Oslobađanje ljudskog bića

[Šabović Adis]

Vete, nema nikakvo lažno ja - ima samo istinsko ti!
I daj, jebote, nemoj da o tebi i meni govorimu u trećem licu...

[krena]

vet kaže:

Vjerovatno su mnogi od nas već čuli za ovu parabolu koju je prenjeo Anthony de Mello u jednoj od njegovih knjiga i tako nam je ostavio, kako se čini, upravo za ova vremena:


U stvari, ova parabola sasvim realno odslikava stanje u kojem smo se sve do sada nalazili i nalazimo, s tim što mi kao orlovi-poistovijećeni-s-kokošima, nismo bili u stanju to i da vidimo. Sada je, napokon, došlo i vrijeme za buđenje orlova-kokošiju jer je dosta bilo a osim toga, sada nam prijeti i opasnost da završimo u nečijem loncu, zajedno istinskim kokošima s kojima smo izmiješani .

Doduše, naše buđenje može biti praćeno i jednom malo žešćom glavoboljom s obzirom da nam se valja suočiti s objektivnom realnošću koja nam je sve do sada bila nepoznata, međutim, nemamo drugu opciju.

Naravno, svako od nas mora preuzeti odgovornost na sebe za svoje vlastito buđenje i ponašanje.

Pozadina i postupak, opisani su u ovom tekstu – Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića

Napomena: orlovi-kokoši će morati malo i kontemplirati stvar jer samo čitanje teksta, neće biti dovoljno. (Naravno, ovo ne važi za one istinske kokoši).

..

Nema opasnosti. Gazda zna da smo orao i da on nije baš naročit za jelo

Inače samo na ovu priču ranije ovako odgovorio: https://www.forum.hr/showpost.php?p=...postcount=4032
Kada su pitali neke ljude kakva bi životinja htjeli biti.
Neki su rekli lav, neki orao, neki morski pas. A dalmatinac je rekao da bi volio biti obična zmija. Čak i neotrovna.
A zašto ?

Zato je ležiš i ideš.

Ja osobno bih radije ostao pijetao u toj farmi kokoši. Pod uvjetom da cijeli život bolujem od Coolidge-ovog sindroma:

Coolidge-ov efekt je dobio ime po Americkom predsjedniku Calvinu Coolidge-u. A razlog zasto je dobio naziv po njemu je zbog sljedeceg vica:

Predsjednik i njegova zena su obilazili jednu kokosju farmu. I tako, razdvojili su se za vrijeme obilaska farme i gospoda Coolidge je dosla do dijela gdje je primjetila kako jedan pijetao oploduje cijeli niz kokosi. Zainteresirana seksualnom izdrzljivoscu i zainteresiranoscu pijetla, upitala je farmera da li je to nesto sto se desava cesto. Farmer je odgovorio da se desava desetak puta dnevno.
-Recite to gospodinu predsjedniku kada dode ovdje, komentirala je gospoda Coolidge.
S vremenom je i predsjednik dosao do tog dijela farme i farmer ga je obavijestio sto mu je gospoda Coolidge porucila.
-Svaki put s istom kokosi?, upitao je predsjednik.
-Oh ne gospodine predsjednice, svaki put s drugom kokosi, odgovorio je farmer.
-Recite to gospodi Coolidge, bio je kratak odgovor predsjednika.

[vet]

Fenomen je poznat odavno. Ovo je izvod iz konverzacije Guđijeva i Uspenskog, od prije nekih 100 godina (knjiga U potrazi za čudesnim)

Vidite, svi ovi ljudi, pokazao je niz ulicu, su jednostavno mašine — ništa više. Mislim da razumijem šta mislite, rekao sam. I često sam razmišljao kako ima veoma malo toga na ovom svijetu što se može oduprijeti tom obliku mehanizacije i izabrati sopstveni put.

Baš tu činite najveću grešku, rekao je G. Vi mislite da postoji nešto što bira sopstveni put, nešto što se može odupreti mehanizaciji; vi mislite da sve nije podjednako mehanizovano.

- Pa naravno da nije!, rekao sam. Umjetnost, poezija, misao, to su fenomeni sasvim drugačijeg reda.

Sasvim su istog reda, rekao je G. I njihove aktivnosti su mehaničke kao sve drugo. Ljudi su mašine, a od mašina se ne može očekivati nikakva druga radnja osim mehaničke.

