Tko? Kada? Gdje i kako je započeo hrvatsko-muslimanski sukob?

[Zagorakis]

Primječujete da nisam stavio i zašto!

Interesiram me,pošto nisam dovoljno upućen,tko je,kako,kada i gdje započeo hrvatsko-muslimanski sukob?

Jedno,naizgled prirodno,savezništvo između Hrvata,i u Titovo doba nastale nove nacije Muslimana Bošnjaka,protiv zajedničkog nam neprijatelja Srba,raspalo se u krvavom sukobu.

To nam je svima poznato.

To savezništvo održalo se na pojedinim dijelovima BiH bojišta,no uglavnom bitke su se vodile u centralnoj Bosni.
Nedavna povijest,koja ipak nije do kraja razjašnjena.

Postoje razne verzije,a mene pak zaista zanima kako je taj sukob započeo,i koga bi se trebalo smatrat odgovornim.

[nordea]

Ja sam u Hercegovini bila 92' i 93'.
Stvari su se pocele zaostravati kada je HOS raspusten odnosno Kraljevic ubijen. Time je pocela jacati HVO, koja do tad nije imala nekog uticaja. U HOS-u su bili i Bosnjaci i Hrvati i bila je ono parola "slobodna BiH, oslobadjati do Drine". Nakon njegovog ubistva, sve se promijenilo.
U hercegovini su Bosnjake pocele hapsiti, mislim negdje oko marta i to vecinom intelekutalce(mada nisu bili mnogi ni u vojsci), nesto jake Armije i nije bilo, ali su oficire uhapsili isto uskoro.
Situacija je bila sve gora, djecu su maltretirali, nekad i kidnapovali pa vracali nakon 3 dana ili nikako.
S tim da postoji razlika u gradovima. U Ljubuskom nije bilo problema puno, doduse tamo i jeste bilo malo Bosnjaka, u Capljini je bilo vise problema a tamo je bila stacionirana i vecina logora, stocani su najgore i prosli jer su vecinom zaglavili u Dretelju, capljinci su bili u Gabeli vecinom, a mostarci na Heliodromu. 1.jula je pocelo masovno hapsenje po Hercegovini, s tim da se ni prije nije moglo izaci iz BiH, ili veoma tesko, ako platis ili uz puku srecu.
Nakon toga su ostale zena i djeca, koliko cujem bilo je svasta, oni su odvedeni na kraju, a kuce i cak i zgrade popaljene. Nakon 1. jula svasta se desavalo po logorima, da bi CNN, Crveni krst te ostale TV- stanice pocele praviti pritisak sa slikama nalik na konc logore iz ww2. Onda su negdje u septembru poceli pustati logorase po malo...e onda je tek odjeknula bomba, kada su ljudi vidjeli na sta su ti ljudi izgledali. Nekima su bila ubijena dijeca. Stari most je negdje srusen krajem 1993. godine i to je za mene izgledalo kao da smo dotakli dno pakla.


Mislim da nema tacno datuma kad je poceo, ovo se sve dogadjalo polako i sracunato. Tacno se znalo ko ce biti odveden, kada, gdje, koje ce kuce prve biti zapaljene, i sve tako redom. Znam covjeka koji je zapalio moju kucu. Srela sam ga neki dan i nakacila kao kera!
Kaze: nisam ja!(u pocetku)
Ja mu kazem: vidjen si, sve se zna. sta si mislio, zapaliti a da te niko ne vidi.
Kaze on: ma ja samo htio da vidim ribe u bazenu.
Ja njemu: pa kako se zapali kuca bas tada.
On usuti. Glup je on u sustini sam od sebe,debil. Moja mu mama pokazivala matematiku, nikad nista nije zavrsio. Helem, rekao je da se tacno znalo koja ce kuca kada biti zapaljena i da je on samo izvrsavao naredjenja!

[dolma]

Mislim da je taj sukob poceo onog momenta kada je zvjerski ubijen Blaz Kraljevic. A ti kontaj zasto.

[dolma]

Ups, Nordea me preduhitrila.

[Zagorakis]

Kakve veze ima Blaž Kraljević u svemu ovome?

