Gordonov garnizon na Nilu

[Peća]

Otkada je 1869 godine dovršena gradnja Sueza,to je za velesile postala crvena točka na kugli zemljaskoj.

1879 godine u Egiptu izbija pobuna domicilnih časnika u
sultanovoj vojsci,a slijedećih godina će postati još ozbiljnija.Pobuna je izbila sa namjerom otpora stranim izrabljivačima,zavojevačima,i svim imperijalnim silama koji crpe sva financijska,politička,gospodarska i vojna sredstva u zemlji u kojoj se nalaze.


Egipat je uskoro postao ovisan o bankarskim i financijskim odlukama Londona,Pariza i Berlina.Vladar Egipta,kako su to napisali europski zakonodavci,bio je tzv.»suveren»,samo simbolični šef države.Iz konzulata europskih zemalja u egipatsku vladu bivaju postavljeni savjetnici,koji su bili izravno odgovorni svojim vladama.Sultan u Konstantinopolu,koji je još uvije vladar,mučno gleda svoju sramotu.

1875 godine kada se dogodio financijski slom Turske,bilo je pitanje vremena i kada će se to zbiti i Egiptu..i bilo je 4 godine poslije.
To upravo se događalo u Egiptu,i na taj je način okupator osiguravao sebi položaj u zemlji,držeći aktivnu vojnu službu u cilju održavanja klimavog sultanata.

1878 godine,kada je vladar Egipta,khedeiv Ismael koji je bio ujedno i predstavnik turske elite u zemlji prihvatio položaj,odnosno titulu»ustavnog monarha» postavljenu po nalogu vanjskih sila on je nadalje morao sporazumno surađivati sa vanjskim silama koje su upravljale Egiptom uz pritiske,vojne angažmane i političke utjecaje.Ismael je bio puka figura u rukama Europljana koji započinju rušiti osnove polufeudalne dinastije i otvaraju prostor za provođenje programa reformacije i modernizacije društva.
Englezi aktivno sudjeluju u egipatskoj vladi,i zamjeraju se Francuzima,koji se simbolično postavljaju ispred turske elite koja gubi svaki važan položaj,odriješito siječe sve sultanoive veze sa ovim ozemljem i pogled okreće ka Tunisu koji će uskoro biti u njezinim rukama.
Početkom rujna 1881 godine Arabi-paša,egipatski krajnji nacionalist otpočeo je pobunu protiv»saveznika»i odveo Egipat time u položaj «buntovnog razbojnika»koji traži svoja prava u krivo vrijeme.U vrijeme nemira,napadnuti su europski državljani i konzulati,trgovačka i druga predstavništva iz Europe te su svi Europljani u Egiptu gurnuti pred zid,sve dok nije dobiven odgovor iz europskih prijestolnica.
Egipćani su bili kivni i na svoje bivše vladare iz otomanske sredine,na same Turke i na Čerkeze,koji su svi bili na bolje plaćenim mjestima u vojsci,državnoj službi i rukovodstvu zemlje
Iskrcane britanske snage kod Tel el-Kebira uništavaju ustanike.
Turci,koji odlaskom Napoleona ponovo počinju dolaziti na Nil i u Sudan koji je i dijelom zauzet do 1820 godine.Turci ubiru poreze i tamo gdje se nema što uzeti.Njihova surovost i žestina krvnika,povezana je sa cijelom strukturom vlasti kroz nesposobne činovnike,korumpirane vojnike i pohlepne polufeudalce,koji se bave robljem i sami su robovlasnici.Turci su često slali snage u Sudan kako bi ubrali porez.I nikad nisu uspjeli dokraja izvesti stvar na čistac.
1881 godine Arabi-paša vodi pobunu protiv suverena Ismaela
1882 godine Arabi-paša,vođa pobune,tj.puča postaje ministar obrane?!
UK i Francuska su poslali notu Khedivu u siječnju 1882 godine da uspostavi red u zemlji pod prijetnjom intervencije
10-12 lipnja 1882 godine dogodili su se neredi u Aleksandriji u kojima je ubijeno 50 Europljana
11.srpnja 1882 god.britanska je flota bombardirala utvrdu u Aleksandriji.Ubrzo je iskrcan i britanski Ekspedicijski korpus gen.Wolseleya
13-15.rujna 1882 godine gen.Wolseley porazio je Arabi-pašu.
Time je restaurirana prijašnja vlast te je utjecaj i prevlast ponovo bio u rukama vanjskih sila,koje time postaju apsolutni gospodar Egipta.Time Vlada u Kairu nosi predznak»britanska kolonijalna uprava»,iako to službeno neće biti narednih 20 godina.
Proglašen je protektorat što je bilo dovoljno Londonu i Parizu da umire svoje strepnje u ovom dijelu svijeta gdje je postojao strateški važan Sueski kanal u izuzetno važnom Sredozemlju,koje je bilo povezano sa Azijom.Wolseley koji je zapovijedao britanskim snagama na Suezu držao je da sa Cipra može nadzirati»kanal»,no on je to rekao u prilici o pitanju rata u Sudanu.

[Michael Collins]

Zanimljiva tema,iako po naslovu bih pomislio da se radi i o Sudanu,gdje je Gordon i poginuo.
Privremeni poraz Engleza u Sudanu je jako odhjeknuo i još uvijek se osijeća.

Što se tiče samog Egipta, jako je zanimljivo kako su Britanci zapravo lako preuzeli tu zemlju, zemlju sa ipak nekakvom vojskom,srednjim slojem i sl., što ipak nije isto kao ići puškama ubijati domoroce s kopljima

[Peća]

Michael Collins kaže:

Zanimljiva tema,iako po naslovu bih pomislio da se radi i o Sudanu,gdje je Gordon i poginuo.
Privremeni poraz Engleza u Sudanu je jako odhjeknuo i još uvijek se osijeća.

Sve dobro kažeš g.Collins,samo što još nisam došao do tog dijela.
Upravo se radi ovdje o krimskom veteranu i krvniku sa Taipeia,unajmljenom časniku u Anglo-Sudanu,pukovniku i kasnijem generalnom guverneru Sudana,C.Georgeu Gordonu.