- Vrlo dobro, rekao sam. Ali zar ne postoje ljudi koji nisu mašine?

Možda postoje, rekao je G., samo to nisu ljudi koje vidite. Vi ih ne poznajete. To je ono što želim da razumijete.

(…)

Ljudi se toliko razlikuju jedni od drugih - rekao sam. Mislim da ih nije moguće sve staviti pod istu kapu. Postoje divljaci, mehanizovani ljudi, intelektualci, geniji.

Sasvim tačno, rekao je G. ljudi su veoma različiti, ali istinsku razliku među njima vi ne znate i ne možete vidjeti. Razlika o kojoj vi govorite jednostavno ne postoji. To morate razumjeti.

Svi ljudi koje vidite, svi ljudi koje poznajete, svi ljudi KOJE ĆETE MOŽDA UPOZNATI su mašine, samo mašine koje rade pomoću sile spoljašnjih uticaja. Rađaju se kao mašine i umiru kao mašine. Kako se u ovo uklapaju divljaci i intelektualci?

Čak i sad, u ovom trenutku, dok razgovaramo, nekoliko miliona mašina pokušavaju da unište jedna drugu. Koja je razlika među njima? Gdje su intelektualci, a gdje divljaci? Svi su oni isti...

(…)

Čovjek je mašina. Sva njegova djela, akcije, riječi, misli, osjećanja, ubjeđenja, mišljenja, i navike, rezultati su spoljašnjih uticaja, spoljašnjih utisaka. Čovjek ne može iz sebe proizvesti nijednu misao niti akciju. Sve što on govori, radi, misli, osjeća — sve se to dešava. Čovjek ne može ništa otkriti, ništa izmisliti. Sve se to dešava.

Da bi učvrstio ovu činjenicu u sebi, da bi je razumjeo, da bi bio uvjeren u njenu istinitost, znači oslobađanje od hiljadu iluzija o čoveku, o njegovoj kreativnosti, o tome kako on svjesno organizuje sopstveni život itd. Ništa slično ne postoji. Sve se dešava — čuveni pokreti, ratovi, revolucije, promene vlada, sve se to dešava. I to se dešava na istovjetan način kao što se sve dešava u životu jedinke. Čovjek se rađa, živi, umire, gradi kuće, čita knjige, ali ne onako kako on to želi, već kako se dešava. Sve se dešava. Čovjek ne voli, ne mrzi, ne želi — sve se to dešava.

Niko vam neće povjerovati ako mu kažete da on ništa ne čini. To je najuvredljivija i najneprijatnija stvar koju možete ljudima reći. Naročito je neprijatno i uvredljivo jer je istina, a niko ne želi da zna istinu.

(…)

Govorio sam našim ljudima o tim kamionima punim štaka i o mislima koje su me zaokupljale.

- Šta očekuješ?, rekao je G. Ljudi su mašine. Mašine moraju biti slijepe i nesvjesne, drugo nije moguće, i sva njihova djela moraju biti u skladu sa njihovom prirodom. SVE SE DEŠAVA. Niko ne čini ništa. 'Napredak' i 'civilizacija' u pravom smislu te riječi se pojavljuju samo kao rezultat SVJESNIH napora. Oni se ne pojavljuju kao rezultat nesvjesnih mehaničkih radnji. A kakva svjesna djela mogu imati mašine?

(…)

'Čovek-mašina' je moć slučaja. Njegove aktivnosti mogu slučajno upasti u kanal stvoren kosmičkim ili mehaničkim silama, i mogu se slučajnošću kretati tim kanalom neko vreme, dajući iluziju da su neki ciljevi postignuti. Takve slučajnosti postignutih rezultata za ciljeve koje smo ranije postavili sebi, ili postizanje ciljeva u manjim stvarima KOJE NEMAJU POSLEDICA, stvaraju u mehaničkom čovjeku ubjeđenje da je sposoban za postizanje bilo kakvog cilja, 'da je sposoban da osvoji prirodu' što bi se reklo, sposoban da 'uredi cijeli svoj život', i tako dalje.

Iako ustvari on nije sposoban da učini bilo šta slično, jer ne samo da nema kontrolu nad stvarima izvan sebe već nema kontrolu ni nad svojom unutrašnjošću. (...)

