Psihoza - zbirna tema

[Perzijka]

Lion_punk kaže:

Oprosti ovaj dio nisam razumio. Dakle nečiji stil života, stil odijevanja i različiti interesi u životu od "prosječnog" čovjeka su zapravo rezultat "shizofrenia simplex bolesti". Dakle, oni žive život koji nije prosječan, ne zanimaju se za iste teme, nisu agresivni i nisu opasni za okolinu ni za sebe, ali svejedno su smatrani da su psihički bolesni? To mi nema smisla. Dali onda većina metalaca pati od shizofrenia simplex? Nose crno, ne prate nogomet, nisu agresivni... Ni ne treba im terapija... Ja iskreno neznam dali je ovo iznad bio sarkazam ili ja stvarno nešto nisam shvatio.

mislim da ga nisi dobro shvatio...to su osobe koje imaju takav stil života, ali kad počneš s njima konverzaciju onda se vidi koliko su hm, hm...a i druge subkulture imaju takav način života pa se ne bi moglo reć da su bolesne...radi se o ponašanju i unutrašnjoj logici a ne toliko o ovo drugo navedenom ...mada ovo što je england rekao me brine...mirnoća, autizam, nezainteresiranost..to su vrata bolesti

[Perzijka]

Mrs. Pringles kaže:

Zbog čega smatraš da joj ne daju šansu?

Na koji način misliš da se može psihoterapijski raditi (npr. u psihodinamski baziranoj pt koja je zastupljena u javnom sektoru) s osobom čiji emotivni život proizlazi iz raznih obmana i halucinacija?

nisu psihoze samo halucinacije, kao što england reče mirnoća, autizam isto ukazuju na nešto tak...a obično s takvim osobama neće ni pričat, sam ih pitaju jel spavaju dobro, jel jedu, jel rade nešto i to je sve,,,5 minuta

[Lion_punk]

Perzijka kaže:

mislim da ga nisi dobro shvatio...to su osobe koje imaju takav stil života, ali kad počneš s njima konverzaciju onda se vidi koliko su hm, hm...a i druge subkulture imaju takav način života pa se ne bi moglo reć da su bolesne...radi se o ponašanju i unutrašnjoj logici a ne toliko o ovo drugo navedenom ...mada ovo što je england rekao me brine...mirnoća, autizam, nezainteresiranost..to su vrata bolesti

Dobro, to bi bile osobine nekoga tko možda pati od blažeg oblika psihoze. Nego želim reći postoje mnogi stilovi života koji graniče sa ovim poremećam. Samo sam mislio kako se to može uopće zvati poremećajem ako su u nekom svom "filmu". Ako imaju barem minimalne komunikacijske i društvene osobine, ako nisu opasne po okolinu, ako su svjesni svojih postupaka onda to nebi trebalo biti nazvano poremećajem. Sad, svi smo mi malo "puknuti", samo ne treba u svemu tražiti simptome i poremećaje. Svi patimo od sindroma zvanog stvarnost i svi ga drukčije percipiramo.

Mene samo ustvari zanimala percepcija bolesnika, dali je on svjestan, evo ljudi kažu da nije, tako da.... Teško je odrediti tko je bolestan, a tko nije jer opet postoji subjektivna percepcija ponašanja određenih ljudi. Mirnoća i nezainteresiranost su relativno česti oblik ponašanja ljudi, pa samim nabrajanjem tih osobina u simptome može dovesti do toga da se mnogi vide kao bolesnima, a ustvari to nisu. Tu leži problem, bar po meni....

Sad jeli

[Pringles]

Perzijka kaže:

nisu psihoze samo halucinacije,...

Niti ne mislim da su halucinacije jedini simptom psihoze, ne znam odakle je to iščitano. Spomenula sam da psihotičnoj osobi emotivni život proizlazi iz obmana i halucinacija.

...kao što england reče mirnoća, autizam isto ukazuju na nešto tak...

Nasuprot mirnoći mogu biti i pojačana kreativnost i aktivnost općenito, što je moje neko iskustvo vezano uz meni blisku osobu.

...a obično s takvim osobama neće ni pričat, sam ih pitaju jel spavaju dobro, jel jedu, jel rade nešto i to je sve,,,5 minuta

Oftopik, ali ovo što si opisala je kontrola farmakoterapije, po minutaži je slična za sve koji se liječe kod psihijatara u državnim bolnicama, bez obzira na to što liječe. Pročitaj malo postove ljudi koji imaju dijagnosticiran neki od afektivnih poremećaja poput depresije i odlaze na mjesečne kontrole u bolnice i DZ pa ćeš vidjeti koliko se u prosjeku zadrže u ordinaciji. Mnogi se žale na sve ovo što opisuješ, a nemaju dg koja uz sebe veže psihozu.
Ja i dalje tu ne vidim favoriziranje, kao niti predrasude i ne davanje šanse.
Liječnik mi se znao posvetiti i 5 minuta i 25 minuta. Ne smatram da sam bila zakinuta kada je bilo 5, a osoba prije mene je bila dulje, niti smatram da sam bila povlaštena kada je bilo 25, a osoba prije mene je bila kraće. Prije mi se činilo da je odradio koliko je mogao s obzirom na moje potrebe i svoje mogućnosti.

