|
|
18.04.2007., 00:30
|
#21
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2006.
Postova: 325
|
znam da ce sad ljudi drvljem i kamenjem, nadam se da neces ovo krivo shvatiti, al ja bi mu dao jedan dobar ecstasy, citao sam da su istrazivanja u americi pokazala da rjesava probleme PTSP-a na nekoj visoj razini od ciste organske u smislu da mijenja pogled na zivot u nekakvom fundamentalnom smislu u pozitivnom smjeru i to na dosta trajnom vremenskom nivou
ima vjerovatno dosta linkova po netu, uvjeri se sama
|
|
|
18.04.2007., 00:30
|
#22
|
budim se
Registracija: May 2006.
Lokacija: iza 7 kava i 7 monitora
Postova: 1,717
|
aha..istovremeno smo pisalil...pa ako ti je otac jel se možeš odselit? Želiš li to? Ili mu pomoći?
__________________
"Describe your relationship with God." I just put "He never writes, he never calls. Frankly, I think the guy is dead."
|
|
|
18.04.2007., 00:32
|
#23
|
budim se
Registracija: May 2006.
Lokacija: iza 7 kava i 7 monitora
Postova: 1,717
|
Quote:
MR-26-7 kaže:
znam da ce sad ljudi drvljem i kamenjem, nadam se da neces ovo krivo shvatiti, al ja bi mu dao jedan dobar ecstasy, citao sam da su istrazivanja u americi pokazala da rjesava probleme PTSP-a na nekoj visoj razini od ciste organske u smislu da mijenja pogled na zivot u nekakvom fundamentalnom smislu u pozitivnom smjeru i to na dosta trajnom vremenskom nivou
ima vjerovatno dosta linkova po netu, uvjeri se sama
|
Istina, na netu stvarno ima svačega....
__________________
"Describe your relationship with God." I just put "He never writes, he never calls. Frankly, I think the guy is dead."
|
|
|
18.04.2007., 00:36
|
#24
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2006.
Postova: 26
|
Quote:
SaveAss kaže:
aha..istovremeno smo pisalil...pa ako ti je otac jel se možeš odselit? Želiš li to? Ili mu pomoći?
|
njemu pomoći nema, a i boli me k**** za njega, najlakše bi bilo da se sam ubije i riješi muke svima (na žalost, previše se voli, tak da brijem da ćemo prije mi nastradat)
puk kufer mi je shvačanja njega i njegovog stanja, temeljim to i na tome što je bio ful agresivan i prije rata ( rat je samo malo pogoršao situaciju).
pls. bez prodika o mom moralu.
da se mogu odselit, odselila bih... svejedno, oni bi ostali..
__________________
.... la..laaaaaaa
|
|
|
18.04.2007., 00:40
|
#25
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 1,780
|
Ovaj mr.dr, je fakat pravi filantrop, e.
Slažem se sa "Spašavaj dupe", prvo oduzet oružje, al ne sam/a?. Je l ti stari ima kakve frendove koji ga mogu i zveknut ak treba, a da bi ti htjeli pomoć?
__________________
Na početku ih je malo, i svi ih gledaju s podozrenjem i strahom. Poslije ih je puno, jer nakon Rata Domoljub biti ne košta ništa.
Malo nas je, a još ima i stoke.
|
|
|
18.04.2007., 00:44
|
#26
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2006.
Postova: 26
|
Quote:
from_hell_to_cell kaže:
Ovaj mr.dr, je fakat pravi filantrop, e.
Slažem se sa "Spašavaj dupe", prvo oduzet oružje, al ne sam/a?. Je l ti stari ima kakve frendove koji ga mogu i zveknut ak treba, a da bi ti htjeli pomoć?
|
u takvim situacijama nitko se ne želi mješati...
a i kako oduzeti oružje, živim s njim, znat će da sam ja, a onda će me, brijem, ubit golim rukama...
da imam gdje, otišla bih odavno
__________________
.... la..laaaaaaa
|
|
|
18.04.2007., 00:55
|
#27
|
registrirana korisnica
Registracija: Feb 2006.