[Peća]

Dok su Europljani uspostavljali svoju ograničenu vlast u Egiptu,i sve to unutar zidina Kaira i Aleksandrije,upravo izvan tih zidina širio se glas o vođi antieuropskog ustanka,koji je tvrdio da je prorok i koji je pozvao sve pravednike da mu se priključe u sa vjerom u ratu protiv Europljana.
Glavni zapovijednik britanskih snaga u Anglo-Egiptu,gen.Hicks,sada službeno nazivan i Hicks-paša pošto je bio vezan za angloegipatsku vlast preko suverena Ismaela,postavio je divizije kod El Obeida u Kordofanu.
5.studenog 1882 godine vođa zvan prorok imenom Muhammad Ahmad-Mahdi uspijeva sa ukupnim ljudstvom na svojoj strani,poraziti angloegipatske snage i time srušiti vlast khediva u Egiptu.Pokolj je bio strašan,te je i Hicks-paša izgubio život.
Nakon te bitke slijedi razdoblje u kojem je Sudan postao najopasnije područje na svijetu,točnije na kontinentu.Mahdijevi sljedbenici-ustanici,organizirani poput mreže tajnih ćelija napadali su garnizone,utvrde,postaje,naselja i gradove,luke i ispostave,pruge i prometnice,bilo koje prometno čvorište ili strance koji bi se našli u rubnim dijelovima»mahdijeve zemlje»sa koje su fanatično prijetili svakome tko se usudi udariti na pravovjernike.
Počinje vrijeme rata,polumjeseca,krajnjih granica civilizacije..Tamo gdje prestaje»europska ruka»počinje divljaštvo zvano fanatična vjera i oni koji je slijede-pravovjernici.Prorok Mahdi vodi «sveti rat protiv stranaca»kako bi ih istjerao iz zemlje.Okrutan i bezobziran rat prostire se pustinjom i okružuje gradove,koji su tek prihvatili obrise europeizma,i sada sami strijepe nad svojom nesretnom sudbinom.
U isto vrijeme dok je Arabi-paša dizao nacionalističke tenzije u Egiptu,samoproglašeni prorok Mahdi je spremno uvodio islamske zakone u zemlju iz koje je istjerao sve strance i one lojalne angloegipatskim vlastima,dok je Kairo bio zauzet važnijim poslovima,unatoč bliskoj opasnosti.
Pustinje i oaze postala su utočišta mahdijevih pristalica,ratnika sa kremenjačama i noževima,kojih je svakim danom bilo sve više i koji su bili puni gnjeva i mržnje u želji za osvetom nad korumpiranom i pokvarenom vlasti u Kairu,koja se odnosila prema njima kao prema»neljudima»te su se oni vidjeli u grubostima lažnih gospodara,kao i prijašnjih okrutnih turskih vlasti,koji su ponižavali starosjedilačko stanovništvo na uštrb angloegipatskih kolonista i trgovaca među kojima je bilo podosta Židova,Grka i Kopta.
Egipat nije bio dovoljno jak oduprijeti se sam»mahdijevcima»,te
u studenom 1883 godine Mahdi je zavladao cijelim Sudanom.
Vlada u Kairu je zapovijedila hitnu evakuaciju preostalih angloegipatskih posada i garnizona(od kojih su neki i ostali),zajedno sa državnim činovnicima i njihovim obiteljima dok nije kasno.Europljanima se nije preporučivalo odlaziti u Sudan jer je to postala opasna i negostoljubiva zemlja.
Preostali garnizoni namijenjeni za antimahdijevu borbu,bili su podređeni zapovijedništvu upravo pridošlog Engleza,koji se odlučio oduprijeti fanatičnim islamistima i osloboditi Sudan,pukovniku Charlesu Georgeu Gordonu..
C.George Gordon je dobro proučio zemlju u koju je došao preuzeti obranu od nasrtaja antieuropeizma.Tada je u Egiptu i cijeloj sjevernoj Africi nacionalizam,a potom i islamski preporod pozivao na istjerivanje stranaca kao»nevjernika».
Europljani su bili zatečeni pojavom vahabitskog pokreta,i nisu bili svijesni da bi vjerski poticaj protiv njih mogao omesti planove sklopljene sa sultanom i vladarom Egipta.A kad kažemo da je Mahdi iza sebe ostavio 13 godina živu islamsku zemlju,onda je to prilično ozbiljna stvar..No Sueski kanal i njegovo značenje nisu imali alternativu pa se uhvatilo u koštac sa problemom.
Valja reći da je 20 tisuća Sudanaca pretežno Arapa,ubijeno u vrijeme pokoravanja AngloSudana,u nastojanju uništenja mahdijeve zemlje.Britanske su snage nekoliko puta potisnute iz Sudana od strane samog Mahdija,a kasnije i njegovog nasljednika-Abdallaha,uključujući ovdje i uništenje kartumskog garnizona,grada-utvrde u pustinji,čijom je obranom zapovijedao legendarni puk.C.George Gordon,do posljednje kapi krvi.
Sudan koji je tek 1898 godine bio vraćen pod puni suverenitet Krune,bio je važan Britancima iz nekoliko razloga;
-povezivao je britanske kolonije i teritorije od Sredozemlja do Indisjkog oceana
-nadzor nad Crvenim morem(protuteža Suezu i Adenskom zaljevu)i oslonac na Arapskom poluotoku u odnosu na Francusku Istočnu Afriku,Eritreju,Libiju i Jemen
-iskorištavanje prirodnih resursa i osposobljavanje glavne sudanske luke,Port Sudana za razvitak unutrašnjosti

[Peća]

Britanski ciljevi u Sudanu bili su;
-ojačati garnizone u Khartoumu,Omdurmanu i Port Sudanu
-izgradnja željeznice do Nairobija i Mombase
-eliminacija i preseljenje muslimanskog stanovništva u pustinjske dijelove(npr.Darfur)te europeizacija i kristijanizacija pogodnog stanovništva.
Ukupno ljudstvo Ekspedicijskog korpusa za Sudan trebao je biti popunjen od strane britanskih državljana,dok je predviđeni postotak 30%bio određen za kolonijalne egipatske jedinice.

Nubar-paša,dužnosnik u egipatskoj vladi suverena Ismaela,susreo je jednom prilikom puk.Gordona u Constantinopolu(Istanbul)i ponudio mu da dođe u Egipat.
1873 godine khediv Ismael izabire C.Georgea Gordona,veterana krimskog rata i ugušitelja pobune Kineza u Taipeiju,da proširi egipatske posjede do Velikih jezera,obustavi trgovinu robljem,civilizira zemlju,uspostavi liniju trgovačkih i putničkih brodova na Nilu,prekine bezakonje i zavlada pustinjom.