[Perzijka]

Lion_punk kaže:

Dobro, to bi bile osobine nekoga tko možda pati od blažeg oblika psihoze. Nego želim reći postoje mnogi stilovi života koji graniče sa ovim poremećam. Samo sam mislio kako se to može uopće zvati poremećajem ako su u nekom svom "filmu". Ako imaju barem minimalne komunikacijske i društvene osobine, ako nisu opasne po okolinu, ako su svjesni svojih postupaka onda to nebi trebalo biti nazvano poremećajem. Sad, svi smo mi malo "puknuti", samo ne treba u svemu tražiti simptome i poremećaje. Svi patimo od sindroma zvanog stvarnost i svi ga drukčije percipiramo.

Mene samo ustvari zanimala percepcija bolesnika, dali je on svjestan, evo ljudi kažu da nije, tako da.... Teško je odrediti tko je bolestan, a tko nije jer opet postoji subjektivna percepcija ponašanja određenih ljudi. Mirnoća i nezainteresiranost su relativno česti oblik ponašanja ljudi, pa samim nabrajanjem tih osobina u simptome može dovesti do toga da se mnogi vide kao bolesnima, a ustvari to nisu. Tu leži problem, bar po meni....

Sad jeli

naravno da je on svjestan, svijest je očuvana ali kut gledišta nije kak spada...psihoze spadaju , koliko mi je poznato u narcističke poremećaje, tako da tu leži problem u kutu gledišta pogođene osobe

[malla4]

Lion_punk kaže:

Mene samo ustvari zanimala percepcija bolesnika, dali je on svjestan, evo ljudi kažu da nije, tako da.... Teško je odrediti tko je bolestan, a tko nije jer opet postoji subjektivna percepcija ponašanja određenih ljudi. Mirnoća i nezainteresiranost su relativno česti oblik ponašanja ljudi, pa samim nabrajanjem tih osobina u simptome može dovesti do toga da se mnogi vide kao bolesnima, a ustvari to nisu. Tu leži problem, bar po meni....

Sad jeli

Kod psihoze pacijenti nisu svjesni svoje bolesti; javlja se shizofrenija, ponekad i manija koju prate euforija, grandiozne ideje te povećana tjelesna i seksualna aktivnost. Blaži simptomi su agresivnost, dezorjentacija, nekomunikativnost, izobličena percepcija stvarnosti te vidne i slušne halucinacije. Kod psihoza se primjenjuju neuroleptici, a to su lijekovi koji ublažavaju navedene simptome ili ih uklanjaju i bitno mijenjaju motoričku aktivnost.

[Perzijka]

malla4 kaže:

Kod psihoze pacijenti nisu svjesni svoje bolesti; javlja se shizofrenija, ponekad i manija koju prate euforija, grandiozne ideje te povećana tjelesna i seksualna aktivnost. Blaži simptomi su agresivnost, dezorjentacija, nekomunikativnost, izobličena percepcija stvarnosti te vidne i slušne halucinacije. Kod psihoza se primjenjuju neuroleptici, a to su lijekovi koji ublažavaju navedene simptome ili ih uklanjaju i bitno mijenjaju motoričku aktivnost.

a da li je simptom psihoze kad neko misli da ga nitko ne poštuje?

[malla4]

Perzijka kaže:

a da li je simptom psihoze kad neko misli da ga nitko ne poštuje?

nisam stučnjak na tom području, jedino znam ono što sam u prijašnjem postu napisala..
ali išla sam gledat u medicinski leksikon i jedan od simptoma koji je tamo naveden je nedovoljna socijalna prilagodba, po mojem mišljenju, ovo bi onda mogao biti simptom psihoze, ali kao što sam već rekla, jedino što znam o psihozama je ono, tako da vjerujem da ovdje ima netko stručniji tko će znati odgovor na ovo pitanje

[Lion_punk]

Perzijka kaže:

a da li je simptom psihoze kad neko misli da ga nitko ne poštuje?

Neki bi sigurno rekli da - da. Ali ja ne mislim tako. To može biti posljedica manjka samopouzdanja, depresivnosti, itd itd. E sad ako se to počne razvijati do određenih granica, može preći u bolest.

Inače, masu ljudi misli da ih nitko ne poštuje. Onda se napiju za vikend i odmah im bude bolje.

