Strah od pasa?

[shtefy]

Ja obožavam pse i ne bojim ih se, pa i ne kužim taj klinkin strah od pasa. A još manje ne kužim kako se nije bojala mačaka, trčala je za njima i jedva sam joj objasnila da mace mogu biti prljave, ogrepsti i štošta, i da ih ne dira. Pa mi je tako bilo baš zgodno uvjeriti je da je pas šiljatih ušiju zapravo mačka (ako nas je netko čuo dok smo komentirale pored ograde, drago mi je da ne znam što je pomislio ).

(Ja sam dog-person, nikako cat-person, ne volim mačke, ne bojim ih se, ali se još sjećam frendicine sijamke - jebemti, ta bi i pit bula natjerala da se pokaka od straha ).

[agibagi]

mene je recimo napao jedan frustrirani mačak. morala se cijepiti, cijeli šou ispao jer nisam htjela reći čiji je. inače od frendova, kućni mačak, siroče lud jer mu nedaju van, htjela sam ga podragati po glavi a on na mene...

izgrizao me i zec... napalo jare...šutnuo me konj...jbg! znam gdje sam pogriješila, nemam straha od daljnje interakcije, možda sam malo opreznija sa konjima ipak su veliki i teški.

mog brata je slon zgrabio za jaknu u zoo-u. tko zna što bi bilo , da ga čuvar nije smirio.bilo je tih situacija, čak smo se pitali imamo li problem sa životinjama....

[nata_lie]

shtefy kaže:

Ja obožavam pse i ne bojim ih se, pa i ne kužim taj klinkin strah od pasa. A još manje ne kužim kako se nije bojala mačaka, trčala je za njima i jedva sam joj objasnila da mace mogu biti prljave, ogrepsti i štošta, i da ih ne dira. Pa mi je tako bilo baš zgodno uvjeriti je da je pas šiljatih ušiju zapravo mačka (ako nas je netko čuo dok smo komentirale pored ograde, drago mi je da ne znam što je pomislio ).

(Ja sam dog-person, nikako cat-person, ne volim mačke, ne bojim ih se, ali se još sjećam frendicine sijamke - jebemti, ta bi i pit bula natjerala da se pokaka od straha ).

imala sam macka jednom. i nikada vise.
ne znam, one su meni taaako spooky..

agibagi kaže:

mene je recimo napao jedan frustrirani mačak. morala se cijepiti, cijeli šou ispao jer nisam htjela reći čiji je. inače od frendova, kućni mačak, siroče lud jer mu nedaju van, htjela sam ga podragati po glavi a on na mene...

izgrizao me i zec... napalo jare...šutnuo me konj...jbg! znam gdje sam pogriješila, nemam straha od daljnje interakcije, možda sam malo opreznija sa konjima ipak su veliki i teški.

mog brata je slon zgrabio za jaknu u zoo-u. tko zna što bi bilo , da ga čuvar nije smirio.bilo je tih situacija, čak smo se pitali imamo li problem sa životinjama....

def imate problem sa zivotinjama ili zivotinje s vama

[agibagi]

ma ja mislim da je to od silne ljubavi!

btw. savjet- ne četkajte konja koji vas ne poznaje!

[shtefy]

Psi me nikada nisu pokušali napasti. Mačke jesu.

I jednom me je deva pokušala ugristi. Valjda je čula kako komentiram da smrdi k'o deva i da ja na to smrdljivo čudo neću sjesti!

[R & J]

trebali bi kupiti najpametnijeg psa na svijetu ( zna se koji je to )

zatim kroz vježbe i dresure socijalizirati psa, i nema problema..
djetetu će se podići samopouzdanje uz takvog psa
za vaše djete je najbolji pas koji brzo uči i jako je pametan...
i da...štene od nekih 2-3 mjeseca i započet terapiju sa djetetom,

ovo sve govorim jer studiram pedagogiju, a ujedno se bavim uzgojem
jedne vrste psa ( najpametnijeg na svijetu )

Ja imam dva velika psa , slobodno šetaju po dvorištu sa mojom dvogodišnjakinjom i nikada ne skaču po njoj.......sve se takvog psa da naučiti ..
baš sve...

kad dolaze gosti ,ja samo uzviknem "mjesto" i oni odu na svoje mjesto i legnu,
i nema lajanja i skakanja kod mene, ali to se sve mora naučiti od malog šteneta pa nadalje..

[putovnica]

R & J kaže:

trebali bi kupiti najpametnijeg psa na svijetu ( zna se koji je to )

koji? eng pudla? i zasto bas mora biti najpametniji?