1876 godine Gordon je dosegnuo krajnji jug.
Gondokoro je glavni grad provincije Equatoria,gdje se nalazi područje Bahr al-Ghazal,poznato kao «necivilizirani»teritorij.Tamo su arapski trgovci robljem nabavljali i lovili crnce na obalama ili zabačenim unutrašnjostima.Arapi,trgovci robljem dolazili su do tih područja,od kojih nekoliko milja stoji Juba,najjužniji sudanski grad,i vodili robove u pustinje Darfura i Kordofana,a potom preko Crvenog mora na arapski poluotok.Gordon se namučio sa svojim ljudima,od kojih je bilo dosta njih iz egipatske službe i pod službom oružja.Od njih nije mogao dobiti pomoćida bi uspio u naumu da očisti prljave stvari koje su stanovale u tim zemljama..
Te godine gotovo odustaje zbog lošeg provođenja plana,dolazi razočaran u Kairo.Ondje mu obećavaju da će dobiti svježe ljudstvo,spremno i lojalno te će dobiti sredstva da nastavi sa ekspedicijama na krajnjem jugu zemlje.Unaprijeđen je u generalnog guvernera Sudana.Osviješten,vraća se nazad s dojmovima.Shvatio je tko upravlja Egiptom;»bankari-kamate-nadzornici kamata-strani savjetnici»i sve to u očitom planu jakih sila po sistemu»zemlja ide u bankrot,bespomoćna dobiva pomoć od stranih vlada da «smire nerede».

1878 godine Nubar-paša koji je bio ministar u egipatskoj vladi zalagao se za jačanje suradnje sa gen.guv.Gordonom i njegovim planom razvoja Sudana,kako bi sačuvao dio legalnosti Egipta.
1879 godine 70% egipatske trgovine držali su ministri i savjetnici unutar britanske vlade.
No uskoro će svote zarađene od Sueza i od zateznih kamata egipatskoj vladi biti manje važne.Uskoro će doći dan kada će do tada nepoznati grad u pustinji Sudana,Khartoum,utemeljen 1830 godine na razmeđi Bijelog i Plavog Nila biti daleko važniji,i svi će znati za njega.
anu bili su slijedeći;

[Peća]

OPSADA KHARTOUMA
26.rujan 1884-26.siječanj 1885


Guverner C.George Gordon je često sa krova svoje rezidencije u utvrđenom Khartoumu,koji je imao oko 34 tisuće stanovnika,promatrao mahdijeve ljude na konjima kako izvode male napade,tek toliko da uznemiruju obranu grada-garnizona i stanovništvo koje je pobijeglo iz svih dijelova Sudana i sklonilo se ovdje.Očekivao se dan kada će se pojaviti Mahdi osobno i dan kada će krenuti svim silama na grad..
Gordon je sabrano gledao teleskopom ka horizontu,očajnički tra
eći znak koji će ih izbaviti iz okruženja,dim iz parobroda,oblak prašine sa pustinje isl.
Parobrodi su dovozili namirnice iz Sennara,grada na Bijelom Nilu u kojem se još nalazila posada egipatskog potkralja(khediva)Ismaila.Put nije prošao bez puškaranja na plovila,koji su bili izloženi otvorenoj vatri mahdijevaca,koji su se utaborili uzduž riječne obale,čekjući veće snage.Pomoć o kojoj je Gordon sanjao trebala je doći sa sjevera,zauzeti Berber,zatim dostići do Meteme i potom razbiti Mahdijeve snage kod Halfaye.

18.siječnja 1884 godine Gordon se iz Londona uputio nazad u Khartoum.Na konzultacijama koje je vodio sa premijerom Gladstoneom i Glavnim stožerom,nije postignuo puno,zato što je vlada Njezinog Veličanstva kraljive Viktorije,imala krivu sliku o pravom stanju u zemlji i nije bila dovoljno jedinstvena da angažira svoje snage u riješenje problema u Egiptu,točnije u Anglo-Sudanu.Oklijevanje da se riješe Mahdija i da se potrude izbaviti Sudan od neizbježne katastrofe.
General Wolseley,gordonov prijatelj iz ratova koje su vodili u svakom kutu Britanske Imperije,dao mu je novac za put.
Britanska vlada nije imala dovoljno povijerenja u iskrenog Gordona.
18.veljače 1884 godine guverner Gordon bio je u «svom»gradu-Khartoumu..
Tri tjedna kasnije,prije bilo kakve mogućnosti da se evakuira grad ili da se započne sa etapama evakuacije,dakle u razdoblju
12.ožujka 1884 god.,otpočela je opsada Khartouma.
4 tisuće derviša ugrozilo je Halfayu,presjeklo sve telegrafske linije i izoliralo Sudan.Veza sa ostatkom svijeta bilo gledanje u pustinju.Odsječen od svake pomoći,odsječen od Kaira,Metemne i Berbera gen.Gordon je bio u neizglednom položaju,te je sve informacije primao preko»pustinjskih glasnika»,kurira,putnika i izbjeglica.Vijesti često nisu bile točne,a ukupno gledajući ni informacije su uvelike kasnile.Grad je ostao posve sam..

U Kairu,kasno u siječnju 1884 godine,povijerenik britanske vlade g.Baring,i potkraljev savjetnik da je gen.Gordonu službene instrukcije o evakuaciji egipatskih službenika i namješetenika i njihovih obitelji te posljednjih posada u dijelovima Sudana gdje je vrebao Mahdi.
Generalni guverner Sudana gen.C.George Gordon,na samom povratku u Sudan iz Engleske doveo je jedno jedino pojačanje Khartoumu,potpukovnika J.D.Stewarta.
Povijerenik g.Baring nije dozvolio nikakve dodatne snage za Sudan,niti je to u početku Gordon zahtijevao,ali opet začuđuje zašto je izvršena evakuacija prijevremena.
Uplašeno stanovništvo u Khartoumu i diljem Sudana cijenilo je gen.Gordona jer je druagčije postupio od standardne»turske»vlasti koja je sve radila po izričitim instrukcijama iz rezidnecije potkralja Ismaila.Gordon nije htio i nje mogao napustiti Sudan i svoje ljude tamo,sve dok ne nađe prikladnu zamjenu i uvede samoupravu za Sudan,kako bi se slijedeća vlast mogla oduprijeti Mahdiju i sličnima.
Gordon je pokušavao stvari dovesti u red,iako je dobro znao da stvari drugačije izgledaju u Kairu.Mahdijevi ljudi bili su posvuda i većina naroda,plemena je čekala «proroka da ih oslobodi nevjernika».

