Jedinstveno ustrojstvo svemira-temelj za sintezu tehnike i duhovnosti

[*010#]

Molim moderatore foruma da ovaj thread ne premještaju na neke druge lokacije, jer je pisan za publiku koja prati ovaj podforum s jasnom namjerom da se razvije rasprava na temu duhovnosti i tehnike. Negdje drugdje došlo bi do promašaja svrhe cijelog threada.
Hvala!



Ubrzanim razvojem znanosti i tehnologije kroz industrijsku revoluciju postali smo svjedoci sve većeg otuđenja čovjeka od plodova svog kreativnog rada, napose u tehničkom izričaju, odnosno postali smo svjedoci kako se tehnika sve više udaljava od iskona čovjeka te ga činim razdvojenim. To je naročito postalo vidljivo u razdvajanju znanosti i religije, tehničkog i duhovnog. Jer, tehnika kao praktična aplikacija znanosti i duhovnost kao religioznost u praksi, postali su podvojeni i strani.

Postavlja se pitanje, a ujedno i zadatak: jeli moguće napraviti sintezu ovih naizgled nespojivih aspekata ljudskog života?!

Početkom XX stoljeća došlo je do revolucije u fizici kroz otkrića i radove kvantnih fizičara te se počelo naslućivati da materija i duh, objektivno i subjektivno nisu toliko razdvojeni koliko se mislilo. Dapače, prema Heisenbergerovom principu svaki pomak u svijesti promatrača (znanstvenika) utječe na rezultat eksperimenta što u svojem zaključku vodi do činjenice da je cijeli svijet mreža finih tkanja, isprepleten međusobnim djelovanjem. Nadalje, kroz matematičku granu koja izučava tzv. Teoriju kaosa ispostavilo se da je svaki pojedinac nadasve odgovoran za izgled svoje okoline, tj. svijeta u kojem živi. Stvarnost postaje ogledalo i posljedica naših djela.

Krajem XX stoljeća dolazi do teorije a kasnije i do znanstvenih dokaza da postoji jedinstveno polje sila iz kojeg sve izvire, cijeli univerzumi nastaju uslijed promjena tzv. Nulte točke polja vakuuma. (eng. Zero Point Field). Iz rezultata pokusa vidljivo je da je vakuum fizikalni medij koji može poprimiti razna polarizirajuća stanja. Prema svim tim novim spoznajama postoji sredstvo, medij, koji se može uzburkati i na taj način stvarati valove. Svjetlo i zvuk su putujući valovi u takvom kontinuiranom energetskom polju, a stijene, zgrade i sve nepomično što vidimo oko sebe samo su stojni valovi u njemu.

Dakle, univerzum ili stvarnost oko nas dana je stanjem naše svijesti kao promatrača jer taj medij u kojem plovimo jest svijest, a naše pojedinačne svijesti su kapljice te beskrajne rijeke.

Cjelokupnim svemirom upravljaju tzv. strukturne sile svemira: gravitacijska, slaba i jaka nuklearna sila te elektromagnetska sila. Međusobnim laboratorijskim spajanjem djelovanja ovih sila nastoji se doći do jedinstvene sile, odnosno jedinstvene jednadžbe koja bi opisala sva događanja u univerzumu.

U kontekstu svega rečenog nameće se inženjerska pretpostavka i projektni zadatak:
Postaviti temelje i smjernice za konstrukciju uređaja kojim bi bilo moguće utjecati na promjene u svijesti i na njeno usklađenje s nultim poljem vakuuma!