[fra_dinko]

malla4 kaže:

Kod psihoze pacijenti nisu svjesni svoje bolesti; javlja se shizofrenija, ponekad i manija koju prate euforija, grandiozne ideje te povećana tjelesna i seksualna aktivnost. Blaži simptomi su agresivnost, dezorjentacija, nekomunikativnost, izobličena percepcija stvarnosti te vidne i slušne halucinacije. Kod psihoza se primjenjuju neuroleptici, a to su lijekovi koji ublažavaju navedene simptome ili ih uklanjaju i bitno mijenjaju motoričku aktivnost.

Neuroleptici iliti antipsihotici su otrov za tijelo. Od njih se poremete hormoni, čovjek postaje poput nekoga tko je na heroinu i čovjek od njih postaje glup, usporen i nefunkcionalan. Neuroleptici blokiraju dopamin na živčanim završecima i čovjek ne može doživjeti uzbuđenje niti biti motiviran da nastavi živjeti normalno.
Znam po sebi, jer mi je dijagnosticirana psihoza prije dvije i pol godine.
Od onda se plašim psihića i svih tih doktora koji uopće nisu doktori. Za mene je psihić bio utjelovljenje vraga samog. I još dan danas to mislim. Kad me pucala psihoza, ponašao sam se čudno zato su me i starci prisilili da odem psihiću jer sam emotivno bio rastresen, ali nikad nisam bio toliko inspiriran životom kao kad me pucala psihoza na svojem vrhuncu. Imao sam velike ideje, osjećaj kao da sam high cijelo vrijeme. Problem je bio u tome što nisam mogao spavati. Nakon 5-6 dana ne spavanja, počinju osjetilne obmane i promjene percepcije. Ako me ikad bude pucala ponovo psihoza, naći ću prirodni lijek za takvo stanje. Neuroleptici su grozni, ako nekoga želite mučiti - davajte mu neuroleptik.

Također, mislim da psihoza nije bolest, već obrambeni mehanizam uma.
Društvo je danas zato i toliko jadno i u krizi - ekonomskoj, političkoj i duhovnoj, jer nitko nije tolerantan da podnosi luđake. Luđaci upravljaju svijetom, samo pogledajte naše političare - svi su odreda spremni za ludnicu.
Cijeli sustav radi protiv slobode pojedinca. Priča nam se o nekoj slobodi, a svi smo robovi. Pohlepa i interes pokreću kapitalizam. Svijet je zagađen kojekakvim sranjima. A svi ti psihijatri i psihoterapeuti, bilo je bolje kad ih nije bilo!

Trenutno nisam psihotičan, ali ako mi se ikad vrati psihoza, jer već sam imao "rebound" prošlo ljeto, ne želim gutati antipsihotik. I imam pravo na takvu odluku. It's my life.

[~Scarlet~]

ne želim gutati antipsihotik. I imam pravo na takvu odluku. It's my life.

Dok god svojim ponašanjem ne ugrožavaš sebe, druge ili imovinu, naravno da imaš pravo na to.

[malla4]

fra_dinko kaže:

Neuroleptici iliti antipsihotici su otrov za tijelo. Od njih se poremete hormoni, čovjek postaje poput nekoga tko je na heroinu i čovjek od njih postaje glup, usporen i nefunkcionalan. Neuroleptici blokiraju dopamin na živčanim završecima i čovjek ne može doživjeti uzbuđenje niti biti motiviran da nastavi živjeti normalno.
Znam po sebi, jer mi je dijagnosticirana psihoza prije dvije i pol godine.
Od onda se plašim psihića i svih tih doktora koji uopće nisu doktori. Za mene je psihić bio utjelovljenje vraga samog. I još dan danas to mislim. Kad me pucala psihoza, ponašao sam se čudno zato su me i starci prisilili da odem psihiću jer sam emotivno bio rastresen, ali nikad nisam bio toliko inspiriran životom kao kad me pucala psihoza na svojem vrhuncu. Imao sam velike ideje, osjećaj kao da sam high cijelo vrijeme. Problem je bio u tome što nisam mogao spavati. Nakon 5-6 dana ne spavanja, počinju osjetilne obmane i promjene percepcije. Ako me ikad bude pucala ponovo psihoza, naći ću prirodni lijek za takvo stanje. Neuroleptici su grozni, ako nekoga želite mučiti - davajte mu neuroleptik.

Također, mislim da psihoza nije bolest, već obrambeni mehanizam uma.
Društvo je danas zato i toliko jadno i u krizi - ekonomskoj, političkoj i duhovnoj, jer nitko nije tolerantan da podnosi luđake. Luđaci upravljaju svijetom, samo pogledajte naše političare - svi su odreda spremni za ludnicu.
Cijeli sustav radi protiv slobode pojedinca. Priča nam se o nekoj slobodi, a svi smo robovi. Pohlepa i interes pokreću kapitalizam. Svijet je zagađen kojekakvim sranjima. A svi ti psihijatri i psihoterapeuti, bilo je bolje kad ih nije bilo!

