Beba stalno na rukama

[kavopija-14]

nama je naša stalno bila po rukama dok nije propuzala, tada joj je bilo zanimljivije sama se kretat nego da je mi nosimo, ali i sad često pruža rukice prema nama i tuli jer oće da je nosimo. ja je nekad dignem i nosim doslovno dvi minute, pa je opet spustim, a najčešće joj jednostavno kažem "ne mogu" ili "neću", jer u krajnju ruku i je tako, i tada joj skrenem pozornost sa nečim drugim, ili joj dam neke lonce da "kuva", ili da lista nekakvu slikovnicu i sl. ispočetka joj je tribalo malo duže, ali prihvatila je da je neću nosit svaki put kad bezveze zatuli.

e, sad, nije svako dite isto, i ako se tvoj mali naučija derat ako nije po njegovom, onda će se vjerojatno derat i ako pokušaš ovo šta kod mene pali, ali ka šta je pepka napisala, probaj malo po malo, neka se svaki dan dere dvi minute duže, i jednom će svatit. ja isto ne volim kad mala plače, ali dite se mora naučit nosit sa svojim frustracijama, i mora učit da ne može uvik sve bit po njegovom. koliko god ti se možda čini okrutno, nije. puno je "okrutnije" ditetu udovoljavat 24/7, ne (samo) za tebe nego i za njega.

naravno da ćeš ga i dalje povremeno dizat, i naravno da ćeš ga više nosit kad je bolestan i sl, ali ako je dovoljno zdrav da mu malo plača ne škodi onda ga jednostavno pusti da otplače svoje. reci mu da ga ne možeš nosit, ali da se možete igrat na podu, i budi dosljedna. sa 17 miseci te može razumit puno više nego se tebi možda čini. jedno vrime ćeš ludit, ali ćeš dugoročno i sebi i njemu napravit uslugu.

viruj mi, ako te iko na ovom forumu razumi, ja te razumim, ali nema druge.

[j.d.jackson]

vlovrec kaže:

evo mene i na ovoj temi
tko je rekao da djeca kad propužu i prohodaju da se ne žele više nositi????

moj očito ne spada u tu skupinu

Moja ti varira između "mama, daj da se zakeljim na tebe ko flaster" i "ne diraj me, moram trčat okolo ko mali uragan" - jednako su stari

Nisam skuzila jel on prohodao ili nije, vidim da je vjezbac.
Ako hoda, kakva kolica za setnju, pusti ga da trci i izmori se.

Kaj se marama i strukturiranih nosiljki tice, nisu ti bas svi odusevljeni time, moja je Bobu trpjela samo po vani u nekom muvingu, kakva mrtva nosiljka po stanu, no way.

Nemam savjet osim da mi se cini da mu je fakat dosadno u stanu cijeli dan, odi ako mozes van s njim - makar ga nosit malo oko zgrade (bez da teglis kolica jer nije odusevljen njima i bok)

Sad sa 17 mjeseci im svasta vec mozes objasniti i testiraju polako granice. Moja ima doma skroz drugaciji rezim nego u jaslicama, tocno kuzi da mene moze puno vise gnjaviti nego tete. Daleko od toga da joj tete nisu divne jer jesu, ali s njima se dogovori, a meni dreci ko da ju koljem.
I sad ju povremeno pustim da se izdreci kad vise nikakvo objasnjavanje ne pali. Znam da razumije kaj joj govorim i ne dam joj da radi ama bas sve kaj joj padne na pamet.
(Tipa kad idemo doma iz vrtica ne zeli prihvatiti da je fakat prevrsilo mjeru nasetavanje po stepenicama jer smo pet puta cijelo stepeniste zgrade prosle uzbrdo i nizbrdo i vrijeme je da uđemo u stan i pojedemo veceru. Onda ju unesem u stan i objasnim da je tako i tako, nju to raspiga jer je eto htjela drugacije. Ali ne mislim joj udovoljit i trcat po zgradi dok ne zaspi na rukohvatu :P)
"Moram te spustiti na pod i moras pricekati da napravim tu i tu radnju koja traje 15 sekundi, ali zahtijeva obje ruke"
I gotovo.
Ofkors, to jos uvijek ne znaci da mogu skuhat rucak s njom

[j.d.jackson]

vlovrec kaže:

da, zdravstveno stanje mu je sad ok
ne smije se puno naprezati samo, bar dok je rana koliko toliko svježa, ali mislim da je i to sad ok
a to da plače, nema šanse, ja ga neću pod nikakvim uvjetima ostaviti na podu "da otplače svoje", to mi je okrutno, radije ću ga nositi do škole

Nisam mislila na okrutni cry it out na bebi koja samo kuzi da mamu nije briga kaj place nego objasnjenje da trenutno ne mozes njemu dati ono sto zeli i gotovo.
Sa 17 mjeseci on to moze shvatiti.

