Gastric bypass ili želučana premosnica II

[Medo_boo05]

kopasica kaže:

pozdrav društvance moje.... evo da se i ja malo javim... moram reći da sam stala sa gubljenjem kila već negdje od 1 mjeseca kilaza mi se vrti 82-80-81-82-80 i nikako da se spustim ispod samo sa tog broja 8 na 7...visak kože je uzasan ali baš uzasan.... mislila sam da cu izgubiti još tih nekih desetak ali očito bi trebala puno više discipline za taj gubitak...posjetila sam plastičara i rekao mi je da to sad već vrijeme za uklanjanje kože sa svih djelova tjela... tako da ekipo moja eto ja sam na programu ove jeseni...kaze dr prvo birajte sto ćemo...ja sam odabrala trbuh i noge a onda ruke i cice... eto nadam se da ce i to brzo...
ima li ko kakva iskustva da mu je ta kilaza tako dugo stajala pa se opet počela spustati?
iboticelli sefljek medo i ostala ekipo veliki pozzzzz

Ajmeee super Kopasica, bas mi je drago zbog vas, a otic ce vam sigurno nekih 10ak kila s viskom koze...
U plasticara idete privatno ili se jos uvijek moze preko HZZO-a?
Pozzzz veliki

[kopasica]

Eto polako se pripremam za sve operacije radim obradu za vene koje su preduvijet estetici. Mislim da bi mogla sljedeci tjedan ili ubrzo, a onda cekam 9 mjesec da dogovorim termin za estetiku...
Medo namucila sam se srediti to preko HZZO-a samo se nadam da ce se to i ostvariti da se nista nece promjeniti do zakazanog termina...
Napetost raste a kilice kako sam i prijavila vec duze vrijeme stoje...
Veliki pozdrav svima!

[kopasica]

Ekipico gdje ste? Padaju li kilice sefljek? Ostali sta se desava s vama? Meni odobrena operacija i cekam 12 mjesec za termin.... Kile ma zalost vise ne padaju i dalje se sve vrti oko 80....Beslin je trazio da padne jos 10 ali one jednostavno ne idu dole nego tako vec stoje izvjesno vrijeme... Neznam dali je to u redu? Ima li ko za iskustvo ili savjet??????

[electra36]

Čitam vas već neko vrijeme i mislim da je došlo i moje vrijeme da se pridružim sretno mršavima😀.
Dakle, krećem skroz iz početka. Samo da provjerim, da li svi oni brojevi tel i redoslijed sa prvog posta još uvijek stoje jer bih krenula redom od poziva i dogovor termina kod endokrinologa...
Hm moram priznati da se malo bojim, ali moja želja da konačno po neznam koji puta skinem kile ali i da ih ovaj puta zadržim je puuuno veća od straha.
Vidim da ste si ogromna podrška pa se nadam da ćete biti i meni...

Pozdrav svima koji su uspjeli i koji su na puti do svog cilja.. nadam se da ću i ja jednom pisati postove podrške...

[iboticelli]

Electra dobro nam dosla!!!!!
Ne boj se nista....samo kreni cim prije jer profa odlazi u penziju pa se pozuri jer nisam sigurna da ce to netko drugi htjeti raditi!!!! Sretno i javi nam u kojoj si fazi

[nadglednik]

Doria kaže:

Ruzy, ti vise ne ides na injekcije? Ja jos uvijek idem . I to da, sad isto dobivam 1000 iako sam originalno dobivala 500, ali tih vise nema . Meni je samo sestra rekla posto je veca doza da mogu dolazit svakih sest tjedana umjesto svakih cetiri.

n n

Ni slucajno ne smijete propustati B12. Mozete oboliti od jaaako ozbiljnih bolesti. Ja nisam udarala injekcije skoro pa dvije godine. Pocela sam na veliko gubiti pamcenje. Dr. mi je rekla da se sa tim ni slucajno ne zezam. Kcer i suprug su se educirali u tom pogledu i sada mi oni dva puta mjesecno daju po 1000. Nemojte se sa tim zezati...

[ruzy]

nadglednik kaže:

n n

Ni slucajno ne smijete propustati B12. Mozete oboliti od jaaako ozbiljnih bolesti. Ja nisam udarala injekcije skoro pa dvije godine. Pocela sam na veliko gubiti pamcenje. Dr. mi je rekla da se sa tim ni slucajno ne zezam. Kcer i suprug su se educirali u tom pogledu i sada mi oni dva puta mjesecno daju po 1000. Nemojte se sa tim zezati...

Stvarno? Proslo je x godina od moje operacije, kao sto sam rekla samo sam prvu godinu dobivala jednom mjesecno, tako je barem dr. Velnic rekao...

Zadnjih preko pola godine sam primjetila da sam jako umorna, vadila sam krv i krvna slika mi je jako losa - svi eritrorciti su mi preniski, zeljezo mi je prenisko i b12, plus stitnjaca mi po prvi puta u zivotu luduje (ispod funkcije)... Tako da sam sve u svemu mrtva umorna, samo zijevam po cijele dane i gledam kad cu moc sat dva odspavat...

