Paraliza sna

[maslacak2130]

meni stvara najveci prblem sto sam konstantno iscrpljena,nenaspavan...kada ustanemujutro imamosjecaj da sam spavala svega sat,dva jer sve ostalovrijeme ja sambila samo u nekom polu snu...do 3,4 ujutro znam tako da "spavam" skocim trznem se milion puta..imam osjecajda ne disemi toga se najvise plasim,pakadnekako uspijem da udahnem to je popraceno skakanjem iz kreveta

[Fuerteventura]

Probaj kupiti u DMu melatonin od Enciana (zove se ''Sweet Dreams'') pa par noci piti (pije se pola sata prije spavanja), a dozu si sama reguliras(1-4 kapsule).
To ne trebas stalno piti, kad ti se rezerve melatonina napune mozes prestati, ali bitno je da te ''resetira'' na normalu.

Ja to vec pijem 4 godine i od tada nemam paralizu,
cak i kad zaboravim popiti mi se ne ponavlja.

Meni su paralize izgledale ovako:
a) nesto me u snu muci, ja se zelim probuditi ali ne mogu, borim se sa nekom silom satima da se probudim, i budim se umoran, izmoren
b) po popodnevnim spavanjima: kao da neka sila zeli uci u moje tijelo dok ja spavam, budim se ustrasen
c) propadam kroz krevet u dubinu i ne mogu se probuditi, kad se probudim , ne mogu se ustati kao da me neka sila drzi

[Simunonuno]

Uroshito kaže:

Jednom mi se ovaj "demon" ili sta god da je, usjeo na grudi i mi se smijao. Jedva sam disao.
Barem ga je jos netko vidio, tako da nisam samo ja "fuknjen"

http://de.wikipedia.org/wiki/Nachtalb

druga Zemlja drugi Narod isti Fenomen i to stoljecima!!

[Danube wind]

Meni je zanimljivo to kako se nikada nisam uspio naviknuti na taj strah prilikom paralize koju sam jedno vrijeme cesto imao, cak sam znao i namjerno izazivati, jednostavno sam htjeo taj strah da pobijedim, da vidim sta ce biti dalje (pokusavao sam Astralnu pomocu Paralize sna) ali nikad nisam uspjeo, uvijek mi je bila panika da se sto prije probudim tj da mi se tijelo probudi, jer um je budan a tijelo spava..

Te demone koji mnogi spominju, a koji se spominju i u mnogim drugim kulturama, nikada hvala Bogu nisam "vidio" niti sam osjecao da me netko gusi, mozda je to zato jer sam uvijek bio ili na boku ili na stomaku. Uvijek bi osjecao neki strah, znao sam cuti neko bucno sustanje, ili kao da se netko penje po stepenicama, a samo jednom sam "vidio" nekoga..bila je to jedna pokojna osoba koja mi je puno znacila, osjetio sam njen dodir po sebi kao da me evo sad netko dodirne koliko je bilo stvarno, komunicirali smo, ja rijecima a ona zagonetnim osmjesima..

[All_Star]

evo da i ja opišem svoje prvo iskustvo s paralizom spavanja, naravno tad nisam znala što je to i to me mučilo godinama sve dok nisam saznala.
znači bila sam nekih 10 godina i sama u sobi spavala, probudim se, mrak naravno ali mjesečina taman osvjetljava kroz prozor tako da se dosta vidi, i nakon što sam se probudila nisam se ni pokušavala micat neg sam zvala mamu da dođe i susjedne sobe, nakon što ona nije došla probala sam se ustat i imala sam osjećaj da sam se digla do pola (pošto sam na leđima spavala) iako mi se vjerojatno fizičko tijelo nije diglo jer je bilo paralizirano i nakon što sam se digla odjednom je nešto skočilo na mene i uhvatilo me za ramena, nisam vidjela ništa, bilo je crno, kao crni oblak, neopisivo, osjećala sam da je to nekakva sila i nekako sam se borbom uspjela oslobodit i dotrčala do svijetla i kad sam ga upalila naravno ništa nije bilo. I što je najgore nakon tog dana ja sam nekih godinu dana se budila svaki dan u 2 u noći i onda čula svakakve zvukove (koji su možda meni samo bili u glavi al svejedno, not funny) i nedavno sam pogledala film The shadow people, koji preporučujem da pogledate jer znam iz osobnog iskustva da je to istina

[Ivan495]

Ja recimo nikada nisam iskusio ni paralizu sna, ni lucidne snove, a pogotovo ne astralnu projekciju..