[miss daisy]

vlovrec kaže:

a to da plače, nema šanse, ja ga neću pod nikakvim uvjetima ostaviti na podu "da otplače svoje", to mi je okrutno, radije ću ga nositi do škole

Djeca plaču kad nije po njihovome. To je zato što još nisu u stanju kontrolirati emocije i verbalno riješiti problem. Također jer vrlo brzo povežu da plač daje rezultat.

Tvoj će uskoro ući u TT fazu, ne razumijem kako ga misliš odgajati ako ćeš se na spomen plača postavljati da ćeš dijete "nositi do škole".
(znam da ne misliš ozbiljno, al eto).

Kako ćeš postići da ide u smjeru gdje želiš, da prihvati "ne", da nauči što ne smije ili nije poželjno, da nauči da se nekad treba sam igrati i sl?

Ne kažem da u svim tim situacijama treba dijete pustiti da dernja dok se ne sruši od plača i prihvati poraz (u principu smatram da bi takve situacije uvijek trebalo izbjeći, tj da do njih ne bi ni trebalo doći), nego da ti moraš biti odgovorna i shvatiti da neke stvari nisu dugoročno dobre za nikoga i jednostavno su linija manjeg otpora, koliko god kratkoročno mislila da je to dokaz tvoje beskonačne ljubavi prema djetetu.

Ja kad tebe čitam uvijek imam dojam da imaš velikih problema s vlastitim granicama.
Dakle imaš dijete od 17 mj i ne postoji nikakav razlog da ga se nosa po stanu, osim što je njemu to lijepo.
Ti imaš sva prava ne nositi ga, čak ne i samo zato što ti je teško, već i jer je za njega dobro da vježba kretanje (puzanje, hodanje) i da sam istražuje, budući se tako gradi kao samostalna ličnost.


(a inače ovo o "učenju za ruke" ljudi govore za bebe koje se ne kreću, ne za djecu koja već hodaju).

[SummerNight]

i nitko ne kaze da ga ne mozes zagrliti, maziti i nunati kad je vrijeme za nunanje i mazenje, samo ga ne trebas prenasati i drzati na rukama.
bojati se djecjeg placa je prilicno siguran put u nesnosno razmazeno dijete.

[pivka]

Ja obozavam nositi svoju curicu,ali mudrica me iskoristava da je to prestrasno.ok.full je mala tek 6 mj.pa ni ne zelim da previse place.ali smatram da ako placu zele paznju i nema ljepseg osjecaja kada ju nosis i upijas bebine mirise i njeznost.ali granice moraju postojati.ako se desi da doslovno nemozes nista napravit od djeteta jer se samo dere i zeli na ruke morat ce i plakat.imam frendicu koja i na wc fura bebu jer djete umire od placa ako nije na rukama

[Điđe T.]

Nakon 6 mj.bebe dosta počnu kužit. Ova moja se razvicija kod baba i didova, onda kad dođe kući bi se samo nosila, a ja ne dam to.

Da sam ja sama s njom, bila bi pravi vojnik

[kavopija-14]

evo, svoju sam prije uru vrimena išla stavit leć, 20-ak minuta sam je uspavljivala na rukama, spustim je, ona u plač ... ja je dignem, i opet livo-desno, livo-desno, ... spustim je, ona opet kmeeee ... livo-desno, livo-desno, ... i tako par puta. i mislim se, koji k filozofiram na forumu, a ne mogu je ostavit tj. naučit da sama zaspe, iako joj se spava. spustim je, ona isti tren počela kmezit ... ja joj rekla "lipo spavaj, ljubice, laku noć", izašla sam iz sobe i prikučila vrata. odlučila sam brojat do 60, i ako ne stane plakat da ću se vratit i nastavit je ljuljat. brojala sam točno do 22, stala je, počela se meškoljit, pa pričat sa svojim zecom, i zaspala je sama u roku od nekoliko minuta. znači, radi 22 sekunde njezinog plača ja sam "izgubila" skoro po ure. brže je zaspala sama nego sa mojim uspavljivanjem.