[R & J]

putovnica kaže:

koji? eng pudla? i zasto bas mora biti najpametniji?

zato što ga je najbrže naučiti, sluša i brzo uči....
a to je u ovoj situaciji sa djetetom jako važno,
jedno pametno dresirano stvorenje, koje će voljeti djete i djete njega

ma kakve pudle ...nipošto..


ali nebih ovdje u rasprave koji je najpametniji, jer su mišljenja svakakva,
pa da ne ulazim u rasprave odmah se ograđujem,

ja na temelju svog iskustva imam svoje mišljenje i to je sve

[agibagi]

svaki pas je na svoj način dobar i pametan iako sam skeptična prema nekim pasminama.

do sada smo imali mješance i kao vlasnik sam znala predvidjeti situacije, što sa djetetom ne znam.hoću reći, dobro odgojen pas zna pravila ponašanja i vlasnik zna kako će se postaviti u određenoj situaciji.

jasno mi je da neki ljudi ne vole pse, a niti druge životinje, pa im ostavljam to pravo, ali i ne želim da nas maltretiraju po ulici. pazim da psa držim na lajni, kada prolazimo pored nekoga držim ga uz nogu, ne idemo na dječja igrališta, kupimo govanca...

strah se rješava suočavanjem, ne podpirivanjem.ja se npr. bojim visine, već godinama skupljam hrabrost za skok s krana...

[putovnica]

nas pas je predobar s djetetom al se recimo na livadi zna dobrano zakacit s drugim psom, takve je vrste, takvog karaktera, dominatnog. ne jednom su se takve scene odvijale i pred djetetom kojem je to no big deal jel je naviklo.
al s obzirom na tvoju situaciju, vec prisutni strah, razmisli dobro koja pasmina je najbolja.
i da, nema nista ljepse vidjet od djeteta koji voli zivotinje i zivotinje koja je vezana uz dijete

[Kayla3]

psi su zakon. Ja ih imam 2 (retrivera i njemačkog ovčara, dvije mrcine). Sin mi ima 9 mjeseci, raste s njima i obožava ih, pruža im rukice i vriska čim ih vidi, dok oni njega čuvaju...
Razumijem kada se neko boji pasa, ukoliko je imao neko loše iskustvo, ugriz ili napad, međutim ljudi koji se boje pasa, a nisu imali ružan susret s njima, njihov strah je iracionalan i neopravdan (oni bi trebali psihijatru), a pogotovo ljudi koji mrze pse (njih nikada neću shvatiti)...
Ipak kupnja psa djetetu da pobjedi strah od njih ne treba biti jedino rješenje, već bi ti kao mama koja se boji isto pasa, trebala krenuti od sebe, a onda to prenjeti na dijete onako usput...

Što se tiče pasmina, ljudi jako griješe kada kupuju psa, jer ga kupe na osnovu toga "kak je sladak", a ne kakve osobine ima i dal njemu ta pasmina odgovara. Ipak socijalizacija i dresura nije bezveze prisutna

[crvena.naranča]

kupi sprej protiv napada pasa. mene je jedan napao i ugrizao, od tada godinu dana nisam izašla sa svojim u šetnju. od kad sam kupila sprej, šećem kud god hoću. do sad nije bilo potrebe da ga koristim, ali s njime savladavaju grizlije pa kako nebi onda psa. ja se osjećam sigurno. sprej sam kupila u: http://www.suzavac-argus.com/

[Herbion]

Imam psa. Nemam dijete. Odrasla sam sa psima i ne bojim ih se. Da mi je svejedno kad se moj pas postavi na dijete, nije, kaznim je. Da mi je svejedno što mi psi iskaču iz svojih dvorišta dok šetam svog psa, nije, tad ju branim pod cijenu da naudim tom drugom psu. To su činjenice.
Ima svakakvih ljudi i u ove 4 godine koliko imam ovog psa sam imala svakakvih iskustava sa roditeljima i njihovom djecom.
Kad je bila mala užasno se i panično bojala djece. Njihove cike i vike, uzbuđenja što vide tako slatkog peseka. To je nju svaki put paraliziralo da je došlo do te granice da se počela postavljati i lajati, iz straha. Naravno, meni takvo ponašanje nije bilo prihvatljivo i ja sam je redovito kažnjavala.
Cilj je bio pronaći način da se pas socijalizira s djecom. Problem je bio pronaći dijete. No, i to dijete je došlo i odnos dijete i pas je uspostavljen. Prvi put kad je pas bio star 2 godine.
Drugo dijete je bilo dijete s posebnim potrebama, i taj odnos je prihvatila. Iako sam se za to najviše bojala s obzirom na to da tom djetetu je teško bilo objasniti kako postupati sa psom. Kad je malac prihvaćen ko dio "našeg čopora", sve je bilo ok.
Hoću reći da za sve treba vremena. Kako psima, tako i djeci.
Naravno da ima roditelja koji se boji, i nesvjesno taj strah prenose na klince. Koliko puta mi se desi da šetamo i odrasli pratitelj djeteta priča, "upozorava" dijete u stilu: "Makni se, ugrist će te". Čini totalno glupost svom djetetu jer razvija iracionalan strah koji se kasnije može pretvoriti u fobiju.
Zar ne bi bilo ljepše i korisnije za mlado biće, da mu taj roditelj ukaže da je pas dobra životinja, prijatelj, da iako je slatki, lijepi peso, da se s poštovanjem i oprezom odnosi prema njemu, ali i prema vlasniku. I najsretnija sam kad me roditelji ili sama djeca ako su veća, pitaju da li smiju pristupiti psu i da li dijete smije podragati psa. Sumnjam da bi se mamama na livadi svidjelo da bez pitanja počnem dragati njihovu djecu...

