Moždani udar - što, gdje i kako poslije?

[frogy]

frogy kaže:

Imam pitanje. Već neko vrijeme trne mi desna ruka i noga, što se uglavnom pripisuje problemima s vratnom kralješnicom i mojoj anksioznosti. No neki dan sam razgovarala s prijateljicom i usred rečenice sam poečla frfljati. Uzela sam zrak i odmah se ispravila i dalje normalno govorila. No jako sam se uplašila. Da li se treba brinuti ili je to jednostavno slučajni simptom (s obzirom da je trajal par sekundi)? Inače, prije 15 godina preboljela sam krvarenje u mozgu, simptomi su bili nagli i odmah sam hospitalizirana...
Jel to moje frfljanje jedne rečenice problem ili sam jednotavno paničar? Ili je to isto simptom anksioznosti? Moram napomenuti da sam radi trnjenja pregledana od strane neurologa prije mjesec dana, a lani sam radila MR i EEG i sve je bilo ok...

Ok, dobih odgovor od liječnice da to nema veze s moždanim udarom, već da je vjerojatno bil nekakav sitni epi atak koji čovjek poneka ima. Rekla je da ako se ponovi unutar mjesec dana da se javim... Eto čisto da ako se nekome takvo što dogodi da ne paničari....

[ipazman]

dakle, ista stvar s mojim ocem...nakon 30 dana na Sv. duhu, poslan je sa nezalječenom upalom pluča i teškim urinarnim infektom u krapinske toplice (iako večinu života svaki mjesec plačamo ogroman iznos za zdravstveno osiguranje, zdravstveno plača samo 30 dana bolničkog liječenja ).Nekim čudom dobili smo 7 tjedana rehabilitacije, bez napretka..sad je mjesec dana u Marofu i danas sam saznala da imam 7-10 dana za pronalaženje smještaja ili doma (nema veze kaj živi sam ). Naravno, smještaj u stacionaru se čeka godinama, pogotovo muško mjesto..ima samo mene, a ja nemam 5000-6000 kn mjesečno za privatan dom..glavno da je naš dragi ministar zdravstva trkeljao cijeli tjedan o palijativnoj skrbi...isto tako rade i ostale institucije u našoj divnoj zemlji, počevši od ukidanja svih braniteljskih prava...samo ne znam zašto mi je otac bio na ratištu ..da bi dobio ovo ??? Znam da mi nitko ne može dat nikakav savjet jer u ovim situacijama nema rješenja osim da izađemo na cestu i prosimo, možda skupimo koju kunu pa im platimo privatni smještaj ..ili možda da ga sama riješi muka, odgulim koju godinu i gotovo...očajna sam, šokirana i nemočna..sretno svima

[5rica87]

sretno ljudi.. moja je mama umrla nakon 3 mjeseca od moždanog

[vkrnic]

Zanima me li da li tko zna što o liječenju matičnim stanicama poslije moždanog udara?

[vkrnic]

Kakve su Vaše spoznaje o rehabilitaciji od moždanog udara?Otvaram ovu temu, jer nigdje ne mogu naći ništa o rehabilitaciji šake, tj . prstiju( otvaranje lijeve šake).Koje su poliklinike koje se bave rehabilitacijom i da su dobri u tome.Da li je tko bio u poliklinici Thalamus, kakve su cijene i usluga tamo?

[Julie Bergdorf]

vkrnic kaže:

Kakve su Vaše spoznaje o rehabilitaciji od moždanog udara?Otvaram ovu temu, jer nigdje ne mogu naći ništa o rehabilitaciji šake, tj . prstiju( otvaranje lijeve šake).Koje su poliklinike koje se bave rehabilitacijom i da su dobri u tome.Da li je tko bio u poliklinici Thalamus, kakve su cijene i usluga tamo?

Ovo i mene zanima.
Nitko ne piše što nakon moždanog udara Moja sestra je imala moždani prije 4,5 mj, ima 23 god. Dobro se oporavila hvala Bogu, bila je u Krap.toplicama 21 dan. Nakon moždanog bila joj je oduzeta desna strana i govor, ali se sve vratilo u jako kratkom roku, već je u toplicama bila potpuno samostalna a tamo je išla 20 dana nakon moždanog.