[morcego]

Ok, dižem ovo i, za početak, molim sve dežurne dušebrižnike sa savjetima po principu "dijete ne možeš razmaziti" da uopće ne odgovaraju.

Dijete nam je 6mj staro. Iz nekih polu-benignih razloga završili smo na Goljaku gdje nam pokazuju vježbice koje moramo provoditi doma. Cendrava je grozno, ali baš ono, grozno. Većinu vremena se hoće nosit i ništa drugo pa nam na Goljaku često ni ne mogu pokazati vježbjce jer se ona rita, urla, ukoči se i ne da da se s njom išta radi.

Pored toga, još uvijek, sa 6 jebenih mjeseci, urla kad se kolica zaustave. Znači, ne da se probudi ako je zaspala, nego i budna bi stalno bila u pokretu.

Ja sam na rubu suicida, majke mi.
Ima dana kad uspije bit na podu 15min i to je kao woooow, ali ona neće ovako nikad propuzit. I to nije moje mišjenje, nego mišjenje fizioterapeuta.

Molim vas za neki savjet kako da je što bezbolnije odviknem od te grozne navike nošenja. Nije više novorođenče i fakat mi se ne da imat derište koje neće propuzat do pete godine, samo zato što reve povazdan.

Svi, ali svi, savjeti su dobrodošli (ujključujući i "pusti da plače", ako je to fakat jedino). Odlazimo na Goljak gubit vrijeme praktički, žena se zgraža kako je teško s djetetom, spraši nas doma vrlo brzo.

[bela-12]

morcego kaže:

Ok, dižem ovo i, za početak, molim sve dežurne dušebrižnike sa savjetima po principu "dijete ne možeš razmaziti" da uopće ne odgovaraju.

Dijete nam je 6mj staro. Iz nekih polu-benignih razloga završili smo na Goljaku gdje nam pokazuju vježbice koje moramo provoditi doma. Cendrava je grozno, ali baš ono, grozno. Većinu vremena se hoće nosit i ništa drugo pa nam na Goljaku često ni ne mogu pokazati vježbjce jer se ona rita, urla, ukoči se i ne da da se s njom išta radi.

Pored toga, još uvijek, sa 6 jebenih mjeseci, urla kad se kolica zaustave. Znači, ne da se probudi ako je zaspala, nego i budna bi stalno bila u pokretu.

Ja sam na rubu suicida, majke mi.
Ima dana kad uspije bit na podu 15min i to je kao woooow, ali ona neće ovako nikad propuzit. I to nije moje mišjenje, nego mišjenje fizioterapeuta.

Molim vas za neki savjet kako da je što bezbolnije odviknem od te grozne navike nošenja. Nije više novorođenče i fakat mi se ne da imat derište koje neće propuzat do pete godine, samo zato što reve povazdan.

Svi, ali svi, savjeti su dobrodošli (ujključujući i "pusti da plače", ako je to fakat jedino). Odlazimo na Goljak gubit vrijeme praktički, žena se zgraža kako je teško s djetetom, spraši nas doma vrlo brzo.

Imate koga s malim pesekom ili mačkom, da vidiš kojom brzinom će propuzati. ..
Znam da ti sad zvuci nevjerojatno i glupo, ali stvarno će proći, i moja je bila slična, stalno na rukama, spavala na mojem trbuhu, urlala u kolicima, kad je prohodala urlala jer neće hodati, neće u kolica, neće ništa. ... sve će to proći, ali još je mala, polako, imate još vremena do puzanja.
I kako me živciraju ta zgražanja od ljudi koji su medicinske struke i koji bi trebali znati raditi s djecom, sigurna sam da tvoje dijete nije najgore dijete na svijetu, treba znati potaknuti dijete na suradnju...

[morcego]

bela-12 kaže:

I kako me živciraju ta zgražanja od ljudi koji su medicinske struke i koji bi trebali znati raditi s djecom, sigurna sam da tvoje dijete nije najgore dijete na svijetu, treba znati potaknuti dijete na suradnju...