[Peća]

U izabiranju svog nasljednika,Gordon je odabrao bivšeg trgovca robljem iz Bahr el-Ghazala,sa juga Sudana,Zebar-pašu.On je umirovljeno živio u Khartoumu kao i ostali,veliki i manje veliki bogatiji ljudi,koji su posjedovali zemlju,razne gradske manufakture i među njima bivših robovlasnika i trgovaca robljem je bilo dovoljno bogatih.On je bio osuđen na smrt zbog trgovine robljem,ali Kairo je bio spor u konačnoj odluci.Kako ga je Gordon odabrao za nasljednika,g.Baring je kasnije shvatio da on najbolje poznaje ljude,prilike u zemlji i nije bio sklon Mahdiju te bi bio prilično isplativ za egipatsku vladu.Njegovog sina,Sulemaina ubio je Italijan,Rommulo Gessi,koje je bio u službi gen.Gordona.Sulemain je ubijen 1879 godine zbog pokušaja dizanja pobune protiv gen.Gordona,povevši sa sobom trgovce roblja iz Sudda.Za Gordona,aktivnog protivnika ropstva,odabir zloglasnog Zabar-paše,bio je dovoljno provokativan,i vlada nikada ne bi prihvatila njegovo imenovanje.Gordon neće dobiti taj odgovor jer nije postojala veza sa Kairom ili sa bilo kojim drugim mjestom.Plemena između Berbera i Khartouma su bila u stanju pobune i čitavi teritorij je postao zona kritične situacije.Oni neće napasti izravno,već će zauzeti sve manje postaje,uništiti svaki znak prisutnosti»nevjernika»,a potom će se obrušiti na glavni grad-Khartoum.
Onda će započeti izgladnjivanje stanovništva unutar utvrda,jednom kada opsada započne,i kada grad bude u potpunosti opkoljen.
Khartoum je od svojih 34 tisuće stanovnika imao i 8 tisuća vojnika svih vrsta,unutar Gordonovog garnizona.
Gordon je od početka bio odlučan da stvori aktivnu obranu.Dograđene su nove kule i utvrde,iskopani rovovi,kanali,ukopani topovi,ali najveća je prednost bila flota naoružanih i pokretnih parobroda,koji su grad održavali na životu,prosto rečeno.
U lipnju 1884 godine Nil je porastao što je davalo odličan manevarski prostor za osam parobroda koji su imali svoju matičnu luku u Khartoumu.Neki su bili ovdje još od vladanja Said-paše(oca Ismail-paše),oni zastarjeli bili su od britanskih istraživača i konzula Samuela Bakera,Gordonovog prethodnika,a neke je sam Gordon-paša 1877 godine dopremio na devama preko Nubijske pustinje.
Parobrodi i fortifikacijske linije-to je bio ključ obrane grada.Gordon je dakle započeo pripremati grad na obranu,a istovremeno nije smetnuo s um zapovijed o evakuaciji i imenovanju Zebar-paše.I što se tiče evakuacije ona više nije mogla naći ozbiljnog zagovornika,a što se tiče alternative prema Zebar-paši,to je ostavljeno na nedoumicu vladi.

[Peća]

Gordonove sugestije bile su prilično očajne.
Hoće li sultan,kao vladar Otomanskog Carstva preuzeti odgovornost?
Hoće li britanska vlada poslati svoje jedinice iz Indije popunjene muslimanima?
Hoće li vojna sila Njezinog Veličanstva izvršiti invaziju na obalu Crvenog mora i nastaviti ka unutrašnjosti?Do Berbera?
Sve ideje službeni London je odbio.
8 ožujka 1884 godine,te su vijesti stigle u Khartoum.
Ovo je bila crna prognoza za gen.Gordona,koji je bio razočaran.
To je bilo četiri dana prije nego će se veze prekinuti.Nesložnost i nedovoljna angažiranost bili su posljedice odluke o napuštanju Gordona.

Kao generalni guverner,i prije svoje misije gen.Gordon otpočetka je gonio i kažnjavao sve zločince i nedjela u zemlji.Najgori od njih bili su trgovci robljem,koje je on bio i dužan uništavati jer je po tome zadatku i došao u Sudan.Ratovi manjeg intenziteta odvijali su se redovito sa trgovcima robljem sve do pojavljivanja Mahdija,koji je zauzeo mjesto najopasnijeg elementa u Sudanu i šire.Gordon je dakle vodio usporedne ratove protiv trgovaca robljem,u lovu na pljačkaše i ubojice te u sukobu sa mahdijevcima koji su tek započinjali svoju pobunu.
12.kolovoza 1884 godine,Gordonov časnik,zapovijednik Muhammad Ali-paša ukrcao je svojih 600 ljudi na 4 parobroda i krenuo prema Plavom Nilu,gdje je napao opsadnu opskrbnu bazu mahdijevaca,Gereif,i sve je to izvedeno uz pratnju konjice koja se kretala uzduž obale.Ofanzivni napad je uspio i do kraja kolovoza neprijatelj je istjeran iz tog područja.Slijedeći pohod naciljao je Abu Harazu,a dva paroborda su krenula do Sennara.Khartoum je bio glavna i jedina baza za rat protiv Mahdija.I najuspješnija..

Do kraja kolovoza 1884 godine opsada kao da je prestala.Mahdijevi ljudi bili su razbijeni i izgubljeni,te je Khartoum ponovo bio slobodan grad,zemlja slobodna od derviša,a lokalno stanovništvo moglo je odahnuti.Gordon se osjetio dovoljno jakim da zauzme Berber,koji je bio više od 400 km sjeverno od Khartouma,jer je tu bio ključ za otvaranje komunikacije sa Egiptom.Ali prije toga je poslao Muhammad Ali-pašu sa svojom jedinicom na četiri parobroda da napadne El Ilafun.Taj okrug je bio bogat zalihama hrane,ulja,kave i vode.Kao i njegovi susjedi,lokalni straješina Obeid,bio je uz Mahdija i kao vrstan vođa ima je veliko povijerenje u njega.Napad na El Ilafun,mjesto na riječnoj obali bio je uspješan.Neprijatelj se povukao,a Ali-paša je zatražio od Gordona odobrenje da nastavi goniti protivnika u unutrašnjost i ostavi parobrode.Gordon se premišljao zato što je mjesto bilo idealno za zasjedu i k tome,tamo je baš u takvim okolnostima ubijeno mnogo egipatskih vojnika za prvotnog osvajanja Sudana.Progon neprijatelja je odobrio te je poslao i konjicu da se nađe sa jedinicom Muhammad Ali-paše.Slijedeći dan nisu ga našli..
Muhammad i tisuću najboljih gordonovih ljudi posijećeno je 20-ak km u unutrašnjosti,gdje se nalazilo rodno mjesto starješine Obeida.
Ali-pašu i njegove ljude izdao je vodič.
Vijest je odjeknula u Khartoumu.Katastrofa poput one kada je William Hicks,britanski časnik u egipatskoj službi znan kao Hicks-paša,potučen u El Obeidu,u studenom 1883 godine.
Gordon nije očajavao,uzdao se u Nebo,to je jedino mogao.Potaknuti prvotnim uspjehom u nadi da će oni uspjeti doći do ljudi gen.Wolseleya,cijeli garnizon i stanovništvo Khartouma osjetilo je teško breme,koje je prijetilo još većim nevoljama.
Gordon je uvjeravao svoja dva prijatelja,potpuk.Stewarta i britanskog konzula Francka Powera(ujedno i dopisnika»Timesa»)da napuste grad do je još moguće,jer je sreća kratko potrajala.Gordon je želio da njih dvojica odu u London,dakle izbave se od sigurne smrti i nevolje i da objasne što se ovdje događa,jer on nije imao nikakve informacije ili instrukcije o tome što bi trebao činiti.Usto,želio je posramiti vladu i doznačiti pravu situaciju i stanje u kakvom se nalazi grad i cijeli garnizon.Nije znao koje su njegove poruke dospijele do Kaira,odnosno izvan dosega Mahdijevih špijuna,a odgovore na pitanja nije dobivao.Bio je upoznat da ga London i premijer nisu uopće razumjeli,jer su očito mislili da ih on uporno pokušava uvući u rat protiv Mahdija,što se nije moglo izbjeći,što je odlučno odbijao premijer Gladstone.Uporno je tražio pojačanja i želio je skrenuti veću pažnju na Sudan.