Gdje i kada se odigrala prva bitka između ABiH i HVO-a?

[Sting]

Paljevina thread koji bi trebao imati rezultat svadju izmedju BOSNJAKA i Hrvata. Tko profitira iz svega toga? CETNICI

[Blixa]

Koliko sam ja upoznat u Hercegovini se uopce nije nista desavalo dok nije pocelo u srednjoj Bosni!

Muslimani vole povuci tezu kako su sebicni Hercegovci sve to pokrenuli ne mareci za Hrvate u srednjoj Bosni,sto jednostavno nije istina.

Mozda je to njihov nacin skidanja sa sebe odgovornosti za S. Bosnu,hercegovci i HDZ su krivi sto je taj narod protjeran.

Ono sve sto Nordea opisuje se i desilo i normalno je da je za svaku osudu,samo bi nasi dragi bosnjaci trebali pomiriti se sa cinjenicom da su i oni znali prvi negdje napasti i prestati glumiti neku glupu "zrtvu" rata.

[Sting]

Blixa kaže:
Koliko sam ja upoznat u Hercegovini se uopce nije nista desavalo dok nije pocelo u srednjoj Bosni!

Muslimani vole povuci tezu kako su sebicni Hercegovci sve to pokrenuli ne mareci za Hrvate u srednjoj Bosni,sto jednostavno nije istina.

Mozda je to njihov nacin skidanja sa sebe odgovornosti za S. Bosnu,hercegovci i HDZ su krivi sto je taj narod protjeran.

Ono sve sto Nordea opisuje se i desilo i normalno je da je za svaku osudu,samo bi nasi dragi bosnjaci trebali pomiriti se sa cinjenicom da su i oni znali prvi negdje napasti i prestati glumiti neku glupu "zrtvu" rata.

Cekaj, a meni ne ide u glavu da su muslimani zapoceli sukob kad su se vec borili protiv ortodoxa? Mislim nije li to glupo zapoceti jos jedan sukob ovaj put protiv katolika dok istovremeno se boris na drugoj protiv ortodoxa i Srbije koji su bili u to vrijeme naoruzani do zuba? Ne, sve je pocelo u Karadjordjevu i zavrseno je u Grazu. Tudjman nije krio da zeli dijeliti Bosnu sto je cak i crtao Ashdownu na salveti i zrtvovao je katolike iz Bosne gdje god je stigao i gdje mu je trebalo i sta tu nije jasno?

[Sting]

Alkas kaže:
Sad je i Blix cetnik Prosiruje se krug

Jos ti taj nick nije baniran? Kakve veze Blixa ima sa onim sto sam ja napisao?

[Blixa]

Sting kaže:
Cekaj, a meni ne ide u glavu da su muslimani zapoceli sukob kad su se vec borili protiv ortodoxa? Mislim nije li to glupo zapoceti jos jedan sukob ovaj put protiv katolika dok istovremeno se boris na drugoj protiv ortodoxa i Srbije koji su bili u to vrijeme naoruzani do zuba? Ne, sve je pocelo u Karadjordjevu i zavrseno je u Grazu. Tudjman nije krio da zeli dijeliti Bosnu sto je cak i crtao Ashdownu na salveti i zrtvovao je katolike iz Bosne gdje god je stigao i gdje mu je trebalo i sta tu nije jasno?

Jeli tebi poznato da prije svakog stavljanja potpisa na one razne glupe planove je bilo pozeljno osvojiti koji kilometar vise prije potpisa.

Pa ti onda vidi zasto su muslimani navalili na hrvate u Bosni.

[Sting]

Blixa kaže:
Jeli tebi poznato da prije svakog stavljanja potpisa na one razne glupe planove je bilo pozeljno osvojiti koji kilometar vise prije potpisa.

Pa ti onda vidi zasto su muslimani navalili na hrvate u Bosni.

U pravu si i upravo je Tudjman radio po toj formuli. Kako je pisala Slobodna Dalmacija, 1993 na engleskom nosacu u Jadranu, Owen je nagovarao Tudjmana da napadne Armiju BiH kako bi Izetbegovic prihvatio njegov plan, i odmah nakon toga izbijaju sukobi Armije BiH vs. HV i HVO.