Pa to mi je najgore, em se osjećam nesposobnom za odgoj djeteta, a samo sam slijedila savjet da je ne puštamo da plače, em se userem od straha da fakat nešto ne bu dobro.

Hvala ti na odgovoru, puno.

[hurmašica]

Ja isto.imam problem sa svekrom. Ne znam kako toj osobi utuviti u glavu da nema potrebe da se dijete koje vec sasvim lijeo puze i dize se uz namjestaj na nogice, nema potrebe nosati od 0 do 24h. Sto je nagore i moj muz je istog misljenja, smatra da se beba treba nosati.
Beba se svaki put nervozi i zeli da je slobodna da puze a oni uporno zele da je nosaju i jos mi nabijaju osjecaj krivnje sto je ja ne zelim nosati jer smatram.da joj je ljepse i zdravije na podu a i imam problema sa kicmom.
Kako dokazati.tim ludacima da puste vise dijete na miru.

[brzi gonzales]

morcego kaže:

Dijete nam je 6mj staro. Iz nekih polu-benignih razloga završili smo na Goljaku gdje nam pokazuju vježbice koje moramo provoditi doma. Cendrava je grozno, ali baš ono, grozno. Većinu vremena se hoće nosit i ništa drugo pa nam na Goljaku često ni ne mogu pokazati vježbjce jer se ona rita, urla, ukoči se i ne da da se s njom išta radi.

Pored toga, još uvijek, sa 6 jebenih mjeseci, urla kad se kolica zaustave. Znači, ne da se probudi ako je zaspala, nego i budna bi stalno bila u pokretu.

Ja sam na rubu suicida, majke mi.
Ima dana kad uspije bit na podu 15min i to je kao woooow, ali ona neće ovako nikad propuzit. I to nije moje mišjenje, nego mišjenje fizioterapeuta.

Molim vas za neki savjet kako da je što bezbolnije odviknem od te grozne navike nošenja. Nije više novorođenče i fakat mi se ne da imat derište koje neće propuzat do pete godine, samo zato što reve povazdan.

Svi, ali svi, savjeti su dobrodošli (ujključujući i "pusti da plače", ako je to fakat jedino). Odlazimo na Goljak gubit vrijeme praktički, žena se zgraža kako je teško s djetetom, spraši nas doma vrlo brzo.

Znam za sličan primjer, dijete isto nije htjelo surađivati na vježbama, stalno plakao, fizioterapeut pokazao vježbe roditeljima na svakoj kontroli, oni radili s njime doma koliko su mogli i funkcioniralo je tako. Mislim da ni on nije puzao, a normalno prohodao. Nikakvog zgražanja nije bilo. Niti bi trebalo biti, nisu sva djeca jednaka, sumnjam da ijedno dijete u potpunosti surađuje. Na vašem mjestu bih tražila drugog fizioterapeuta koji ima više interesa za rad sa djecom.

Zašto bi trebala puzati, zašto baš sada? Ne znam zašto se djecu upornu stavlja u neke kalupe, a razvijaju se individualno. Ima djece koja ne pužu, a prohodaju normalno.

Glede nošenja, mislim da joj morate naći nešto dovoljno zanimljivo da se zabavlja time bar neko vrijeme. Primjerice moja curica voli daljinski od tv-a, sjajne kutije, šuškave vrećice, pakiranja vlažnih maramica više od igračaka. Dok se s time zabavlja ne diramo je, ne pričamo joj, uzmemo je u ruke jedino ako krene bit na rubu plača, kad se smiri damo joj opet nešto da se zabavlja. Ne damo joj sve odjednom, jednu po jednu stvar.
Znam da i previše podražaja zna djelovati loše.

Pokušajte.
I pokušaj se opustiti. Vjerujem da ti je teško, ali ona osjeti tvoje raspoloženje. Prenosi se na nju.

[morcego]

brzi gonzales kaže:

Znam za sličan primjer, dijete isto nije htjelo surađivati na vježbama, stalno plakao, fizioterapeut pokazao vježbe roditeljima na svakoj kontroli, oni radili s njime doma koliko su mogli i funkcioniralo je tako. Mislim da ni on nije puzao, a normalno prohodao. Nikakvog zgražanja nije bilo. Niti bi trebalo biti, nisu sva djeca jednaka, sumnjam da ijedno dijete u potpunosti surađuje. Na vašem mjestu bih tražila drugog fizioterapeuta koji ima više interesa za rad sa djecom.

