Apsolutizam kralja Aleksandra - posljedica medjunacionalnog/bratoubilačkog krvoprolića

[E-Absynthe]

Nakon podužeg vremena odlučio sam objaviti impresije koje sam stekao čitajući knjigu Svetozara Pribičevića Diktatura kralja Aleksandra.
U njoj je doista prikazana kičma novostvorene Jugoslavije.I kako je nastala klica njenog raspada.
I ne samo to...Odlično je dokazana teza da je samovolja kralja Aleksandra I pokrenula unutarnje uništenje zemlje kroz čisti nepotizam i državnosponzoriranu korupciju.Ustvari,Jugoslavije je uništena od strane onih velikosrpskih sila i bjelorukaške organizacije koje su izbjegavale riješiti goruća pitanja svih naroda koji su činili južnoslavenski savez po Krunom Karađorđevića.
I upravo je izdanak te kuće Karađorđevića izdao južnoslavensku ideju podgrijanu godinama prije I.svj.rata..

Ovdje bih dokazao da je kralj Aleksandar svojom politikom aspolutizma i nepotizma potpuno odsjekao mogućnost kritike,prigovora vlasti i okrenuo narod protiv sebe,što je na koncu rezultiralo i njegovom smrću atentatom u Marseillesu.
Njegova je osobna odgovornost što je kroz apsolutističku monarhiju dokinuo demokraciju i time je neposredno odgovoran za katastrofalno medjunacionalno ubijanje potaknuto potisnutom mržnjom koje je buknulo u travanjskom padu Kraljevine Jugoslavije...

Knez Pavle Karađorđević koji je vlast preuzeo 1934. nije uspio sanirati izrazito loše unutarnje političko stanje te je za par godina kada je riješeno hrvatsko pitanje 1939.Banovinom Hrvatskom uslijedila nacistička invazija koja je rasporila ondašnje jugoslavenske društvo..

Vjerujem da je od 1918-1934,dakle u tih 16 godina uništeno povjerenje između dva glavna naroda u Jugoslaviji..Nije tajna o sukobima između Šokaca i Vlaha u Lici odmah poslije rata 1918.,nije tajna da je ubojstvo g.Radića organizirala vlast,nije tajna da je korupcija najviše obogatila kralja Aleksandra,nije tajna mnogošto što nam ukazuje da je upravo u jednoj osobi,a to je osoba kralja Aleksandra,sustavno uništavala pravo i određenje naroda ka svojoj legitimnoj volji i izboru svojih političkih predstavnika koji će provesti volju naroda,a ne samovolji kralja...

[E-Absynthe]

Krivotvorenje izbora?
To je u k.u.k. monarhiji bilo apsolutno nemoguće.
Bilo jest nasilja pri izborima(npr.kada je izabran hrvatski ban Tomašić 1911 godine),ali su krivotvorine bile isključene.
U Kraljevini Jugoslaviji velika krivotvorenja počinju 1920.,i odonda za svakih izbora za Konstituantu.

Otpuštanje,premještanje ili umirovljenje službenika zbog njihovih političkih mišljenja i stranačkih uvjerenja?
To se u Hrvatskoj za vrijeme trajanja k.u.k. monarhije rijetko događalo.
Kad je hrvatski ban Rauch,inače progermanskih svjetonazora,premjestio nekoliko učitelja 1909.izbila je takva galama od strane oporbe da je slučaj postao skandal.
Mučenja i batinjanja,koja su u Kraljevini Jugoslaviji postala normalna pojava,za vrijeme vladanja zemljom cara i kralja Franje Josipa II to je bilo nemoguće.
Ako bi netko i bio utamničen,on nije bio izvrgnut neljudskim uvjetima i mučenju,dok je za vrijeme vladanja kralja Aleksandra Karađorđevića svaki birokrat u službi države mogao činiti što ga volja po tom pitanju zatvaranja i mučenja.