Pogledajmo redom četiri osnovne sile koje grade materijalni svemir, odnosno vanjski aspekt naše nutrine.
Gravitacijska sila je u svojoj biti deformacija prostor-vrijeme kontinuuma kroz četvrtu dimenziju prema A.Einsteinu. Prema ovoj teoriji gravitacija predstavlja inertnost u fluktuaciji valova nultog polja i nju je nemoguće ukrotiti bez nadilaženja kontinuuma u kojem se nalazimo.
Nuklearne sile, jaka i slaba, djeluju na razini subatomskih čestica i na našoj makro razini nemaju utjecaja(osim posljedice utjecaja s mikro razine).
Elektromagnetskom silom mogu se opisati sve vidljive i nevidljive pojave u vanjskom svijetu. Naime, svaki predmet, zvuk, toplina, okus, rezultat je elektromagnetskog vala određene frekvencije. Zvuk, toplina i svijetlost u svojoj naravi su elektromagnetski valovi.
Elektromagnetska sila sastavljena je od dvije komponente: elektro sile i magnetske sile, vektorski međusobno okomite jedne na drugu. Svako gibanje jedne komponente rezultira pojavom druge komponente. Tako u vodiču koji se giba u magnetskom polju nastaje električna struja.
Budući da je elektromagnetska sila najpraktičnija za ljudsku upotrebu nalazimo sve veći broj metoda i uređaja baziranih na njoj. Prije svega mislim na uređaje i metode koje se koriste u wellnessu, grani ljudskog djelovanja kroz koju se najviše zbližuju znanost i religija, tehnika i duhovnost, u svojoj praktičnoj primjeni kroz dovođenje čovjeka u sklad svih njegovih energija.
Ako bismo išli dalje i željeli ustanoviti koja to komponenta elektromagnetske sile luči te blagotvorne efekte na čovjeka bez mnogo dokazivanja može se uvidjeti da je to upravo magnetska sila. Jer, u grubo rečeno, što je magnetizma više prisutno u nekoj metodi ili terapiji to je ona učinkovitija, i obratno, što je više elektriciteta prisutno to je ta metoda smrtonosnija.

No, kako nam magnetska sila može pomoći u stabiliziranju i smirivanju svijesti, i što je u stvari magnetska sila, gledajući malo šire?

Prema Dan A. Davidsonu u knjizi «Shape Power» stoji da se istraživanjima ustanovilo da je tijek magnetskih silnica oko magneta upravo tijek virtualnih čestica nultog polja vakuuma, odnosno u modificiranoj definiciji etera, tijek etera. Eter je u ovom kontekstu u biti neizdiferencirani PV kontinuum* , prostor-vrijeme promatrano kao jedinstvo kojeg promatrač parcijalno opaža kao prostor i vrijeme, odnosno kao djelovanje četiri osnovne sile. A znamo da usklađenjem s nultim poljem dolazimo u harmoniju sa samim sobom, kao i sa cijelim svijetom izvan sebe-to je stanje sklada, potpunosti, ili kako ga mnogi autori danas na zapadu nazivaju wellness stanje.

Upotreba magnetske sile i njena praktična primjena kroz proizvode uz saznanje da je cijeli univerzum građen na holističkim principima ključ su učinkovitog spajanja tehnike i duhovnosti što je već odavno poznato kroz kinesku tradicionalnu medicinu i indijsku ayurvedu. Osim toga, u tehnici postoje razne pojave koje u svojoj osnovi imaju razna ponašanja magnetske sile a koje bi se mogle svrstati u rubriku na granici mogućeg.

________
* Promatramo li nastajanje PV kontiuuma iz jedne točke, i predočimo li ga si vizualno, tada bi izgledao poput toroida koji je ovdje na Forumu prikazivan često. Dakle, kretanja kreće po vanjskoj površini toroida po složenoj krivulji. Kako točke odmiče od svog ishodišta ona svojim gibanjem formira toroid. U stvari ta „čestica“ deformira „medij“ u PV kontinuum kojeg vidimo kao toroid. Na česticu u gibanju djeluju 4 sile: Centripetalna sila na krivulji predstavljena je jakom nuklearnom silom, centrifugalna je slaba nuklearna sila. Sila koja „vuče nazad“ je gravitacija, a sila koja vrši rotaciju je EM sila. EM sila se rastavlja na obodnu silu kao elektro komponentu i na pravocrtnu silu-magnetnu komponentu. Tako je magnetna sila suprotnog predznaka od gravitacijske. EM sila predstavlja nabor, gužvanje medija, a gravitacija je u stvari ukupna količina zamotanog medija.

[*010#]

Što u tehničkom smislu znači fraza „budi Volja Tvoja“ ili „biti u skladu s Bogom“, „biti Jedno“ i ostale new age frazetine, koliko u tim frazama ima znanja koje stoji uz razumijevanje funkcioniranja stvarnosti oko nas?