On je mašina, sve mu se DEŠAVA. On ne može zaustaviti tok svojih misli, ne može kontrolisati svoju maštu, svoje emocije, svoju pažnju. On živi u subjektivnom svijetu 'Ja volim', 'Ja ne volim', 'Dopada mi se', 'Ne dopada mi se', 'Ja želim', 'Ja ne želim', a to znači, ono što on misli da želi ili ono što misli da ne želi. On ne vidi stvarni svet.

Stvarni svijet je skriven od njega zidom mašte. ON ŽIVI SPAVAJUĆI. On spava. Ono što se zove 'čista svijest' je spavanje i to mnogo opasnije spavanje od onog noću u krevetu.

Naravno, kad mašina/lažno ja pročita ovako nešto, ona to i interpretira kao mašina. Možda bi to bilo ono što zovu „začarani krug“ iz kojeg se ne može izaći?!

Već mi je bilo palo na pamet da zveknem čekičem onaj „superkompjuter“ ili AI na koju smo prikopčani a onda sam skonto da bih tako napravio nešto što bi se moglo nazvati - jedna prava...

Zombi apokalipsa

Boginja Ištar je navodno začetnik ovog koncepta koji je prvi put pomenut u Epu o Gilgamešu, u smislu da će pustiti iz podzemlja žive mrtvace koji će onda pretvoriti normalne ljude u zombije. Kako naše mašine („strane instalacije“) već znaju, pojam „zombi“ se uglavnom odnosi na čovjeka koji se nalazi pod nečijom kontrolom, bilo da je ona od strane drugog čovjeka, vanzemaljca ili AI (što je tvrdio i američki istraživač paranormalnih fenomena, Joh Keel, kako smo već vidjeli). U alternativnim izvorima se to uglavnom prenosi u smislu da će se desiti neki događaj u – budućnosti (kao npr. pojava nekog virusa) kad će se ljudi pretvoriti u zombije.

Tako se odvlači pažnja sa činjenice da su ljudi već odavno zombiji („mašine“) a apokalipsa se može desiti zombijima jedino ukoliko dođe do prekida veze s „kontrolnim tornjem“ („superkompjuterom“) jer bi to onda podrazumijevalo njihovo „iskopčavanje“. U takvom jednom slučaju, mase ljudi bi počele besciljno tumarati unaokolo, nesposobne da razmišljaju i „normalno“ se ponašaju.

I tako, da sam udario čekičem onaj „superkompjuter“, vi sada ne bi znali ni kako se zovete, tj. vaše ličnosti; a kamoli šta da mislite i šta da radite.

Na kraju sam odlučio da vam dam još malo vremena da dođete sebi, prije nego što zveknem kompjuter čekičem. Ovdje sam naveo sve što je potrebno za to, tako da ne bude kasnije: „nisam znala... ja sam mislila...“

...

[Leteća]

Ajd zvekni ga već jednom!

[old-soul80]

@vet,

stvari se mogu prikazati ljudima na različite načine, a ovaj ima za svrhu da izdeprimira čovjeka. Istina da i je samo jedna se uvijek moze predstaviti na različite načine, pa se samim time moze činiti da ima različtiih istina.
Sve to da smo mašine se moze i ovako reći... svi mi u ovom tijelu imamo suzenu svijest jednostavno zbog ograničenja vlastitih tjelesnih i mentalnih kapaciteta i ponašamo se u skladu sa svojim isprogramiranim DNK kodom i kemijskim procesima u tijelu. Sve što zelimo/ ne zelimo, čega se plašimo i što nam stvara uzitke je nešto što evolucijski vučemo za sobom u kodu. Samim time, ako smo isprogramirani na neki način jesmo mašine, no isto tako smo i svjesni da smo mašine i svjesni da postoje nedostaci našeg shvaćanja šire slike zivota zbog tijela u kojem jesmo i koje nam ne omogućava dublji uvid. No, samim time ako smo već mašina koja je svjesna svojih ograničenja, onda teško da je više mašina, već mašina koja ima potrebu evoluirati iz tog stanja. Evolucija je isto jedan sistem po kojemu se bića razvijaju, mozda čak i isprogramiran sistem.
Moglo bi se reći da mnogi ljudi zive kao mašine i svijest im tako radi jer su na to istrenirani što ne znači da oni jesu mašine. Svi smo mi onesviješteni više ili manje.
Ako treba zvekni glavno računalo da se onesvijestimo još malo više.