[Blixa]

Sting kaže:
U pravu si i upravo je Tudjman radio po toj formuli. Kako je pisala Slobodna Dalmacija, 1993 na engleskom nosacu u Jadranu, Owen je nagovarao Tudjmana da napadne Armiju BiH kako bi Izetbegovic prihvatio njegov plan, i odmah nakon toga izbijaju sukobi Armije BiH vs. HV i HVO.

Sad je Owen kriv za progon Hrvata iz Srednje Bosne!!??

Sve cemo naci samo da muslimani ne budu.

[Blixa]

Alkas oladi malo sa tim paljevinama!
Pretjerujes.

[Blixa]

Alkas kaže:
Pa ajde ti objasni. Je l' ima logike, da Hrvati iz srednje Bosne, iz nepovezanih enklava, napadnu pet puta brojnije Muslimane? I ako im nije bio cilj ubijanje Hrvata, kako to, da je 90 % Hrvata u BiH poginulo od strane Armije BH?

Je-nije...Sta se ti uzrujavas oko toga.

[Inkvizitor]

hahaha...sukob između Hrvata i muslimana počeo ubojstvom Blaža Kraljevića...hahaha. Ubojstvom jednog Hrvata deklariranog ustaše ( Kraljević) od strane drugog malo manjeg ustaše ( Tuta Neletilić) je uzrok ratu između Hrvata i muslimana. Pa to ne može ni imbecil izjavit.


Blaž Kraljević je vodio HOS u BIH. U njegovim postrojbama su doista bili i Hrvati muslimani. A svi su morali nositi slovo U. Jer Kraljević je bio pristaša strategije i obilježja bivše NDH. Mislio je iskoristit muslimane u borbi za hrvatsku stvar ne shvaćajući da više nije 1941-va i da su muslimani definirali svoje vlastite ciljeve. zato su muslimani iskoristili njega i HOS da se naoružaju a posle je većina tih Hosovaca koja je nosila U najžešće i najslađe klala baš ( vidi slučajnosti) Hrvate ( Zulfikar Ališpago Zuka)


a šta sve nećeš čut od Zulke i Bulke..


Blaž Kraljević je bio deklarirani ustaša koji je imao za cilj Hrvatsku do Drine a muslimanima je negirao pravo na samoodređenje i smatrao ih hrvatskim cvijećem kao i vrli nam Pavelić.


I sad mundžosi žale za njim...lijepo je to čut...

[Inkvizitor]

Zagorakis kaže:
Primječujete da nisam stavio i zašto!

Interesiram me,pošto nisam dovoljno upućen,tko je,kako,kada i gdje započeo hrvatsko-muslimanski sukob?

Jedno,naizgled prirodno,savezništvo između Hrvata,i u Titovo doba nastale nove nacije Muslimana Bošnjaka,protiv zajedničkog nam neprijatelja Srba,raspalo se u krvavom sukobu.

To nam je svima poznato.

To savezništvo održalo se na pojedinim dijelovima BiH bojišta,no uglavnom bitke su se vodile u centralnoj Bosni.
Nedavna povijest,koja ipak nije do kraja razjašnjena.

Postoje razne verzije,a mene pak zaista zanima kako je taj sukob započeo,i koga bi se trebalo smatrat odgovornim.

Zagorakis...sve je nekoliko puta rečeno i ovo je prežvakano. Uglavnom istina je takva da ponovim još jednom.


rat u BIh započinje strašnim udarom srpskih snaga po cijeloj BIH. Čisti se istočna Bosna, Bosanska krajina, na liniji dodira sa Hrvatima Srbi vode teške bitke. Na liniji dodira s muslimanima ide puno lakše. Narod nepripremljen i nenaoružan tu i tamo daje uzaludan otpor. Srbi na dijelu fronta i sa Hrvatima imaju uspjeha ( Kupres) a na drugom frontu puše ( Mostar) negdje se tuče s promjenjivom srećom (Posavina).