Zašto bi trebala puzati, zašto baš sada? Ne znam zašto se djecu upornu stavlja u neke kalupe, a razvijaju se individualno. Ima djece koja ne pužu, a prohodaju normalno.

Glede nošenja, mislim da joj morate naći nešto dovoljno zanimljivo da se zabavlja time bar neko vrijeme. Primjerice moja curica voli daljinski od tv-a, sjajne kutije, šuškave vrećice, pakiranja vlažnih maramica više od igračaka. Dok se s time zabavlja ne diramo je, ne pričamo joj, uzmemo je u ruke jedino ako krene bit na rubu plača, kad se smiri damo joj opet nešto da se zabavlja. Ne damo joj sve odjednom, jednu po jednu stvar.
Znam da i previše podražaja zna djelovati loše.

Pokušajte.
I pokušaj se opustiti. Vjerujem da ti je teško, ali ona osjeti tvoje raspoloženje. Prenosi se na nju.

Definitivno se manje želi nosit nego kad je bila baš, baš mala, ali preserem se od straha kad čujem takve komentare od med osoblja.

[Loth_lorien]

Ima li nesto sto ju bas jako zanima, neka igracka, daljinski upravljac, papuce ili nesto deseto.
Ak da, pokusaj to stavit na pod ili krevet a ti sjedi kraj nje pa malo po malo.
Ja sam svog tako uspijela odlijepiti od sebe. Iz nekog razloga su mu zniranci zavezani u cvor bili super zanimljivi.

A fizio ti je u najblazu ruku netaktican, a usudila bih se reci i neiskusa, jer netko tko radi na Goljaku je vidio svasta i trebao bi imati vise strpljenja i maste.

[BitterSweet]

morcego, moja curka nikad nije voljela kolica, kasnije niti tricikl. U AS je vrištala dok se nije naviknula. Nosila sam je u nosiljci jer nije bilo druge, rado bih da sam to ranije prihvatila kao rješenje, a ne stalno tražila načine da bude u kolicima.

Oduvijek je dijete koje je u pokretu. Od kad je prohodala trči okolo. Od kad je naučila skakati, skače. Neumorna je, živahna, znatiželjna.

Na svakom, ali svakom pregledu je uvijek vrištala i to se poboljšalo "s godinama", tj s mjesecima. Mi smo išli privatno, Sabolu, vrištala je cijelih sat vremena, samo tamo nisu govna (ipak plaćaš) i nikad mi nisu ništa prigovorili nego su rekli da je takva. Štoviše, sve su nam uspjeli pokazati, kao što je netko rekao, treba naći nekoga tko se zna prilagoditi djetetu.

Ne stavljaj je u kalupe. Probaj vidjeti što joj više paše. Neće se zauvijek nositi, neće zauvijek visiti na tebi, fakat neće kolko god je to trenutno nemoguće za zamisliti. Propuzat će s vremenom.

Curka nakon što je navršila dvije godine samo hoda svuda dok druga djeca njezine dobi u cijelom tjednu ne prehodaju koliko ona u jednom danu.

Šest mjeseci... to je još beba. Očito se voli nositi. Znam, znam, ta sva djeca u kolicima, na podu... jbg tvoja nije takva. Nije bila ni moja. Štoviše, do vrtića jedino mjesto gdje je popodne spavala jest u nosiljci.

[MayaG]

Moje dijete nikad nije puzalo i normalno je prohodala. Sa 10 mj. se počela dizati na noge, a sa kojih 13 prohodala samostalno. Sad ima 3 i pol g i ništa joj ne fali jer nije puzala. Jako se voljela nositi, do skoro god i pol se uspavljivala na rukama, ako ne na prsima.
Nisam stručnjak, ali negdje sam čitala (u to vrijeme kad je bila u dobi za puzanje, jer su me svi plašili s tim) da je puzanje jedina radnja koju kao ne moraju napraviti, ostale bi valjda trebali.
Sad opet imam malu bebu i neki dan mi poznanica kaže da su joj na vježbama rekli da je puzanje jako važno i da to trebaju svladati. I sad ga je...
Djeca su različita i vjerujem da je sad grozno i da izgleda da nema kraja ali proći će. Drži se. I probaj pronaći drugog fizijatra koji ima više takta, pa oni bi barem trebali imati više razumijevanja kad se svaki dan susreću s različitom djecom.