Od terapije sam za sad dobila samo jake tablete zeljeza, za 3 tjedna imam termin za gastroskopiju (zadnji put je bilo prije OP), moj doc kaze da ako imam gastritis zeludac nece uzet b12 iz hrane, ali ne vjerujem da ga imam. Uglavnom, rekao je na kraju ako bude sve uredu sa gastroskopijom a b12 je i dalje prenisko, uvest cemo b12 od 1000 jednom svaka 2-3 mjeseca...

Ah, sama sam si kriva sto nisam prije na simptome reagirala, mislila sam da sam umorna jer jako puno radim :/

[nadglednik]

ruzy kaže:

Stvarno? Proslo je x godina od moje operacije, kao sto sam rekla samo sam prvu godinu dobivala jednom mjesecno, tako je barem dr. Velnic rekao...

Zadnjih preko pola godine sam primjetila da sam jako umorna, vadila sam krv i krvna slika mi je jako losa - svi eritrorciti su mi preniski, zeljezo mi je prenisko i b12, plus stitnjaca mi po prvi puta u zivotu luduje (ispod funkcije)... Tako da sam sve u svemu mrtva umorna, samo zijevam po cijele dane i gledam kad cu moc sat dva odspavat...

Od terapije sam za sad dobila samo jake tablete zeljeza, za 3 tjedna imam termin za gastroskopiju (zadnji put je bilo prije OP), moj doc kaze da ako imam gastritis zeludac nece uzet b12 iz hrane, ali ne vjerujem da ga imam. Uglavnom, rekao je na kraju ako bude sve uredu sa gastroskopijom a b12 je i dalje prenisko, uvest cemo b12 od 1000 jednom svaka 2-3 mjeseca...

Ah, sama sam si kriva sto nisam prije na simptome reagirala, mislila sam da sam umorna jer jako puno radim :/

Nemoj se Rozy zezati sa B12. Kazem ti da sam ja preskocila nekih dvije godine. Isto sam bila kronicno umorna i nepokretljiva. Strasno sam pocela zaboravljati. Vise nisam znala izreci jednu recenicu a da u njoj po dva puta nisam rekla:"sta sam ono htjela reci". Kada sam ponovno pocela primati B12 pocelo se stanje popravljati,a nakon nekih 5-6 mjeseci gotovo se sve reguliralo osim sto se iz tog perioda slabo sjecamnekih stvari.
Ponekad dodjem na ovaj forum i ostavim neku poruku ali ove nove djevojke izgleda nisu zainteresirane za ono sto sto se desava poslije desetak godina nakon operacije. Sjecas se Ruzy nasih pocetaka. Vapile smo za informacijama zena koje su davno operirane. Puno toga nismo znale. A sada se samo prica o tome koliko je tko skinuo i kako tece put do operacije. Mi da smo znale sve i da smo dosle do savjeta o vec davno operiranim zenama puno bi nam bilo lakse. ostavljala sam komentare jer sam procitala da neke zene pozivaju one starije da komentiraju. Ali vjerovala ili ne nikada nitko,ama bas nitko nije prokomentirao moj post. Sada sam se oglasila samo zbog tebe. Procitala sam da ti se vratilo 30 kg. Jako mi je zao zbog tebe. Kako ti se to dogodilo? Poslije svega nisi zasluzila. Ja se jos uvijek krecem na 65-70. Ali da sam dozivjela kalvariju-jesam. Svi mi poslije operacije samo brojimo kg koje smo skinule a ne razmisljamo o zdravlju . O mentalnom zdravlju necuni da pricam.

[Doria]

Vidim da si se vezala na moj post, pa samo da kazem usprkos tome sto mi je sestra rekla svakih sest ja jos uvijek idem na B12 svaka cetiri jer bas osjetim razliku u razini umora i koncentraciji kada mi se pocne rok priblizavati. Kako su ti se muz i kcer educirali za davanje? Ja bi decka negdje poslala da to prodje da ne moram u ambulantu svako malo .

Inace, ja imam gastritis (opet) vec sad tri (cetiri? ) godine. Imala sam i h. pylori, popila dvije kure trojne terapije koje nisu pomogle i onda se povukla sama od sebe . Pila sam bas i tablete neke za zeludac, no sad vec dvije godine nista ne pijem, ako osjetim da me lovi prozvacem Rennie i prodje. Nisam skuzila na sta se aktivira, budem po tri tjedna dobro i onda me jedan dan boli i moram po tri te tablete tokom dana prozvakat i onda opet bude danima/tjednima mir. Na gastroskopiju nisam opet morala srecom .