Muslimani skoro nigdje ne daju neki jači otpor. Puno je razloga za to a neke sam naveo. Jedan dio muslimana pristupa HVO-u i HOS-u koji je ekstremniji. Cijelu 92-gu vode se bitke sa Srbima. Pada Posavina, pada Jajce i Srbi zaokružuju svoj teritorij. Uzimaju 70% Bosne. Hrvati i muslimani su zgurani na 30% Bosne. Na tih 30% Bosne sliva se nevjerovatan broj muslimanskih izbjeglica iz Bos. krajine i istočne Bosne. Frustrirani, bijesni, željni krvi. Očajnički trebaju neku pobjedu da povrate čast. Srbi su im prejaki i imaju urođeni strah od njih. Dakle na Srbe ne smiju. Ko ostaje...Hrvati.


Srbi više ne napadaju..ostvarili su svoje ciljeve. Osim što bombardiraju gradove iznad kojih su se stacionirali čisto radi veselja i da bi muslimanima izbili iz glave svaku želju za ratom. Rade se razne mape podjele BIH. Niko ne vjeruje u opstanak BIH. Međunarodna zajednica prihvaća realnost na terenu i želi to provesti u djelo. Muslimani uviđaju da jedino ratom mogu proširiti svoj teritorij. Hrvata tako malo a drže dosta velik dio onih 30% Bosne. Okreću cijevi na Hrvate, otimaju zapovjednike, provociraju, opipavaju teren i hrvatsku reakciju. Nisu još toliko jaki da krenu u otvoreni rat. Par mjeseci čarke i stvaranje napetosti. U istočnom Mostaru se grade grudobrani prema zapadnom Mostaru hrvatskim vojnicima koji idu u još zajedničke linije na Podveležju najopasniji je prolazak kroz istočni Mostar. Naposlijetku sedmorica vojnih policajaca vraćajući se s linija u Podveležju bivaju ubijeni u istočnom Mostaru. Izvađeni iz kombija u ustrijeljeni bez razloga. čarke u cijeloj srednjoj Bosni prerastaju u otvoreni sukob. Nije to počelo kao što ti tražiš nekim velikim sukobom nekom velikom bitkom. Prvo ubijanje par ljudi, onda paljenje zaselaka pa onda cijelih sela. Hrvati u hercegovini odgovaraju zatvaranjem dijela muslimana u tzv. logore. To je beznačajan broj muslimana iz Čapljine i Stoca..svi su mogli stat u par autobusa a u logorima nije bilo masovnih ubijanja. Ubijeno je dvoje-troje ljudi. U ostalom dijelu zapadne hercegovine ionako nije bilo muslimana. Počinju muslimanski masakri nad Hrvatima u srednjoj Bosni i sjevernoj hercegovini. Maljine kod Travnika, Miletići kod Travnika, Dusina kod Konjica, muslimani nakon toga čiste od Hrvata Kakanj, ..posle kratke borbe pada i Travnik, borbe se vode oko Viteza i Busovače i Novog Travnika. Hrvati pokušavaju proboj preko prozora i Bokševice ali ne uspijevaju..stižu tek pred Jablanicu. Hrvati gube Konjic i okolinu osim par sela. Počinju masakri nad Hrvatima u sjevernoj hercegovini Doljani, Uzdol, Grabovica. Pada i Bugojno i Vareš. Muslimani su u ofanzivi. HVO-u pada moral. Muslimani kreću u završni udarac..pohod na neretvu i jug sve do Metkovića. Probijaju HVO-u linije i stižu na 8 km do širokog brijega. Tu se na Vrdima odigrala jedna od najvećih bitaka između HVO-a i ABIH. ABIH doživljava poraz i vraćaju se sarajevske jedninice i bijesno pale hrvatska sela uz Neretvu.