Postova: 6,717
|
Quote:
killin' me softly kaže:
molim da izuzmete tips kao : razgovor, liječenje, zvanje policije...
it doesn't work!
|
iskljucila si u startu najvaznije stvari. osim razgovora, jer s njim se bas i ne moze razgovarati, zar ne?
bjezi. sad mislis da nemas kamo otici, ali mlada si i ziva. razmisli kako da se izvuces, da upises fakultet, ili naprosto odes u drugi grad. ako odlucis to, vec ces se snaci. zvuci kao floskula, ali je tako: tvoj zivot je u tvojim rukama
uopce nije potrebno da te ubije. jos koji mjesec s njim, i ti si bolesna. a tada se doista neces moci izvuci
pomoc nece pasti s neba. u nasem drustvu je potpuno normalno da bivsi vojnici maltretiraju sve oko sebe, dok nekoga ne ubiju. molim te, bjezi odatle
|
|
|
18.04.2007., 00:55
|
#28
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 1,780
|
Eb ga, tebi fakat ostaje samo murija. Al uz hitnu, nazoveš kad je "u elementu" i moraju ga otpeljat, htjeli-ne htjeli. A poslije par dana na psihijatriji probaj pričat s njim, dotad će se otreznit, a alkohol je najgori za PTSP.
Osim toga, teško da buš ovak došla do odgovora. Postoje telefoni za krizna stanja, ovak ćeš čut sve od ponude dopa do ponude plaćenih ubojica.
__________________
Na početku ih je malo, i svi ih gledaju s podozrenjem i strahom. Poslije ih je puno, jer nakon Rata Domoljub biti ne košta ništa.
Malo nas je, a još ima i stoke.
|
|
|
18.04.2007., 00:59
|
#29
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 1,780
|
Quote:
vilenica kaže:
iskljucila si u startu najvaznije stvari. osim razgovora, jer s njim se bas i ne moze razgovarati, zar ne?
bjezi. sad mislis da nemas kamo otici, ali mlada si i ziva. razmisli kako da se izvuces, da upises fakultet, ili naprosto odes u drugi grad. ako odlucis to, vec ces se snaci. zvuci kao floskula, ali je tako: tvoj zivot je u tvojim rukama
uopce nije potrebno da te ubije. jos koji mjesec s njim, i ti si bolesna. a tada se doista neces moci izvuci
pomoc nece pasti s neba. u nasem drustvu je potpuno normalno da bivsi vojnici maltretiraju sve oko sebe, dok nekoga ne ubiju. molim te, bjezi odatle
|
Da nas barem nije nit bilo, pa bi te srpski vojnici mazili i pazili. Ti vjerojatno reckice na prozor stavljaš kad se neko napokon ubije, već ih imaš oko 2.000, a drži fige da ih bude još. A sad nas je i 500.000, zamisli di će ti bit kraj.
"Softly", Ko što sam ti reko, od ponude dopa do plaćenih ubojica. Na telefon i zovi normalne ljude koji znaju kak pomoć, a ne blentarat s belentarama.
__________________
Na početku ih je malo, i svi ih gledaju s podozrenjem i strahom. Poslije ih je puno, jer nakon Rata Domoljub biti ne košta ništa.
Malo nas je, a još ima i stoke.
|
|
|
18.04.2007., 01:17
|
#30
|
registrirana korisnica
Registracija: Feb 2006.
Postova: 6,717
|
Quote:
from_hell_to_cell kaže:
Ti vjerojatno reckice na prozor stavljaš kad se neko napokon ubije, već ih imaš oko 2.000, a drži fige da ih bude još.
|
krivo si me shvatio, From Hell. naprosto se kod nas ptsp ne shvaca ozbiljno koliko bi morao, i ni ona ni njezin otac ne mogu dobiti pomoc drzave i drustva koju trebaju. u tom slucaju je moj savjet da se bar ona spasi
zbilja mi je zao sta sam ti nenamjerno dala povod da me tako krivo shvatis
od ptsp-a pati jako puno ljudi, puno vise nego sta je registriranih ptsp-ovaca, jer se ljudi srame da ih se tako zove. s pravom, jer puno ih misli da samo simuliraju. a nema gore patnje od te
|
|
|
18.04.2007., 01:18
|
#31
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2006.