[ruzy]

nadglednik kaže:

Nemoj se Rozy zezati sa B12. Kazem ti da sam ja preskocila nekih dvije godine. Isto sam bila kronicno umorna i nepokretljiva. Strasno sam pocela zaboravljati. Vise nisam znala izreci jednu recenicu a da u njoj po dva puta nisam rekla:"sta sam ono htjela reci". Kada sam ponovno pocela primati B12 pocelo se stanje popravljati,a nakon nekih 5-6 mjeseci gotovo se sve reguliralo osim sto se iz tog perioda slabo sjecamnekih stvari.
Ponekad dodjem na ovaj forum i ostavim neku poruku ali ove nove djevojke izgleda nisu zainteresirane za ono sto sto se desava poslije desetak godina nakon operacije. Sjecas se Ruzy nasih pocetaka. Vapile smo za informacijama zena koje su davno operirane. Puno toga nismo znale. A sada se samo prica o tome koliko je tko skinuo i kako tece put do operacije. Mi da smo znale sve i da smo dosle do savjeta o vec davno operiranim zenama puno bi nam bilo lakse. ostavljala sam komentare jer sam procitala da neke zene pozivaju one starije da komentiraju. Ali vjerovala ili ne nikada nitko,ama bas nitko nije prokomentirao moj post. Sada sam se oglasila samo zbog tebe. Procitala sam da ti se vratilo 30 kg. Jako mi je zao zbog tebe. Kako ti se to dogodilo? Poslije svega nisi zasluzila. Ja se jos uvijek krecem na 65-70. Ali da sam dozivjela kalvariju-jesam. Svi mi poslije operacije samo brojimo kg koje smo skinule a ne razmisljamo o zdravlju . O mentalnom zdravlju necuni da pricam.

Vidjet cemo sad, moram koji dan kod doktora pa cu razgovarat s njim...

Doria kaže:

Vidim da si se vezala na moj post, pa samo da kazem usprkos tome sto mi je sestra rekla svakih sest ja jos uvijek idem na B12 svaka cetiri jer bas osjetim razliku u razini umora i koncentraciji kada mi se pocne rok priblizavati. Kako su ti se muz i kcer educirali za davanje? Ja bi decka negdje poslala da to prodje da ne moram u ambulantu svako malo .

Inace, ja imam gastritis (opet) vec sad tri (cetiri? ) godine. Imala sam i h. pylori, popila dvije kure trojne terapije koje nisu pomogle i onda se povukla sama od sebe . Pila sam bas i tablete neke za zeludac, no sad vec dvije godine nista ne pijem, ako osjetim da me lovi prozvacem Rennie i prodje. Nisam skuzila na sta se aktivira, budem po tri tjedna dobro i onda me jedan dan boli i moram po tri te tablete tokom dana prozvakat i onda opet bude danima/tjednima mir. Na gastroskopiju nisam opet morala srecom .

Ja stvarno do prije tih pola godine nisam nista osjetila... I stalno mislim, 2 posla i skola, nije cudo da dam umorna, jos malo nek samo izdrzim, sad ce to proc... Pa nikako

Ja sam sretna jer sam u Njemackoj, kad sam zvala da se narucim za gastroskopiju odmah su me pitali jel zelim injekciju ili zelim bit prisutna rekoh, samo vi dajte injekciju

[electra36]

nadglednik kaže:

Nemoj se Rozy zezati sa B12. Kazem ti da sam ja preskocila nekih dvije godine. Isto sam bila kronicno umorna i nepokretljiva. Strasno sam pocela zaboravljati. Vise nisam znala izreci jednu recenicu a da u njoj po dva puta nisam rekla:"sta sam ono htjela reci". Kada sam ponovno pocela primati B12 pocelo se stanje popravljati,a nakon nekih 5-6 mjeseci gotovo se sve reguliralo osim sto se iz tog perioda slabo sjecamnekih stvari.
Ponekad dodjem na ovaj forum i ostavim neku poruku ali ove nove djevojke izgleda nisu zainteresirane za ono sto sto se desava poslije desetak godina nakon operacije. Sjecas se Ruzy nasih pocetaka. Vapile smo za informacijama zena koje su davno operirane. Puno toga nismo znale. A sada se samo prica o tome koliko je tko skinuo i kako tece put do operacije. Mi da smo znale sve i da smo dosle do savjeta o vec davno operiranim zenama puno bi nam bilo lakse. ostavljala sam komentare jer sam procitala da neke zene pozivaju one starije da komentiraju. Ali vjerovala ili ne nikada nitko,ama bas nitko nije prokomentirao moj post. Sada sam se oglasila samo zbog tebe. Procitala sam da ti se vratilo 30 kg. Jako mi je zao zbog tebe. Kako ti se to dogodilo? Poslije svega nisi zasluzila. Ja se jos uvijek krecem na 65-70. Ali da sam dozivjela kalvariju-jesam. Svi mi poslije operacije samo brojimo kg koje smo skinule a ne razmisljamo o zdravlju . O mentalnom zdravlju necuni da pricam.

Ja asm se friško odlučila da krenem,, eto u tijeku je čekanje za endokrinologa pa ću vidjeti kako dalje..
molim Vas recite mi što to znači da ste prošli kalvariju?
Na čemu ste vi bili ,, na sleevu ili baypassu?
Neznam niti otkuda bih počela, sve me zanima, a najviše upravo taj period nakon dvije tri godine i na dalje...
hvala unaprijed

[nadglednik]

electra36 kaže:

Ja asm se friško odlučila da krenem,, eto u tijeku je čekanje za endokrinologa pa ću vidjeti kako dalje..
molim Vas recite mi što to znači da ste prošli kalvariju?
Na čemu ste vi bili ,, na sleevu ili baypassu?
Neznam niti otkuda bih počela, sve me zanima, a najviše upravo taj period nakon dvije tri godine i na dalje...
hvala unaprijed