Opet ima djece koja se ne boje uopće, to su najćešće oni koji doma imaju ljubimca i doletavaju nam ko osice.
Nedavno baš, prolazim pored jednog dječjeg igrališta i vidim curicu kako ostavlja svoje prijatelje i ide prema nama. Moj pas se stisnuo, podvio rep, sva splašena dok joj mala kreće uhvatit rep, ogledavam se gdje joj je pratnja, nema nikoga... i odjednom skužim neku ženu kako onako bezbrižno doziva malu, oko neke 2 godine staru, da se vrati.
Bio mi je bed, al sam joj rekla: "Gospođo, možete si molim vas doći po dijete, pas mi se boji!". Tako da mislim da nisu uvijek psi i njihovi vlasnici oni koji se neodgovorni.

Ali evo, još nešto vrlo ontopic za kraj....

U stubištu imam malca, predškolske dobi..
Napao ga je pas, ne da ga je ugrizao već se postavio na njega. Otada koma. Svaki pas je bio neprijatelj broj jedan. Ovaj moj, još je samo pojačavao tenzije kad smo se susreli u stubištu. Meni je bilo fakat žao da još pogoršavam to stanje. Čak mi je znao mali reći da si nabavim neki štap za tog svog cucka. Jako otvoreno i pametno dijete, no savjet nisam poslušala. Uglavnom prije nekih par tjedana, sretnemo se mi na parkingu, počnem pričati sa susjedom, njegovim tatom dok se mali igrao loptom. I sad dođe do moje zveri i kao da će joj dati loptu i ona prihvati.. i tako se oni samo počnu igrati. Pitam ga oće mi pomoći da prošetamo psa, mali prihvati. Bilo mi je čudno, al mi je bilo drago. I napravimo mi tako krug, on ju je vodio na lajni cijelo vrijeme, čak su i trčali skupa.
Na kraju kad mi ju je vratio, vikao je mami, koja ga je čekala na balkonu, da on ima novu prijateljicu.. dijete koje se panično bojalo pasa..
Nitko sretniji od mene u tom trenutku. :klap:

[shtefy]

R & J kaže:

trebali bi kupiti najpametnijeg psa na svijetu ( zna se koji je to )

zatim kroz vježbe i dresure socijalizirati psa, i nema problema..
djetetu će se podići samopouzdanje uz takvog psa
za vaše djete je najbolji pas koji brzo uči i jako je pametan...
i da...štene od nekih 2-3 mjeseca i započet terapiju sa djetetom,

ovo sve govorim jer studiram pedagogiju, a ujedno se bavim uzgojem
jedne vrste psa ( najpametnijeg na svijetu )

Ja imam dva velika psa , slobodno šetaju po dvorištu sa mojom dvogodišnjakinjom i nikada ne skaču po njoj.......sve se takvog psa da naučiti ..
baš sve...

kad dolaze gosti ,ja samo uzviknem "mjesto" i oni odu na svoje mjesto i legnu,
i nema lajanja i skakanja kod mene, ali to se sve mora naučiti od malog šteneta pa nadalje..

Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali koliko god ja voljela pse i ne bojala ih se, nikada mi ne bi palo na pamet djete ostaviti sa psom bez nadzora. Djete je djete, može psa i nehotično povrijediti ili napraviti da se osjeti ugrožen. A pas onda reagira instinktivno, čisto sumnjam da tu pomaže neka velika pamet i socijalizacija.