Postova: 26
|
Quote:
from_hell_to_cell kaže:
Da nas barem nije nit bilo, pa bi te srpski vojnici mazili i pazili. Ti vjerojatno reckice na prozor stavljaš kad se neko napokon ubije, već ih imaš oko 2.000, a drži fige da ih bude još. A sad nas je i 500.000, zamisli di će ti bit kraj.
"Softly", Ko što sam ti reko, od ponude dopa do plaćenih ubojica. Na telefon i zovi normalne ljude koji znaju kak pomoć, a ne blentarat s belentarama.
|
znaš kaj, bolje i da su me srpski vojnici ubiti, jer bi bar bilo gotovo, ovak me ovo ubija iz dana u dan...
u ostalom, ovo nije generaliziranje.
ja ne volim svoga starog, štoviše, rađe bi da ga nema..
to nema veze sa onima koji imaju ptsp, nego jedino i isključivo sa njim.
ne znaš kak mi je, ne možeš ni zamisliti što sve vidim i čujem i kako to utječe na moje bližnje i mene, i uopće te to i ne tražim.. al me nemoj špotat što mu nisam zahvalna...
na ovom mu nitko ne bi bio zahvalan..
i ako biram oće mi mama dobit rak od živciranja ili da nemam starog... što misliš da bi izabrala????????
__________________
.... la..laaaaaaa
|
|
|
18.04.2007., 01:22
|
#32
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 1,780
|
Quote:
vilenica kaže:
krivo si me shvatio, From Hell. naprosto se kod nas ptsp ne shvaca ozbiljno koliko bi morao, i ni ona ni njezin otac ne mogu dobiti pomoc drzave i drustva koju trebaju. u tom slucaju je moj savjet da se bar ona spasi
zbilja mi je zao sta sam ti nenamjerno dala povod da me tako krivo shvatis
od ptsp-a pati jako puno ljudi, puno vise nego sta je registriranih ptsp-ovaca, jer se ljudi srame da ih se tako zove. s pravom, jer puno ih misli da samo simuliraju. a nema gore patnje od te
|
Nema beda. Naviko.
__________________
Na početku ih je malo, i svi ih gledaju s podozrenjem i strahom. Poslije ih je puno, jer nakon Rata Domoljub biti ne košta ništa.
Malo nas je, a još ima i stoke.
|
|
|
18.04.2007., 02:14
|
#33
|
laki prestupnik zakona
Registracija: Mar 2007.
Lokacija: Vojvodina
Postova: 1,054
|
Quote:
killin' me softly kaže:
što raditi, i kako se ponašati kada živiš s osobom koja ima (ne dijagnosticirani) ptsp i oružje u kući, i alkoholičar je, sa ogromnim izljevima bjesa, koji će, vrlo vjerojatno uskoro, nekoga koštati života?
kako pre/živjeti tj. kako ostati živ?
molim da izuzmete tips kao : razgovor, liječenje, zvanje policije...
it doesn't work!
|
Pokazi mu da ga se ne bojis. To ce ga "izleciti"!
|
|
|
18.04.2007., 15:42
|
#34
|
Sokol
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: Grad na Dravi
Postova: 2,873
|
Quote:
killin' me softly kaže:
ja ne volim svoga starog, štoviše, rađe bi da ga nema..
|
Onda mu skuhaj nešto što voli jesti i stavi otrova u to.
|
|
|
18.04.2007., 15:48
|
#35
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 1,780
|
Quote:
killin' me softly kaže:
i ako biram oće mi mama dobit rak od živciranja ili da nemam starog... što misliš da bi izabrala????????
|
Beba, nadam se kak si već uzela telefon i nazvala i sama, a ak još nisi, radije net iskoristi kak spada, i nađi na njemu brojeve telefona za krizna stanja i slučajeve, kak se to već sve ne zove. Nije više ko prije, pa da te murija ne j_be pol posto jer je to "unutarnja" stvar obitelji, sad fakat postoje ljudi koji ti mogu i žele pružit stručnu pomoć.