Prema mainstrem teoriji svemir je nastao u velikom prasku. To je opće poznata big bang teorija. Po toj teoriji svemir svoje gibanje započinje iz jedne početne točke i poput kugle počinje svoje širenje. Poput balona kojeg napuhavamo i koji se širi u okolni prostor. Tako i svemir svojim širenjem zahvaća „okolni“ prostor, odnosno na neki način pretvara ništa u nešto, dovodi energiju koja se nalazi izvan velike kugle u unutrašnjost kugle, događa se pretvaranje energije u masu.
U kvantnoj fizici je poznat fenemom da se elektron može nalaziti na dva mjesta istovremeno. Kao kad bi ispaliti metak na neki površinu i on bi pogodio dva mjesta. Elektron se u stvari „razmaže“ po ispitivanoj površini, i znanstvenici zaključuju da se elektron rasipa kao val, kao što fokus svijetla pada ne neku površinu. No ta površina fokusa samo je prostor određenih % vjerovatnosti gdje bismo mogli očekivati pojavu elektrona kao tijela, korpuskule.
No, što se u stvari događa?
Elektron je neko vrijeme u pokusu „ostario“ odnosno proširio je svoju pojavnost. On se nije razmazao, nego je postao to polje razmazanog unutar kojeg se pojavljuju neki drugi elektroni. Kad bismo mogli imenovati elektron, vidli bismo da ti elektroni koje opažamo na toj površini imaju druga imena. Elektron se ponaša shodno teoriji događaja, odnosno oni se pojavljuju „jedan za drugim“ u određenom ritmu.
Elektron se također može promatrati i kao paket energije koji stiže na određenu adresu u nekom tehničkom sustavu. Ako su ta vrata u trenutku dolaska otvorena, energija će se iskoristiti, a ako ne iskoristivost cijelog sustava pada ispod 1. Korisnost je uvijek 1, i u stvari ne postoji overunity pojam, jer se promatrani sustav širi, analogno širenju svemira. Overunity je uvijek vezan za stacionarni sistem gdje se promatrano područje ograničuje.
Dakle, poanta konstrukcije uređaja koji će crpiti maksimum iz svojih granica sustava jest pogoditi ritam događanja. Prema legendama, u drevnoj Perziji su magovi mogli zagrijati kotao s tisućama litara vode na jednoj svijeći. No, taj kotao je očito bio od određene vrste materijala, i određenog oblika, tako da se dovedena energija uskladila sa širenjem sustava. Dolazak energije na kvantnom nivou bio je usklađen s vanjskim dovođenjem tako da se sustav samo „ubrzavao“.
Maksimum korisnosti dan je granicama širenja sustava. Takvi usklađeni sustavi su „živi“ i sami se održavaju i šire. Zato i živa bića rastu i naposljetku umiru kada nadiđu strukturu sustava.
Tehnički gledano, uređaj koji bi poštivao te zakonitosti morao bi biti 'nepredvidiv', slobodan, s mogućnošću širenja(treba razumijeti da se ne radi o pukoj ekspanziji, nego usklađenom širenju oblika) ukoliko se želi dovoditi više i više energije iz ničega u nešto.
Koji je pravi ritam?
Odgovor ne mogu dati jer ga još ne znam, mislim da on leži u razumijevanju ikozaedarskododekaedarskog prikaza Zemlje, u razumijevanju promjene prostora kroz vrijeme, odnosno ID prikaz razumijeti kroz vremensku dinamiku. Nadalje, tu je bitan i zakon broja fi, odnosno razumijevanje rasta biljaka-dinamika filotaksije, vremenska dinamika konično hiperboličnog gibanja, itd. Sve su to naznake i smjerokazi za sintezu znanja u jedistvenu paradigmu hvatanja ritma.

[Borut011]

Pogledat ću ovo što si napisao detaljnije, ali sada se samo osvrćem na jednu stvar:
konstruirati stroj za promjenu stanja svijesti.