Muslimani ipak vide da je hercegovina malo veći zalogaj..okreću se ponovno srednjoj Bosni gdje je ostalo par hrvatskih enklava u okruženju...oko Božića kreće opća ofanziva na Vitez i Busovaču. masakri u Križančevom selu i Buhinim Kućama. Linija Fronta se mijenja svaki dan. hVO odolijeva uz vlastite velike gubitke ali i ABIH krvari bez uspjeha. HVO pokušava proboj preko Gornjeg Vakufa da se spoji s okruženim enklavama. Tu prvi put u toku hrv-muslimanskog rata dolazi par postrojbi iz Hrvatske ( to je ona famozna agresija).Vode se teške bitke ali HVO ne probija koridor. Poginulih na obje strane vrlo veliki broj.


Dolazi 94-ta i potpisuje se washingtonski sporazum i prestaju neprijateljstva.


Rezime: Hrvati protjerani iz Vareša, Kaknja, Travnika, Zenice, Bugojna, Konjica, Jablanice...muslimani iz Stoca Čapljine i Prozora.


Novi Travnik ostao podijeljen kao i Mostar i Gornji vakuf.

Muslimani protjerali pet puta više Hrvata nego obrnuto. Popaljeno deset puta više hrvatskih sela nego muslimanskih. Pobijeno neusporedivo više hrvatskih civila nego muslimanskih. Hrvati izgubili teritorij..ABIH dobila rat ako ćemo gledati prosto ko je oteo od koga koliko teritorija ali nije ispunila osnovni cilj. Nije uspjela očistitit Srednju Bosnu potpuno od Hrvata što je bio glavni strateški cilj ABIH u HRV-muslimanskom ratu. Dakle Pirova pobjeda.


To je to...činječno dokazivo, u kratkim crtama za sve postoje dokumenti i dokazi, nijedan masakr nije izmišljen, sve se može provjeriti.

[banirani bebac]

[banirani bebac]

A sad malo istine.
STATEMENT OF THE CASE


The events alleged in this indictment occurred as part of the dissolution of the former Yugoslavia. The Republic of Croatia declared its independence on 25 June 1991. By September 1991, the Republic of Croatia was at war with nationalist Serb forces attempting to incorporate parts of Croatia into a "Greater Serbia." A United Nations peace agreement ended the war in Croatia in January 1992, after Serb forces had taken control of about one-fourth to one-third of the Republic of Croatia's territory. The European Community recognised the Republic of Croatia as an independent State on 15 January 1992 and the United Nations admitted Croatia as a member-State on 22 May 1992.


The Republic of Bosnia and Herzegovina ("Bosnia and Herzegovina") was recognised by the European Community as an independent State on 6 April 1992, and admitted as a member-State of the United Nations on 22 May 1992. By the spring of 1992, Bosnian Serb forces had already begun an armed campaign to dismember the fledgling country and expel Muslims and Croats from territory claimed as Greater Serbia.


The ruling party in the Republic of Croatia, the Croatian Democratic Union (the "HDZ"), organised and controlled the branch of the party in Bosnia and Herzegovina, the HDZ-BiH. By the latter part of 1991, the more extreme nationalist elements of the HDZ-BiH, under the leadership of Mate Boban, Dario Kordic and others, with the support of Franjo Tudjman and Gojko Susak, had taken effective control of the party.


On 18 November 1991, the more extreme nationalist elements of the HDZ-BiH, led by Mate Boban and Dario Kordic, proclaimed the existence of the Croatian Community of Herceg-Bosna, as a separate "political, cultural, economic and territorial whole," on the territory of Bosnia and Herzegovina. On 28 August 1993, the Croatian Community of Herceg-Bosna declared itself the Croatian Republic of Herceg-Bosna. (As stated earlier, this entity, whether as the "Community" or "Republic," is referenced hereafter as "Herceg-Bosna.") Neither the Republic of Bosnia and Herzegovina nor the international community ever recognised Herceg-Bosna as a State. The Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina declared Herceg-Bosna illegal, first on or about 14 September 1992 and again on 20 January 1994.


According to Article 2 of the 18 November 1991 Decision on the Establishment of the Croatian Community of Herceg-Bosna, Herceg-Bosna consisted of the following municipalities in the territory of Bosnia and Herzegovina: Jajce, Kresevo, Busovaca, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Kakanj, Vares, Kotor Varos, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posusje, Mostar, Siroki Brijeg, Grude, Ljubuski, Citluk, Capljina, Neum, Stolac and parts of Skender Vakuf (Dobretici) and Trebinje (Ravno). By virtue of Article 4 of the same Decision, the municipality of Zepce was added to Herceg-Bosna in about October 1992.


