Asocijalnost

[Ružaa]

Komunikativna sam osoba, no samo kada sam u društvu jedne ili dvije osobe. Kada je veće društvo u pitanju, teže se uklopim. Najčešće šutim zbog straha da nešto ne bi izvalila, a najčešće se nakon toga osjećam pomalo glupo i isprazno. Bojim se što će ljudi misliti o meni. Kada malo bolje razmislim, više uživam u svojoj samoći, sa knjigom u ruci i glazbicom. No, onda s druge strane, nije dobro da se ne družim s drugim ljudima. Imam prijateljica, ali jednostavno ne funkcioniram u većem društvu i nisam društvena. Ponekad mi je mučenje biti u većem društvu i želim samo pobjeći u svoju sobicu i slušati glazbu. Takva sam, znam. Ali, nekako mi to nije normalno. Mogu li to promijeniti i kako?

[Miss Dee]

Ja imam prijatelja koji se slično ponaša kao ti.. Kad smo u društvu, šuti kao zaliven, a kad je sam sa mnom, ja jedva dođem do riječi.. A vjeruj mi, nema pričljivije osobe od mene... Baš si me podsjetila na njega.
Ne bih ja rekla da si asocijalna, takvi su ljudi koji ni sa kim ne ostvaruju bliske kontakte, niti to vole. Vjerujem da si ti zatvorena osoba.. A to se da promijeniti- druži se više s ljudima, što češće izlazi van i budi u nečijem društvu, to ti treba postati prirodno okruženje umjesto kutka svoje sobe.. i svakako skupi hrabrosti i komentiraj i pričaj što češće u društvu, vidjet ćeš da to i nije takav problem.. i pobogu, ne boj se da ćeš ispasti glupa, sjeti se koliko je situacija bilo kad je netko od tvojih prijatelja rekao neku besmislicu. je li mu to itko uzeo za zlo i počeo ga smatrati debilom? naravno da nije..

Drž' se!

[patak]

to je normalno, ti si takva i bok. Atraktivniji su glasni ljudi, ali nisu normalniji.
Prihvati da si takva, zašto bi se mijenjala?

[Jenna X]

patak kaže:

to je normalno, ti si takva i bok. Atraktivniji su glasni ljudi, ali nisu normalniji.
Prihvati da si takva, zašto bi se mijenjala?

baš sam to htjela reći. to si ti - ti si takva i zašto se takva ne prihvatiš? to je dio tvog karaktera i nije ništa nenormalno. nema ni smisla ni potrebe da glumiš nešto što nisi.
ne moraju svi ljudi biti animatori cijelog društva niti uživati u gomili.

Ružaa kaže:

Ali, nekako mi to nije normalno.

daleko od toga. to je posve normalno.

[Lila_sun]

Mozda da krenes u vece drustvo pracena s npr. dvije osobe s kojima mozes biti opustena pa ih koristis kao neku vrstu podrske jer znas da bar pred njima neces ispasti kakva se vec bojis da ces ispasti....samo ideja

[Roony]

Često su me kolege znali titulirati kao asocijalnog. Čudno!? U stvarnosti sam iznimno komunikativna osoba. Možda zbog stava...?

[Blond_Fairy]

Roony kaže:

Često su me kolege znali titulirati kao asocijalnog. Čudno!? U stvarnosti sam iznimno komunikativna osoba. Možda zbog stava...?

Danas se svakog trpa u neku ladicu.

[nina333]

Ružaa kaže:

Komunikativna sam osoba, no samo kada sam u društvu jedne ili dvije osobe. Kada je veće društvo u pitanju, teže se uklopim. Najčešće šutim zbog straha da nešto ne bi izvalila, a najčešće se nakon toga osjećam pomalo glupo i isprazno. Bojim se što će ljudi misliti o meni

A zašto se bojiš da ne bi nešto izvalila?
Oslobodi se straha da će netko misliti da si glupa.
Šta te ustvari blokira?

[micamacazg]

Nedostatak samopouzdanja

[Saha]

Be yourself, no matter what they say.

[Ružaa]

micamacazg kaže:

Nedostatak samopouzdanja

Da, to sigurno i svjesna sam toga...

[suburban]

ne brini, danas je sve teze ispast idiot, konkurencija je sve jaca... (znam da je stara fora, al uvijek me isponova nasmije )

[tina88]

Bok svima.
Prije svega, ispričavam se ako otvaram već postojeću ili njoj sličnu temu, nakon dosta dugo vremena i razmišljanja odlučih izložiti svoj 'problem' te potražiti virtualan savjet.