Kada je kralj Aleksandar objavio šestosiječanjsku diktaturu 1929. narod je doživio taj čin na tri načina;

1.oko vlasti kralja Aleksandra I okupili su se najveći protivnici jugoslavenske ideje koji su zagovaranje te ideje smatrali i nazivali izdajom srpskog naroda u korist hrvatskog naroda
2.u novoj jugoslavenskoj eri sve su se bitne državne službe našle u rukama onih Srba koji su se najviše isticali u velikosrpskoj propagandi
3.pod jugoslavenskim se imenom u državi vodi jedino srpska politika cilj koje je nastavak vladanja dinastije Karađorđević te poništavati oznake nacionalih jedinica unutar te države.

Bjelodano je da se u 20 stoljeću ne stvaraju nacije kraljevskim dekretima.


Brzojav pouzdanika srpske vlade Momčila Ninčića o odredbama sporazuma Jugoslavenskog Odbora i srpske vlade poslane su šifrom srpske Vrhovne Komande br.43118 S.Pribičeviću 17.studenog 1918.;

„U Genevi je odlučeno da se uz posebnu vladu Srbije i Narodnog Vijeća iz Zagreba obrazuje Zajednička vlada u djelokrugu koje će biti vanjski poslovi,vojni poslovi,promet,financije,mornarica itd.“

U tom je cilju izabrano i 28 članova povjerenstva sa punomoćju Narodnog vijeća koje će pregovarati sa vladom Petra I Karađorđevića.
No,istovremeno je nastajao velikosrpski tvrdonacionalizam koji se temeljio na organizacijama poput US(Ujedinjenje ili smrt)ili NO(Narodna Odbrana) čiji je jedini zadatak bio stvaranje zajedničke srpske države od Makedonije preko Drine.Ako Hrvati nisu htjeli u zajedničku državu,Srbi će se svakako ujediniti u jedinstvenu državu.To je bio i plan kuće Karađorđevića na čelu sa Aleksandrom.

[gordan72]

Ja sam čitajući Sleepwalkers (knjigu C. Clarka), stekao dojam da kad su Karađorđevići došli na vlast (a instalirali su ih urotnici koji su pobili Obrenoviće), barem u početku igrali kako su urotnici svirali .. tj. kralj im se nije htio zamjeriti.

Što bi bilo da puč nije uspio, tko zna ...

[Xtra]

Koji istorijski dogadjaj je, po tebi, pokrenuo ovu mrznju izmedju Srba i Hrvata ? Kada je ta mrznja, opet po tebi, nastala ?

[Kexx]

Xtra kaže:

Koji istorijski dogadjaj je, po tebi, pokrenuo ovu mrznju izmedju Srba i Hrvata ? Kada je ta mrznja, opet po tebi, nastala ?

Kad su Srbi iskazali ambicije za ekspanziju na zapad, a Hrvati se odbili pokoriti tim ambicijama. Negdje polovinom 19.st. nakon što su Srbi dobili autonomiju od Turaka, pa je pomalo cvalo.

[Xtra]

Kexx kaže:

Kad su Srbi iskazali ambicije za ekspanziju na zapad, a Hrvati se odbili pokoriti tim ambicijama. Negdje polovinom 19.st. nakon što su Srbi dobili autonomiju od Turaka, pa je pomalo cvalo.

Kojim dogadjajem su Srbi polovinom 19. vijeka iskazali ambicije za ekspanziju na zapad ?
I sta podrazumjevas pod zapadom ? Bosnu, Bosnu i Hrvatsku ili nesto trece ?
I kako i kad su se Hrvati odbili pokoriti tim ambicijama ?

[Michael Collins]

Xtra kaže:

Koji istorijski dogadjaj je, po tebi, pokrenuo ovu mrznju izmedju Srba i Hrvata ? Kada je ta mrznja, opet po tebi, nastala ?