Možda će sad nekima zvučati glupo, ali htio bi namjerno izazvati paralizu sna, čisto iz znatiželje.. Zna netko možda neku jednostavnu tehniku?

[Jobi]

Evo.

[Lepti]

Ivan495 kaže:

Ja recimo nikada nisam iskusio ni paralizu sna, ni lucidne snove, a pogotovo ne astralnu projekciju..

Možda će sad nekima zvučati glupo, ali htio bi namjerno izazvati paralizu sna, čisto iz znatiželje.. Zna netko možda neku jednostavnu tehniku?

Možda si ju doživio, ali se ne sjećaš.

Većina ljudi jako često doživljava astralna putovanja samo što nisu u stanju sjetiti ih se zbog toga što njihov mozak ne koristi dovoljno unutarnje svijesti, tj. u glavnu memoriju našeg mozga ne dolaze informacije naših unutarnjih osjećaja, dojmova, misli i zapažanja.

[smoky 9999]

Meni su te paralize kao dobar dan, vise se ne bojim, nego sam naucila se prepustit i nekako oslabi i budi samo.kao neki trnci.

Kaze mama da sam danas spavala i pustala neke zvukove, oko jedan u noci, tesko disala kao da se borim, i to dosta jako da sam nju probudila i dosla je gledat, trajalo je dosta dugo koji 7-10 min
i da je bila nadomak da me ide budit jer se bojala sta mi je.

Pitala me jel se sjecam icega? Jesam li sanjala sta?
Inace pamtim snove i cesto sanjam, dovoljno cesto da sam istrenirala luicidnost, no ovog se nisam sjecala.

Bog zna sta je to.

[Jobi]

Danas me opet uhvatila paraliza kad sam išao ubit oko u dnevnoj jer sam bio pospan... Počelo je tako da sam sanjao nekakav san, izmedu se probudio, ali sam se osjecao jako pospano i glava mi je bila teska, oči kao da sam jedva mogao otvorit i ja sam odlučio nastaviti spavati, a nisam se ni maknuo...

Onda sam opet sanjao i to da sam se probudio - misleći da sam na lijevom boku okrenut prema kauču međutim bio sam realno okrenut na desnom boku tj. gledao u sobu. Uglavnom, to sve nešto zmuljano bilo, miješalo se sa snovima i mislim da sam se više puta napola probudio (sad, da li stvarno ili u snu to ne znam reći, mislim u snu) i ja na kraju da ću se probudit, otvorim oči, gledam prema sobi i eto ne mogu se maknut.

I naravno s obzirom da nije bilo prvi put uopce nisam bio prestrasen, a halucinacije uz sve to ionako nisam nikad ni imao, ali htio sam se ipak probuditi. Pošto nisam mogao micat ruke, noge ni ništa probao sam s prstima na nogama jer sam ili tu na forumu ili negdje pročitao da te mišiće mozak najmanje zahvaća tijekom paralize mišića. I ništa, počnem ja mrdat nožnim prstima, pa cijele tabane i odjednom vrtim cijelu nogu ali i dalje sam paraliziran i ne budim se. Kao da su dva mene, da jedan miče nogu a drugom da je ostala na krevetu

Uglavnom ful čudan osjećaj. Onda sam spustio tu nogu pošto nije pomogla da se probudim i pokušao duboko, duboko disat na glas, to mi je znalo pomoci. Ali cijelo vrijeme sam bio dosta smiren, samo sta sam se htio probudit, ne znam zasto, sad bih ostao 'istrazivat' to stanje al u tom trenutku zelio sam se bas probudit. Uglavnom znam da koprcanje mi ne pomogne, ovako na mirno opet nije pomoglo i nisam znao šta da više isprobam. I onda kako mi je nos valjda bio s jastukom pokriven osjecao sam da ne mogu bas dobro disati, da se nekako gusim ni onda sam, ne znam, nekako naglo udahnuo i probudio se... Disao sam ubrzano, srce ubrzano kucalo.