Ja sam uradila gastric by-pass prije nekih 9 godina. Poslije operacije sam znala plakati za hranom. Nije lako. Sklop u glavi se promjeni. Pogled na svijet se promjeni. Odjednom sam od osobe kojoj su se smijali pretvorila u krasnu zenu. Sujeta je proradila. Razvela sam se sa suprugom. Nisam se znala bas nositi sa svojim novim izgledom. Zapostavila sam sve oko sebe. Samo mi je bilo u glavi da mi se ne vrate kg. Crkavala sam od straha da mi se koza ne opusti. Imala sam mali problem sa kozom na stomaku i tu sam imala mali zahvat. Vjezbala sam kao luda. Dovela sam tjelo do savrsenstva ali tu stala nisam. Moja sujeta me dovela do toga da nisam stala sa mrsanjem i onda kada sam vidjela da me to vodi u propast. Otisla sam u krajnost i od svog tijela napravila hrpu misica i kostiju. Jedva sam povratila kilazu. Mozda teze nego sto sam skinula kg. U tom periodu sam ostala bez oba roditelja, vec spomenutog supruga i bez moje velike ljubavi(hrane). Pocela sam piti tablete za smirenje i sve to sto sam izgubila sam zamjenila s njima. One su postale moje ovisnost. Postala sam teski tabletoman. Pila sam i do 40 tableta na dan. Zavrsila na Vrapcu. Bila na lijecenju tri i pol mjeseca. Nastavila sa tabletama. Sreca da sam upoznala svog danasnjeg supruga. Uz njega sam sisla sa tableta. Svi mi mislimo da se mi mozemo nositi sa svojim novim izgledom ali vjerujte da dok budete dobivale novi izgled puno psihicki morate raditi na sebi. Svi smo mi sujetni i moramo paziti da ona ne ovlada nama. Pricam o zenama koje su dosle do idealne tezine. Dosta onih sa kojima sam ostala u kontaktu su promjenile partnere i pocele novi zivot. Moje iskustvo je takvo. I ja sam pocela sa novom zivotnom pricom. Sada imam tijelo kakve mnoge tridesetogodisnjakinje nemaju,ali vise nikad i nikad ne bih dozvolila da "samo" moje tijelo bude JA. Mene cini i moje tijelo i moj karakter. Moje tijelo i moja dusa. Tek sada mogu reci da zivim. Na stranu sreca zbog svakog kg koji sam izgubila. Tek sad shvacam sto je sreca. Sreca nije izgubljeni kg vec put ka normalnom zivotu. To sto ce te se susretati sa ljudima koji ce vam govoriti da vas nisu prepoznali i govoriti da prekrasno izgledate nemojte shvatiti kao da ste najljepsi na svijetu vec da ste napokon normalni. Nemojte ovu moju pricu shvatiti olako. Mnoooogo je ovakvih prica,vjerujte mi. Moja je ipk na kraju,srecom,zavrsila sretno,ali ima i onih koje nisu. Opet ponavljam ne shvacajte ovaj post i moju pricu olako,jer ona nije nebitna... On je upucen prvenstveno tebi Elektra jer si mi se obratila i javno sam priznala svoju labilnost mada sve one stare cure znaju za mene. A zna i cijela Hr,jer sam svoje rezultate pokazala i na tv i u novinama...Izmorih sa postom,ali ako sam bar jednoj od vas bar skrenula paznju bit cemi iznimno drago. Zaista hoce...

[electra36]

nadglednik kaže:

Ja sam uradila gastric by-pass prije nekih 9 godina. Poslije operacije sam znala plakati za hranom. Nije lako. Sklop u glavi se promjeni. Pogled na svijet se promjeni. Odjednom sam od osobe kojoj su se smijali pretvorila u krasnu zenu. Sujeta je proradila. Razvela sam se sa suprugom. Nisam se znala bas nositi sa svojim novim izgledom. Zapostavila sam sve oko sebe. Samo mi je bilo u glavi da mi se ne vrate kg. Crkavala sam od straha da mi se koza ne opusti. Imala sam mali problem sa kozom na stomaku i tu sam imala mali zahvat. Vjezbala sam kao luda. Dovela sam tjelo do savrsenstva ali tu stala nisam. Moja sujeta me dovela do toga da nisam stala sa mrsanjem i onda kada sam vidjela da me to vodi u propast. Otisla sam u krajnost i od svog tijela napravila hrpu misica i kostiju. Jedva sam povratila kilazu. Mozda teze nego sto sam skinula kg. U tom periodu sam ostala bez oba roditelja, vec spomenutog supruga i bez moje velike ljubavi(hrane). Pocela sam piti tablete za smirenje i sve to sto sam izgubila sam zamjenila s njima. One su postale moje ovisnost. Postala sam teski tabletoman. Pila sam i do 40 tableta na dan. Zavrsila na Vrapcu. Bila na lijecenju tri i pol mjeseca. Nastavila sa tabletama. Sreca da sam upoznala svog danasnjeg supruga. Uz njega sam sisla sa tableta. Svi mi mislimo da se mi mozemo nositi sa svojim novim izgledom ali vjerujte da dok budete dobivale novi izgled puno psihicki morate raditi na sebi. Svi smo mi sujetni i moramo paziti da ona ne ovlada nama. Pricam o zenama koje su dosle do idealne tezine. Dosta onih sa kojima sam ostala u kontaktu su promjenile partnere i pocele novi zivot. Moje iskustvo je takvo. I ja sam pocela sa novom zivotnom pricom. Sada imam tijelo kakve mnoge tridesetogodisnjakinje nemaju,ali vise nikad i nikad ne bih dozvolila da "samo" moje tijelo bude JA. Mene cini i moje tijelo i moj karakter. Moje tijelo i moja dusa. Tek sada mogu reci da zivim. Na stranu sreca zbog svakog kg koji sam izgubila. Tek sad shvacam sto je sreca. Sreca nije izgubljeni kg vec put ka normalnom zivotu. To sto ce te se susretati sa ljudima koji ce vam govoriti da vas nisu prepoznali i govoriti da prekrasno izgledate nemojte shvatiti kao da ste najljepsi na svijetu vec da ste napokon normalni. Nemojte ovu moju pricu shvatiti olako. Mnoooogo je ovakvih prica,vjerujte mi. Moja je ipk na kraju,srecom,zavrsila sretno,ali ima i onih koje nisu. Opet ponavljam ne shvacajte ovaj post i moju pricu olako,jer ona nije nebitna... On je upucen prvenstveno tebi Elektra jer si mi se obratila i javno sam priznala svoju labilnost mada sve one stare cure znaju za mene. A zna i cijela Hr,jer sam svoje rezultate pokazala i na tv i u novinama...Izmorih sa postom,ali ako sam bar jednoj od vas bar skrenula paznju bit cemi iznimno drago. Zaista hoce...

ovo što ste mi napisali je zaista jedna poprilicno iskrena, vjerujem i bolna ali ohrabrujuća priča barem za mene.
Ja sam u nekoliko navrata skidala po 20 i kasnije dobila po 30 kila,, i tako nekoliko puta i našla sam se na popriličnom broju koji nikako nemogu sama više riješiti.. da bi apsurd bio veći, prije dvije godine sam odlučila prestati pušiti,, i prestala sam,, ali dobila dodatnih 15 kg,, i sad prije dva mjeseca neznam što mi se dogodilo, počela sam opet pušiti... mrziiiiim samu sebe zbog toga,, ovako više ne ide.. nisam ja oduvijek bila debela, ali sam se godinama pomalo dovela do toga da sam konačno svjesna da to nemogu riješiti sama bez ičije pomoći.
Imam dosta godina i malu dječicu (ja 46 a dječica 4 i 7 g) i definitivno obzirom da sam kasno dobila djecu, oni su mi najveći motiv jer ne želim propustiti njihovo djetinjstvo, njihove najbolje godine zato što mi je teško hodati s njima okolo, zato što mi je teško trčati, ludirati se, ili puzati po podu i bilo što drugo,, a da ne velim da ne želim da sa njihovih 20 g imaju na teretu mamu u krevetu koja se razbolila.. e to je moj najglavniji pokretač i motiv... ovo drugo ću nadam se nekako uspjeti izbalansirati.

Ono što me zanima je da li imate kakvih poteškoća , mislim zdravstvenih sad nakon 9 godina. da li vam nešto smeta , da li fizički osjećate tu premosnicu i koliko danas možete pojesti.. da li su to minijaturne porcije ili kao u "normalnih" odraslih ljudi... pritom ne mislim na prejedanja.

ja se u stvari ne bojm samog zahvata, i prvih godinu dvije ili koliko će već trebati da skinem višak kila,, nego onog perioda poslije,,, da li ću se vratiti u normalan život, odnosno što znači normalan život... i eventualnih zdravstvenih posljedica ( ok,, znam da su posljedice debljine kud i kamo veće), ali jednostavno da li vas nešto fizički ograničava, smeta...

Hvala na iscrpnom odgovoru...

[electra36]

iboticelli kaže:

Electra dobro nam dosla!!!!!
Ne boj se nista....samo kreni cim prije jer profa odlazi u penziju pa se pozuri jer nisam sigurna da ce to netko drugi htjeti raditi!!!! Sretno i javi nam u kojoj si fazi

Hvala hvala... evo cekam ma pregled endokrinologa... prvi korak...
Vitala sam tvoje postove.... 😀 nadam se da ces mi biti podrska kao i mnogima ovdje😀

[Medo_boo05]

nadglednik kaže:

Ja sam uradila gastric by-pass prije nekih 9 godina. Poslije operacije sam znala plakati za hranom. Nije lako. Sklop u glavi se promjeni. Pogled na svijet se promjeni. Odjednom sam od osobe kojoj su se smijali pretvorila u krasnu zenu. Sujeta je proradila. Razvela sam se sa suprugom. Nisam se znala bas nositi sa svojim novim izgledom. Zapostavila sam sve oko sebe. Samo mi je bilo u glavi da mi se ne vrate kg. Crkavala sam od straha da mi se koza ne opusti. Imala sam mali problem sa kozom na stomaku i tu sam imala mali zahvat. Vjezbala sam kao luda. Dovela sam tjelo do savrsenstva ali tu stala nisam. Moja sujeta me dovela do toga da nisam stala sa mrsanjem i onda kada sam vidjela da me to vodi u propast. Otisla sam u krajnost i od svog tijela napravila hrpu misica i kostiju. Jedva sam povratila kilazu. Mozda teze nego sto sam skinula kg. U tom periodu sam ostala bez oba roditelja, vec spomenutog supruga i bez moje velike ljubavi(hrane). Pocela sam piti tablete za smirenje i sve to sto sam izgubila sam zamjenila s njima. One su postale moje ovisnost. Postala sam teski tabletoman. Pila sam i do 40 tableta na dan. Zavrsila na Vrapcu. Bila na lijecenju tri i pol mjeseca. Nastavila sa tabletama. Sreca da sam upoznala svog danasnjeg supruga. Uz njega sam sisla sa tableta. Svi mi mislimo da se mi mozemo nositi sa svojim novim izgledom ali vjerujte da dok budete dobivale novi izgled puno psihicki morate raditi na sebi. Svi smo mi sujetni i moramo paziti da ona ne ovlada nama. Pricam o zenama koje su dosle do idealne tezine. Dosta onih sa kojima sam ostala u kontaktu su promjenile partnere i pocele novi zivot. Moje iskustvo je takvo. I ja sam pocela sa novom zivotnom pricom. Sada imam tijelo kakve mnoge tridesetogodisnjakinje nemaju,ali vise nikad i nikad ne bih dozvolila da "samo" moje tijelo bude JA. Mene cini i moje tijelo i moj karakter. Moje tijelo i moja dusa. Tek sada mogu reci da zivim. Na stranu sreca zbog svakog kg koji sam izgubila. Tek sad shvacam sto je sreca. Sreca nije izgubljeni kg vec put ka normalnom zivotu. To sto ce te se susretati sa ljudima koji ce vam govoriti da vas nisu prepoznali i govoriti da prekrasno izgledate nemojte shvatiti kao da ste najljepsi na svijetu vec da ste napokon normalni. Nemojte ovu moju pricu shvatiti olako. Mnoooogo je ovakvih prica,vjerujte mi. Moja je ipk na kraju,srecom,zavrsila sretno,ali ima i onih koje nisu. Opet ponavljam ne shvacajte ovaj post i moju pricu olako,jer ona nije nebitna... On je upucen prvenstveno tebi Elektra jer si mi se obratila i javno sam priznala svoju labilnost mada sve one stare cure znaju za mene. A zna i cijela Hr,jer sam svoje rezultate pokazala i na tv i u novinama...Izmorih sa postom,ali ako sam bar jednoj od vas bar skrenula paznju bit cemi iznimno drago. Zaista hoce...

Naklon do poda za ovakvo otvoreno, realno i iskreno svjedocanstvo! Inspiracija je i putokaz evo i meni, jer se za pocetak mogu prepoznati u borbi odvajanja (mentalnog i emocionalnog) od hrane, odnosno navezanosti na nju. Nije lako, zaista... Ali svi padamo i ustajemo, to je normalan tok zivota. Drago mi je sto vasa prica na kraju ipak zavrsava happy endom, i vasa zivotna prica je zaista jedan jako dobar zivotni podsjetnik, koliko moramo biti na oprezu. Svako dobro vam zelim

[goth_madonna]

Pozdrav ljudi.. Evo ja već par dana čitam prvu i drugu temu, informiram se i ozbiljno sam se zagrijala za ovo. Već kojih desetak dana sam na dijeti, tipa manje ručam, večeru preskočim... Ali Kvaliteta mog života se znatno smanjila osobito uvečer jer stalno osjećam glad. Zadnjih večeri, a evo i upravo u ovom trenutku ležim i sebe bodrim da ne jedem. A svako malo zakrulji.
Noćas sam sanjala da u navećem loncu što imam kuham mahune i dok se one kuhaju, ja obilazim oko štednjaka, čekam da se skuha da mogu jesti. A isto tako i lošije spavam. Dakle, intenzivno se mučim, tako bih trebala bar 3 godine jer imam bar 70 kg viška.
Naišla sam na forum Mršaljenje, a tamo našla ovu temu koju još čitam.

Dosadilo mi je da se nee mogu u jednom cugu popeti na treći kat, nego moram stati i odmoriti...a kada konačno dođem do trećeg kata, noge se tresu od napora. Isto tako mi je dosadilo da me nepoznati ljudi zaustavljaju na ulici i pitaju "Zašto sam tako debela", odem u pekaru kupiti kruh, pa mi čovjek kaže da bi baš mogla i izbaciti kruh iz prehrane ( a ja kruh uopće ne jedem, ali eto, mora ga biti u kući). Uglavnom, bilo je takvih suituacija bar još tri ove godine.

Kada sam naišla na ovu temu, pomislila sam da bi takvo rješenje bilo najbolje za mene, obzirom da imam puno viška, a kada se prespoji želucac, manje prostora za hranu, manje se unese, čovjek je prije sit i krenu se trošiti rezerve.