No unatoč tome što je sada potpuno samostalna, dakle samostalno obavlja sve kućanske poslove, vozi, izlazi vani i sl, ima problema sa grčenjem prstiju na desnoj ruci i desnoj nozi. U desnoj ruci joj se povremeno zgrče prsti, iako joj se snaga bila skroz vratila. Tako joj nije bilo na početku. Isto tako i noga, s tim da su joj 3 prsta na desnoj nozi stalno ukočena, i noga joj se nekako krivi u stranu. Ide sad na dodatne terapije zbog toga u lokalnu bolnicu. Ne predstavlja joj to veliki problem u svakodnevnom životu, ali brine nas zašto je to sad tako.

Inače, nisu joj otkrili konkretni razlog moždanog, bila je na dosta pretraga, sve pretrage su bile ok, mogućnost genske predispozicije je potpuno uklonjena, nema visoki tlak, nema masnoća, sada istražuju krvne žile i povezanost sa time, govore da je imala nekakvu upalu krvnih žila

Nisam sigurna. Trenutno me zanima kako i gdje liječiti ove probleme sa grčenjem prstiju na udovima desne strane, jer očito obične terapije ne pomažu. Ima li neki alternativni način, nekakav doktor koji se baš takvim stvarima bavi? Ako netko zna, bila bi vam zahvalna

[vkrnic]

Nisam sigurna. Trenutno me zanima kako i gdje liječiti ove probleme sa grčenjem prstiju na udovima desne strane, jer očito obične terapije ne pomažu. Ima li neki alternativni način, nekakav doktor koji se baš takvim stvarima bavi? Ako netko zna, bila bi vam zahvalna

što se tiće grčenja prstiju i mene isto zanima.Najbolje se obratiti Prim.dr.sc. Žarko Bakran(Pročelnik službe za neurološku rehabilitaciju Krapinske toplice).Ja još nisam išao kod njega, ali planiram na proljeće.Čuo sam za terapiju injekcijama botoxa, od čega popusti spazam(na 6 mjeseci.Postoji kvaka injekcije ne pokriva HZZO, jedna košta 1650 kn.

[*cinderella*]

Kako se može otkriti i razbiti sitan ugrušak koji je uzrokovao moždani udar, a nije vidljiv na pretragama jer je presitan?

[sorin]

Otac mi je prije mjesec dana imao moždani udar. Sada mu je djelomično oduzeta lijeva strana.
Zanima me da li netko zna gdje se privatno u Hrvatskoj mogu "propuhati" karotide. U bolnicama u Zadru i Zagrebu vaskularni su se kirurzi izmotavali godinama, pa mu nije taj zahvat napravljen kada je trebalo, a nisu mu ukazivali na opasnost situacije (čekali su valjda plave kuverte). Sa druge strane njegova je greška bila što nije išao privatno to srediti.

Puno hvala svima na informacijama

[djedica2]

*cinderella* kaže:

Kako se može otkriti i razbiti sitan ugrušak koji je uzrokovao moždani udar, a nije vidljiv na pretragama jer je presitan?

….. obično za “razbijanje“ sitnih ugrušaka doktori prepisuju Andol 100 1x dnevno, pišem ti to iz osobnog iskustva, Preživio sam dva moždana udara, i dobio sam preporuku od neurologa, neurokirurga da ga pijem doživotno, jer razrjeđuje krv i sprečava stvaranje novih i rastvara stare ugruške, naravno ako je organizam još toliko sposoban da se bori. LP.

[djedica2]

sorin kaže:

Otac mi je prije mjesec dana imao moždani udar. Sada mu je djelomično oduzeta lijeva strana.
Zanima me da li netko zna gdje se privatno u Hrvatskoj mogu "propuhati" karotide. U bolnicama u Zadru i Zagrebu vaskularni su se kirurzi izmotavali godinama, pa mu nije taj zahvat napravljen kada je trebalo, a nisu mu ukazivali na opasnost situacije (čekali su valjda plave kuverte). Sa druge strane njegova je greška bila što nije išao privatno to srediti.