[Leteća]

Ma bude on. Čim se probudi i obriše krmelje uzet će čekić i opandrčiti taj izvanzemaljsko-arhonski server po metalnoj glavurdi.

Ako smo preživjeli majansku apokalipsu, raspad SFRJ i 3-4 omanja smaka svijeta preživjet ćemo i ovu zombi-apokalipsu!

[toma juda]

Šabović Adis kaže:

Gle, ne postoje nikakve dvije vrste ljudi! Ljudi, kao takvi, su zasebna "vrsta", a taj koji bi ljude da podijeli po bilo kojem osnovu je taj neko iz detektivske priče.

Kako mu je prezime i ime?

[toma juda]

Ta priča je poticaj za ljude. Ljudi se moraju probuditi.

[Leteća]

Ma, mora se samo umrijeti i platiti porez.

Ali bilo bi mi drago da ova priča nekog probudi.

Iako, debelo sam skeptična. Kad sam izašla iz kina nakon "Matrixa" bila sam uvjerena da će ta priča dovesti do masovnog buđenja. A umjesto toga su uslijedila dva katastrofalno loša nastavka.

[samting]

vet kaže:

I ja sam otprilike to tako razumjeo. Samo, ako je situacija u kokošinjcu stvarno takva, pitanje je da li se orao može stvarno probuditi ili će ostati kokoš, bila ona „romantična“ ili ne?! Teoretski, on bi se možda mogao probuditi ali praktično, vrlo teško.

Moj komentar je vezan za općenito vaše postove, tj ponajviše za onaj pod brojem 10 gdje je napisano više tuđih interpretacija, a ponajmanje onaj prvi vezano za priču o orlu. Nema smisla previše pažnje pridavati samoj priči jer govori istovremeno i malo i mnogo. Mnogo u pogledu toga da potencijal postoji, malo zato šta ne govori kako ga ostvariti. I možda nije najbolje za usporedbu jer daje sliku cilja kojeg primjenjuje na spoznaju čovjeka.

[LisenSvihPrava]

Meni je ovaj tekst prijašnji koji je vet postavio jako dobar , priče o kokošima i orlovima je super , po meni bolje nemože .

Čak i sam savjet nakon ovih svih istitnskih sranja (us mislu onako kako je bez mazanja očiju ) , je dobar dapače nudi izlaz iz tog sranja

Udah izdah , vratit se u sadašnjost , promatraj (na bilo koji način odnosno praksu) . TO je jedini alat za moguićnost postati orao .ili bar cijloživotnim radom za postati orao a pri tome ne postati orao

Međutim neke stvari jbg ,kokoš sam pod silom gravitacije za mene gravitacija postoji još nisam snašao način da razjebem fizikalne sile ali bez brige u drogm životu budwem . Svaka čast na temi i prilozima forumaša super ste .

Živjeli

[friendship]

LisenSvihPrava kaže:

za mene gravitacija postoji

gravitacija su vezanosti
de mello je lijepo rekao, ljudi općenito žele spavati, a ne buđenje
ali 'koga briga' za druge ljude, mi sami (ja sam) smo ionako jedina bitka i jedina igra

[vet]

toma juda kaže:

Ta priča je poticaj za ljude. Ljudi se moraju probuditi.

...u vremenima kad se kraj turnusa u kokošinjcu bliži kraju.

(Prema nekim očitavanjima glavnog programa kompjutera (AI) koji upravlja kokošima-ličnostima-mašinama-lažnim ja-stranim instalacijama-predatorovim umovima-implantima... koji su nam“nakalemljeni“, pa tako i životom na ovoj planeti, imamo nešto malo više od 5 mjeseci, da uživamo u kokošinjcu u ovakvom stanju u kakvom jesmo).

Kraj turnusa, kokoši će vjerovatno percipirati u nuklearnom obliku, ukoliko se ne zadese u onim dijelovima kokošinjca koji budu prvi na redu tj. ukoliko uopšte budu imale vremena da išta percipiraju.