E sada mene zanima, kako krenuti? PRvo uputnca moje doktrice pa se naručiti na 099/3787 003 za pregled? Ili prvo treba povaditi sve one nalaze pa s time doći kod dr. Bešlina na prvi pregled?
Kako se to rješava sa HZZO-om? Da li nosim tamo papire ili ide automatski?
Da li predoperative nalaze mogu povaditi u svom gradu (nisam iz ZGa), a samo anesteziologa u ZGu? Jedna člannica foruma je napisala da se mora u ZGu, dok druga, iz Rijeke ih je povadila u Rijeci. Ako bi morlaa za svaki pregled putovati u ZG, to bi bilo financijski neizvedivo. Te da li možda HZZO pokriva putne troškove? Imam dopunsko.

Da li je moguća solucija, ako se baš mora vaditi u ZGu, da ostanem na "bolničkom liječenju" par dana i povadim sve te nalaze?
Imala sam još pitanja, ali su pobjegla iz glave. Bit će da e od gladi.

[nadglednik]

Medo_boo05 kaže:

Naklon do poda za ovakvo otvoreno, realno i iskreno svjedocanstvo! Inspiracija je i putokaz evo i meni, jer se za pocetak mogu prepoznati u borbi odvajanja (mentalnog i emocionalnog) od hrane, odnosno navezanosti na nju. Nije lako, zaista... Ali svi padamo i ustajemo, to je normalan tok zivota. Drago mi je sto vasa prica na kraju ipak zavrsava happy endom, i vasa zivotna prica je zaista jedan jako dobar zivotni podsjetnik, koliko moramo biti na oprezu. Svako dobro vam zelim

Ja bas i nisam kompetentna sto se tice fizickog zdravlja,jer sam se 5 godina kljukala raznoraznim tabletama. Ali kompetentna sam da vam kazem hehe kako se nosim sa kilazom.
Nakon manje od godinu dana skinula sam sav visak kg i dosla na svoju idealnu. Tu sam naisla na prvi problem. Nisam mogla stati samrsavljenjem. Nakon nekog perioda sam spala na 54 kg. To je za mene bilo katastrofalno. Izgledala sam uzasno. Navijala sam alarm po noci da bih ustajala i jela. Prestala sam mrsati ali nikako vratiti kg. Nakon nekih 2 mjeseca pocelo je debljanje. Popela sam se ponovno na oko 65. To je trajalo od prilike neki godinu i pol. E onda nailazim na drugi problem kojeg nisam bila svjesna. Popela sam se na 86 kg. Posto sam bila na tabletama nisam bila ni svjesna toga. 25.05.2014 odlucila sam d prestanem piti tablete(a pila sam ih i do 40 dnevno). Sad da ne pricam o apstinenciji kroz koju sam prosla. U 7 mjeseci sam izgubila 17 kg bez dana dijete. Otisla sam kod svoje dr. Jer sam se uplasila zato sto sam smrsala a nisam bila na dijeti. Dr. mi je objasnila da je to normalno da se udebljam pod tolikim tabletama. A isto tako je normalno da smrsam nakon prestanka istih. Znaci,to je bio problem vezan z nesto drugo a ne za gastric by-pass. Vec duuugo vremena sam na istoj kilazi. Jedem kada ogladnim,jedem sto mi se jede . Kilaza stoji na istom mjestu. Zimi dobijem parkg,a ljeti to uredno izgubim. Zivim sasvim normalan zivot. Debeli dani su davno iza mene i vjerujte mi zaboravila sam kako je to biti debel. Iskreno koliki mi je zeludac ne znam,jer ne razmisljam o tome. Bolovi koje sam osjecala poslije operacije kada pojedem zalogaj vise su davno iza mene. Sada ako se prejedem boli me kao i svaku normalnu osobu kad se prejede. Obroci su mali. Eh,da napomenem i danas mi se dogadja da navecer kada legnem ,upalimneki film pripremim si grickalica kao nekad. Hahahahanaravno da ni dio toga ne pojedem. Ono sto se kaze:"gladne oci". Put kojim ste krenule je put ozdravljenja inikako se nedajte odgovoriti od toga.ako ste citale sve od pocetka naisle ste na jedan dio gdje su operirane osobe pocele razmjenjivati recepte kako da unose u sebe a da ih ne boli. Jako sam se naljutila na to,jer su varale same sebe. Jedan od recepata koji me sokirao je taj gdje je jedna cura sa foruma blendala spek i onda ga pila. Ako se bilo koja od vas odluci da unosi u sebe na silu nek' bude svjesna da nikada,ama nikada nece smrsati do normale. Ja sam sada ponosna na svoje tijelo. Ako zelite Elektra i ti Medo da vidite moje tijelo nakon 9 godina odite na moj fb i pogledajte. Hahaha nisam neki fotograf ali kunem vam se da ni jedna slika nema ni trag fotoshopa.
Vi koje ste operirane znajte da ce bolovi i tuga za hranom proci,a vi koje cekate na operaciju znajte da se necete pokajati zbog svoje odluke. Potrazite me na profilu --Azra Music Pobor---. Mozda vam je zanimljivo sto stavljam javno svoje ime i prezime. Kada sam mogla javno izaci na tv mogu i vama dati svoje ime...