Aleksandar jest glavni krivac, a ukidanje Hrvata kao pojma, bi bio vrhunac njegove politike.
A nije moralo tako...
Da se 1919. stvorila Banovina Hrvatska, odnosi Hrvata i Srba bi danas bili bolji nego odnosi Škota i Engleza.

[Xtra]

Michael Collins kaže:

Aleksandar jest glavni krivac, a ukidanje Hrvata kao pojma, bi bio vrhunac njegove politike.
A nije moralo tako...
Da se 1919. stvorila Banovina Hrvatska, odnosi Hrvata i Srba bi danas bili bolji nego odnosi Škota i Engleza.

U redu to je tvoje misljenje i ja to postujem. Ja smatram da su nasi odnosi naruseni ranije, te je mrznja procvala.
Zasto si tako siguran da bi odnosi bili dobri da je stvorena Banovina jos 1919. godine ? Mislis da bi se recimo drugi svjetski rat na nasim prostorima odvijao drugacije ?

[Kexx]

Xtra kaže:

Kojim dogadjajem su Srbi polovinom 19. vijeka iskazali ambicije za ekspanziju na zapad ?
I sta podrazumjevas pod zapadom ? Bosnu, Bosnu i Hrvatsku ili nesto trece ?
I kako i kad su se Hrvati odbili pokoriti tim ambicijama ?

Pod zapad podrazumijevam sve zapadno on kneževine Srbije, pa dokle stignu.
Čim su uspostavili autonomiju krenuli su gledati što bi još moglo ući u njihovu buduću državu.
Nema nekog konkretnog događaja sa određenim datumom.
Već niz događaja, krenuo bih od uspješnog pokušaja da se otkoprcaju od Turaka što im jača nacionalnu i domoljubnu svijest, pa je želja za ekspanzijom prirodni nastavak probuđene svijesti. Gdje još ima naših? Što je još bilo naše?
Malo slušanja o caru Dušanu, malo pogled na karte i cilj je lako označen.
Kneževina, poslije kraljevina je poslala ljude i novce na zapad da probude svijest o srpstvu i da uspostave veze kojih nije bilo stoljećima.
Ničim drugim se nije ni bavila nego proširenjem granica. U Balkanskim ratovima ih je proširila na jug, poslije kroz kraljevinu SHS i na zapad.
Granice su bile svetinja tadašnje srpske politike.

[E-Absynthe]

Xtra kaže:

Koji istorijski dogadjaj je, po tebi, pokrenuo ovu mrznju izmedju Srba i Hrvata ? Kada je ta mrznja, opet po tebi, nastala ?

Svakako poslije 1918.
I još svakakije u tih 16 godina apsolutizma,bezobzirne i drske diktature samovoljno,umišljenog Aleksandra.
On je bio isključivi kirvac za propast ideje...

Zar nije shvatio da je on izabrani monarh?
Zar nije potisnuo i obezvrijedio g.Radića koji je kao uvjereni republikanac ipak priznao kuću Karađorđevića?!

Aleksandar je proširio korupciju,uveo žandarme da štite taj beskrupulozni,narod je doveo do ruba siromašta i promovirao ubojstva političkih prvaka kao i njihov izgon...
I sve to vrlo grubo i nasilno.

Usto propagirao je ideju jguoslavenstva,ali ustvari sa vrlo izraženom velikosrpskim elementom..

[E-Absynthe]

gordan72 kaže:

Ja sam čitajući Sleepwalkers (knjigu C. Clarka), stekao dojam da kad su Karađorđevići došli na vlast (a instalirali su ih urotnici koji su pobili Obrenoviće), barem u početku igrali kako su urotnici svirali .. tj. kralj im se nije htio zamjeriti.

Što bi bilo da puč nije uspio, tko zna ...

Obenovići su bili apsolutistička dinastija..Naklonjeni Austriji...

