itekako razmišljali

[Bić]

Ja o istoj razmišljam svaki dan. Nema ni jedan jedini, a da ne razmišljam. Ta pojava me jednostavno inspirira!!

[nezgodan2]

Bić kaže:

Ja o istoj razmišljam svaki dan. Nema ni jedan jedini, a da ne razmišljam. Ta pojava me jednostavno inspirira!!

jadan