[Dilberth]

Odlican topik, Peća!
Samo nastavi. Ima puno slicnosti s danasnjim dogodjajima u tom dijelu svijeta.

[Michael Collins]

Sad si me naveo da nabavim film Khartoum iz 1966. sa legendarnim Charltonom Hestonom u ulozi Gordona

[Dilberth]

Michael Collins kaže:

Sad si me naveo da nabavim film Khartoum iz 1966. sa legendarnim Charltonom Hestonom u ulozi Gordona

I Laurence Olivier je dao odlicnu ulogu Mahdija. Sve je naravno po Holivudskom receptu, Britanci good, Sudanci bad, ali ljudska drama dvojice lidera, makar bila i romantizirana, je dobro odigrana.

[Dilberth]

Peća kaže:

... Kao generalni guverner,i prije svoje misije gen.Gordon otpočetka je gonio i kažnjavao sve zločince i nedjela u zemlji.Najgori od njih bili su trgovci robljem,koje je on bio i dužan uništavati jer je po tome zadatku i došao u Sudan.Ratovi manjeg intenziteta odvijali su se redovito sa trgovcima robljem sve do pojavljivanja Mahdija,koji je zauzeo mjesto najopasnijeg elementa u Sudanu i šire.Gordon je dakle vodio usporedne ratove protiv trgovaca robljem,u lovu na pljačkaše i ubojice te u sukobu sa mahdijevcima koji su tek započinjali svoju pobunu.
12.kolovoza 1884 godine,Gordonov časnik,zapovijednik Muhammad Ali-paša ukrcao je svojih 600 ljudi na 4 parobroda i krenuo prema Plavom Nilu,gdje je napao opsadnu opskrbnu bazu mahdijevaca,Gereif,i sve je to izvedeno uz pratnju konjice koja se kretala uzduž obale.Ofanzivni napad je uspio i do kraja kolovoza neprijatelj je istjeran iz tog područja.Slijedeći pohod naciljao je Abu Harazu,a dva paroborda su krenula do Sennara.Khartoum je bio glavna i jedina baza za rat protiv Mahdija.I najuspješnija..

Do kraja kolovoza 1884 godine opsada kao da je prestala.Mahdijevi ljudi bili su razbijeni i izgubljeni,te je Khartoum ponovo bio slobodan grad,zemlja slobodna od derviša,a lokalno stanovništvo moglo je odahnuti....

Nije li to sve slicno danasnjim dogodjajima. Unistiti Talibance, osloboditi zene u Afganistanu, dati im pravo glasa, razoriti makovska polja, uvesti demokraciju u Afganistanu, Sudanu, Iraku, itd., itd?
Sve te zemlje su zivjele u relativnom miru stotinama godina dok se nisu umijesali Englezi. Oni podmeci kukavcija jaja stvaranjem novih drzava i "nacija" gdje su uvijek ujedinjene bar dvije suprotne kulture. Sudan, muslimanski sjever, krscanski jug, Irak, Suni i Sije, Afganistan, k. bi ga znao sto sve ne. Rezultat? Konstantni ratovi, sukobi, etnicka ciscenja, izbjeglice.

[Peća]

Dilberth kaže:

Nije li to sve slicno danasnjim dogodjajima. Unistiti Talibance, osloboditi zene u Afganistanu, dati im pravo glasa, razoriti makovska polja, uvesti demokraciju u Afganistanu, Sudanu, Iraku, itd., itd?
Sve te zemlje su zivjele u relativnom miru stotinama godina dok se nisu umijesali Englezi.

Dobro si primjetio.Svijet se ne mijenja puno.100 godina nije ništa u povijesti čovječanstva,a tako malo naučimo.

Obrati pozornost na dvije stvari;
-Egipat je postao strateški važan zbog Sueza,i tako je s vremenom Egipat postao ovisan o europskim kreditima,sve dok europske vlade nisu dobile pravo ulaska i sudjelovanja u vladi Egipta.Propadanje turske vlasti od BIH do sjeverne Afrike,ubrzalo je dolazak anglo-francuskih interesa u prostor Egipta i okolnih zemalja.
-general Gordon je bio unajmljen od egipatske vlade,u kojoj su sjedili europski savjetnici da Sudan privede civilizaciji i u tome je uspijevao do trenutka kada je zaustavljen zbog nazovimo to tako"arapskog proljeća".Ali što je važno za naglasiti,i po čemu je Gordon postao legenda jest slučaj da je britanska vlada odustala od evakucaije Khartouma,da je ostavila Gordona na cjedilu,da je kalkulirala do određene mjere bez imalo osjećaja za pomoć onima koji su se do jučer borili za tu istu Englesku.Zamislite samo kako je to biti ostavljen u okruženju tisuća gnjevnih muslimana u nadi da će pomoć stići svaki čas..Gordon je očito čekao do posljednjeg časa,kada je u trenutku smrti na stepenicama svoje rezidencije,da će pomoć stići.No nije očajavao,predaju je odbio i osigurao si je mjesto u vječnosti..Tko zna što ga je držalo da ustraje?