Te su se dvije kuće nadmetale za vlast tijekom cijelog 19.stoljeća bez milosti.Miloš Obrenović naredio je da se crnogorskom patriotu Đorđu Petroviću samozvanom Karađorđu odsiječe glava koju će predati paši.
Inače,on je 1804.bio izabran za vođu srpskog naroda i protuturskog ustanka.
1813.pobjegao je pred turskom odmazdom i sklonio se na austrijski teritorij,a potom u Rusiju.

1817.Miloš Obrenović uspio se staviti na čelo srpskog naroda,i kada se g.Petrović-Karađorđe vratio iz Rusije i zatražio vodstvo,Miloš ga je dao ubiti.
Aleksandar Petrović-Karađorđe,sin ubijenog Đorđa,tada izbjeglica u Budimpešti,bio je u odsutnosti u Beogradu osuđen na 18 mjeseci kao duhovni začetnik ubojstva kneza Mihaila Obrenovića,sin Miloša Obrenovića,koji je i sam bio jedanput prognan.

Nijedan nije umro na prijestolju,svi su bili ili protjerani(Miloš Obrenović,Aleksandar Karađorđević,Milan Obrenović) ili ubijeni(Mihailo Obrenović,Aleksandar Obrenović,Aleksandar Karađođrević)ili pak prije svoje smrti svrgnuti kralje Petar I.

[E-Absynthe]

U listopadu 1916. razgovor između slovenskog političara dr.Kreka i g.Rogulje,gl.urednikom lista“Novine“ iz Zagreba objasnio je naivno nacionalno oduševljenje u odnosu na velikosrpsku politiku;

To manje sumnjam u srpsku hegemoniju što su Srbi podijeljeni na gotovo nezdrav broj stranaka i frakcija i mislim da oni nikako neće stvoriti jedan blok,tvrdio je dr.Krek.


Jedna od pretpostavki opravdanja svog velikosrpskog prodiranja preko Drine,Srbija tumači time da je oslobodila svojom vojskom slavenske narode od k.u.k monarhije.

Naime,to ne može biti.

Srbija nije mogla osloboditi nešto što je učinjeno po sporazumu Hrvata i Slovenaca sa Krunom Habsburga.
Ostaje jedino pitanje Bosne i Huma(Hercegovine),no i ovdje se može odbiti tumačenje sličnog tipa.
Karađorđevići su trebali biti poučeni da su njihovu vojsku spašavali Saveznici/Antanta, i da nikako nisu imali vojne moći poraziti k.u.k vojsku.Ta, nisu sami uspjeli osloboditi ni vlastitu zemlju.

Svetozar Pribićević je te sudbonosne 1918. zatražio audijenciju kod prijestolonasljednika Aleksandra I koji je tada stanovao u kući Krsmanovića na Terazijama.Bio je to njihov prvi susret.
Pribičević je htio govoriti o jamstvima demokracije,prava naroda i uređenju parlamentarne monarhije.
Stoga je prijestolonasljednika upoznao 29.studenog 1918. da narod za ujedinjenje ne može imati nikakvu vrijednost ako nisu potpuno osigurane individualne građanske i političke slobode i ako nije zajamčen demokratski poredak.

Carska Rusija je imala nacionalnu vladu,ali je usprkos tome ruski narod nije slobodan.Švicarska k tome nije nacionalna država,ali je uzorna zemlja gdje svatko može ostvariti svoje pravo kao građanin.
Pribičević je također izložio mišljenje prečanskih Srba(i Vlaha) o apsolutističkoj dinastiji Obrenovića koja nikome nije značila napredak.To je bilo loše za samu Srbiju.Dolaskom dinastije Karađorđevića to se stanje promjenilo.

Prijestolonasljednik je tada obećao da će nastaviti stopama svojeg oca kralja Petra I,te da je prihvatio sve odredbe sporazuma Narodnog Vijeća i Vlade Kraljevine Srbije.