Trenutno nisam psihotičan, ali ako mi se ikad vrati psihoza, jer već sam imao "rebound" prošlo ljeto, ne želim gutati antipsihotik. I imam pravo na takvu odluku. It's my life.

Neuroleptici se još nazivaju i veliki trankvilizatori i psihoplegici. ovaj naziv veliki trankvilizatori - djeluju tako da smiruju bolesnike i osim na dopamin, djeluju na još neke neurotransmiterske sustave,npr. noradrenalin, acetilkolin...
Pa svaki lijek je otrov.. ljekovita svojstva neke tvari ovise o dozi, a ponekad je tanka granica između lijeka i otrova..također, svaki lijek uzrokuje neke nuspojave.
naravno,svatko je upravitelj svoga života, i svatko ima pravo na svoje mišljenje..
ne znam postoji li koja biljka koja djeluje psihoplegično, ali danas se dosta u terapiji psihoza primjenjuju soli litija (litij karbonat).
a što se tiče ovih nuspojava (da poremete hormone)-to ne znam, nas u školi to nisu učili, a ni psihologiju nismo imali, a oni koji rade u ljekarnama - njima treba psihologija, jer ima svakakvih ljudi, a mi o psihologiji nemamo pojma...jedino što smo učili od psihofarmaka su anksiolitici, neuroleptici i antidepresivi, i to samo skupine te simptome neuroza,psihoza i depresije.

[England]

Lion_punk kaže:

Oprosti ovaj dio nisam razumio. Dakle nečiji stil života, stil odijevanja i različiti interesi u životu od "prosječnog" čovjeka su zapravo rezultat "shizofrenia simplex bolesti". Dakle, oni žive život koji nije prosječan, ne zanimaju se za iste teme, nisu agresivni i nisu opasni za okolinu ni za sebe, ali svejedno su smatrani da su psihički bolesni? To mi nema smisla. Dali onda većina metalaca pati od shizofrenia simplex? Nose crno, ne prate nogomet, nisu agresivni... Ni ne treba im terapija... Ja iskreno neznam dali je ovo iznad bio sarkazam ili ja stvarno nešto nisam shvatio.

Ha ha..ha.. dobro pitanje !
Cim si postavio ovako pitanje ocigledno ili da nisi upucen u psihologiju ili si mozda upucen pa me malo zezas ?
Svejedno, dacu odgovor.

Kao sto si gore spomenuo svi smo mi malo puknuti. Tacno. Evo ja od sebe mogui krenuti prvo da ne bi uvrijedio nekog drugog, mislim da nisam perfektan i da se ponekad neke odredjene patoloske manifestacije ispoljavau. Ako nista drugo oda mozda ponekad blage depresivnosti ili neuroticnosti.

Kada se vrsi deskripcija nekog psihijatriskog poremecaja napravi se odredjena konstrukcija ili opis istog, ali potrebno je znati da pored konstrukta postoji milijarda individualnih varijacija unutaristog poremecaja. Sadrzaj je individualan, ali ipak forma ili okvir je prilicno isti kod mnogih.
''Cum grano salis'' nadji negdje u rijecniku ili na googlu pa to prevedi i primjenjuj uvijek kad JA dajem primjere patologije na postovima.

Posto nisu sve psihoze iste pa cak i u jednoj dijagnostickoj grupi, to daje prostora da se spomene relativitet. Nema apsolutnog kriterija staj edobro a sta lose, staj ezdravo u psihjatriji a sta bolesno, pa i u trendovima mode ili stila zivota.
Ako neko u odijelu sa kravatom, noseci aktovku u ruci, urednog vanjskog izgleda, kulturnog ponasanja..itd šeta gradskim parkom gazeci ruže i hodajuci nepropisno po mjestu koje nije predvidjeno sa nejasnim ciljem i svrhom, onda se moze reci da sa njim nesto nije u redu ! u prvu ruku mnogima privlaci paznju i biva objekt smijeha ili cudjenja. Na prvu ruku bi neko mogo reci ako nije pijan onda je potpuno lud.
S druge strane ako imamo nekog pankera ili havy metalca koji isto tako hoda po stazi sa zasadjenim ruzama, onda mnogi koji ga posmatraju mogu reci, kakv nepristojnost, prava stoka, drogirani kreten ili '' vidite ovog sto izigrava buntovnika i antsocijala ''. Za ovog drugog tesko ali moze, reci se da je lud.
Dakle zivotni stavovi, vrijednosni sistemi, filozofski stavovi, zivotna dob, kultura mjesta stanovanja, epoha u kojoj se zivi..itd. su jako vazni faktori z aodredjivanje sta je normalno a sta je bolesno u psihijatriskom smislu. Naravno postoje stvari koje jasno ukazuju na bolest, psiho-fizioloski poremecaji, ali kod pojedinih psihoza je jako tesko ustanoviti.
Ako imamo jednu mladu 17.godisnju osobu koja se crno oko ociju nasminkala, sa jasnim rokerskim imidjom, nece se za nju reci da je luda ili poremecena, prije ce se reci ''furka'' ili teen doba za bubicam au glavi. Ali ako neko od 50 godina to uradi, reci ce se bizaran, psihopata, umjetnik ili šizofrenik. A ako je to sminkanje udruzeno i sa bizarnim ponasanjem koje pada u oci obicnih ljudi, onda se lako moze reci ova osoba je totalno mentalno poremecena.
Ono sto je za jednu kulturu normalno moze za drugu biti bolesno i obratno.

