Kako mi je ateizam promijenio život? Prednosti ateizma...

[NoOneIsThere]

Ajde dragi ateisti da i vas čujemo. Podijelite s drugima trenutak kad ste postali ateisti. Razlozi?

Koliko sam shvatio večina ljudi kaoji su ateisti su to postali onog trena kad su pročitali stari zavjet?

[hihotić]

Moja religioznost je počela splašnjavati i prije no što sam pročitao Bibliju, ali je njeno čitanje bilo nešto poput završne potvrde.
Kopnjenje moje religioznosti se poklopilo sa početkom intenzivnijeg proučavanja religioznih i nereligioznih štiva, jer sam prije toga mislio da je religioznost jedina ozbiljna opcija i mislio kako su nevjernici pobrkali lončiće (ipak, nikad nisam otišao toliko daleko da povjerujem u kreacionizam). Uspostavilo se da su nakon nekog vremena i moji lončići promijenili mjesta. Jednostavno sam došao do zaključka da je religija "puno vike nizašto". Unatoč svim grandioznim ceremonijama i najavama, sve je ostajalo na riječima i osobnim iskustvima, a za mene ona nikad nisu bila naročito vjerodostojan dokaz ičega. Nikad se nije desilo ništa za što bih rekao: "Eto, Bog ipak postoji", nit je bilo ikakvih indikacija, pa sam i prestao vjerovati. Važno je napomenuti da nitko nije kumovao mome udaljavanju od vjere, već sam to učinio sam.
Kako se to nije desilo naglo, nekim prosvijetljenjem, ne mogu pričati o instantnoj promjeni pogleda na svijet (što je slučaj sa ljudima koji postanu vjernici preko noći putem osobne spoznaje, tzv. instant vjernicima). Ali ako pokušam usporediti stanje od prije sa ovime sada, mogu reći da se osjećam daleko lakše, mirnije, slobodnije i ispunjenije. Ne moram se više truditi biti dobar i ljubazan prema seronjama. Nikad nisam osjećao nostalgiju prema tim danima, niti prazninu, naučio sam više cijeniti ovaj čudesan život i bližnje, i još mnoge stvari. Ne mogu reći da me nevjera općenito učinila boljom osobom, ali opuštenijom i sretnijom sigurno jeste.

[agent]

ja nisam toliko protiv boga koliko sam protiv Crkve koja je maltene mafija!

[Emericzy]

Kršten sam kao katolik, ali se vjera nikad nije 'primila' i nikada nisam postao religiozan. Možda i zato jer su me roditelji krstili 'reda radi', najviše da mi olakšaju stvar ako osjetim vjeru. Oni sami bili su agnostici, indiferentni prema vjeri. I ja sam takav pristup naslijedio.

Ali, vjera me uvijek zanimala i Bibliju sam, na primjer, pročitao nekoliko puta. Stari Zavjet me se baš nije dojmio, ali Novi Zavjet me totalno fascinirao. Isusov nauk je fenomenalna moralna konstrukcija, briljantna stvar. Ako ičeg ima što bi me vjeri moglo privući, to je Isusova moralna pouka. To je nešto što bi svatko kog moralni problemi imalo zanimaju trebao proučiti vrlo detaljno.

A Crkva je, čini mi se najveći neprijatelj vjere u narodu. Mislim da bi ljudi bili bitno pobožniji da Crkve nema. Vjerujem da je razlog uspjeha novijih kršćanskih crkvi, poput Baptista, baš u tome što su izbjegli taj frankensteinovski mehanizam ustoličene religije i akcent stavili na osobnu vezu s Bogom.

[Perzefona]

Emericzy kaže:

Kršten sam kao katolik, ali se vjera nikad nije 'primila' i nikada nisam postao religiozan. Možda i zato jer su me roditelji krstili 'reda radi', najviše da mi olakšaju stvar ako osjetim vjeru. Oni sami bili su agnostici, indiferentni prema vjeri. I ja sam takav pristup naslijedio.