Kao što sam naziv teme govori, moj 'problem' je poprilična asocijalnost. Imam 23 godine, mnogo usputnih poznanika s kojima sam isključivo na 'bok' i niti jednog prijatelja. Nije stvar u tome da ne volim ljude i biti okružena njima nego se jednostavno ne znam snaći, ophoditi s ljudima, pogotovo na velikim društvenim okupljanjima. Tad uglavnom stojim sa strane, sitna sam i tiha 'ko bubica'. Slušam pozorno razgovor prisutnih ali bojim se, ustručavam izreći bilo kakav komentar da ne ostavim loš ili čudan dojam, a zapravo ga svojim aktualnim ponašanjem ostavljam. Koliko je sve otišlo daleko, došla sam do toga da sam i aktualnog momka pronašla prek neta ( molim vas, poštedite me otrovnih komentara i pošalica). Doduše, to me još više začudilo jer kad sam s njim ful sam otvorena, komunikativna, sve ok, sve super. Ali čim smo vani u društvu njegovih prijatelja, zašutim kao riba i molim Boga da što prije odemo doma, što od dosade, što od srama. Zapravo sam skužila da se jednostavno najbolje osjećam sama u svojoj podstanarskoj sobici s mp3 iz kojeg trešti glazba. U klubove u koje mladi zalaze najčešće petkom i subotom ne idem, mora da su prošle godine od zadnjeg takvog pohoda. Jednostavno se ne osjećam ugodno.

Kako se nositi s ovom situacijom, kako dalje? Kljukati ljekovima se ne želim, studentica sam pa mi bistar i čist razum treba (da, znam, ), za traženje nekakve stručne pomoći vremena nemam, a iskreno, mislim da mi i ne treba.
Kojim bih postupcima mogla sebi olakšati ovakvu situaciju?

Hvala

[PoPotrebiLuda]

Zašto misliš da imaš problem? Ja sam totalno opuštena isprid svojih roditelja, par prijateljica i i sprid momka. Kad sam u društvu koje baš i ne poznajem i nisam nešto pretjerano opuštena i komunikativna.

Ja mislim da je to prirodno i normalno. Postoje ljudi koji mogu satima pričat sa nekim koga su prvi put sreli, a postoje i oni koji će u toj situaciji jedva 2 rečenice izgovorit.....nevidim tu nikakav problem, nisi radi toga asocijalna, nismo svi isti.

[tina88]

PoPotrebiLuda kaže:

Zašto misliš da imaš problem? Ja sam totalno opuštena isprid svojih roditelja, par prijateljica i i sprid momka. Kad sam u društvu koje baš i ne poznajem i nisam nešto pretjerano opuštena i komunikativna.

Ja mislim da je to prirodno i normalno. Postoje ljudi koji mogu satima pričat sa nekim koga su prvi put sreli, a postoje i oni koji će u toj situaciji jedva 2 rečenice izgovorit.....nevidim tu nikakav problem, nisi radi toga asocijalna, nismo svi isti.

Djelomično se slažem s tobom, zato sam imenicu problem i stavila u navodnike ('problem') ali ipak. Nije da ne volim ljude ali nakon izvjesnog vremena u njihovom društvu postane mi neugodno, iritantno, dosadno. Često mi se čini kako je jedina osoba čiju prisutnost podnosim momak s kojim sam u friškoj vezi. Ne znam komunicirati i što je najgore, a to nisam u prvom postu spomenula, znalo se zalomiti da u društvu više ljudi imam blago agresivne ispade kojih se sramim jako

[PoPotrebiLuda]

Kako misliš blago agresivne ispade? Kako se manifestiraju ti ispadi?

[amarena_1]

gle, imamo otprilike isto godina, i jaaako sličan problem...
ja isto imam problema u komunikaciji s drugim ljudima, šutim ko tuka, pogotovo kad se radi o većoj skupini ljudi...
eto kao da si mene opisala :/
nego, kakvi su to ispadi? ako možeš malo opisati?

[PoPotrebiLuda]

Većina ljudi je takva. Ne osjećaju se ugodno u hrpi nepoznatih ljudi, osjećaju blagu, ajmorec, tjeskobu i to je skroz prirodna reakcija na nepoznato okruženje. Virujem da kad si doma nemaš taj isti filing, doma smo svi na poznatom tj."na sigurnom".

Stvarno mislim da nemaš problem niti "problem". Neznam...kad čujem kakvi su to agresivni ispadi možda se i pridomislim

[tina88]

PoPotrebiLuda kaže:

Kako misliš blago agresivne ispade? Kako se manifestiraju ti ispadi?

Čudno je to...kad i uspostavim kakvu takvu komunikaciju, uvijek nabacim neki cinizam, neku bahatost i drkost, možda čak i umišljenost, za koje uistinu ne znam ,pobogu, odakle ih izvlačim. Ne da je to jedna, dvi ili tri rečenice, nego je čitav razgovor obojan tim tonovima...uistinu mi je to teško opisati. Poslije se sama sebi čudim, pitam se odakle to, kako je to izašlo izvan mene. Ne znam, možda je povezano s ostalim djelovima moje osobnosti jer sam osoba koja ne tolerira ni trunku fejkanja, preseravanja, glumatanja i ispraznih pričica, saspem dotičnom u lice sve po spisku (naravno, kad mi ta kap hrabrosti iskrsne). Nažalost, kad krenem stati ne znam i na kraju se s moje strane zna dogoditi da povisim ton. Ma shit totalno. Nemam komunikacijske vještine očigledno.

[lamija]

i ja imam takav problem...samo sta se ja uvijek usporedjujem s drugima..i ak sam u vecem drustvu,bilo prijatelji bilo nepoznati,ja sam tjeskobna.....kao da se ukocim...ne znam kaj bi pricala....ak i kazem nes,osjecam se da sam rekla neku glupost........,pa se onda vecinu vremena smjeskam....i uvijek sam zavidna drugima kak su opusteni....