Idemo prvo malo objasniti to "stanje svijesti", jer ne želim da mi sad ulete nekakvi površni hvatači pažnje pa da to sve upropaste.
Uzmimo primjer holograma. Holografska ploča sadrži u interferentnom obliku zaustavljenu valnu frontu svjetlosti i ta se valna fronta može ponovno rekonstruirati ako se ploča obasja referentnom zrakom koherentne svjetlosti, istog intenziteta kakva je stvarala taj hologram.
E sad: osvijetlimo li tom zrakom samo dio ploče, dobit ćemo cijelu rekonstruiranu frontu, tj. cijelu "sliku".
Teoretski (a praktički do granice rezolucije, tj. zrnatosti foto emulzije) možemo osvijetliti po volji mali dio holograma a da dobijemo CIJELU sliku. Svaki dio sadrži CJELINU.

E sad: ako je svemir hologram, onda svaki dio svemira sadrži cijeli svemir. Tako uopće nije potrebno putovati, već samo moramo mijenjati tu referentnu zraku da se naš slot poklopi sa nekim drugim mjestom.
Ako je ta referentna zraka naša svijest, pitam se:
zašto nam treba stroj (teleport). Zar nije bolje to naučiti raditi MENTALNO?

[*010#]

Borut011 kaže:

E sad: ako je svemir hologram, onda svaki dio svemira sadrži cijeli svemir. Tako uopće nije potrebno putovati, već samo moramo mijenjati tu referentnu zraku da se naš slot poklopi sa nekim drugim mjestom.
Ako je ta referentna zraka naša svijest, pitam se:
zašto nam treba stroj (teleport). Zar nije bolje to naučiti raditi MENTALNO?

Točno tako! I ne samo to, nego, rečeno religiozno, mi jesmo Bogovi, "ja rekoh: Bogovi ste" (NZ), i sve teologije su samo zamuljavanje te vrlo jednostavne činjenice, i možebitno(kako za koga) jednostavne "duhovne tehnike" da bude ono što odvajkada jest.
U tom smislu, tehnički uređaji koji bi svijest korisnika dovodili u promjenjeno stanje bi u stvari stvarali uvjete da se novo stanje može posaditi. A hoće li to pojedinac učiniti, to je stvar slobodne volje, učiniti taj iskorak naprijed.
Jasno je, kako veliš, da je cilj svega naučiti kako promjenama svijesti izazivati promjene u okolini, odnosno pomakom u svijesti raditi pomak u prostoru. ("letjeti na krilima Namjere"- Castaneda).
Ono što bih nazvao uređajima bi bili prije svega "naprave" koje bi te iskopčale iz svakodnevnice i omogućile preklop. Šamani su to činili sa enteogenicima, moguće je to doživjeti u piramidi...
A otmice koje izvode alieni se upravo izvode na taj način-čovjeka uzmu "tamo gore", prenesu ga u stvarnost druge energetske matrice i vrate ga nazad. Pomak vremena=0!!! A doživljaja-za jedan roman!!
I onda međuzvjezdani letovi se svode na "transportacije" nalik kako je Jodie Foster putovala u "Kontaktu"....

[Borut011]

*010# kaže:

A otmice koje izvode alieni se upravo izvode na taj način-čovjeka uzmu "tamo gore", prenesu ga u stvarnost druge energetske matrice i vrate ga nazad. Pomak vremena=0!!! A doživljaja-za jedan roman!!
I onda međuzvjezdani letovi se svode na "transportacije" nalik kako je Jodie Foster putovala u "Kontaktu"....

Što nas vodi na pomicanje skupne točke prema Castanedi.
Zapravo, mene upravo to zanima, kako prevariti velikog kozmičkog cenzora, koji ne dozvoljava prtljanje po matrici.
Taj cenzor nije ni Vrag ni Bog, već onaj neumoljivi knjigovođa koji pazi da mu brojke štimaju: ENERGIJA tj. zakon sačuvanja energije.
Na tragu sam tehnike da ga nagovorim da me pusti, a shvaćam i zašto on postoji. Netko ipak mora paziti da svemir ne divlja.