Do sada smo imali sasvim dovoljno vremena da bi primjetili da „nešto nije u redu“ u ovom kokošinjcu. Navedeni smo da sasvim uredno racionalizujemo sve psihopatološke aktivnosti koje su se odigravale u prošlosti, pa sve do danas, zajedno sa dva Svjetska rata u kojima su naravno pobijedile „sile dobra“ uz ko zna koliko žrtava, patnje i stradanja. Sasvim uredno smo odignorisali da se od samo one poslednje pobjede „sila dobra“, odigralo 248 oružanih sukoba u kojima je izginulo preko 30 miliona ljudi, od čega su 90% bili civili i djeca a samo od 95.-godine, pa do nas,od siromaštva i gladi je umrlo preko 400 miliona ljudi (takođe uz 90% djece)... što će naše „instalacije“ sasvim uredno racionalizivati a kako smo vidjeli u tekstu o kontejnerima, „naše“ racionalizovanje i kukurikanje su - sinonimi.

Bjesomučnu trku u naoružanju, enorma finansijska sredstva uložena u razarajuća oružja, mi smo racionalizovali kao jednu garanciju održavanja mira bez razmišljanja o mogućnosti da će se to jednom i upotrijebiti.

Imali smo priliku da shvatimo i to da ne možemo za svoju djecu očekivati lijepu budućnost ako se istovremeno ne poduzimamo ništa za dobrostanje tuđe djece. Imali smo priliku da shvatimo i to da ne možemo očekivati lijepu budućnost za sebe same, ukoliko ne poduzimamo ništa za dobrostanje drugih... ali dobro, nema koristi ... razmišljali smo onako kako kokoši trebaju razmišljati... vjerovali smo u ono u šta kokoši trebaju vjerovati... ponašali smo se onako kako se kokoši trebaju ponašati... a pored svega, očekivali smo i jednu lijepu budućnost a budućnost, može biti samo posljedica jednog određenog mentalnog stanja u kojem egzistiramo ili ukratko, onaj ko živi kao kokoš imaće i kokošju sudbinu bez obzira na to imao on u sebi onog orla/istinsko ja/dušu ili ne.

Oni koji imaju, moraće to u ovim vremenima i demonstrirati ali ne drugima, nego sebi samima. Neki će možda usput dobiti jedan intuitivan osjećaj da se trebaju izmještati iz gradova na sela, gdje će biti u stanju obezbijediti hranu i čistu vodu za sebe i svoju porodicu?!

Oni koji uspiju preuzeti kontrolu nad svojom ličnošću i počnu živjeti u skladu s Istinskim ja, preći će postepeno u sadašnji momenat i šta god budu radili u sadašnjem trenutku, imaće optimalnu reflekciju u onome što nazivamo budućnost. Dualistički, crno bijeli pogled na realnost će se postepeno izgubiti i ljudi će vidjeti ono što jeste, onako kako jeste, bez nekog prosuđivanja i klasifikovanja na dobro-loše. S tim u vezi, kad dođe do opšteg belaja, biće na pravom mjestu i radiće prave stvari, ukoliko njihovo Istinsko ja bude odlučilo da ostane ovdje. Drugi će se možda izmjestiti napolje iz kokošinjca na vrijeme ali svojom voljom i u kompletnom stanju (dimenzionalni pomak?!). Neki će se možda upustiti u „napad“ na AI koja upravlja kokošima i kokošinjcem u smislu njenog onesposobljavanja ili re-programiranja... itd. Šta god se bude radilo, biće zasnovano na jednom razumijevanju zašto se to radi i biće u korist čovječanstva. Tako bi se moglo reći da će oni koji uspiju da se probude, dejstvovati kao jedan tim, bez obzira na to gdje se nalazili i bez obzira na to što se neće međusobno poznavati i dogovarati.

...

[mimma7]

'sloboda je od pet golova četiri i po dala iz prekida.'

fala

[- nya -]

To je sve lijepo. Koke i to... Ali ipak je onaj orao na početku ostao kokoš. I nije mu 'pomogla' istinska priroda, ni velika krila, ni divljenje prema letenju, nego su ga koke omađijale i skapao je na zemlji. Iako je navodno mogao i od-letjeti.
A ružno je pače uspjelo ostvariti svoju pravu prirodu.
Možda što su njega koke otjerale, odnosno patke, pa nije imalo izbora nego se potucao od nemila od nedraga nebili se negdje našao? A onoga su lijepo tetošile i davale mu savjete pa ga nije bilo briga. Ili što je imao vodu? Da se u vodi u-vidi?
Znači na kokama/patkama je odluka. Da ih sasvim puste ili ne?