[miamama]

Ja sam se jako bojala svih vrsta pasa.
Jedna obiteljska trauma mi je ostala urezana u pamćenju i užasan strah je ostao.
Što je najbolje - psi su se doslovno ljepili na mene.
Dobila sam dijete i isto imala strah.
Kada je moje dijete vidjelo kako se bojim i sama se bojala - reakcija ista kao mamina.
I ne znam iz kojeg razloga odjednom sam se prestala bojati.
Dapače, počela sam ih obožavati.
Lutalice su mi posebna vrsta jer sam shvatila da se oni više boje ljudi nego mi njih.
Uvijek si "ugodno" počavrljam sa njima, ponekad ih i pomazim ako vidim da su za to.
I kako sam promjenila pristup - promjenilo je i moje dijete.
Nećemo sada baš priči svakom psu i gnjaviti ga.
Ali možemo mirno proći pored njega bez straha.
Ostao je još lagani strah od onih borbenih pasa ali mislim da večina ljudi nije sigurna u njih.
Posebno me ljute ljudi koji ih šeću bez lajne.
Ostalo super pet.
Baš smo nedavno imali slučaj da su se u ulazu tjerale nekakve kujice i ispred ulaza su debela tri tjedna čučali psi iz cijelog kvarta.
Cijeli dan su oni stajali ispred ulaza. Uvijek isti.
I nisu nam smetali.
Nekada bi se i mala i ja popele na drvo a sada smo ih hranile.
Tragični ljubavnici su na kraju otišli od kuda su došli i sve nam nedostaju

[R & J]

shtefy kaže:

Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali koliko god ja voljela pse i ne bojala ih se, nikada mi ne bi palo na pamet djete ostaviti sa psom bez nadzora. Djete je djete, može psa i nehotično povrijediti ili napraviti da se osjeti ugrožen. A pas onda reagira instinktivno, čisto sumnjam da tu pomaže neka velika pamet i socijalizacija.

djete je naučeno da ne tuče,ne čupa pse...naučeno...
psi su socijalizirani i ne napadaju nikoga...naučeni su...

ovdje su ključne rijeći n a u č i t i , sa psima treba raditi a ne samo igrati..

dovoljno imam iskustva sa djecom i psima.. da znam procjeniti situaciju

[shtefy]

R & J kaže:

djete je naučeno da ne tuče,ne čupa pse...naučeno...
psi su socijalizirani i ne napadaju nikoga...naučeni su...

ovdje su ključne rijeći n a u č i t i , sa psima treba raditi a ne samo igrati..

dovoljno imam iskustva sa djecom i psima.. da znam procjeniti situaciju

Kao što sam rekla - svatko ima pravo na svoje mišljenje.

Jednako kao što svatko ima pravo i na iščuđavanje kad se nešto ipak dogodi.

I ne vjerujem u ključne riječi kada su u pitanju životinje i instinkti (da se razumijemo, ja ne zamjeram psu koji reagira instinktivno, nego vlasniku koji je precijenio svoju sposobnost u č e n j a psa).

A najviše me strah ljudi koji su presigurni. Bilo u svoju djecu, bilo u pse.

[agibagi]

kao mala sam imala malog mješanca koji je koristio svaku priliku gricnuti mog brata jer je mrzio bebe. i gricnuo bi ga tako da ne ostanu niti zubi,samo ga štipne. ovaj se zadere, a pas brisne na drugu stranu sobe. prestao je kada je brat imao oko 4 godine.

danas, za našeg psa mogu reći da nebi nikada ugrizao naše djete i djete zna što se psu ne smije raditi. ali i znam da se tuđim psima ne može vjerovati, ma koliko vlasnik tvrdio da nije agresivan. tako gledam i na našeg psa, nisam sigurna da nebi gricnuo tuđe djete jer ga ovo poteže za rep ili uši.

zanima me , netko gore je spomenuo kažnjavanje, kako to prakticira? jer ako tuče psa, ne odobravam. pas se može naučiti svemu i bez kažnjavanja. imam metodu.

[SuzyQ0123]

Moja starija curica je odrasla sa kujicom labradora. Nikad veće ljubavi i privrženosti nisam vidjela nego u odnosu njih dvije.

I mlađa sad odrasta sa tom istom kujicom ali i sa još jednim labradorom.
Kujica je čuva a mužjak je još mlad i blentav pa je nasmijava ( da zaista dijete od 5 mjeseci umire od smijeha kad si on krene loviti rep)


U svakom slučaju tebi i djetetu za razbijanje straha preporučujem labradore i to definitivno kuje jer su mirnije i u pravilu staloženije ( ovo ti sad govorim iz iskustva jer su moji starci u kinologiji već odavno, imali smo jako puno pasa i dan danas ih imamo sveukupno 6)

[Gilda.]

R & J kaže:

djete je naučeno da ne tuče,ne čupa pse...naučeno...
psi su socijalizirani i ne napadaju nikoga...naučeni su...

ovdje su ključne rijeći n a u č i t i , sa psima treba raditi a ne samo igrati..

dovoljno imam iskustva sa djecom i psima.. da znam procjeniti situaciju

I ja imam dugogodišnjeg iskustva i sa psima i sa djecom. I samo jedan savjet: nemoj nikad biti sigurna da znaš dobro procjeniti situaciju.