Istom je rekao da narodno ujedinjene doživljava da i on sam čini dio jedne cjeline u kojoj on ne poznaje razlike i ne kani podnositi ičiju prevlast.
Potpredsjednik Narodnog Vijeća dr.Ante Pavelić pročitat će adresu prijestolonasljedniku o ujedinjenju,a potom će Kruna izjaviti slijedeće;

Vjeran primjeru,uzoru i savjetu,koji imam od svojeg uzvišenog roditelja,ja ću biti kralj samo slobodnim građanima Države Srba,Hrvata i Slovenaca,ostati uvijek vjeran velikim ustavnim,parlamentarnim i široko demokratskim načelima,zasnovanim na općem pravu glasa.

[Wikiceha]

Michael Collins kaže:

Aleksandar jest glavni krivac, a ukidanje Hrvata kao pojma, bi bio vrhunac njegove politike.
A nije moralo tako...
Da se 1919. stvorila Banovina Hrvatska, odnosi Hrvata i Srba bi danas bili bolji nego odnosi Škota i Engleza.

Ok, iako je pitanje granica isto otvoreno.

Xtra kaže:

U redu to je tvoje misljenje i ja to postujem. Ja smatram da su nasi odnosi naruseni ranije, te je mrznja procvala.
Zasto si tako siguran da bi odnosi bili dobri da je stvorena Banovina jos 1919. godine ? Mislis da bi se recimo drugi svjetski rat na nasim prostorima odvijao drugacije ?

Hrvati su Srbe 1918 dočekali kao oslobodioce.
HČSP je samoukinut, zato što je smatrao da je ujedinjenjem sa Srbima ispunjena njegova "povijesna zadaća" hrvatske slobode.
Nitko vas nije gledao kao na problematične.
Mislim, zbivanja na trgu bana Jelačića u prosincu 1918, već govore drugačije, ali tada je to bila kap u moru.
Bez ubojstava i oštećivanja tisuća Hrvata u razdoblju 1919-39, def. ne bi bilo loših odnosa između Hrvata i Srba.
Pa ne bi bilo ni Ustaša u Italiji...

Kexx kaže:

Pod zapad podrazumijevam sve zapadno on kneževine Srbije, pa dokle stignu.
Čim su uspostavili autonomiju krenuli su gledati što bi još moglo ući u njihovu buduću državu.
Nema nekog konkretnog događaja sa određenim datumom.
Već niz događaja, krenuo bih od uspješnog pokušaja da se otkoprcaju od Turaka što im jača nacionalnu i domoljubnu svijest, pa je želja za ekspanzijom prirodni nastavak probuđene svijesti. Gdje još ima naših? Što je još bilo naše?
Malo slušanja o caru Dušanu, malo pogled na karte i cilj je lako označen.
Kneževina, poslije kraljevina je poslala ljude i novce na zapad da probude svijest o srpstvu i da uspostave veze kojih nije bilo stoljećima.
Ničim drugim se nije ni bavila nego proširenjem granica. U Balkanskim ratovima ih je proširila na jug, poslije kroz kraljevinu SHS i na zapad.
Granice su bile svetinja tadašnje srpske politike.

To je istina, ali da su znali stat, priča bi bila drugačija.
Pogle Slovence. Da li oni kaj zamjeraju Srbima?
Mislim, oni su se u kJ i FNRJ proširili, sa Srbima nisu graničili, ali...
Da smo mi dobili Banovinu 1919, možda koje "selo" poput Bihaća, Jajca, Trebinja, Baranje, možda i Boke, Petrovaradina, šireg Pounja i slično više, radi čega bi zamjerali Srbima?
Radi gubitka Sarajeva?
Možda i Tuzle?
Da su oni znali stat, mi se s njima ne bi svađali. Imali smo Mađare i Talijane blizu granice, a i s jednima i s drugima (Mađari su bili u totalnom porazu 1919, a Talijani u totalnom raspadu 1922) smo se mogli obračunati.