Ali, vjera me uvije zanimala i Bibliju sam, na primjer, pročitao nekoliko puta. Stari Zavjet me se baš nije dojmio, ali Novi Zavjet me totalno fascinirao. Isusov nauk je fenomenalna moralna konstrukcija, briljantna stvar. Ako ičeg ima što bi me vjeri moglo privući do je Isusova moralna pouka. To je nešto što bi svatko kog moralni problemi imalo zanimaju trebao proučiti vrlo detaljno.

A Crkva jer, čini mi se najveći neprijatelj vjere u narodu. Mislim da bi ljudi bili bitno pobožniji da Crkve nema. Vjerujem da je razlog uspjeha novijih kršćanskih crkvi, poput Baptista, baš u tome što su izbjegli taj frankensteinovski mehanizam ustoličene religije i akcent stavili na osobnu vezu s Bogom.

Bože, kako je lijepo čitati razumne i pismene ljude.
Što ne znači da se s njima moram uvijek u svemu slagati.
Recimo, ja jesam religiozna. I fascinirana Novim Zavjetom i kao učenjem i kao prelijepim književnim djelom (Ivan ).
Ali ne mislim da bi ljudi bili pobožniji da Crkve nema. Nisu pobožni ni s njom, jednaki bi bili i bez nje. Strahovita većina vjernika nije pročitala Novi Zavjet niti dopire do njih za vrijeme mise. Crkva ih okuplja kao ovce.
Koje li ironije, ovce u Novom Zavjetu imaju puno pozitivnije značenje od ovog iz moje rečenice.

[Emericzy]

Perzefon@ kaže:

Bože, kako je lijepo čitati razumne i pismene ljude.

Hvala na komplimentu.

Ali ne mislim da bi ljudi bili pobožniji da Crkve nema. Nisu pobožni ni s njom, jednaki bi bili i bez nje. Strahovita većina vjernika nije pročitala Novi Zavjet niti dopire do njih za vrijeme mise. Crkva ih okuplja kao ovce.
Koje li ironije, ovce u Novom Zavjetu imaju puno pozitivnije značenje od ovog iz moje rečenice.

Hmmmm... Ono što sam u USA vidio iz prve ruke je jedan pristup vjeri koji polazi od početaka, od osnovne poruke. Od nje sve počinje i na njoj završava. I oko nje se sve vrti. Oko moralne poruke. A ne oko organizacije, ceremonije, procedure, hijerarhije, sjaja, blještavila, zgradurina, pozlate, mistifikacije, otuđenog klera bez trunke osjećaja za realnost...

U nas se djeci toliko toga nudi u paketu koji nazivamo 'vjera' da se u cijeloj toj šarenoj gomili ona srž vjere više niti ne vidi. Pa je onda vrlo lako biti 'vjernik' koji ne zna čak ni Deset Zapovijedi. Važni postaju sakramenti, a ne ono što iza njih stoji. Izgubi se bilo kakva osobna veza s vjerom. Vjernik se osjeća ofgovoran Crkvi, a ne vjeri i Bogu. Bog postaje apstrakcija, konvencija.

[Grozdana Gliser]

kod mene je to bio jedan dugotrajan proces. ja sam dijete iz miješanog braka, starci su mi, svaki u svojoj vjeri, bili vjernici samo na papiru. kod nas se uopće nije pričalo o vjeri, to je bila totalno sporedna stvar. oni su htjeli da odlučim kad odrastem.
sada mi je drago da su tako postupili, iako mi u djetinjstvu nije bilo niti malo lako podnositi ruganja, ne samo djece, nego i odraslih ljudi, profesora od osnovne pa kroz cijelu srednju...
puno je faktora utjecalo na mene, ali glavni preokret dogodio se u ranom pubertetu iako sam već u ranijoj dobi znala da nije u redu maltretirat nekoga radi toga.
S 14,15 god počela sam čitati knjige i baviti se stvarima koje su jako utjecale na moje mišljenje i svjetonazor.
Ateist sam, dakle, postajala dugi niz godina, ne vjerujem u bogove o kakvima religije pričaju.