__________________
Na početku ih je malo, i svi ih gledaju s podozrenjem i strahom. Poslije ih je puno, jer nakon Rata Domoljub biti ne košta ništa.
Malo nas je, a još ima i stoke.
|
|
|
18.04.2007., 15:50
|
#36
|
Ancient Love
Registracija: Jan 2007.
Lokacija: zg
Postova: 598
|
Quote:
killin' me softly kaže:
što raditi, i kako se ponašati kada živiš s osobom koja ima (ne dijagnosticirani) ptsp i oružje u kući, i alkoholičar je, sa ogromnim izljevima bjesa, koji će, vrlo vjerojatno uskoro, nekoga koštati života?
kako pre/živjeti tj. kako ostati živ?
molim da izuzmete tips kao : razgovor, liječenje, zvanje policije...
it doesn't work!
|
Spašavaj se, bježi, on je ionako već mrtav.
Irreversible.
__________________
Him & Her
|
|
|
18.04.2007., 16:03
|
#37
|
÷
Registracija: Apr 2007.
Postova: 612
|
Ja bi svima dala PTSP čisto da vidimo taj osjećaj.
A kad bi ga svi imali ne bi niko bio bolestan.
|
|
|
18.04.2007., 16:07
|
#38
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 1,780
|
Quote:
dubravka* kaže:
Ja bi svima dala PTSP čisto da vidimo taj osjećaj.
A kad bi ga svi imali ne bi niko bio bolestan.
|
Postoje ljudi koji drugima daju ptsp, tak da je čist moguće kak to već i radiš. Nevolja je ak tebi neko il nešto dojde pa ti počne "davat" ptsp, onda buš osjetila sve divote te "izmišljene" bolesti.
__________________
Na početku ih je malo, i svi ih gledaju s podozrenjem i strahom. Poslije ih je puno, jer nakon Rata Domoljub biti ne košta ništa.
Malo nas je, a još ima i stoke.
|
|
|
18.04.2007., 16:13
|
#39
|
÷
Registracija: Apr 2007.
Postova: 612
|
Quote:
from_hell_to_cell kaže:
Postoje ljudi koji drugima daju ptsp, tak da je čist moguće kak to već i radiš. Nevolja je ak tebi neko il nešto dojde pa ti počne "davat" ptsp, onda buš osjetila sve divote te "izmišljene" bolesti.
|
Ja sam otpadak društva ko i PTSPovci.
Zašto? Ne donosim novac. E sad takav lud ili PTSPovac kojeg je društvo odbacilo, jer nije kao normalni ljudi još mora živjet ko štakor, dok zdravi ljudi žive kak žive to ionak ne znam.
Ja inače brijem da ni ja ne bi poludila da ubijem 10 ljudi i da mi 10 frendova pogine pred očima.
|
|
|
18.04.2007., 18:27
|
#40
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 1,780
|
Quote:
dubravka* kaže:
Ja sam otpadak društva ko i PTSPovci.
Zašto? Ne donosim novac. E sad takav lud ili PTSPovac kojeg je društvo odbacilo, jer nije kao normalni ljudi još mora živjet ko štakor, dok zdravi ljudi žive kak žive to ionak ne znam.