Kada se vratimo na tvoja pitanja oko mog pretdodnog posta oko teme sch simplex, treba znati sta je shizofreno a sta neshizofreno. Postoje jasni dijagnosticki kriteriji kojih se pridrzavaju strucna lica u radu sa pacijentima, pa se tako nastoji izbjeci mogucne pogreske u dijagnostikovanju.
Medjutim ljudi od rodjenja u sebi imaju arhetipski izgradjenu percepciju ludila. Kad opaze neku osobu koja se ponasa neobicno bizarno sa jasnim ispadima od normalnog, kod mnogih se javlja strah ili neka odbojnost prema toj osobi. Obicni ljudi instinktivno uocavaju da je neko poremecen, ali psihijatrija i psihologija to finije opaza i finije dijagnosticira od obicnih ljudi.

Sch simplex, u ponasanju se uocava jedna licnost koja je oronula ili iskljucena iz realnosti, ali toliko da se to ne moze opisati kao normalna povucenost ili introvertnost neke osobe sklona sanjarenju i osamljivanju. Kod ovog poremecaja autisticko stanje ga izolira iz realnog svijeta, jednostavno ga ne interesuje realnost, ali itekako zna za nju. Kad mu je neki interes u pitanju moguce je da se pocne ponasati kao neko ko nije poremecen, pa onda opet uleti u svoj svijet. Na licu mu moze biti izrazen ukocen kao maska izraz, tesko se kad nasmije ili ako to ucini, krajnje je neadekvatno ili bizarno. Afektivna tupost na zbivanja u okolini ali i afektivna razdrazljivost kad je u pitanju njegova licna interesna sfera. Interesna sfera mu je obicno neka metafizicka aktivnost, ili fizika, matematika, filozofija ili neka kombinacija koju je sam stvorio. Moze biti zapusten vanjski izged, ne brije se, ne sijece nokte, ne pere odijecu , ali neki mogu biti i uredni, zavisi od nivoa regresije licnosti i kad se prvi put javila bolest. Moze se koristiti nekim neobicnim izrazima ili rijecima koje nemaju nikakvo znacenje, kititi se nekim neobicnim simbolima, bojama ili odjecom. Sutljivost ili govorljivost sa nepredvidljivim pojavama. Ponekad iz mnirnoce sklonost razdrazljivosti koja vodi u bijes ili moguci i napad na okolinu. Uglavnom cijeli njegov zivot je uskladjen sa njegovom idejom koju zivi i sve se oko nje vrti. Ako je prilicno ne upadljiv s vana, narod ga zove ''cudak'' i nekad ne vidi da je upitanju duboki poremecaj licnosti shizofrenog tipa. Vremenom se moze ovo stanje simpleksa mjenjati ili pojacavati u pravcu hebephrenog ili paranoidnog oblika, pa onda dijagnoza moze dobiti drugo ime. Simpleks shizofrenija nije procvjetala u pravu shizofreniju, kao da je to stanje ''na pola puta''.
Ako je ovo stanje nastalo naglo , moguce je vremenom povlacenje simptoma do potpunog lijecenja, Ako je ovo stanje nastajalo godinama postepeno ''sporosuljajuce'' prognoza za izljecenje je jako nepovoljna i tesko se i ljekovima moze sta uraditi. Ovakak ostaje cijeli zivot.