[Metal]

Svi mi posjedujemo vjeru- ali kako je ko naziva, to je vec druga stvar. Ona je usadjena u nama jer je dobijamo sa rodjenjem. A crkva je nesto sto to pokusava prodati.
Mislim, gdje je tu logika? Ako neko veruje u boga, otkud crkva zna da on bas tako izgleda? Zasto svako od nas ne moze imati svoju viziju boga- nego nam bas crkva mora reci kako je to ustvari? I tako je u vecini religija na zalost...
Ja sam ateist cijeli zivot i tu ne vidim nista lose- jer svako ima puno pravo da izabere zivot kakav misli da mu najbolje odgovara.

Kao mali djecak- naravno da sam slusao svasta o bogu i tako tome, i vjerovao u sve te stvari... Ali tako je moralo biti jer su nasi roditelji i svi ostali govorili da je tako. A svi smo mi slusali roditelje, oni su nam bili ipak uzori.
No, ja sam uvijek bio drugacijih pogleda na zivot- tako da mi je vremenom cijela ta prica postajala previse klimava da bi bila istinita. Kada se kod nas pocetkom rata uvela vjeronauka u skole- tada sam se po prvi put susreo sa crkvom, i naravno da nisam bio odusevljen. Jednostavno mi nije bilo logike.
I tako, sto sam vide sazrjevao- tako se i moje misljenje formiralo.
Uvijek sam se vodio za logikom i tu nije bilo mjesta za neke druge stvari. Ali naravno, imam i ja vjeru. a to je ona u sebe.
Sve ostalo- bogovi, ukazanja, djevice ove i one...
Mislim da je to prica za malu djecu. Poput djeda mraza, svetaca, baba roge... i svega ostalog na tu temu.
Sve je to u glavi...

Eto, to je moje skromno misljenje. Ne zelim nikoga da uvrijedim sa ovim, ali zato ovaj forum i sluzi- da bi ljudi mogli otvoreno pricati.

Pozdrav svima!

[ThoT]

postah ateist jednog lijepog dana kad sam shvatio da meni nitko ne određuje život, izuzev mene samog. kršten jesam, pričešćen jesam(jbg osobna korist), al ne odajem nikakvu naklonost prema bogu, sve je to ljudski i kozmički faktor

[džekičen]

NoOneIsThere kaže:

Koliko sam shvatio večina ljudi kaoji su ateisti su to postali onog trena kad su pročitali stari zavjet?

Mislim da si to krivo shvatio. Ni ne pitaj me zašto.

[ThoT]

džekičen kaže:

Mislim da si to krivo shvatio. Ni ne pitaj me zašto.

mislim da si TI krivo shvatio njega. ne pitaj me zašto

[Grozdana Gliser]

NoOneIsThere kaže:

Koliko sam shvatio večina ljudi kaoji su ateisti su to postali onog trena kad su pročitali stari zavjet?

na ovo sam zaboravila. nikad nisam pročitala stari zavjet, novi još manje, niti imam bibliju doma.

[kemik]

zapravo, nisam pozvana odgovorit na ovu temu jer nikad nisam ne-bila ateist, ali, eto, ovo je forum, kaj mi možete

odrasla sam u potpuno ateističnoj obitelji, nije se išlo u crkvu, jedini vjernik je bila baka koja je živjela 600 km udaljena, dakle na mene nije imala nikakav utjecaj. nisam bila ni krštena niti ništa, međutim ružni dani početka devedesetih moje su roditelje potaknuli da me upišu na vjeronauk, te sam u 7. i 8. razredu išla redovito na vjeronauk, krštena sam, pričešćena i krizmana. nikada, u te dvije godine poprilično intenzivnog ispiranja mozga, nisam posumnjala u svoj ateizam. išla sam redovno tamo, na svakoj ispovijedi na koju su me prisilili rekla sam da je moj jedini i najveći grijeh da ja ne vjerujem u Boga niti u bilo što što oni propovijedaju (vjerojano s podsvjesnom željom da mi netko zabrani da pristupim tim sakramentima, koje zaista nisam željela primiti, ali nije baš da te netko sa 15 preveć pita ).