[Peća]

26.rujna 1884 god.tri parobroda vratila su se iz Sennara,oko 150 km J-I od Khartouma,sa potrebnim namirnicama i strljivom.Zalihe su povećane do plovine prosinca.

9.rujna 1884 godinemali parobrod otpremio je potpuk.Stewarta,britanskog i francuskog konzula,neke grčke,državljane k.u.k monarhije,te ostale Europljane iz Khartouma,koji su željeli napustiti grad,prema sjeveru.Prema slobodi..
Pratili su ih dva veća parobroda radi podrške,protiv Arapa koji su bili u Berberu.Taj put je bio kocka.Zemlja više nije bila kao prije,a najmanje od svega,sigurna za putovanje.
No Gordon je dobio ohrabrujuću vijest,da je omanja skupina vođena mladim bojnikom Herbertom Kitchenerom(kasnije će se čuti više o njemu,posebno u Drugom Anglo-Burskom ratu)dospjela u Debbu,nakon izuzetno opasnog puta preko pustinje na devama,odjevenih kao Arapi.Upravo tada se koristilo najviše maskiranja i korištenjem deva,britanska je vojska iskušavala i upoznavala novi način ratovanja,prelazeći iz standardnog konvencionalnog u pokretni,antigerilski model.
Guverner Gordon također je primio vijest u svojoj rezidenciji o kretanju Ekspedicijskog korpusa gen.Wolseleya.Kalkulirao je da će pomoć stići za mjesec dana.Bio je uvjeren da bi nekoliko stotina»crvenih mundira»bilo dovoljno da razbije opsadu i slomi napadače te je računao na psihološki učinak na Mahdija i njegove vođe,koji su bili svijesni da ne mogu voditi rat protiv jake,organizirane i uvježbane vojske sa modernim oružjem.
Gordon je u uzbuđenju poslao u Metemmu svoje ljude da dočekaju Wolseleyeve crvene mundire i da ih ukrcaju na parobrode.Gordon nije znao gdje se nalazi Mahdi.
9.listopada 1884 godine doznalo se od prebjega da je Mahdi dosegao do Bijelog Nila,100 km južno od Khartouma,uz zapadnu obalu da otprilike 4 tisuće derviša.Sa sobom je vukao europske zarobljenike.Gordon se nadao da će vidjeti Mahdija,kad i Wolseleya.Želio ga je poraziti u zadnjoj velikoj bitci,i potom napustit ovu shrvanu zemlju i vratiti se u Englesku.

[Peća]

Osobno Gordon je radije tumarao pustinjom na južnom vjetru u arapskoj svili nego svake večeri ručao u Londonu.
Osječao je nevolje sirotinje,čovjeka u nevolji i shvatio je otkucaje srca ove zemlje.Nije davao obzira ni prije ni kasnije prema umišljenim šeicima,pašama,raznim moćnim ljudima,utjecajnim savjetnicima,vlastelinima ili moćnim trgovcima koji su najčešće živjeli na račun ove nemoćne sirotinje.Bio je vrlo pravedan..slično kao i Mahdi.

London je striktno zabranio bilo kakve sastanke ili dogovore sa Mahdijem,pa ga Gordon još nije uopće ni upoznao,kao i većina bijelog svijeta koji je stanovao u Sudanu,nitko nije znao kako izgleda taj»prorok».
Nijedan Europljanin nije upoznao Mahdija,i to ga je učinilo još misterioznijim nego što je ustvari bio.Zapravo upoznao ga je jedan Europljanin imenom Rudolf Slatin,k.u.k državljanin,točnije austrijski plaćenik kojeg je Gordon imenovao guvernerom provincije Darfur na zapadu Sudana(g.Slatin se spominje u vratolomnim Versajskim pregovorima 1919 godine).On se 1883 godine predao Mahdiju,jer je njegov teritorij bio pregažen dervišima koji su porazili njegove jedinice.Kako je zbog svojih ljudi pod oružjem,g.Slatin prešao na islam,Mahdi ga je primio u svoju vojsku.Slatin je mnogo kasnije opisao Mahdija ovim riječima;»..visok,širokih ramena,svjetlosmeđe boje kože,sa crnom bradom i sjajećim očima.Kao i svi nosio je»jibbah»(arapsku odjeću).Otac mu je bio iz Dongole,graditelj brodova i često su se selili.
Mahdijevi pokreti bili su ravnomjerni i kontroliranina.Na svakom obrazu imao je tri ožiljka.Tri crte plemenske pripadnosti.Kao mladi čovjek živio je blizu Kharotuma gdje je njegov oac došao u potrazi za materijalom,drvenom građom za brodove.Ubrzo se priklonio slavljenom mističnom redu Sufi-šeika,Muhammada Shariffa.Nije mu se sviđala zabrana muzike i plesa na svečanostima pa je napustio sektu i osnovao svoju na riječnom otoku Abba,na Bijelom Nilu gdje je živio..»
Lokalni vođe pohrlili su k njemu.Čak su i Gordonovi parobrodi usporavali blizu otoka da iskažu poštovanje.Europljanima se činio bezopasan,pomalo lud možda.No,Mahdi je strpljivo pripremao,tempirao ogorčeni i gnjevni narod protiv Turaka,odnosno egipatske vladavine u Sudanu,još od 1820 godine kada je Muhammad Ali zagospodario zemljom i brojnim plemenima koja su živjela tada u Sudanu.
Ismail-paša je 1870-ih započeo nužne reforme.Mnogi Sudanci,točnije Arapi,bili su šokirani kada je zabranjena trgovina ljudima.Držali su da je to pouzdana gospodarska grana zemlje.Naravno potkralj Ismail(ili Ismael,Ismail-paša)je to učinio po nalogu europskih savjetnika u njegovoj vladi,a time su Arapi zamjerili uplitanje krščana u unutarnje stvari Sudana,i to unutar egipatske vlasti.
1879 godine kada je Gordon nakratko ljutito napustio Sudan,zbog loše komunikacije sa egipatskom vladom,mnogi su se priključili Mahdiju,kako bi spriječili nadolazeće reforme.Mahdi je uporno obećavao da će otjerati Turke i krščane,ukinuti poreze nametnute iz Kaira,ostvariti pravu muslimansku zajednicu u kojoj neće biti mjesta «nevjernicima».Toliko je bio udubljen u vjeru da je zaprijetio potkralju Ismaelu da ukoliko ne protjera «nevjernike»,da će napasti i osvojiti Egipat,a potom i Meccu,Medinu i Jeruzalem,kao novi vladar islamskog svijeta.Nakon pobjede kod El Obeida,gdje je uništeno 10,000 angloegipatskih vojnika ljudi,tj.narod počeo mu je vjerovati da je prorok.Prorok koji je nakon svakog osvajanja izabirao za svoj harem najzgodnije zarobljenice.U ime vjere,naravno..