Uglavnom pitanje je da li postoji neka funkcionalna metoda da se ja probudim čim poželim ili samo treba čekati da prode i to je to?

I druga stvar, recimo kad bi iz tog stanja se usudio 'isprobati' astralnu projekciju, šta bi onda trebao napravit, ustat se iz kreveta? A kako ako sam paraliziran?

[All_Star]

jobbrecht kaže:

Danas me opet uhvatila paraliza kad sam išao ubit oko u dnevnoj jer sam bio pospan... Počelo je tako da sam sanjao nekakav san, izmedu se probudio, ali sam se osjecao jako pospano i glava mi je bila teska, oči kao da sam jedva mogao otvorit i ja sam odlučio nastaviti spavati, a nisam se ni maknuo...

Onda sam opet sanjao i to da sam se probudio - misleći da sam na lijevom boku okrenut prema kauču međutim bio sam realno okrenut na desnom boku tj. gledao u sobu. Uglavnom, to sve nešto zmuljano bilo, miješalo se sa snovima i mislim da sam se više puta napola probudio (sad, da li stvarno ili u snu to ne znam reći, mislim u snu) i ja na kraju da ću se probudit, otvorim oči, gledam prema sobi i eto ne mogu se maknut.

I naravno s obzirom da nije bilo prvi put uopce nisam bio prestrasen, a halucinacije uz sve to ionako nisam nikad ni imao, ali htio sam se ipak probuditi. Pošto nisam mogao micat ruke, noge ni ništa probao sam s prstima na nogama jer sam ili tu na forumu ili negdje pročitao da te mišiće mozak najmanje zahvaća tijekom paralize mišića. I ništa, počnem ja mrdat nožnim prstima, pa cijele tabane i odjednom vrtim cijelu nogu ali i dalje sam paraliziran i ne budim se. Kao da su dva mene, da jedan miče nogu a drugom da je ostala na krevetu

Uglavnom ful čudan osjećaj. Onda sam spustio tu nogu pošto nije pomogla da se probudim i pokušao duboko, duboko disat na glas, to mi je znalo pomoci. Ali cijelo vrijeme sam bio dosta smiren, samo sta sam se htio probudit, ne znam zasto, sad bih ostao 'istrazivat' to stanje al u tom trenutku zelio sam se bas probudit. Uglavnom znam da koprcanje mi ne pomogne, ovako na mirno opet nije pomoglo i nisam znao šta da više isprobam. I onda kako mi je nos valjda bio s jastukom pokriven osjecao sam da ne mogu bas dobro disati, da se nekako gusim ni onda sam, ne znam, nekako naglo udahnuo i probudio se... Disao sam ubrzano, srce ubrzano kucalo.

Uglavnom pitanje je da li postoji neka funkcionalna metoda da se ja probudim čim poželim ili samo treba čekati da prode i to je to?

I druga stvar, recimo kad bi iz tog stanja se usudio 'isprobati' astralnu projekciju, šta bi onda trebao napravit, ustat se iz kreveta? A kako ako sam paraliziran?

Hmm, da li si pomislio na astralnu dok si bio u paralizi, vecina ljudi bude preuplasena da bi na to pomislila i jedino misli na to kako ce se pomaknuti, kad si u paralizi pomisli na astralnu i pomisli na to kako se dizes, zatim i probaj, trebalo bi uspjeti

[tongaa]

Dona1 kaže:

Ok, prihvaćam svaku kritiku, jer svi mi imamo pravo na svoje mišljenje.