[Nepoznati]

vet kaže:

N
Sada, kada ovo iznad dešifrujemo uz pomoć gnostike, “sin čovječji” bi bio orao, odnosno, predstavnik Istinske Svijesti u ovom kokošinjcu,

Ti si, znači, dešifrovao to, i nisi kokoš niti pijevac, kao mi ostali.

[EliEliLama]

Mnogima se nije još desio život izgleda pa žive u pričama razno raznih vrsta a neki bi ga zaobišli izgleda,no polako desiti će se kad tad.

[Vizionar R]

Alegorija je malo problematična jer tko su kokoši ako orao nije od njih? Zašto i kokoši ne bi bile orlovi?

Kako bi rekao jedan filozof o orlovskoj ćudi...

Ili kao orao što u ponore
upire pogled dug, nepomičan,
u svoje ponore:
kako se svijaju
unutra, dole,
u veću sve i veću dubinu!
tad,
odjednom, pravce
slati strmoglavce
međ jaganjce,
gladan, krvogladan
jagnjećeg mesa,
ljut na sve jagnjeće duše,
besan na sve što bleji
i gleda kao ovca i jagnje, mekoruno,
i sivo, s večnom
ćudi jagnjeta!

[Istiphul Amue]

Kad govorimo o oslobođenju živog bića u tijelu čovjeka, na što točno mislimo? Možemo davati analogije, ovakve i onakve, referencirati se na različite izvore i dijaloge mudrih i navodno spoznatih osoba, ali što bi u našem dnevnom životu značilo biti potpuno slobodan?

Da li je netko tko je iskusio određene psihofizičke senzacije, koje je nazvao buđenjem kundalini i tko je čitanjem i kontemplacijom došao do stanja svijesti u kojem ima dojam da su mu/joj stvari jasne, a istovremeno se pati na poslu koji ne voli - da li je takva osoba slobodna? Tu sad možemo ubaciti sve varijacije i podvarijacije "duhovnih" osoba, koje su imale vizije, nadahnuća, otvaranja energetskih centara, bestjelesna lebdenja i lutanja, susrete s "anđeoskim bićima", "Bogom", "Duhom Svetim" te svakojaka druga čudesa, no čini se kao da ništa od svega toga ili sve to zajedno ne čini nužno nekog slobodnim u ovom fizičkom životu i fizičkom tijelu.

Kako bi uopće s duhovnog aspekta definirali slobodu utjelovljenog živog bića i to ne nakon tjelesne smrti nego sada, ovaj trenutak odnosno svaki idući ovaj trenutak? Možemo vidjeti da skoro sve "prosvijetljene duhovne osobe", "mistici", "gurui", "inkarnacije" i ini u branši održavaju svoje fizičko tijelo tako što imaju sljedbenike koji se o tome brinu i/ili prodaju priče o onome što "znaju" pišući knjige, snimajući audio i video materijale, držeći predavanja, radionice, tečajeve i štošta drugo, u što opet mogu ili ne moraju biti uključeni sljedbenici, aspiranti i simpatizeri. Jesu li oni slobodni? Ako su slobodni, kako to da se za svoju fizičku egzistenciju ne mogu pobrinuti na neki drugi način, iz svoje slobode, a znanje koje imaju dijeliti besplatno? Druga stvar je netko tko je imao određena iskustva i spoznaje, ali želeći pobjeći od svjetovnih zanimanja spaja "ugodno s korisnim", ulazeći u svijet duhovnog biznisa, jer toj osobi je jasno da nije slobodna, da se bori za svoje mjesto u svijetu i pokušava od dva zla odabrati ono koje ju manje troši i onemogućava u tome da makar glavu drži iznad vode, ako već ne i da pliva kamo želi.

Hoćemo li se složiti u tome da je sloboda živog bića ili potpuna ili to uopće nije nego tada govorimo samo o različitim stupnjevima neslobode? Zatvorenik u zatvoru može imati zlatnu WC školjku, krevet presvučen svilom i druge pogodnosti kakve obični zatvorenici nemaju, ali on je i dalje ograničen na zatvorski krug i kao takav je neslobodan. 5 zvjezdica neslobodan, ali neslobodan.