nikad se nisam u crkvi osjećala ugodno, tamo se osjećam kao prevarant a s druge strane kao proponent jednog sustava i organizacije koji suštinski prezirem. jedan jedini put u crkvi sam bila svojom voljom, sve ostalo je nekako društveno prisilno ili turistički (to ne računam). Sveto sam pismo čitala koliko sam morala, nisam nikad doživjela želju da nakon pročitanog jednog njegovog dijela nastavim dalje čitati; smatram da na svijetu ima značajno kvalitetnijih bajki i beletristike za čitat. možda sam time izgubila dio morala i etike o kojoj priča emericzy, ali, jebiga, puno toga čovjek u životu naprosto MORA propustiti, pa ne žalim ni za ovim previše.

[Emericzy]

kemik kaže:

Sveto sam pismo čitala koliko sam morala, nisam nikad doživjela želju da nakon pročitanog jednog njegovog dijela nastavim dalje čitati; smatram da na svijetu ima značajno kvalitetnijih bajki i beletristike za čitat. možda sam time izgubila dio morala i etike o kojoj priča emericzy, ali, jebiga, puno toga čovjek u životu naprosto MORA propustiti, pa ne žalim ni za ovim previše.

Ovisi o tome što te zanima. Meni su moralna pitanja jedan od najjačih interesa. Za takvog nekoga, propustiti Novi Zavjet bilo bi kao matematičaru ne znati tablicu množenja. Meni je iz te moralne perspektive Novi Zavjet bio orgazmički doživljaj [ispričavam se ljudima kojima će ovo zvučati blasfemično]. Usprkos tome što me nije uvjerio na religijskoj razini.

[high_voltage]

ja mislim da se ateist,prije svega postaje jer od strane roditelja,nije ''posijano'' zrno vjere,koje bi se kasnije u tebi kao osobi pretvorilo u predivan cvijet...

[high_voltage]

Emericzy kaže:

Ili ljutu koprivu. Vidio sam i jednog i drugoga.

ovisi hoćeš li gledati,na stvari pozitivno ili negativno...ali ja ipak biram pozitivu i pozitivno razmišljanje

[darkwood]

U veliko sam postao ateista radi crkve ali u biti nikad baš i nisam vjerovao da je neko biće stvorilo cijeli svemir i da postoji neki veliki plan plus još svih onih milijardu nelogičnosti u vjer(ama)i i sve gadosti koje je crkva napravila skrivajući se iza biblije i boga

[bb.Barca]

high_voltage kaže:

ja mislim da se ateist,prije svega postaje jer od strane roditelja,nije ''posijano'' zrno vjere,koje bi se kasnije u tebi kao osobi pretvorilo u predivan cvijet...

kod mene upravo suprotno (iako nisam ateist već agnostik koji značajno naginje ateizmu personaliziranog boga), moji roditelji mogli bi se okrakterizirati kao religiozni fanatici, no ipak sjeme koje su itekako posijali u meni i koje je dugo donosilo "ploda" nije izraslo u predivan cvijet...preobrazba takve vrste smatram da niti ne može doći zbog ovoga ili onoga (trenutak), već je to dugotrajni proces sazrijevanja i oštrenja vlastite svijesti o sustavu (realitetu) kojeg svi djelimo i kojega smo svi dio (koliko god uporno ustrajali u korištenju neutemeljenih substituta različitih vrsta).

