Živim u doslovnom paklu

[ray of light]

krena kaže:

Stoga je jedan moj kolega uvijek govorio: bolje da je paklenski dosadno, nego da je teško.

ovo je jako mudro

[zoki89]

Prema nekim tvojim riječima (koje sam podebljao u citatima), djeluješ mi kao svjesna osoba, dobre duše i velikih intelektualnih sposobnosti. Upoznao sam mnogo izuzetnih osoba, i svaka od njih imala je velikih problema sa odrastanjem u ovom društvu. Jednostavno treba vremena da otkriješ neke stvari, pronađeš načine kako biti ono što jesi, te odlučiš čime se baviti.

Vjeruj mi da tvojih istomišljenika ima dovoljno, ali većinom se ne vole isticati u društvu, pa ih ne primjećuješ. Ističu se kada se razgovara o nečemu njima iznimno zanimljivom, kada nekome treba pomoć itd. Ako nastojiš prepoznati iste, te se okružiš njima, život će ti postati znatno ljepši i lakši.

Znam da odmah želiš stvoriti velike promjene, ali kreni od malih svakodnevnih stvari, jer one dugoročno čine ozbiljne razlike. Za početak se bavi nekom fizičkom aktivnošću, jedi zdravo, pravilno spavaj, postepeno se okružuj pozitivnim osobama itd. Znaš kako kažu: "zdrav duh u zdravom tijelu."

Ima još dosta toga što bih mogao napisati, ali malo prije sam stigao doma s posla, a budim se ujutro oko 4. Stoga se slobodno javi privatnom porukom, pa se možemo dublje raspričati.

Želim ti sve najbolje

FragileSoul kaže:

Nisam kriminalac, pedofil ili tako nešto (premda imam suosjećanja s takvim ljudima), ono što skrivam je u mojoj glavi.

Dakle, osjećam da sam u paklu.

Uvijek sam bio introvertiran, inteligentan, osjetljiv, već sam s 15 godina zbog depresije završio kod psihijatra, koji moje probleme nije mogao u potpunosti razumjeti.

Do danas sam stekao averziju prema svemu tome, jednostavno ne smatram psihijatriju nečim egzaktnim i korisnim već vjerujem da ne može previše utjecati na nečiji život, a može nanijeti mnogo štete.

Moja su me saznanja blago rečeno šokirala. Nisam se priklonio nikakvoj teoriji zavjere, već shvatio da je moja okolina, posložena kako je, na posve krivim temeljima.
Većina je današnjih ljudi, pogotovo mlađih, potpuni užas. Količina površnosti, manjka empatije i jednostavno gluposti koja iz njih izvire je strašna. Osjećam se kao Marsovac, netko bačen u "civilizaciju" koju ne razumije i čiji su su mu običaji strani i čudni. Sada već vjerujem da nikad nisam mogao uspjeti u ovakvom svijetu jer jednostavno nisam bio "nasađen" na pravi način.

Najgore je ipak to što ja itekako dobro znam u čemu je problem i rješenja, ali te ideje ne mogu niti izreći jer se radi o idejama koje moderno društvo neće prihvatiti i izvrći će ih ruglu. Tek kada sam shvatio u čemu je problem mogao sam ispravno protumačiti mnoge epizode iz svog života, ali čemu mi to služi kada se moja okolina neće promijeniti?

Želim otići iz ovog okruženja, pronaći grupu istomišljenika, ili barem ljudi koji bi mi odgovarali, ali nemam za to dovoljno opcija i financijskih sredstava pa nastavljam truliti, sve izoliraniji, okružen sa 4 zida.

Ne mogu se nikako dosjetiti nijedne grupe koja bi bila sukladna mojim stavovima, a da joj se mogu pridužiti sa svoje lokacije. Jedino što znam je da ovdje nemam nikakve budućnosti u bilo kojem pogledu, no istodobno nemam nikakve mogućnosti odlaska.

Od svega mi je već dobrano narušeno i fizičko zdravlje, svakim sam danom sve slabiji i slabiji.

Želim samo razgovarati s nekim. Mogao bih reći konkretnije nekome tko mi se učini ok na PM, ali i ovako mogu reći još dosta.

[seronjaa]

i da, hrvatska baš nije najsretnije mjesto za zdrav razum i stvaranje novog poštenog svijeta, ako si milsio stvarat novi svijet. a djeci u africi nema pomoći baš, taak da ono moš sadit drveće i inatit se multinacionalnim firmama, pa mic po mic, možd će ukinit koji reality show, možd neke sponzoruše neće više bit tolko poznate i popularne, možd ne bude bilo supe iz vrećice i tako. meni je u zadnje vrijeme posto hobi opirat se cijeloj kozmetičkoj industriji, dobrom dijelu instant sranja, sredstvima za čišćenje, tehnološkim pohlepama, a možd s vremenom i raznim drugim stvarima..pa nije da će iko trepnit na to, al će možda u 10, 20 godina bit pošteđen koji laboratorijskih zec, bit će par kila smeća manje od mene i taaak. al da, svijetu nema spasa baš. čekaj dok se reinkarniramo još par stotina puta, pa se možd neš mal promjeni kao. ovo ono, GMO ljudi