[E-Absynthe]

Michael Collins kaže:

Aleksandar jest glavni krivac, a ukidanje Hrvata kao pojma, bi bio vrhunac njegove politike.
A nije moralo tako...
Da se 1919. stvorila Banovina Hrvatska, odnosi Hrvata i Srba bi danas bili bolji nego odnosi Škota i Engleza.

Upravo tako...Nastupio je pogrešno i grubo.Rezultat je bio tragičan unutarnji sukob koji također zaključio brutalnost u osobama poput mladog V.Maksa Luburića,čijeg su oca žandarmi ubili u zatvoru jer je krijumčario duhan da prehrani obitelj.On će svoju osvetu provesti na također vrlo gadan način..

[Kexx]

Wikiceha kaže:

Ok, iako je pitanje granica isto otvoreno.

Hrvati su Srbe 1918 dočekali kao oslobodioce.
HČSP je samoukinut, zato što je smatrao da je ujedinjenjem sa Srbima ispunjena njegova "povijesna zadaća" hrvatske slobode.
Nitko vas nije gledao kao na problematične.
Mislim, zbivanja na trgu bana Jelačića u prosincu 1918, već govore drugačije, ali tada je to bila kap u moru.
Bez ubojstava i oštećivanja tisuća Hrvata u razdoblju 1919-39, def. ne bi bilo loših odnosa između Hrvata i Srba.
Pa ne bi bilo ni Ustaša u Italiji...

To je istina, ali da su znali stat, priča bi bila drugačija.
Pogle Slovence. Da li oni kaj zamjeraju Srbima?
Mislim, oni su se u kJ i FNRJ proširili, sa Srbima nisu graničili, ali...
Da smo mi dobili Banovinu 1919, možda koje "selo" poput Bihaća, Jajca, Trebinja, Baranje, možda i Boke, Petrovaradina, šireg Pounja i slično više, radi čega bi zamjerali Srbima?
Radi gubitka Sarajeva?
Možda i Tuzle?
Da su oni znali stat, mi se s njima ne bi svađali. Imali smo Mađare i Talijane blizu granice, a i s jednima i s drugima (Mađari su bili u totalnom porazu 1919, a Talijani u totalnom raspadu 1922) smo se mogli obračunati.

Nadmetanje Hrvata i Srba je počelo još u Austriji, sjetimo se nadmetanja u Dubrovniku između srbokatoličke struje financirane iz Beograda i hrvatske struje, kulminacija je bila otkrivanje spomenika Gunduliću. Pa onaj slavni članak uSrbobranu Do istrage vaše ili naše, pa Starčevićevo prepucavanje sa Srbima, bilo je toga još, na dnevnoj bazi. Dakako, bilo je i simpatija.
No, sve je to počelo prije 1918.g. Počelo je kad su Srbi bacili oko na zapad.

[Xtra]

Ja mislim da smo se mi zamrzili ipak nest malo prije prvog svjetskog rata.
Ranije je bilo svadje i netrpeljivosti pogotovo medju javnim licnostima, ali nije bila masivna i kolektivna.

Smatram da je "ljubav" prestala ubistvom Franje. Jer dogadjaji neposredno poslije ubistva a prije Velikog rata govore da tu vise niceg nema sem mrznje.

[Kexx]

Xtra kaže:

Ja mislim da smo se mi zamrzili ipak nest malo prije prvog svjetskog rata.
Ranije je bilo svadje i netrpeljivosti pogotovo medju javnim licnostima, ali nije bila masivna i kolektivna.

Smatram da je "ljubav" prestala ubistvom Franje. Jer dogadjaji neposredno poslije ubistva a prije Velikog rata govore da tu vise niceg nema sem mrznje.

Suparništvo prilikom narodnog preporoda tko će koga uvući u svoj nacionalni tor je započelo prije WW1, a onda smo ušli u doba stvarne hegemonije i žandara, pa ubojstvo hrvatskih lidera u parlamentu, što je rezultiralo nastankom ustaškog pokreta, itd.
Nastankom YU još nije bilo kasno izgladiti stvari, ali Srbi su se u toj kraljevini ponašali kao da benzinom žele gasiti požar, sve što su mogli krivo napraviti su napravili.