Puno hvala svima na informacijama

.....i ja sam preživio dva moždana udara, i sad sam koliko-toliko oporavljen, da ne ovisim o tuđoj njezi, tj. Sposoban sam obavljati sve osnovne potrebe. I kod mene je u pitanju prohodnost karotida, mogu ti reći samo to da se ta metoda, “propuhavanje“ ili ubacivanje “štenda“ ili ugradnja “premosnica“ radi već u krajnjoj nuždi, kad je prohodnost skoro nemoguća, jer je to dosta rizična operacija. Pa sa tim razlogom mislim da kirurzi se ne odlučuju na taj potez dok nije krajnje nužno, jer što da kod tih “podhvata“ dođe do pokretanja ugruška i do začepljenja neke od drugih žila u samom mozgu.?? Vjerojatno su ocijenili da situacija nije tako kritična pa vjerujem da zato po tvom mišljenju “otežu“, mislim da nisi u pravu i da ti oca drže pod kontrolom, i da dobiva lijekove za bolju cirkulaciju, obično Andol 100 preporuče ili koji slični, i neke lijekove protiv masnoće, lipida, triglicerida, kalcifikata, zavisi koji je uzrok sužavanja prohodnosti karotida. Toliko od mene laika, koji imam skoro isti problem. LP.
PS….evo kako to meni ide poslije moždanog, ovo je već treći dan što pokušavam poslati odgovor preko kompjutera, a prije moždanog mi je to bila sitnica, jer sam bio informatički obrazovan.

[djedica2]

Julie Bergdorf kaže:

Ovo i mene zanima.
Nitko ne piše što nakon moždanog udara Moja sestra je imala moždani prije 4,5 mj, ima 23 god. Dobro se oporavila hvala Bogu, bila je u Krap.toplicama 21 dan. Nakon moždanog bila joj je oduzeta desna strana i govor, ali se sve vratilo u jako kratkom roku, već je u toplicama bila potpuno samostalna a tamo je išla 20 dana nakon moždanog.

No unatoč tome što je sada potpuno samostalna, dakle samostalno obavlja sve kućanske poslove, vozi, izlazi vani i sl, ima problema sa grčenjem prstiju na desnoj ruci i desnoj nozi. U desnoj ruci joj se povremeno zgrče prsti, iako joj se snaga bila skroz vratila. Tako joj nije bilo na početku. Isto tako i noga, s tim da su joj 3 prsta na desnoj nozi stalno ukočena, i noga joj se nekako krivi u stranu. Ide sad na dodatne terapije zbog toga u lokalnu bolnicu. Ne predstavlja joj to veliki problem u svakodnevnom životu, ali brine nas zašto je to sad tako.

Inače, nisu joj otkrili konkretni razlog moždanog, bila je na dosta pretraga, sve pretrage su bile ok, mogućnost genske predispozicije je potpuno uklonjena, nema visoki tlak, nema masnoća, sada istražuju krvne žile i povezanost sa time, govore da je imala nekakvu upalu krvnih žila

Nisam sigurna. Trenutno me zanima kako i gdje liječiti ove probleme sa grčenjem prstiju na udovima desne strane, jer očito obične terapije ne pomažu. Ima li neki alternativni način, nekakav doktor koji se baš takvim stvarima bavi? Ako netko zna, bila bi vam zahvalna