Moja tehnika koju vježbam svodi se na traženje blizanačkih mjesta.
Naime, često se može naletjeti na mjesta-blizance. Tako na primjer park u Gajnicama (neke brigade, ne sjećam se koje) je blizanac Southwark parka u Londonu (koji je veći i tamo je lunapark, nema veze, ipak je energetski identičan).
Ako se ustraje na osjećaju da kada sam u Gajnicama vjerujem kako sam u Londonu, možda se pod određenim uvijetima zaista zamjene reference. To bi bilo ludo.

[*010#]

Borut011 kaže:

Moja tehnika koju vježbam svodi se na traženje blizanačkih mjesta.
Naime, često se može naletjeti na mjesta-blizance. Tako na primjer park u Gajnicama (neke brigade, ne sjećam se koje) je blizanac Southwark parka u Londonu (koji je veći i tamo je lunapark, nema veze, ipak je energetski identičan).
Ako se ustraje na osjećaju da kada sam u Gajnicama vjerujem kako sam u Londonu, možda se pod određenim uvijetima zaista zamjene reference. To bi bilo ludo.

To ti je bolje od German Wingsa.
Nego, mjesta blizanci-ne aludiraju li na to kroz teoriju crvotočina?
Magični prolazi?

Kako funkcionira promjena skupne točke? Moguća su dva načina: ili da kroz svoju svijest promjeniš, cijelu svoju stvarnost, i kreiraš novu, ili da pomakom sebe dovedeš u neku već postojeću stvarnost. U prvom slučaju je potrebna ogromna energija svijesti, a za drugo treba iz one stvarnosti u koju ulaziš nešto uzeti da bi sve bilo na vagi.
Ukoliko seliš unutar iste stvarnosti, mislim da nije potrebno toliko budući da smo na istom kolosijeku. No, jesmo li u biti na istome? Ili je svaki novi tren kreiranje nove stvarnosti?

[Borut011]

*010# kaže:

To ti je bolje od German Wingsa.
Nego, mjesta blizanci-ne aludiraju li na to kroz teoriju crvotočina?
Magični prolazi?

Kako funkcionira promjena skupne točke? Moguća su dva načina: ili da kroz svoju svijest promjeniš, cijelu svoju stvarnost, i kreiraš novu, ili da pomakom sebe dovedeš u neku već postojeću stvarnost. U prvom slučaju je potrebna ogromna energija svijesti, a za drugo treba iz one stvarnosti u koju ulaziš nešto uzeti da bi sve bilo na vagi.
Ukoliko seliš unutar iste stvarnosti, mislim da nije potrebno toliko budući da smo na istom kolosijeku. No, jesmo li u biti na istome? Ili je svaki novi tren kreiranje nove stvarnosti?

Što se energetske bilance tiče, vjerujem da postoji neki rezervoar energije potreban za tako nešto.
No to su stvari koje moram sam otkriti jer svi ti bleferi kao što je Ripel i njemu slični zapravo samo klepaju stihove, prevrću riječi, a ništa konkretno ne kažu.
Sad me zanima taj Southwark. Naime, nije stvar samo prostora. Treba pogoditi i prikladno vrijeme. Mora biti u predvečerje, neposredno nakon zalaska sunca (za taj slučaj).

[ni ziv ni mrtav]

"suton je vrata svjetova "

[*010#]

Borut011 kaže:

E sad: ako je svemir hologram, onda svaki dio svemira sadrži cijeli svemir.

U Yogi je samadhi definiran kao jedinstvo subjekta, kada subjekt sam sebe pronađe kao objekt djelovanja. Tada se čovjeku otkrivaju svi resursi s kojima je rođen, odnosno postaje 'moćan' po mjeri svoje biti, tj, koristi 100% onaj dijelić PV svijeta kojim je omeđen rođenjem. Kada ga nadiđe može se dematerijalizirati i druga čuda izvoditi. No, ostavimo yogu sada, ovo je bio uvod u slijedeće....