Ako bi, da dobijemo milijune na lotu, prestali raditi trenutni posao, onda je taj posao za nas znak neslobode. Ako bi se maknuli od nekih ljudi, iz neke sredine, situacija i okolnosti, onda su one još jedan pokazatelj sadašnje neslobode. Nemojmo se zavaravati i manju neslobodu miješati sa slobodom. Uzmimo za primjer snove i recimo da sanjamo život u kojem nam se ispreplela većina toga što nas je u fizičkoj stvarnosti mučilo, plašilo i držalo u neizvjesnosti pa guramo kroz naš tmuran, snoviti dan i tiho patimo, no desi se da u jednom trenutku taj san dobije dodatnu dozu realističnosti i svjetla, a mi se prenemo i shvatimo da je to što vidimo i doživljavamo od snovite strukture. U trenu svi problemi koje smo mislili da imamo nestaju kao rukom odneseni, jer bez i najmanje sumnje znamo da će se taj snoviti svijet u više nego dovoljnoj mjeri pokoravati našoj volji i namjeri. Tako, osjećati svoje snovito tijelo i promatrati snoviti svijet oko sebe te se u njemu kretati postaje pravi užitak i radost - u tom trenutku i na tom "mjestu" mi smo slobodni. Nitko nas ne može uvjeriti da nismo kao što nas nitko ne bi mogao uvjeriti da smo gladni nakon što smo se do sita najeli. Dojam je nepogrešiv.

Prevevši lucidno sanjanje u grubo-tjelesnu svakodnevnicu, nameće se zaključak da nismo slobodni ako na sličan način ne možemo utjecati na fizičku matricu te u njoj biti kreativni kako nam duša poželi. Naravno, tu je samo po sebi jasno da najprije treba doći do razumijevanja i stanja svijesti u kojem živimo i djelujemo kao duh u tijelu umjesto kao tijelo koje "ima" duh, ali kad se to jednom desi, slobodno kretanje u svijetu i kreiranje tog svijeta je pravo kao i pravo na disanje. Održavanje tijela na razini hrane, vode, odjeće i skloništa treba biti zanemariva sitnica, a ne problem koji traži da se njime bavimo. To ne znači da netko slobodan ne može otići živjeti na more i po cijele dane uživati u skromnom vrtu i lovljenju ribe, ali znači da ako poželi živjeti u skupom gradu, da i to može s lakoćom. Poanta je u osobnoj moći i sposobnosti realizacije pa makar nakon oslobođenja otišli sjesti u blato i bacali kamenčiće u obližnju lokvu - iz velikog osjećaja slobode, radosti i jer zašto ne, kao što već u idućem trenutku možemo odlučiti nešto deseto. Izvana gledano, nitko tko tu osobu dobro ne poznaje neće znati da "nije od svijeta", a može se desiti da ni najbliskiji neće imati pojma, jer sve će se njene aktivnosti dati "racionalno" objasniti na ovaj ili onaj način. Slično kao i lucidni snovi, koji se daju objasniti odmaranjem i rekapitulacijom uma/mozga, a samo će onaj tko je to doživio znati da je kvaliteta stvarnosti jednaka kao i bilo koja druga pa čak i veća i nikakve mu/joj druge potvrde i dokazi neće trebati.

[Beljki]

Sloboda tinejdjera je tjedan dana bez roditelja.

SLoboda mladica je anarhoidna komuna.

Sloboda odraslog je financijska neovisnost.

Oslobodjeje darmickih religija (moksa) jest prekidanje samsare (prestanak reinkarnacije).

Oslobodjenje za zivota u tom kontekstu znaci da je postigao stanje koje mu "garantira" oslobodjenje i nastavlja zivjeti samo po inerciji.
ALi recimo u opisima Budina zivota vide se i problemi sa bolescu i staroscu itd, bolovi koje je mgao uklonit samo ulaskom u odredjene razina jhane (samadija, meditativnog transa). Potpuna sloboda (paranirvana) i kod njega nastupa tek sa smrcu, za zivota postoji tek spoznaja prirode stvarnosti i odredjena nevezanost i distanca prema svim tim pojavama.

Za newageovca kao i kod drugih takvih pojmova (sloboda, bozansko, energija, vibracija...) nista previse konkretno i definirano vec neki nejasan izraz na koji se mogu proicirati jednako nejasni osjecaji.

SLoboda potpune kontrole svih procesa u okolini i tokova naseg zivota je besmislena fantazija koju nitko nije i nitko nece ostvarit.