Apsolutno ne bih rekla.


Točno.



Ja ne znam kad sam zadnji put pročitala toliko gluposti. Oprosti ako sam bezobrazna, ne znam kako bi se drukčije izrazila. Nije mi namjera vrijeđati, želim samo dat svoje mišljenje o ovom.
Ljudski mozak je jedna vrlo vrlo opširna tematika koja do dan danas nije do kraja istražena. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i na vjeru u što god hoće. Ja vjerujem da Bog postoji ali NE vjerujem da zlo ima ikakve veze s ovim. To što ti izgovaraš u sebi molitvu koja ti pomogne da se izbaciš iz tog stanja je isto što i ja radim s rukom kad se nađem u paralizi. Jer u tom trenutku se hvataš za prvu slamku za koju znaš da će ti pomoći. Ti znaš da će te Bog spasiti i zato ti to i upali, ja znam da će mi micanje ruke pomoći pa ju zato i mičem što više mogu, XY osoba zna da će mu pomoći ako zadrži dah ili zaplače ili trepće očima ili mantra "proći će, proći će"....itd. Sve je to stvar psihe i tvog uma. kako ga programiraš tako će raditi. Što se tiče youtuba, svaka budala može snimit video i postat ga (da prostiš) i reći da je to istina i da nema nikakvog drugog objašnjenja. Al kad malo razmisliš, moguće je izvesti ove dvije stvari, vjerovati da Bog postoji i da je Isus Krist naš spasitelj koji je svoj život dao da nas spasi od svega zloga i biti realan u isto vrijeme.

Ako tebi ili bilo kome drugom molitva pomaže, samo naprijed! Ali učini uslugu ostalima i nemoj ih strašit sa idejama da ih demoni napadaju u snu (što se mene tiče to je hrpa gluposti), paraliza sna je dovoljno strašna sama po sebi da bi se sad pravio još veći bauk od toga, smatram da je ova tema otvorena kako bi se utješilo ljude koji to proživljavaju i kako bi im se pomoglo oko toga, dao savjet kako da to spriječe, a ne im utjerao strah u kosti.

Je, mozak radi monade i plasi vlasnika, zakaj bi mene moj neistrazeni mozak plasio i dovodio u takve situacije?
A tkototamopjeva je dobro napisala, dijelimo vrlo slicna iskustva, s tim da sam ja svog tlacitelji na kratko i vidio, cujes, vidio!LJudska bica se ne pojavljuju i ne nestaju u tren oka, dakle radi se o demonima, moje skromno misljenje. I da, molitva, zaziv Isusu pomaze covjeku.

[Zvoncica44]

Ivan495 kaže:

Ja recimo nikada nisam iskusio ni paralizu sna, ni lucidne snove, a pogotovo ne astralnu projekciju..

Možda će sad nekima zvučati glupo, ali htio bi namjerno izazvati paralizu sna, čisto iz znatiželje.. Zna netko možda neku jednostavnu tehniku?

Jednom(ničim izazvanu) doživjela sam paralizu sna. Nadam se nikad više. Svijest budna,tijelo "mrtvo". Užas

[smoky 9999]

Zvoncica44 kaže:

Jednom(ničim izazvanu) doživjela sam paralizu sna. Nadam se nikad više. Svijest budna,tijelo "mrtvo". Užas

je, grozan osjecaj, osobito ako se uz to i bojis.
Strah jos vise pojacav agoniju koja traje kao cijela vjecnost.
Mislim da ako si jako strasiljiv i senzibilan, mislim da bi komotno mogao umrijeti.
Srce da stane.
Dozivjela sam nekoliko jezovito jakih paraliza kad sam mislila da cu umrijet od muke...
i uopce se nije cinilo ne moguce.

No ako joj pristupis sa prihvacanjem, mislim "ok, nista strasno" brze nestane i nije toliko strasna.