Havy metalci ne pate od sch simlex niti od bilo kakve druge psihoze, kako ono ti kazes, nego su normalne licnosti sa poremecenim drustvenim ideoloskim sistemom. Ali mogu imati drustveni ideoloski sistem normalan ali metl koristiti kao zabavu ili rekreaciju.Ali poneki metalci mogu vremenom da obole od neke psihoze a isto tako i nemoraju. Oni zive dekadentno i asocijalno, narocito ako imaju jos i antisocijalne aktivnosti, delikvencija, narkomanija, alkohol..itd. Ako se grupisu u sekte i znacajno ometajuce uticu na drustveni sistem , slijede im sankcije od organa gonjenja. Ako metal muziku i stil odijevanja shvataju i drze kao neki hobi, a pri tome nisu asocijalno okrenuti, mogu da rade, uce, sudjeluju u aktivnostima, drustveni su itd. onda je to normalno. Ali treba spomenuti da npr. od 100 metalaca koji imaju iste okvire furanja, slusaju istu vrstu metala, imaju slicno odjevnje, ne mora znaciti da su i iste licnosti. Neko je otvoren, ljubazan, neko zatoren, neljubazan. Neko manifestno agresivan i olos, a neko socijalan, obrazovan, pametan, radi kao doktor itd. Ovdje je relativna stvar sa pojedinacnoim licnostima. U metalu se mogu naci i fanatici koji preozbiljno shvataju taj pokret, kao svoju religiju, bend gledaju kao svetinju, a pijesme kao bozije dijelo, pa se s tim identifikuju do krajnje komicne slike gledajuci s vana. O tome zbog cega je neko u metal muzici pokretu, zavisi od hiljadu faktora i razloga , nisu svi tu zbog istih razloga. A niti je heavy metalac isto sto i pacijent shizofrenije simpleks.
Dali je sad jasno ?

[Lion_punk]

@England... Trebao bi knjigu napisati ....

Je, nisi morao tako duboko ići, više je bilo trik pitanje, ali sviđa mi se odgovor. Nemam više pitanja.

[England]

Lion_punk kaže:

@England... Trebao bi knjigu napisati ....

Je, nisi morao tako duboko ići, više je bilo trik pitanje, ali sviđa mi se odgovor. Nemam više pitanja.

Smatro sam da je odgovor jako bitan, zato sam to razjasnio. sto se tice knjige, ha ha.. to je vec obavljeno.

poz

[fra_dinko]

~Scarlet~ kaže:

Dok god svojim ponašanjem ne ugrožavaš sebe, druge ili imovinu, naravno da imaš pravo na to.

Nije baš tako.....A inače nikad nebih ugrozio ni sebe ni druge pa ni dok sam najluđi. I nikad nije bilo u pitanje ugrožavanje nekog već neuobičajeno ponašanje i razmišljanje....

[žacko11]

~Scarlet~ kaže:

Uglavnom psihodinamski orijentirane grupe, suportivna i grupna psihoterapija.
Začetnik te priče kod nas je bio dr. Aleksandar Maletić.

Moilim ,imaš li kakih podataka o dotičnome?
Znam da je radio sa grupnim terapijama na Rebru,sada je navodno u mirovini.
Njegov pristup i dijagnosticiranje na kraju grupne terapije,na osnovu promatranja i kratkotrajna druženja,mi nikako nije bio sasma jasan...a dg. bi ispaljivao maltene, na osnovu jednoga odg. i izgleda.Kako to?
Poz.

[~Scarlet~]

fra_dinko kaže:

Nije baš tako.....A inače nikad nebih ugrozio ni sebe ni druge pa ni dok sam najluđi. I nikad nije bilo u pitanje ugrožavanje nekog već neuobičajeno ponašanje i razmišljanje....

Naravno da je tako, propisano Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Neuobičajeno ponašanje i razmišljanje nije ugrožavanje sebe, drugoga ili imovine. Koliko ima osoba koje se voze u tramvaju i razgovaraju s vanzemaljcima. Kud bi došli kad bi ih sve na silu hospitalizirali?

žacko11 kaže:

Moilim ,imaš li kakih podataka o dotičnome?
Znam da je radio sa grupnim terapijama na Rebru,sada je navodno u mirovini.
Njegov pristup i dijagnosticiranje na kraju grupne terapije,na osnovu promatranja i kratkotrajna druženja,mi nikako nije bio sasma jasan...a dg. bi ispaljivao maltene, na osnovu jednoga odg. i izgleda.Kako to?
Poz.

On je nažalost preminuo.
Grupna psihoterapija na Rebru je u sklopu Dnevne bolnice. Ima navodno i nekih grupa van toga, ali iskreno ne znam put kako da se dođe do indikacijskog razgovora.

[smedjišećer]

hm, zanimljiva tema. Zna li mi netko objasniti postoje li podvojene ili duple ličnosti? Poznam jednu takvu osobu.

On je jedan u društvu, vani- a drugi u kući, privatno. Vani je miroljubiv, voli društvo, nasmijan...a u kući namršten, zatvori se u svoju sobu i u stanju je visiti za kompjuterom čitav dan i drugi dan spavati do 11h i opet za kompjuter. Nigdje ne radi iako ima doktorat. Zanima se za matematiku, fiziku i "magiju".

Ukoliko se s njim šališ i ideš mu niz dlaku, onda je ljubazan, no čim nije po njegovom, lice mu se zamrači, dobije neki zločest izraz lica, gotovo se promjeni u tren. Budući da je obrazovan, potcjenjuje sve oko sebe i gleda s visoka.