[Michael Collins]

Xtra kaže:

U redu to je tvoje misljenje i ja to postujem. Ja smatram da su nasi odnosi naruseni ranije, te je mrznja procvala.
Zasto si tako siguran da bi odnosi bili dobri da je stvorena Banovina jos 1919. godine ? Mislis da bi se recimo drugi svjetski rat na nasim prostorima odvijao drugacije ?

Manje-više baš to mislim.

Imali bi 20 godina normalne odnose Srba i Hrvata, i u WW2, ustanka bi bilo samo na talijanski okupiranim područjima.
Banovina bi dobila svoje marionete, Srbija svoje. Ne bi bilo nekog većeg sukoba dva naroda.

U Lici, na Baniji i Kordunu gotovo uopće ne bi bilo ratnih operacija do neke 1944., jedini Hrvati i Srbi koji bi ginuli bi bili razni "dobrovoljci" na Istočnom frontu.
Bile bi razne ekstremističke političke skupine i Hrvata i Srba, ali one kod Hrvata ni 1939. nisu imale neku potporu (umjereni HSS je imao apsolutnu većinu u Hrvatskoj), a kamoli da bi imali za 20 godina normalne situacije.

[E-Absynthe]

Xtra kaže:

Ja mislim da smo se mi zamrzili ipak nest malo prije prvog svjetskog rata.
Ranije je bilo svadje i netrpeljivosti pogotovo medju javnim licnostima, ali nije bila masivna i kolektivna.

Smatram da je "ljubav" prestala ubistvom Franje. Jer dogadjaji neposredno poslije ubistva a prije Velikog rata govore da tu vise niceg nema sem mrznje.

Hm,da...

Stoga ću poštivati Vašu suradnju za stvaranje vlade koja će predstavljati cijelu ujedinjenju domovinu,pa će ta vlada biti u stalnoj vezi najprije s Vama,potom s narodnim predstavništvom,s njim raditi i njemu odgovarati.
To je službena izjava prijestolonasljednika Aleksandra Narodnom Vijeću te maglovite 1918.

Samo 11 godina poslije,6.siječnja 1929.,kralj Aleksandar I,koji je postao kraljem, nakon smrti svog oca 16.kolovoza 1921.,uveo je apsolutizam.
Ukinuo je Ustav od 28.lipnja 1921.
Raspustio Skupštinu,uveo izvanredno stanje u zemlji,ukinuo zakone o slobodi tiska,zbora i dogovora,ukinuo nezavisno sudstvo,objavio dekret o deportaciji građana.
Ukratko,ukinuo je sve građanske i političke slobode.


Velikosrpska politika u Kraljevini Jugoslaviji se očitavala u slijedećem;

1.Srbijanci su zauzeli sva središnja mjesta u državi
2.sva državna tijela u rasponu od 80-100 % bila su rukama klase iz Srbije
3.Državni savjet
4.Glavnu kontrolu
5.Narodnu banku Jugoslavije
6.Hipotekarnu banku
7.Ključne položaje u Jugoslavenskoj Kraljevskoj vojsci(JKV) bili su 100 % u poziciji srbijanskih oficira
8.sve državne sinekure,ambasade i zavode
9.sve dobro plaćene visokopozicionirane poslove u državnoj službi,od škola do zavoda gdje su se obrazovali kadrovi vojske i administracije.

Sasvim je iz toga jasno da su stranke iz Hrvatske poput HSS,HZ(Hratska zajednica) ili HB(Hrvatski blok) te iz UOS(Ujedinjene opozicije Srbije) zahtijevali promjenu tog stanja.
Tražili su uvođenje demokratske vlade,posvemašnje poštivanje Ustava i zakona,uvođenje reda,jednakosti građana u cijeloj kraljevini,pročiščavanje državnog aparata od stranačkog politiziranja te ga upregnuti u službu građana.