In the course of and as part of the joint criminal enterprise, the leaders and other members of the enterprise, including Franjo Tudjman, Mate Boban and JADRANKO PRLIC, pursued a two-track policy toward the Republic of Bosnia and Herzegovina and its territory. On the one hand, the leaders and various members of the joint criminal enterprise often claimed publicly to support the Government of Bosnia and Herzegovina (sometimes hereafter "BiH Government") and an independent and sovereign Bosnia and Herzegovina. On the other hand, and less publicly but more substantially, the leaders and other members of the enterprise pursued their objective of a Greater Croatia, along the lines of the Croatian Banovina. In a similar fashion, while Franjo Tudjman and other Croatian officials sometimes made efforts to distance themselves, at least publicly, from the Herceg-Bosna/HVO authorities, they generally worked closely together behind-the-scenes and in their dealings with the international community and media.


During a meeting in Zagreb on 27 December 1991, Franjo Tudjman summarised the joint criminal enterprise's objective, saying: "SICt is time that we take the opportunity to gather the Croatian people inside the widest possible borders." In a meeting on 17 September 1992, Franjo Tudjman told other leaders of the joint criminal enterprise, including Gojko Susak, Mate Boban and JADRANKO PRLIC, after first discussing the Croatian Banovina, that it was in the "vital interest" of the Croatian state "that we secure our position, in the national and territorial sense, in Bosnia and Herzegovina."

[banirani bebac]

By a decision dated 8 April 1992, leaders and members of the joint criminal enterprise, including Mate Boban, established the Croatian Defence Council (the "HVO"), as Herceg-Bosna's "supreme defence body," "to defend the sovereignty of the territories of the Croatian Community of Herceg-Bosna." On 15 May 1992, the HVO was likewise declared Herceg-Bosna's "supreme executive and administrative body," combining political, governmental and military powers. While the self-proclaimed political entity and its territory were referred to as "Herceg-Bosna," the government and armed forces of Herceg-Bosna were called the "Croatian Defence Council" or "HVO." The governmental and political leadership and administrative authorities of Herceg-Bosna and the HVO (the "Herceg-Bosna/HVO leadership" or "Herceg-Bosna/HVO authorities") were in charge of, and worked closely with the Herceg-Bosna/HVO armed forces, special units, military and civilian police, security and intelligence services, paramilitaries, local defence forces and other persons acting under the supervision of or in co-ordination or association with such armed forces, police and other elements ("Herceg-Bosna/HVO forces"). While not every member of the HVO or the HDZ-BiH was part of the joint criminal enterprise, Herceg-Bosna, the HVO and the HDZ-BiH were essential structures and instruments of the joint criminal enterprise.


Following Herceg-Bosna's establishment in November 1991, and especially from May 1992 forward, the Herceg-Bosna/HVO leadership (including the accused and other leaders and members of the joint criminal enterprise) engaged in continuing and co-ordinated efforts to dominate and "Croatise" the municipalities which they claimed were part of Herceg-Bosna, with increasing persecution and discrimination directed against the Bosnian Muslim population. The HVO took control of many municipal governments and services, removing or marginalising local Bosnian Muslim leaders. Herceg-Bosna/HVO authorities and forces took control of the media and imposed Croatian ideas and propaganda. Croatian symbols and currency were introduced, and Croatian curricula and the "Croatian language" were introduced in schools. Many Bosnian Muslims were removed from positions in government and private business; humanitarian aid was managed and distributed to the Muslims' disadvantage; and Muslims in general were increasingly harassed.


In the spring and early summer of 1992, the Herceg-Bosna/HVO authorities and forces, while asserting their control and engaging in the actions described above, carried out military operations with armed forces of the Government of Bosnia and Herzegovina in response to JNA and Bosnian Serb military actions in Herzegovina and elsewhere. In connection with or following the Serb forces leaving Mostar, the Herceg-Bosna/HVO-led forces destroyed the city's Serbian Orthodox Church and nearby Serb houses. Many Serbs left Mostar during this time, while others were held in poor conditions in HVO-run detention camps.