[demon]

Dilberth kaže:

Nije li to sve slicno danasnjim dogodjajima. Unistiti Talibance, osloboditi zene u Afganistanu, dati im pravo glasa, razoriti makovska polja, uvesti demokraciju u Afganistanu, Sudanu, Iraku, itd., itd?
Sve te zemlje su zivjele u relativnom miru stotinama godina dok se nisu umijesali Englezi. Oni podmeci kukavcija jaja stvaranjem novih drzava i "nacija" gdje su uvijek ujedinjene bar dvije suprotne kulture. Sudan, muslimanski sjever, krscanski jug, Irak, Suni i Sije, Afganistan, k. bi ga znao sto sve ne. Rezultat? Konstantni ratovi, sukobi, etnicka ciscenja, izbjeglice.

Hmmmm.... Afanistan je područje di svak sa svakim ratuje konstantno stoljećima i di se stanovnici jedino ujedine kad ih napadne neko izvana. Tako su spušili Englezi, tako su spušili Rusi.. kad su međusobno u nekom primirju onda imaju nekakav čudan običaj upadanja u okolna područja...

Sudanski jug nije kršćanski nego animistički, štono bi se reklo nevjernički... kršćanstvo je došlo sa Englezima, jer je ono starije pod udarcima islama praktično nestalo... dotad je to bilo područje gdje su se pravovjerni širili, u biti upadali da bi hvatali robove.... samo osvajanje Sudana su napravili Egipćani pod Mehmedom Alijem prije engo su Englezi i znali da to područje postoji... jug im je i dalje služio kao izvor robova... pod pritiskom iz Europe Egipat je zabranio trgovinu robljem, ali su lokalni muslimanski vođe i dalje hvatali ljude sa juga i prodavali ih kao robove... to je prestalo tek dolaskom Engleza, zapravo upravo je Gordon koliko-toliko skršio trgovinu robljem.... lokalni egipatski namjesnici su pripojili i Darfur...

Irak je sunitsko-šijitski paštroć... krivac tomu nisu Englezi nego Turska i Perzija... Perzija je bila bastion šijitizma, a Turska sunitizma, iako je 20% stanovnika otomanskog carstva krajem 19. st. otpadalo na šiijite. Šiijiti su u turskom carstvu bili građani drugog reda, a Perzija i Turksa su bile u stalnom ratu... Irak jest mješovita država, ali je bio država gdje su Arapi činili 80% stanovništva koja je nastala na valu arapskog nacionalizma... problem se javlja kad vladajući suniti počinju doživljavati šiijite kao petu kolonu... da stvar bude jača tu su i Kurdi koje ama baš niko ne voli... svaki pokušaj pripajanja dijela turskog carstva Iranu bi Arapi doživjeli kao provokaciju, ne treba zaboraviti da Iran smatra čitav Perzijski zaljev svojim područjem.... u toj situaciji mješoviti Irak kao svjetovna država Arapa je bio idealna zamisao... problem se javlja čisto zbog toga što je kod Arapa jača vjera nego narodnost.... zato i postoje trzavice u Iraku, Bahreinu, Saudi Arabiji, potencijalno Kataru i UAE.... mir bi tamo tek mogao nastati kad bi sva ta područja pripojio Iran ,a to nikome nije u interesu...

[Dilberth]

demon kaže:

Hmmmm.... Afanistan je područje di svak sa svakim ratuje konstantno stoljećima i di se stanovnici jedino ujedine kad ih napadne neko izvana. Tako su spušili Englezi, tako su spušili Rusi.. kad su međusobno u nekom primirju onda imaju nekakav čudan običaj upadanja u okolna područja...

Tko je kome popusio nije bitno za ono sto hocu reci. Vazno je da su Englezi skrpili granice u tom podrucju, oduzeli neke pastunske krajeve od Afganistana, muslimanski Kasmir od Pakistana, itd. Ako ti ne vidis slicnost izmedju Mahdija i Ben Ladina, onda...

demon kaže:

Sudanski jug nije kršćanski nego animistički, štono bi se reklo nevjernički... kršćanstvo je došlo sa Englezima, jer je ono starije pod udarcima islama praktično nestalo... dotad je to bilo područje gdje su se pravovjerni širili, u biti upadali da bi hvatali robove.... samo osvajanje Sudana su napravili Egipćani pod Mehmedom Alijem prije engo su Englezi i znali da to područje postoji... jug im je i dalje služio kao izvor robova... pod pritiskom iz Europe Egipat je zabranio trgovinu robljem, ali su lokalni muslimanski vođe i dalje hvatali ljude sa juga i prodavali ih kao robove... to je prestalo tek dolaskom Engleza, zapravo upravo je Gordon koliko-toliko skršio trgovinu robljem.... lokalni egipatski namjesnici su pripojili i Darfur...

Kad je krscanstvo doslo u Sudan nije bitno. Bitno je da je Sudan drzava dviju potpuno suprotnih kultura koje zive u vjekovnim medjusobnim animozitetom.

demon kaže:

Irak je sunitsko-šijitski paštroć... krivac tomu nisu Englezi nego Turska i Perzija... Perzija je bila bastion šijitizma, a Turska sunitizma, iako je 20% stanovnika otomanskog carstva krajem 19. st. otpadalo na šiijite. Šiijiti su u turskom carstvu bili građani drugog reda, a Perzija i Turksa su bile u stalnom ratu... Irak jest mješovita država, ali je bio država gdje su Arapi činili 80% stanovništva koja je nastala na valu arapskog nacionalizma... problem se javlja kad vladajući suniti počinju doživljavati šiijite kao petu kolonu... da stvar bude jača tu su i Kurdi koje ama baš niko ne voli... svaki pokušaj pripajanja dijela turskog carstva Iranu bi Arapi doživjeli kao provokaciju, ne treba zaboraviti da Iran smatra čitav Perzijski zaljev svojim područjem.... u toj situaciji mješoviti Irak kao svjetovna država Arapa je bio idealna zamisao... problem se javlja čisto zbog toga što je kod Arapa jača vjera nego narodnost.... zato i postoje trzavice u Iraku, Bahreinu, Saudi Arabiji, potencijalno Kataru i UAE.... mir bi tamo tek mogao nastati kad bi sva ta područja pripojio Iran ,a to nikome nije u interesu...