….ako kome pomognem sa svojim iskustvom biti će mi drago. I ja sam preživio dva moždana, prvi teži (tri dana u komi), zaboravio sam sve od govora, pisanja čitanja, hodanja…. Praktički sve iz početka. Poslije 3 tjedna provedena u bolnici i 3 tjedna u rehabilitacijskim toplicama u Lipiku polako sam se vračao koliko toliko u normalno životno funkcioniranje, samo za svoje potrebe. I poslije svega nakon još jedno godine dana sam dobio drugi, lakši, sa kojim sam bio u komi svega 1 sat. Opet na rehabilitaciju i opet polagani oporavak. Starija sam osoba (58 godište), ostao sam radno nesposoban u invalidskoj sam mirovini, ostao sam bez vozačke dozvole, nastupila je atrofija korteksa. Sad pijem lijekove za cirkulaciju, masnoću, antidepresive. Sad što se tiče još ovih (nazovimo to dodatnih problema, razno-raznih trnjenja ekstremiteta), moguća je posljedica (najvjerojatnije) oštećenja dijela pucanja “veza“ u glavi poslije moždanog, moguća je nastanak drugih problema, oštećenja živca, moguće je problem sa cirkulacijom u i moguće su nus-pojave od lijekova. Mogu vam samo savjetovati to što su meni savjetovali, neurolog, psihijatar, orl-doktor i doktor opće prakse, da probate dodatno sa terapijom Betaserc-om, jer ja sam imao velikih problema i za ravnotežom. Sumnjali su na problem srednjeg uha, no poslije pregleda ORL-doktora otklonjena je ta sumnja i zaključak je (naravno i poslije magnetne, EEG-a, da je “kvar“ u glavi kod tih nekih moždanih veza. (laik sam pa mi ne zamjerite na takovim objašnjenjima). A taj lijek iako ne piše u uputi trebao bi i koliko-toliko poboljšati te veze i čak popravak. Nažalost lijek ne ide na recept, nego na slobodno, a za info: naj jeftiniji je u Mađarskoj . I sad nakon 4 godine poslije drugog moždanog tegobe su se smanjile, tako da mogu sam funkcionirat, (nisam ovisan o tuđoj pomoći kod obavljanja normalnih fizičkih potreba i tegobe su se smanjile) ali se život okrenuo za 360 stupnjeva, i veseli me da je još jedan dan uspješno prošao. LP.
PS. Posavjetujte se sa svojim doktorima oko te terapije i doze, pa odlučite. Svaki organizam je specifičan sam za sebe, nismo svi jednaki.

[Zezica]

Gledam ovu temu, i sama izgubljena u moru sličnih slučajeva i traženja odgovora. Moja je majka (80) imala prije 2 mjeseca moždani udar. Liječena 12 dana u KB Dubrava. Sve 5, osim što do doktora ne možeš doći nego telefonom. Rečeno nam je da će ići na rehabilitaciju u Dugu Resu. Pitala, istraživala ( ja ne živim u Zg nego roditelji), smrznula se od informacija o toj bolnici, al' što je – tu je. Mama otišla na 3 tjedna, 3x tjedno putovala iz Opatije u Dugu Resu. Mama je bila stabilno, hemipareza lijeve strane, ali prilično je bila mobilna, lijeva ruka vidljivo slabija ali je recimo popravljala kosu, lijevu nogu je dizala skoro do visine kao što je dizala desnu, govor potpuno O.K. ali prilično dezorijentirana. Napokon uhvatim doktora koji mi ( 1.tjedan boravka) kaže da mama ima motoriku i da će to biti O.K. uz fizioterapiju. Mi sretni do bola. 2. tjedan, isti se doktor pojavljuje ničim izazvan, stane pred mamin krevet i kaže: neće ići. Ja stanem i pitam: a što to? Pa krene: ona odbija suradnju ( žena od 80 g sa moždanim!), puna je straha ( sereš!), znate – najviše ovisi o vama kao obitelji ( opet : sereš!). Da skratim priču: nakon skoro puna 3 tjedna ničega ( više nije ni sjedila samostalno, a kamoli hodala), ja ga ulovim na hodniku i kažem da je mami skoro puna 3 tjedna i da se dogovorimo za otpust. A, pa ako hoćete, može ona još ostati, dok se ne snađete, jelte?. Pitam ja – zašto? Jel' TREBA ostati? Da li je bolje da je u bolnici zbog inih stvari,ili...? Ma ne! Dobro, onda ćemo ju otpustiti – kaže on. Pitam što da pripremim doma kad dođe? Ma ništa, eventualno vidite za kolica. Došla mama doma u nečijoj spavaćici ( u torbi je imala 4 para hlača, 7 majica, 4 spavaćice + gomila donjeg rublja) bez lijekova, bez JEDNE rezervne pelene ( "ma neeee, ne treba ništa pripremati" – sva sreća da jesam!). Da skratim, isti taj dan sam mamu "koja ne surađuje" stavila na noge i otišle smo do kupaonice, a poslije do spavaće sobe. Drugi dan smo već do kuhinje. Fizioterapeuta čekali 12 dana ( znate, sezona GO), došao mlad, simpa dečko i čudi se zašto je mama odgulila 3 tjedna Duge Rese, jer ona nije bila slučaj za tamo.
Da ne bi krivo shvatili, osoblje ( med. tehničari i sestre) su tamo divni, ljubazni ali ne smiju davati informacije bez liječnika kojeg u pravilu, za vrijeme posjeta – nema. Odjel se zaključava, otvara se od 14.30 do 16.30 kad su posjete, što ih nije spriječilo da baš u to vrijeme "prešetavaju" limenu kutiju po hodniku u kojoj je preminuli. Malo je osoblja, na odjelu je 50-tak takvih pacijenata, znam da ne stižu, vjerojatno i fizić dođe, kaže stani, hodaj – pacijent ne može, strah ga je ( mama se bojala pada), slijedeći! Nema vremena, znam. Ali zašto to onda zovu rehabilitacijom? Jer imam osjećaj da se osim redovnog uzimanja lijekova tamo ništa nije radilo. Na otpusnom pismu je napisao "na traženje kćeri, pacijentica otpuštena", kao da sam ju uzela prije isteka propisanog roka od 3 tjedna! A nisam htjela, da mi ne prebace lopticu " otpuštena na vlastitu odgovornost".