Despite some co-operation in the spring and summer of 1992, tensions between the Herceg-Bosna/HVO structures and Bosnian Muslims continued and increased over time. Significant violence broke out between the Herceg-Bosna/HVO forces and Bosnian Muslims on 19 October 1992 in Novi Travnik, the site of an important munitions factory, and in the course of several days thereafter, Herceg-Bosna/HVO forces cleansed most of the Muslims from the town of Prozor and several surrounding villages.


In January 1993, United Nations and European Community peace negotiators met in Geneva with Croat, Serb and Muslim representatives and discussed a proposed peace agreement, known as the Vance-Owen Peace Plan, which would maintain a single, unified Bosnia and Herzegovina with a central government and ten numbered provinces. While neither the Serbs nor Muslims had agreed to the Vance-Owen proposals by mid-January 1993, Franjo Tudjman, Gojko Susak and the Herceg-Bosna/HVO leadership (including the accused) found the plan, as they envisioned and interpreted it, much to their favour -- essentially giving them the Croatian Banovina and even additional territory, covered by the proposed Vance-Owen provinces 3, 8 and 10, despite the fact that many of the areas included in these provinces had majority or at least equal Muslim populations and were controlled or occupied by the Army of Bosnia and Herzegovina.


At a meeting in Zagreb on 15 January 1993, Franjo Tudjman, Gojko Susak and Mate Boban failed to convince Bosnia and Herzegovina's President, Alija Izetbegovic, to accept their views and immediately set out to implement their plans without the agreement of the BiH Government or the international peace negotiators. On the same day, the HVO President, JADRANKO PRLIC, signed a Decision that "SaCll units of the Army of Bosnia and Herzegovina which at this moment are stationed in provinces 3, 8 and 10, which have been declared Croatian provinces in the Geneva accords, shall be subordinated to the Command of the Main Staff of the HVO Armed Forces. . . . The deadline for implementing this Decision is hereby set at five (5) days, starting from today, 15 January 1993."


Despite the fact that neither the President of Bosnia and Herzegovina nor the international peace negotiators had agreed to the unilateral implementation of their views of the Vance-Owen proposals, Herceg-Bosna/HVO authorities and forces, with the passage of the 15 January 1993 deadline and around that time, took military and violent actions to enforce the ultimatum, attacking and pressing the Muslims at a number of locations, including at Novi Travnik, Gornji Vakuf and Busovaca. Following international protests, a cease-fire was put in place after some days.


While tensions remained high and there were local skirmishes, major conflict was avoided until the end of March 1993, when President Izetbegovic, following further negotiations, provisionally accepted the Vance-Owen plan (which the Serbs never accepted), with certain military aspects of the plan still to be resolved. As in January 1993, knowing that the Government of Bosnia and Herzegovina had not agreed on the remaining issues and that the Bosnian Serbs had not accepted the plan, the Herceg-Bosna/HVO leadership (including the accused) once again set a deadline, stating that all units of the Army of Bosnia and Herzegovina in provinces 3, 8 and 10, by 15 April 1993, either subordinate themselves to the HVO or leave the areas covered by the proposed provinces.


When the 15 April deadline passed without the BiH Government acceding to their position, Herceg-Bosna/HVO forces set about a broad campaign of persecutions, military actions, arrests and expulsions to enforce their demands, with more than thirty attacks on Muslim towns and villages on 16-18 April 1993, including the attacks and atrocities in Ahmici on 16 April, in Sovici and Doljani on 17 April, and in Parcani, Lizoperci and Toscanica on 17-19 April.

[banirani bebac]

Ukratko, gore je kratak opis dogadjanja sve do razbuktavanja bosnjacko-hrvatskog rata. Buduci da se radi o iznosenju dogadjanja, kratak prijevod je nemoguc. Ipak molim moderatore da ovo gore ne brisu, a ako nekom od diskutanata zatreba prijevod necega, ja cu ga naknadno dostaviti.