[nevanevičicaa]

nije bas ugodno iskustvo , ali za razliku od prvog puta kada mi se to desilo sada znam sto mi se desava tako da vise nije strasno .

meni je bio strasniji osjecaj prisutnosti i koraci koje sam cula u svojoj sobi , e to me preplasilo! ali kao i paraliza prvi put , sljedeci put cu biti hrabrija.
naravno da mi nitko nista ne moze , i da se sve to desava u mojoj glavi

[Jobi]

Imam osjećaj da doživljavam paralize prečesto Čak ujutro nakon što se probudim izbjegavam ostati ležati u krevetu napola budan jer znam da bi mi se mogla dogoditi paraliza ako opet zaspim..

Zadnji put, zaspao sam popodne i nisam bio okrenut prema van nego na boku, napola prema zidu. 'Otvorim' oči. U pozadini čujem klimu kako radi, dosta bučno. Na zidu vidim sjenu od sebe i 'grbu' od svojih deka. Odjednom čujem nekakve korake, na zidu se javljaju nove sjene- vidim ja i nekakvo lice, tj. obris od glave, kao neki provalnik koji se šulja iza mene i hoda mi po sobi. Mada sad kad razmišljam o tome ovako retroaktivno čini mi se i da je provalnik tj. ta sjena koju sam vidio na zidu kako hoda iza mene imala rogove ili nešto takvo? Nemam pojma. Ne znam reći 100% - možda i ne.

Uglavnom, u snu nisam bio svjestan da sanjam, mislio sam da mi se stvarno događa, razmišljao sam kako mi je uspio ući provalnik u sobu?? Točno dok sam spavao i dok klima bučno radi, iskoristio je situaciju! I u prvi tren sam se ful prepao. A onda sam shvatio da se ne mogu pomaknut pa sam shvatio da je paraliza.

I onda dalje nešto jako čudno, kao da osjetim da mi je došao iza leđa i da mi gura leđa i rame ful čvrsto a ja se ne mičem, i onda nekako sam se ipak maknuo u
snu ali sam još imao osjećaj paralize. Kao da su dva mene, jedan paraliziran a drugi se miče... teško za objasnit. Zapravo znači ja i taj 'provalnik' smo se natjeravali između deka i plahti, on me gurao, ne vidim mu lice, pokušavao sam ga valjda ugušiti ili prekriti dekom, što ja znam.

U pozadini klima puše na maksimumu, ništa ne čujem od toga- Bilo je u svakom slučaju ful zastrašujuće. Probudio sam se pomalo uzdihan, budan odjednom kao sova, a zaglušujuća buka od puhanja klime je stvarno bila pristuna. Jedino nije bilo tog provalnika, je li.

Eto više mi ne pomaže niti kad se prema zidu okrenem... Srećom nikad ne spavam na leđima, čujem da su takve paralize najgore.

[Twingley]

preletih nekih 10 str i vidim da niko nema pojma o cemu prica
duuuboke preporuke ove knjige ( ima jos 2 nastavka )
http://www.superknjizara.hr/?page=knjiga&id_knjiga=6952
radi se o znanstveniku , bivsem ateistu, koji vec ima 41. god iskustva u izvantjelesnim iskustvima i mislim da je to jedna od najboljih i najopsežnijih knjiga na tu temu.
a mozete i pogledati neke prezentacije na jutubu

[hamstercat]

proucite malo lakse oblike narkolepsije i kako se ljeci vrlo je slicna paralizi i cesto se mjesa s njom. prelasci u astralis preko paralize su jako opasni ako niste istrenirani, bas zbog entiteta koji se privlace u tom stanju.

[nevanevičicaa]

jobbrecht kaže:

Evo.

daj kako si ovo napravio , la ? :klap::klap::klap:

[nevanevičicaa]

hamstercat kaže:

proucite malo lakse oblike narkolepsije i kako se ljeci vrlo je slicna paralizi i cesto se mjesa s njom. prelasci u astralis preko paralize su jako opasni ako niste istrenirani, bas zbog entiteta koji se privlace u tom stanju.

o cemu ti pricas ? nista ti se ne moze desiti, ne siri dezinformacije.