[electra36]

Uff, sad me baš oprala panika...
da li netko zna kad dr Bešlin ide u penziju jer..
danas sam dobila termin za prvi endokrinološki pregled koji je tek za 4 mjeseca odnosno u studenom, a poslije toga pretpostavljam ide još onaj jedan pregled.
Da li je to opće dovoljno vremena da povadim sve nalaze i da prije doktorovog odlaska u penziju budem "obrađena"... ili možda netko nastavlja raditi zahvate kad on ode.

I još jedno pitanje.. obzirom da mi predstoji čekanje do prvog endokrinološkog pregleda od 4 mjeseca, da li da se već sad naručim i za gastroenterologa i psihologa ili to moram čekati da obavim najprije endokrinologa...
da li može paralelno..

hvala

[electra36]

Uff, sad me baš oprala panika...
da li netko zna kad dr Bešlin ide u penziju jer..
danas sam dobila termin za prvi endokrinološki pregled koji je tek za 4 mjeseca odnosno u studenom, a poslije toga pretpostavljam ide još onaj jedan pregled.
Da li je to opće dovoljno vremena da povadim sve nalaze i da prije doktorovog odlaska u penziju budem "obrađena"... ili možda netko nastavlja raditi zahvate kad on ode.

I još jedno pitanje.. obzirom da mi predstoji čekanje do prvog endokrinološkog pregleda od 4 mjeseca, da li da se već sad naručim i za gastroenterologa i psihologa ili to moram čekati da obavim najprije endokrinologa...
da li može paralelno..

hvala

[musstra]

nadglednik kaže:

n n

Ni slucajno ne smijete propustati B12. Mozete oboliti od jaaako ozbiljnih bolesti. Ja nisam udarala injekcije skoro pa dvije godine. Pocela sam na veliko gubiti pamcenje. Dr. mi je rekla da se sa tim ni slucajno ne zezam. Kcer i suprug su se educirali u tom pogledu i sada mi oni dva puta mjesecno daju po 1000. Nemojte se sa tim zezati...

Hej curke. Bas sam vas htjela pitati u vezi B12. Ja ga ne uzimam vec godinu i pol. Kad sam doselila u Australiju jedno vrijeme su mi davali inekciju ali onda sam se preselila i promijenila doktora i on mi nije htio dati inekciju dok mi ne napravi KKS. Nalaz je pokazao da mi je B12 dvostruko veci od normalnih vrijednosti ali mi je zeljezo u svim pogledima i oblicima katastrofa. Dr mi je savjetovao da izvadim obicnu spiralu i stavim Mirenu da bi mi se smanjilo krvarenje tokom menstruacije. Godinu dana kasnije ja imam savrsenu krvnu sliku, radim puno radno vrijeme, idem na treninge svaki dan, spavam cca 6 sati dnevno i osjecam se odlicno.
Rekla sam ovom dr ovdje da su me u RH upozoravali da se ne zezam sa B12 a on je samo odmahnio rukom

Nadglednik - bas mi je drago radi tebe i da si napokon nasla svoj mir i ravnotezu. Sjecam se nekih tvojih postova iz perioda koji si spomenula i sjecam se da si znala zvucati prilicno nesuvislo. Hocu reci da sam itekako osjetila tvoj nemir i cudnu vibru i priznajem bas iz tih razloga sam preskakala tvoje postove. Za svaku od nas to je vrlo specifican period, period kada se iz gusjenice pretvaramo u leptira i ako kao osoba nisi "u glavi" stabilan i cvrst vrlo lako padnes pod razno-razne utjecaje.
I danas sam u kontaktu sa nekim vrlo dragim curama koje su prosle isti put kao i ja, neke postaju ovdje, neke samo citaju dok nekih uopce nema na ovom forumu no svaka od njih/nas prosla je svoj vlastiti put i svaki je bio razlicit. Svaka od nas je imala drugacije probleme, dvojbe i kusnje. Mozda grijesim ili sam u kontaktu sa odredenim tipom ljudi ali cini mi se da je "kalvariju" prosao manji broj ljudi dok je kod vecine (ponavljam vecina od onih sa kojima sam kontaktu) taj proces prosao bez velikih trzavica. Moj zivot se nije puno promijenio osim sto je postao neizmjerno kvalitetniji. Isti muz, isti prijatelji i malo vise samopuzdanja nego sa 132 kg mada ga niti onda nije nedostajalo. Ok, odselila sam na drugi kraj svijeta ali to je i bilo u planu.

Da ne duljim, sve smo mi imale problem "s glavom" koji je rezultirao gubitkom kontrole nad vlastitom kilazom, tijelom i zivotom. Nakon operacije uz fizicki dolazi i mentalni preobrazaj no kod nekih osoba taj preobrazaj moze na povrsinu izvuci probleme koji su potisnuti u nama i odvesti proces u sasvim drugom smjeru. Osobno, smatram da ukoliko osoba imalo dvoji ili se smatra labilnom da bi trebala potraziti strucnu pomoc od samog pocetka. Svakome u odredenom periodu dobro dode ruka vodilja, osoba koja itekako dobro razumije uzrocno-posljedicne veze i prije svega je strucna.

Ja sutim mjesecima a onda bi sve nadoknadila u jednom postu, sorry