Ja inače brijem da ni ja ne bi poludila da ubijem 10 ljudi i da mi 10 frendova pogine pred očima.
|
Ja mislim kak smo mi ludi ptsp-ovci (vojnici, ima različitih ptsp-a) na puno načina puno normalniji od "normalnih" ljudi. Rat nas je naučio prioritetima u životu (što je oksimoron, jer život jest prioritet u životu), življenju i načinu umiranja. Danas većinom radimo svoj poso, ak ga imamo; trudimo se bit bolje osobe, ak ne uspijemo - raznesemo si mozak; i ono najvažnije: dobrobit drugih stavljamo ispred vlastite dobrobiti. Znam kak ovo zvuči čudno, al negdje u srži te bolesti kod mnogih bivših vojnika leži i činjenica kak je društvo vrlo, vrlo okrutno prema njima:
* – simptomi povezani s alkoholizmom, drogama, tabletama ili bilo kojom drugom ovisnošću.
1.* Voljela sam te. (Bračna nevjera, napuštanje, razočaranja, nemogućnost zajedničkog života).
2. Pripadaš pokvarenoj generaciji. (Cjelokupni odnos prema Domovinskom ratu i braniteljima, reintegriranje u civilstvo, optužbe za ratne zločine, izjednačavanje žrtve i krvnika, nepravde, optužbe i stalno primoravanje dokazivanja bolesti).
3.* Ionako ćeš umrijeti. (Dr. Herman Vukušić odgovorno tvrdi da je kod osobe oboljele od PTSP-a rizik od suicida 200% veći nego kod ostalih ljudi. Do studenog 2002. godine, suicid je počinilo više od 1.500 branitelja; točan broj je nepoznat, jer nitko od mjerodavnih o tome ne želi voditi računa. Osim PTSP-a, veliki broj branitelja boluje od jedne ili više bolesti direktno uzrokovane sudjelovanjem u ratu).
4. Ovdje ne želimo tu bolest. (Pokušaji zapošljavanja, reintegriranja u zajednicu, obitelj…)
5.* Ne mogu te ni gledati. (Obitelj, brak).
6.* Bojim te se. (Bez komentara).
7. Molim te, ovo je moja zemlja. (Amnestija krvnika i pomilovanja zločinaca, nepravde, šikaniranje. Politička i socijalna situacija u zemlji, povratak zločinaca i prisiljavanje na tzv. "suživot" s njima).
8.* Idi, il' ću te udarit'. (Okolina, obitelj, gubljenje živaca, provokacije…)
9. Stranče! (Negdašnji prijatelji, obitelj. Najčešća dijagnoza: promjena ličnosti).
10.* Ne približavaj mi se. (Obitelj, djeca. Strah od onoga što je čovjek u stanju učiniti kad "poludi").
11. Što si drugo očekivao? (Za DRAGOVOLJCE. Okolina, obitelj, država i cjelokupni birokracijski sistem. Potpuni nedostatak razumijevanja, svaljivanje krivice za bolest na čovjeka koji se dragovoljno prijavio u hrvatsku vojsku).
12.* Ovo je kraj! (Samoubojstva, depresije, napadi panike, flash-backovi…)
13.* Morat ćeš napustiti selo. (Okolina, vrlo često uvjetovano činjenicom da u rodnom mjestu žive i osobe koji su čovjeka izgnali, pobili mu obitelj, uništili život; vrlo često praćeno prisilom od strane vlasti da se vrati u tzv. "suživot" s njima. (Npr. slučaj vukovarskih izbjeglica u Pulskom hotelu 2002., socijalne i političke prilike u Dvoru, Gvozdu, hrv. Podunavlju, Osječko-Baranjskoj županiji, vraćanje pobunjenika i terorista na poslove sudaca, policajaca i sl.).
14.* Ne želim te više vidjeti ovdje. (Obitelj, vidi 13).
15. O, bože. (Bez komentara).
16.* Opet bolestan? (Napadi anksioznosti, panike, asocijalizacija, depresije, sklonost kancerogenim oboljenjima, nemogućnost obavljanja i najjednostavnijih obveza; npr. odlazak u trgovinu, čekanje u redovima, posao, međuljudski kontakti, čak i impotencija).