Ili je stalno vani u ekipi, gdje je jako omiljen, ili se sasvim povuče iz društva, gotovo nestane i ne javlja se nikome tjednima, pa i mjesecima i odjednom postane sam sebi dovoljan. Sve dok opet ne izađe iz svoje sobe.

Ima vrlo prisan odnos s majkom i ona ga apsolutno financira, sve se vrti oko njega. Otac alkoholičar žestoki, ali pije samo u kući. Sve potencijalne buduće je osatvio jer je majka tako rekla i sve su bile znatno starije.

Napominjem, ljudi ga ne kuže, jer je vani drugačiji, nego u kući. Riječ je o mom rođaku.
Po meni s njim nešto ne štima, pokušala sam razgovarati s njim, ali se staršno razljuti. Jednom sam mu nešto prigovorila, samo me pogledao s tim zamračenim pogledom.

Dakle, kakav je to poremećaj i kako uspijeva biti jedan vani,a drugi u kući? Kad smo nasamo, onda ismijava čitavo svoje društvo, misli da može svaku imati...Ljudi ga uopće ne kuže, jer ga nisu imali valjda prilike doživjeti u kući ili prisnije.
Je li samo narcisoidan, edipovac ili što?

[cidery]

England kaže:

Ha ha..ha.. dobro pitanje !
Cim si postavio ovako pitanje ocigledno ili da nisi upucen u psihologiju ili si mozda upucen pa me malo zezas ?
Svejedno, dacu odgovor.

Kao sto si gore spomenuo svi smo mi malo puknuti. Tacno. Evo ja od sebe mogui krenuti prvo da ne bi uvrijedio nekog drugog, mislim da nisam perfektan i da se ponekad neke odredjene patoloske manifestacije ispoljavau. Ako nista drugo oda mozda ponekad blage depresivnosti ili neuroticnosti.

Kada se vrsi deskripcija nekog psihijatriskog poremecaja napravi se odredjena konstrukcija ili opis istog, ali potrebno je znati da pored konstrukta postoji milijarda individualnih varijacija unutaristog poremecaja. Sadrzaj je individualan, ali ipak forma ili okvir je prilicno isti kod mnogih.
''Cum grano salis'' nadji negdje u rijecniku ili na googlu pa to prevedi i primjenjuj uvijek kad JA dajem primjere patologije na postovima.

Posto nisu sve psihoze iste pa cak i u jednoj dijagnostickoj grupi, to daje prostora da se spomene relativitet. Nema apsolutnog kriterija staj edobro a sta lose, staj ezdravo u psihjatriji a sta bolesno, pa i u trendovima mode ili stila zivota.
Ako neko u odijelu sa kravatom, noseci aktovku u ruci, urednog vanjskog izgleda, kulturnog ponasanja..itd šeta gradskim parkom gazeci ruže i hodajuci nepropisno po mjestu koje nije predvidjeno sa nejasnim ciljem i svrhom, onda se moze reci da sa njim nesto nije u redu ! u prvu ruku mnogima privlaci paznju i biva objekt smijeha ili cudjenja. Na prvu ruku bi neko mogo reci ako nije pijan onda je potpuno lud.
S druge strane ako imamo nekog pankera ili havy metalca koji isto tako hoda po stazi sa zasadjenim ruzama, onda mnogi koji ga posmatraju mogu reci, kakv nepristojnost, prava stoka, drogirani kreten ili '' vidite ovog sto izigrava buntovnika i antsocijala ''. Za ovog drugog tesko ali moze, reci se da je lud.
Dakle zivotni stavovi, vrijednosni sistemi, filozofski stavovi, zivotna dob, kultura mjesta stanovanja, epoha u kojoj se zivi..itd. su jako vazni faktori z aodredjivanje sta je normalno a sta je bolesno u psihijatriskom smislu. Naravno postoje stvari koje jasno ukazuju na bolest, psiho-fizioloski poremecaji, ali kod pojedinih psihoza je jako tesko ustanoviti.
Ako imamo jednu mladu 17.godisnju osobu koja se crno oko ociju nasminkala, sa jasnim rokerskim imidjom, nece se za nju reci da je luda ili poremecena, prije ce se reci ''furka'' ili teen doba za bubicam au glavi. Ali ako neko od 50 godina to uradi, reci ce se bizaran, psihopata, umjetnik ili šizofrenik. A ako je to sminkanje udruzeno i sa bizarnim ponasanjem koje pada u oci obicnih ljudi, onda se lako moze reci ova osoba je totalno mentalno poremecena.
Ono sto je za jednu kulturu normalno moze za drugu biti bolesno i obratno.