Hrvatske stranke i UOS su nadalje tražili valjanost unutrašnjih reformi,odnosno reformi državne uprave i zakonodavstva,od pokrajinske i općinske razine i proširenje istih na veći stupanj autonomije.
Posebno javnu upravu trba osloboditi od represivnog resora te snažno promicanje političke autonomije bez uplitanja kraljevih konfidenata u izvršnu vlast.
U tu je svrhu 10.studenog 1927 sastavljen sporazum između HSS i SDS(Samostalne demokratske stranke).

Ne leži u gore navedenim činjenicama uzrok te poslijeratne nesnošljivosti?

[E-Absynthe]

Nakon atentata na Stjepana Radića i ostale HSS-ovce od strane bjelorukaškog konfidneta Puniše Račića došlo je do krize u zemlji.
Tada je i kralj Aleksandar I čiji je Puniša Račić bio povjerenik od prljavog posla pozvao g.Pribičevića na Dvor kako bi mu razjasnio nastalo stanje.
Sastanak je išao tijekom da je kralj pročitao uvjete za novu vladu,dok je Pribičeić odbio ponudu.Na odbijanje predsjednika SDS-a kralj je izjavio slijedeće;

Htio sam Vam pročitati,da bude točnije.Ali,mogu Vam i kazati,gospodine Pribičeviću,čini mi se da g.Radić odlazi sutra u Zagreb.
Molim Vas...predajte mu moju poruku da sutra u Zagrebu može proglasiti
rascjep.
Mi više ne možemo ostati zajedno s Hrvatima!..

Ne želim nikakav rat s Hrvatima!

Budući da ne možemo ostati zajedno,bolje je da se razdvojimo.Bolje se rastati u miru,kao Švedska i Norveška.Ako Radić prihvati moj prijedlog,sutra može proglasiti otcjepljenje..

Mi ćemo otuda povući naše trupe,a ostavit ćemo tamo samo nekoliko jedinica na granici,da se ne može reći kako smo te krajeve ostavili Italijanima..Pa,kad tamo bude uređena narodna obrana,povući ćemo i te jedinice..

Kralj je navodno dodao da ima suglasnost aktualne vlade i podršku muslimanskog(bošnjačkog)predstavnika g.Mehmeda Spahe dok predstavnik Slovenije dr.Krek šuti o tom prijedlogu.
Aleksandar je pritom izjavio da se ne može ovako dalje.
Dodao je;

Ja neću federaciju,neću nikad pristati na federaciju..!
Ja sam prije za podjelu nego za federaciju..

No,Pribićević mu je objasnio da se on ne može postaviti iznad naroda jer je on organ naroda.A,ako narod želi federaciju,kralj to ne smije odbiti.
Uostalom granice Jugoslavije određene su međunarodnim sporazumima i prekrajanje istih postavlja pitanje promjene politike velesila koje su to odobrile.

No,kralj je bio uporan u ideji podjele.
On je rekao slijedeće;

Ne bi bilo tako velikih poteškoća kako vi to mislite(Pribičević,op.a.)..Velika većina Srba ostat će u svojoj državi,koja će biti manja,ali homogenija,i mnogo jača nego današnja..S Hrvatima se zaista ne može nastaviti!
Vidite što je učinio taj Frangeš i sva hrvatska kulturna društva...?!

Naime,starčevićanac Frangeš je u to vrijeme 1928. sa drugim predstavnicima hrvatskih kulturnih udruga potpisao izjavu u kojoj se objavljuje bojkot Srbije s kulturnog stajališta.
Pribičević se u prijašnjem dogovoru sa Radićem uporno zalagao za demokratsku tekovinu.Sada je bio iznenađen ponudom Dvora o rascjepu zemlje.