17.* Prijatelji me sada mrze. (Bivši prijatelji, okolina, slika koja se sustavno stvara o oboljelima kao o rak-rani društva; moguće čak i umišljanje, zbog nesigurnosti u samoga sebe, slabljenja ega i karaktera…)
18.* Jesi li opasan? (Bez komentara).
19.* Ostavljam te. (Nemogućnost komuniciranja, nerazumijevanje, psihički i fizički nedostaci).
20. Nema nade za tebe. (Bez komentara).
21.* Da li ćemo se morati odseliti? (Okolina, susjedi, vidi 13).
22. Zaslužio si. (Za DRAGOVOLJCE. Okolina, susjedi, birokracija, vidi 13).
23.* Odlazi! (Supruga, obitelj, okolina, povezano i s mogućim ispadima agresije, gubljenjem živaca, vidi 13).
24. Zašto je tata otišao? (Bez komentara).
25.* Kako ti se to dogodilo? (Bez komentara).
26.* Ti si sramota! (Alkoholizam, droge, tablete, psihološke ili fizičke bolesti, žigosanje kao luđaka, psihijatrija…)
27. Sramota. (Vidi 26).
28.* Mislila sam da nas voliš. (Vidi 19).
29. Prekasno je za liječenje. (Bez komentara).
30.* Ti si loš čovjek. (Bez komentara).
31.* Moraš spavati negdje drugdje. (Alkoholizam, droge, tablete; 100%-tni problem bolesnika od PTSP-a).
32.* Ovisniče! (Vidi 31).
33. Samo pati. (Okolina, vidi 13, ali i civili koji nisu bili u ratu, birokracija).
34. Loša sreća, prijatelju. (Općenit stav prema braniteljima, ranjenima ili oboljelima od PTSP-a).
Upoznali ste neke od najbolnijih simptoma i problema ljudi koji boluju od AIDS-a ili u sebi nose virus HIV-a, a s kojima se mogu poistovjetiti ljudi koji žive s PTSP-om. Opis simptoma uzet je s plakata Ministarstva zdravstva RH, 2003. g. (Na plakatu je istaknut 51 simptom, ali izdvojio sam samo one za koje smatram da su relevantne za žrtve PTSP-a). Osim ovih, oboljeli od PTSP-a ratuju sa još puno širim spektrom simptoma i problema; svakodnevno se budeći sa spoznajom da ih pobijediti neće nikada, i da su jednostavno primorani naučiti živjeti s njima.
Ova je usporedba jedan sasvim subjektivan pokazatelj problema s kojima ja sâm i mnogi moji suborci pogođeni PTSP-om živimo iz dana u dan, s naglaskom na činjenicu da ih uspoređujem sa žrtvama jedne od najgore bolesti današnjice – AIDS-om; ali možda je još bitnija činjenica ta da je PTSP bolest koja u čovjeku svakim danom evoluira, razvija se i, ruku pod ruku s maćehinskim odnosom vlasti, te birokracijom i daljnjim nepravdama, pred bolesnika postavlja sve teže i bolnije prepreke, maksimalno ga onemogućavajući u reintegraciji u normalan civilni život. Pod normalnim životom posebno ističem činjenicu kako nijedan hrvatski branitelj ne smatra kako je svojim udjelom u Domovinskom ratu obavio neki posao koji je sada gotov, već naprotiv, smatra kako je i nakon rata potreban društvu za kojega se borio, društvu u kojemu želi osnovati obitelj, brinuti se za nju, te aktivno sudjelovati u životu kao prihvaćen, shvaćen i poštovan član cjelokupne zajednice, obitelji, prijatelja, građana i državljana Domovine mu Hrvatske. Zemlje za koju je, kada je to bilo neophodno, na kocku stavio najveći mogući ulog.
__________________
Na početku ih je malo, i svi ih gledaju s podozrenjem i strahom. Poslije ih je puno, jer nakon Rata Domoljub biti ne košta ništa.
Malo nas je, a još ima i stoke.
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:39.
|
|
|
|