Lijekovi – priča za sebe. Specijalist propiše na otpusnom pismu, odemo do zamjenske dr. obiteljske ( pogađate, njihova je na GO), ona uvali neki drugi lijek, u ljekarni kažu – nema, naručit ćemo, dođite popodne. Dođemo: taj lijek ne postoji u toj miligramaži. Što sad? - pitam. Ima ovaj. I da mi taj koji je specijalist propisao. Neke proteinske šejkove je dobila ali nakon 2x hodočašćenja kod zamjenske dr. Dođe mi sestrična koja ne živi u Hr, muž joj liječnik, ona farmaceut, donesu mi PLIVIN lijek Memantin, jer su sa maminom starijom sestrom prošli istu stvar ( moždani, dezorijentacija, demencija). Oni stručni – ja nisam i krenemo sa Memantinom. Mama se super oporavila, lucidna 99% ( tu i tamo nešto zbrlja). Pitam u istoj kvartovskoj ljekarni kako mogu kupiti taj lijek ( koji je na listi lijekova btw), žena nikad čula – gleda me kao da sam pitala kilu jetrica. Zovem obiteljsku liječnicu – kaže može samo neurolog propisati. Kontrola je za 2 mjeseca, usput rečeno. Pitali uputnicu za preglede ( ne znam ni gdje ni kako, ni da li sama naručujem)- kaže žena tati nek' dođe po uputnicu za 10 dana! Nabavila lijek privatnim receptom ( 280 kn kutija, a sad je to za 15 dana terapije), kupila štap po savjetu fizića – jer mama nema pravo na ortop. pomagalo (?!!!).

Uglavnom, kad imaš 80, ako nemaš nekog tko će gristi, tražiti, biti dosadan, bolje da te nema. Skoro da na to i računaju, Bože me prosti.
Moja mama hoda! Čak se katkad i sama pusti pa ode iz kuhinje do sobe, ja budem uz nju za svaki slučaj. Idemo u vrt, odemo ispred kuće 100-tinjak metara, gledala sam vježbe od fizića pa stalno sa njom ponavljam. Ojačala je, još postoji nesigurnost, ali sam u 1 tjedan postigla sa njom više nego 3 tjedna tzv rehabilitacije. Memantin radi super, mama lucidna, ostaje mi pitanje kako da neurologu objasnim da ga ona već uzima.
Ukratko, sve je na obitelji.