Sent from my SM-A520F using Tapatalk

[gugolina]

Moje starije dijete je išlo na Goljak jer je bila hipotona. Isto je tamo plakala, imali smo neku terapeuticu koja nije imala takta. A i inače je bila dijete koje puno plače, sve ju smeta. Danas vidim da je to jednostavno takvo hipersenzibilno dijete (sada ima 6 godina).

Vježbe su bile dosta pasivne, znači dijete ništa ne surađuje, nije motivirano, a terapeutica samo rasteže noge, ruke... Onda sam otišla privatno dvaput u Auroru (Dugave) kod jednog terapeuta koji je na drukčiji način radio s njom. Nije ju forsirao, nego pokušao motivirati da ona napravi neki potez, znači nije bilo to pasivno vježbanje, nego poticaj uz igračke.
Da, bila sam frustrirana zato jer je dugo vojnički puzala, nikako da digne ta leđa. Ipak je propuzala i puzala oko mjesec dana prije negoli je prohodala.

Radi na sebi, izađi, nađi nekog da ju malo pričuva. Bit će tebi bolje i ona će biti mirnija.
I ne brini, neće joj ništa biti ako ne dođeš odmah kad zaplače.

[morcego]

SweetHeart kaže:

morcego, moja curka nikad nije voljela kolica, kasnije niti tricikl. U AS je vrištala dok se nije naviknula. Nosila sam je u nosiljci jer nije bilo druge, rado bih da sam to ranije prihvatila kao rješenje, a ne stalno tražila načine da bude u kolicima.

Oduvijek je dijete koje je u pokretu. Od kad je prohodala trči okolo. Od kad je naučila skakati, skače. Neumorna je, živahna, znatiželjna.

Na svakom, ali svakom pregledu je uvijek vrištala i to se poboljšalo "s godinama", tj s mjesecima. Mi smo išli privatno, Sabolu, vrištala je cijelih sat vremena, samo tamo nisu govna (ipak plaćaš) i nikad mi nisu ništa prigovorili nego su rekli da je takva. Štoviše, sve su nam uspjeli pokazati, kao što je netko rekao, treba naći nekoga tko se zna prilagoditi djetetu.

Ne stavljaj je u kalupe. Probaj vidjeti što joj više paše. Neće se zauvijek nositi, neće zauvijek visiti na tebi, fakat neće kolko god je to trenutno nemoguće za zamisliti. Propuzat će s vremenom.

Curka nakon što je navršila dvije godine samo hoda svuda dok druga djeca njezine dobi u cijelom tjednu ne prehodaju koliko ona u jednom danu.

Šest mjeseci... to je još beba. Očito se voli nositi. Znam, znam, ta sva djeca u kolicima, na podu... jbg tvoja nije takva. Nije bila ni moja. Štoviše, do vrtića jedino mjesto gdje je popodne spavala jest u nosiljci.

Ne bih je ja stavljala u kalup samoinicijativno. Što se mene tiče, ne mora propuzat ako se svejedno može normalno razvijat dijete bez toga, ali ne mogu samoinicijativno otkantat terapeuta - nismo se sami tamo poslali.

Da napomenem - nije žena na Goljaku bila ni gruba ni bezobrazna. Samo je jasno dala do znanja da se s mojom curicom ne da radit (njene riječi). Mislim, nakon 10ak 15 min smo bile gotove.

[Yamas]

Morcego, ako ce ti ista znacit, moja cura je tek s 9 mjeseci pocela puzat po vojnicki, s 11 pravo propuzala, a sa 17 mjeseci prohodala. I otad nije stala hodat, trcat i skakat. Jedno od spretnije djece koju poznajem. Mrsavica je i ima duge i tanke misice i zato je sve to malo "kasnilo". Pedica je imala povjerenja u nju, nije nas nigdje slala i rekla da cemo pricekati do 18 mjeseci i ako do tad ne prohoda, onda ce nas poslat dalje.

Zasto je tvoja malena vec poslana kod fizijatra?