Kakve veze ima tko je "krivac" za vjerske razlike medju Arapima u konteksto onoga o cemu pricamo?
Mozda ces lakse shvatiti kad se sjetis da su (uglavnom) Britanci skrpili Jugoslaviju od tri razlicite vjere? Da li su Britanci "krivi" da su Hrvati katolici a Srbi pravoslavci?

[Michael Collins]

Za pizdarije Arapa su ipak manje krivi kolonizoatori,jer su relativno kasno došli,a Arapski svijet je propao nekoliko stoljeća prije.

Argumenti o stvaranju problema su ipak više za subsaharsku Afriku,gdje su stvaranjem umjetnih država stvorili probleme

[Peća]

Michael Collins kaže:

Za pizdarije Arapa su ipak manje krivi kolonizoatori,jer su relativno kasno došli,a Arapski svijet je propao nekoliko stoljeća prije.

Argumenti o stvaranju problema su ipak više za subsaharsku Afriku,gdje su stvaranjem umjetnih država stvorili probleme

Većina zemalja koje poznajemo danas je umjetno stvorena.Pa zar to nije bilo i prije?Stvarana su velika carstva uvijek u opreci sa stanovništvom i etnicitetom tog stanovništva..Koja bi to zemlja mogla odgovarati prirodnim uvjetima jednog naroda..?!Uvijek su pokušaju u pitanju,ali manji dio se tek realizira.Utjecaj,moć,interes-uvijek su ispred dobrobiti naroda,što god taj narod nekome značio.
Dakako,ja ne opovrgavam tvoje izjave,s kojim se u dijelu i slažem,samo iznosim komentare u kojima se ne vidi pravo vrijeme u povijesti kada su prirodne težnje bile uspiješne..

[Peća]

14.listopada 1884 godine Mahdi je bio udaljen jedan dan od Khartouma i tog je dana pozvan Slatin-paša,da ode k guverneru Gordonu i objasni mu nužnost predaje.Rudi Slatin je predložio da mu napiše pismo i Mahdi je to odobrio,nakon uvjeravanja Slatina da će Gordon dati strijeljati radi dezerterstva ako se pojavi pred njim.Slatin je očajnički želio prebjeći na Gordonovu stranu,jer je u krajnosti zadržao svoje krščanske korijene i urođenost ka europskoj civilizaciji.Želio je Gordonu prenjeti vrijedne obavijesti i podatke o Mahdiju,stanju njegove naoružane snage,njegovim namjerama i planovima..Mnogi vojni vođe,šeici,bili su nezadovoljni sa Mahdijevim fundamentalizmom i rado bi se pridružili Gordonu da ih nisu vezali plemenske i obiteljske veze, još k tome bili su zasićeni neprestanim ratnim stanjem i bitkama u kojima su bili veliki gubici.
Slatin-paša je napisao pismo Gordonu na njemačkom.Prvi puta odgovora nije bilo,pa je potom poslao slijedeće pismo i dobio odgovor od austrijskog tj. k.u.k konzula u Khartoumu,koji je očito prevodio pismo Gordonu sa njemačkog.No,u odgovoru nije bilo ono ključno.Zašto ga je Gordon ignorirao?
Pukovnik,kasnije general i generalni guverner Sudana C.George Gordon bio je po prirodi prilično sumnjičav i teško je povjerovao Rudolfu Slatinu.Nije mu oprostio što je prihvatio islam i što se predao zajedno sa svojim ljudima u ruke Mahdiju,zajedno sa čitavim Darfurom.U vrijeme kada ga je Gordon imenovao za upravitelja Darfura,vjerovao je Slatinu i namjeravao ga je uzeti sa sobom u ekspedicije u Belgijskom Kongu,kada mu je kralj Leopold II ponudio položaj umjesto g.Stanleya.

3.studenog 1884 godine jedan parobrod vraćao se u Khartoumu,kao jedan od flotne pratnje na kojem su bili konzuli,potpuk.Stewart i ostali Europljani koji su napustili Khartoum 9.rujna 1884 god.
Odmah su podignute britanska i egipatska zastava u očekivanju dobrih vijesti .Ispaljeni su počasni plotuni,ljudi su iz grada nahrlili na dokove.Parobrod iz Metemme donio je dvije vijesti;nema pojačanja,nema namirnica..
Potom je obznanjena vijest,koja je šokirala gotovo sve,pa i Gordona,da je konvoj napadnut,da su ubijeni potpuk.Stewart i britanski konzul Power,a jedan od parobroda»Abbas» je zarobljen.
Wolseley je u to vrijeme bio u Dongoli,360 km sjeverno i nije planirao pokret svojih snaga još do prosinca.Tjedan dana kasnije Mahdijevi osobni borci napali su omanju utvrdu ispred Khartouma,smještenoj na rijeci.U noći,uz jezive zvukove bubnjeva,napad je bio odbijen..

Gordon je bio suočen sa ozbiljnom krizom,koja je dosegla klimaks.Riječni konvoj se nije probio do slobodnog teritorija,mahdijevci su kružili oko opkoljenog grada koji je svakim danom bio sve nemoćniji,gubio je snagu unutar zidina,bio sve iscrpljeniji u neprestanoj psihozi i nedostatku namirnica.Oslabljen,a ponegdje i potpuno izgubljen obrambeni sustav,u kojem su ljudi u gradu bili demoralizirani,očajni i prestravljeni krvoločnim uzvicima Mahdijevih ratnika,otupljeni u opsadi,okruženje u kojem su se našli pružalo je najstrašniju sliku u ljudskim očima.

Gordon je jasno poslao poruku gen.Wolseleya,koji je bio pripadnik»ashatni prstena»,veterana kolonijalnih ratova na Indijskom potkontinentu,krimskom veteranu i mrzitelju Bura,da grad ima zaliha do šest tjedana,poslije počinje gladovanje.
Parobrod»Bordein»će odnijeti vijest i nitko ne može reći da jedinice Njezinog Veličanstva nisu obaviještene.Ukoliko pomoć ne stigne na vrijeme,bit će prekasno za spas.
Wolseley je imao dvije divizije crvenih mundira.
10,000 vojnika,1600 časnika,među njima podosta plemstva koje se odazvalo pozivu koji bi doskočio u pomoć nacionalnom junaku,kako su proglasili Gordona u Engleskoj.
Dvije i pol tisuće deva je dopremljeno iz Adena za ekspediciju,posebno za akciju evakuacije Khartouma.Glavne snage nalazile su se na obalama Nila,30-ak km od Aswana do Wodi Haffe.
Wolseley je jedino zbog Gordona i ostao u Sudanu,kojeg je smatrao herojem.Inače,on je bio za to da se Sudan napusti i prepusti neprijatelju.