[proljetnileptir]

moj tata je imao moždani udar u desetom mjesecu prošle godine.bio je u krapinskim toplicama. ima hemiplegiju i afaziju. kakvi su mu izgledi da se oporavi?

[lina27]

proljetnileptir kaže:

moj tata je imao moždani udar u desetom mjesecu prošle godine.bio je u krapinskim toplicama. ima hemiplegiju i afaziju. kakvi su mu izgledi da se oporavi?

Moj tata je prije 10 g. imao drugi put moždani udar. Jako težak moždani, oduzeta mu je bila lijeva strana. Bio je jako uporan i potpuno je promijenio prehranu (meso jede samo za blagdane). Karotide su mu bile začepljene 80 % i prehranom je uspio smanjiti na 10 %. fizioterapeut je dolazio dugo doma a sad sam vježba na električnom biciklu.
Proljetnileptir, nadam se da sam ti malo pomogla.

[andy76]

hm, da, i ja već danima, točnije dva tjedna lutam bespućima interneta za informacijama o moždanom udaru. sada znam puno više ali ne znam šta i kako dalje.
mama - 68. godina imala je težak moždani udar, ishemijski (vjerojatno fibrilacija atrija uzrok) prije 15 dana, pronađena nakon 12-ak sati jer je živjela sama. pogođen čeoni, dijelovi sljepoočnog i tjemenog režnja s pprodiranjem u dublju strukturu mozga.
mama je preživjela, rekli su nam da 20 posto pacijenata preživi. ali, ali.
nijema je, ne guta, hrani se na anzogastričnu sondu, potpuna oduzetost desne strane tijela, s nešto primijećenog osjeta za dodir kad je se dodoiruje po desnom stoplau. sačuvano razumijevanje, prati i izvršava osnovne naredbe, komunikacija stiskom ruke ili klimanjem glave ( samo da), zapamtila je nekoliko vježbi za ruke i nogu koju su joj valjda fizioterapeuti pokazivali pa je ona nama pokazivala kako vježba.
bilo je nekih komplikacija, početak upale pluća, nekakovo krvarenje, valjda iz nosne šupljine zbog sonde gdje je izgubila prilično krvi dok se to uopće primijetilo, no sve je to preživjela. stanje je stabilno osim rizika od mogućih infekcija.
jesu li inkontinencija mjehura izgleda samo i hranjenje na sondu te nijemost sada trajno stanje?
moguće je da će je uskoro otpustiti kući, od toplica ništa, kažu dok ne bude mogla u aktivnu rehabilitaciju.
šta kad dođe kući? znamo da treba fizioterapeuta, logopeda. tko se brine za kateetere, hranjnje na sondu? jel moguće da patonaža onda dolazi 3-4 puta dnevno?
tata mi e j isto bio težak bolesnik, rak gušterače, plaijativno smo za njega brinuli nekih zadnjih 2 mjeseca žiavota. bilo je prestrašno.
ovo mi se čini još gore, sve bi učinila za svoju mamu ali ne znam hoću li znati...
zato me čudi da je uopće moguće da pacijenta u takvom stanju otpuštaju kući.
domovi za stare i nemoćne ne dolaze u obzir.
ako imate još koju korisnu informaciju koja ne piše već, molim vas, pomozite mi

[lina27]

andy76 kaže:

hm, da, i ja već danima, točnije dva tjedna lutam bespućima interneta za informacijama o moždanom udaru. sada znam puno više ali ne znam šta i kako dalje.
mama - 68. godina imala je težak moždani udar, ishemijski (vjerojatno fibrilacija atrija uzrok) prije 15 dana, pronađena nakon 12-ak sati jer je živjela sama. pogođen čeoni, dijelovi sljepoočnog i tjemenog režnja s pprodiranjem u dublju strukturu mozga.
mama je preživjela, rekli su nam da 20 posto pacijenata preživi. ali, ali.
nijema je, ne guta, hrani se na anzogastričnu sondu, potpuna oduzetost desne strane tijela, s nešto primijećenog osjeta za dodir kad je se dodoiruje po desnom stoplau. sačuvano razumijevanje, prati i izvršava osnovne naredbe, komunikacija stiskom ruke ili klimanjem glave ( samo da), zapamtila je nekoliko vježbi za ruke i nogu koju su joj valjda fizioterapeuti pokazivali pa je ona nama pokazivala kako vježba.
bilo je nekih komplikacija, početak upale pluća, nekakovo krvarenje, valjda iz nosne šupljine zbog sonde gdje je izgubila prilično krvi dok se to uopće primijetilo, no sve je to preživjela. stanje je stabilno osim rizika od mogućih infekcija.
jesu li inkontinencija mjehura izgleda samo i hranjenje na sondu te nijemost sada trajno stanje?
moguće je da će je uskoro otpustiti kući, od toplica ništa, kažu dok ne bude mogla u aktivnu rehabilitaciju.
šta kad dođe kući? znamo da treba fizioterapeuta, logopeda. tko se brine za kateetere, hranjnje na sondu? jel moguće da patonaža onda dolazi 3-4 puta dnevno?
tata mi e j isto bio težak bolesnik, rak gušterače, plaijativno smo za njega brinuli nekih zadnjih 2 mjeseca žiavota. bilo je prestrašno.
ovo mi se čini još gore, sve bi učinila za svoju mamu ali ne znam hoću li znati...
zato me čudi da je uopće moguće da pacijenta u takvom stanju otpuštaju kući.
domovi za stare i nemoćne ne dolaze u obzir.
ako imate još koju korisnu informaciju koja ne piše već, molim vas, pomozite mi

Tvoja mama bi sigurno trebala ići u toplice na rehabilitaciju, a ne doma. Moj tata je bio oko tri tjedna u Krapinskim (platili smo dodatno) i bio je nepokretan tamo. Ali se bar netko stručan brinuo za njega. Od moje prijateljice tata je bio pušten kući i oni su se brinuli i hranili ga kroz sondu, to se nije pokazalo dobro jer je dobio infekciju i vratio se natrag u bolnicu.

[andy76]

jedan od liječnika, zapravo već drugi u nizu je pripommenuo da takve bolesnike ne šalju u toplice jer nisu sposobni za aktivnu rehabilitaciju ili zato što se hrane sondom?! pa kako da je ja osposobim za to? jel za takav stupanj oporavka dovoljan rad s fizioterapeutom kod kuće?

[Alex S]

andy76 kaže:

jedan od liječnika, zapravo već drugi u nizu je pripommenuo da takve bolesnike ne šalju u toplice jer nisu sposobni za aktivnu rehabilitaciju ili zato što se hrane sondom?! pa kako da je ja osposobim za to? jel za takav stupanj oporavka dovoljan rad s fizioterapeutom kod kuće?

Pacijenti odlaze nakon bolnice u toplice. Ako je pacijent preslab i dalje ostaje dulje hospitaliziran. Sonda nebi trebala imati nikakve veze sa time, no praksa je drugačija. Rad sa fizioterapeutom je od pomoći, tj svakodnevno razgibavanje je nužno. Sve je još relativno
Možete tražiti preko njenog lječnika fizioterapeuta koji dolazi u kuću.
Stanje se popravlja no prema navedenom to je poprilično jak udar tim više što je ishemijski.
Hranjenje na sondu i inkontinenecija nisu često i nužno trajne posljedice no nezahvalno je sada prognozirati, koliko će šta trajati.
Patronažu možete dobiti 1x dnevno i to 2-5 dana u tjednu ovisno o stanju. Fizioterapeuta max 3x tjedno.

[vkrnic]

Ja sam sa sondom 2010god. bio dva mjeseca u Krapinskim toplicama.Imao sam hemoragijski i ishemijski inzult.... bio samslabo pokretan i imao tešku disphagiju.
Imaju tamo dosta dobre logopede za vježbe gutanja..., ali sam tek 2012 počeo gutat zahvaljajuči logopedici na Rebru