Kada se vratimo na tvoja pitanja oko mog pretdodnog posta oko teme sch simplex, treba znati sta je shizofreno a sta neshizofreno. Postoje jasni dijagnosticki kriteriji kojih se pridrzavaju strucna lica u radu sa pacijentima, pa se tako nastoji izbjeci mogucne pogreske u dijagnostikovanju.
Medjutim ljudi od rodjenja u sebi imaju arhetipski izgradjenu percepciju ludila. Kad opaze neku osobu koja se ponasa neobicno bizarno sa jasnim ispadima od normalnog, kod mnogih se javlja strah ili neka odbojnost prema toj osobi. Obicni ljudi instinktivno uocavaju da je neko poremecen, ali psihijatrija i psihologija to finije opaza i finije dijagnosticira od obicnih ljudi.

Sch simplex, u ponasanju se uocava jedna licnost koja je oronula ili iskljucena iz realnosti, ali toliko da se to ne moze opisati kao normalna povucenost ili introvertnost neke osobe sklona sanjarenju i osamljivanju. Kod ovog poremecaja autisticko stanje ga izolira iz realnog svijeta, jednostavno ga ne interesuje realnost, ali itekako zna za nju. Kad mu je neki interes u pitanju moguce je da se pocne ponasati kao neko ko nije poremecen, pa onda opet uleti u svoj svijet. Na licu mu moze biti izrazen ukocen kao maska izraz, tesko se kad nasmije ili ako to ucini, krajnje je neadekvatno ili bizarno. Afektivna tupost na zbivanja u okolini ali i afektivna razdrazljivost kad je u pitanju njegova licna interesna sfera. Interesna sfera mu je obicno neka metafizicka aktivnost, ili fizika, matematika, filozofija ili neka kombinacija koju je sam stvorio. Moze biti zapusten vanjski izged, ne brije se, ne sijece nokte, ne pere odijecu , ali neki mogu biti i uredni, zavisi od nivoa regresije licnosti i kad se prvi put javila bolest. Moze se koristiti nekim neobicnim izrazima ili rijecima koje nemaju nikakvo znacenje, kititi se nekim neobicnim simbolima, bojama ili odjecom. Sutljivost ili govorljivost sa nepredvidljivim pojavama. Ponekad iz mnirnoce sklonost razdrazljivosti koja vodi u bijes ili moguci i napad na okolinu. Uglavnom cijeli njegov zivot je uskladjen sa njegovom idejom koju zivi i sve se oko nje vrti. Ako je prilicno ne upadljiv s vana, narod ga zove ''cudak'' i nekad ne vidi da je upitanju duboki poremecaj licnosti shizofrenog tipa. Vremenom se moze ovo stanje simpleksa mjenjati ili pojacavati u pravcu hebephrenog ili paranoidnog oblika, pa onda dijagnoza moze dobiti drugo ime. Simpleks shizofrenija nije procvjetala u pravu shizofreniju, kao da je to stanje ''na pola puta''.
Ako je ovo stanje nastalo naglo , moguce je vremenom povlacenje simptoma do potpunog lijecenja, Ako je ovo stanje nastajalo godinama postepeno ''sporosuljajuce'' prognoza za izljecenje je jako nepovoljna i tesko se i ljekovima moze sta uraditi. Ovakak ostaje cijeli zivot.

Havy metalci ne pate od sch simlex niti od bilo kakve druge psihoze, kako ono ti kazes, nego su normalne licnosti sa poremecenim drustvenim ideoloskim sistemom. Ali mogu imati drustveni ideoloski sistem normalan ali metl koristiti kao zabavu ili rekreaciju.Ali poneki metalci mogu vremenom da obole od neke psihoze a isto tako i nemoraju. Oni zive dekadentno i asocijalno, narocito ako imaju jos i antisocijalne aktivnosti, delikvencija, narkomanija, alkohol..itd. Ako se grupisu u sekte i znacajno ometajuce uticu na drustveni sistem , slijede im sankcije od organa gonjenja. Ako metal muziku i stil odijevanja shvataju i drze kao neki hobi, a pri tome nisu asocijalno okrenuti, mogu da rade, uce, sudjeluju u aktivnostima, drustveni su itd. onda je to normalno. Ali treba spomenuti da npr. od 100 metalaca koji imaju iste okvire furanja, slusaju istu vrstu metala, imaju slicno odjevnje, ne mora znaciti da su i iste licnosti. Neko je otvoren, ljubazan, neko zatoren, neljubazan. Neko manifestno agresivan i olos, a neko socijalan, obrazovan, pametan, radi kao doktor itd. Ovdje je relativna stvar sa pojedinacnoim licnostima. U metalu se mogu naci i fanatici koji preozbiljno shvataju taj pokret, kao svoju religiju, bend gledaju kao svetinju, a pijesme kao bozije dijelo, pa se s tim identifikuju do krajnje komicne slike gledajuci s vana. O tome zbog cega je neko u metal muzici pokretu, zavisi od hiljadu faktora i razloga , nisu svi tu zbog istih razloga. A niti je heavy metalac isto sto i pacijent shizofrenije simpleks.
Dali je sad jasno ?

interesantno