Možemo uočiti da je potrebno da se dođe do makskimuma, odnosno probijanja vrata stvarnosti, upravo jedinostvo subjekta sa sobom samim. Tehnički govoreći radi se o rezonanciji.
Dakle, da bismo iz mase m izvukli energiju moramo je dovesti u samorezonanciju. Čuo si za pokuse tzv. eteralizacije vode, gdje se voda nastoji pretvoriti u energiju:

http://www.keelynet.com/davidson/sound1.htm
http://www.totse.com/en/fringe/free_.../zpe_mra1.html
http://www.keelynet.com/interact/archive/00000452.htm

Problem je potrefiti pravu frekvu i oblik vala koji će materiju pretvoriti u energiju. Istraživači to pokušavaju tako da računaju temeljnu frekvenciju vode u čaši i onda je bombardiraju zvukom. IMHO, to je ispravni način, međutim treba vidjeti koju vibraciju nosi taj objekt u eteru kao stojni val, a ne u određivati vibraciju na osnovi nauke o valovima iz osnova fizike. Neki slučajno pogode pravu frekvenciju i zato je ta tehnologija još u povojima.

Činjenica da se zvukom može izvući energija nudi se kao odgovor na pojavu viška energije u Schaubergerevim turbinama. Ona ekipa na Tehničkom učilišti u Stuttgartu nije ponudila adekvatan odgovor.
Trebalo bi ispitati ostaje li u sistemu ista količina vode ili se ona smanjuje. Taj gubitak vode pri ultrazvučnim uvjetima se pretvara u energiju uslijed usklađenja oblika cijevi koji producira određenu vibraciju i brzine kretanja fluida.
Jer, ono što si napisao o svemirskohj bilanci mora stajati: dobivamo li višak energije, masu bi trebali gubiti, ili bi se trebala događati transmutacija elemenata.

[*010#]

Sjedamo u automobil, okrećemo ključ, motor se pali i možemo krenuti. Jeste li svjesni da vozite overunity stroj? Kako? Jednostavno, ako pogledamo na pogonski sustav automobila kao što moderna znanost gleda na problematiku tehničke mistika pa ishitreno zaključuje da su naklapanja utopista.
Naime, prvu iskru za paljenje smjese goriva i zraka daje baterija. Potom se motor upali, pa se pokreće dinamo i sada ide punjenje baterije i snabdjevanje cijelog elektro sustava automobila. Pri tom je količina energije koja izađe iz baterije manja od one koju dobijemo iz dinama. Ako gledamo sustav dinamo-baterija, to je overunity. Ali zaboravljamo da postoji „vansjki“ pokretač a to je motor na fosilno goriva. To je „vanjski“ izvor energije, kojemu je proizvodnja struje nus posao.
U fenomenima tehničke mistike se događa principijelno isto. U određenom trenutku dolazi do ukopčavanja vanjskog pokretača koji naš sustav snabdjeva s energijom. No, što u prirodi predstavlja rezervoar benzina? ZPE, odnosno nulta točka vakuuma!
No što je to u stvari? Bez ulaženja u fizikalne interpretacije, pokušajmo odgovor naći filozofski, na slikovit način.
Zamislimo si ZPE kao najnižu razinu postojanja, kao metafizičko ništa, kao točku u viru koji sve usisava, ali i na drugoj strani izbacuje. Ta točka bila bi nalik dva stošca spojena vrhovima. Kako je energija po definiciji sposobnost tijela da vrši rad, a rad je pak pomak nečega s jedne točke na drugo, slijedi da bismo energiju trebali dobiti tako da nešto gurnemo u tu „crnu rupu“. Kako?
Stvarajući uvjete u procesu koji će dovesti sustav u stanje „transcendencije“, u prostor gdje još nije bio, gdje ga nema, odnosno dovesti u proces nultu točku. U tom procesu se treba događati širenje svemira iz nečega u ništa, odnosno stvaranje ex nihilo. Tada će se dogoditi da jedan dijelić mase jurne u nultu točku, i istovremeno bude izbačen na drugoj strani lijevka u vidu energije. A točka uvira i izvira su na istom mjestu. Tako se u procesu događa konverzija mase u energiju. I otuda potječe višak energije u sustavu. Ovu moju hipotetsku pretpostavku bi trebalo dokazati. Analogno ovome, postoji mogućnost i reverzibilan proces, za konverziju energije u masu. Tada bi se događala transmutacija elemenata. No, ovo je i više od pretpostavke budući da su prvi slučajevi zabilježeni u tehnici, dok se o drugima još nagađa. Navodno postoji transmutacija elemenata u pokusima u piramidi.