[judolino]

Ja sam naučio čitati s četiri godine, najviše sam volio razne enciklopedije, s puno slika i zanimljivih činjenica.
Stari mi je bio ateist, a mama vjernica. Kad sam imao šest godina, mama me pitala:
- A jel bi ti sine htio ić na vjeronauk, u crkvu.
- Ne bi ja.
- Al u crkvi ti je jako ljepo i možeš čuti prekrasne priče...
- Mama, crkva je spalila Giordana Bruna zato jer je rekao da se Zemlja vrti oko Sunca!
- Dobro, onda, ništa...
Poslije je majčina strana familije pokušala utjecati da promjenim odluku, ali, naravno, besuspješno. Kaže meni tetka:
- A zašto ti ne vjeruješ u Boga?
- Zato jer nema nikakvih dokaza da postoji.
- Kako nema! Ima jedan kamen u Jordanu koji leti metar iznad zemlje...
- Tetka, da takav kamen postoji, već bi ga vidio u Nedjeljnom popodnevu!
Uspjeli su me krstiti dok se nisam mogao obraniti, tako da sad i mene ubrajuju u golemi postotak Hrvata katolika. Davno bih već poništio taj obred da nije komplicirano.
Kako se osjećam kao ateist? Fino. Kad umrem, smatram da me jednostavno neće biti. Mnogima je to teško pojmiti, ali ako me nije bilo prije rođenja, jednostavno me neće više biti nakon smrti. Jednostavno.
I takva mi se ideja puno više sviđa nego da se moram natezati s reinkarnacijama, strašnim sudovima, rajevima i paklovima.
Ateizam daje misaonu slobodu, neopterećenost dogmama.

[Gordon Freeman]

judolino kaže:

Ja sam naučio čitati s četiri godine, najviše sam volio razne enciklopedije, s puno slika i zanimljivih činjenica.
Stari mi je bio ateist, a mama vjernica. Kad sam imao šest godina, mama me pitala:
- A jel bi ti sine htio ić na vjeronauk, u crkvu.
- Ne bi ja.
- Al u crkvi ti je jako ljepo i možeš čuti prekrasne priče...
- Mama, crkva je spalila Giordana Bruna zato jer je rekao da se Zemlja vrti oko Sunca!
- Dobro, onda, ništa...
Poslije je majčina strana familije pokušala utjecati da promjenim odluku, ali, naravno, besuspješno. Kaže meni tetka:
- A zašto ti ne vjeruješ u Boga?
- Zato jer nema nikakvih dokaza da postoji.
- Kako nema! Ima jedan kamen u Jordanu koji leti metar iznad zemlje...
- Tetka, da takav kamen postoji, već bi ga vidio u Nedjeljnom popodnevu!
Uspjeli su me krstiti dok se nisam mogao obraniti, tako da sad i mene ubrajuju u golemi postotak Hrvata katolika. Davno bih već poništio taj obred da nije komplicirano.
Kako se osjećam kao ateist? Fino. Kad umrem, smatram da me jednostavno neće biti. Mnogima je to teško pojmiti, ali ako me nije bilo prije rođenja, jednostavno me neće više biti nakon smrti. Jednostavno.
I takva mi se ideja puno više sviđa nego da se moram natezati s reinkarnacijama, strašnim sudovima, rajevima i paklovima.
Ateizam daje misaonu slobodu, neopterećenost dogmama.

Eh, kad bih se ja mogao tako jednostavno izraziti kao ti... Ovo me slatko nasmijalo...

Što se tiče ateizma, nikada nisam bio religiozan, ali jednom sam se bio "obratio" (šta ćeš, cura kršćanka i ja popustio pritisku).
Nakon toga sam se vratio na staro... Ali prelomni trenutak je bio kada sam pročitao Malleus Maleficarum.
Drugi prelomni trenutak je bio prije 15-tak dana kada sam pogledao dokumentarac "Jesus Camp" (tada sam već uveliko bio ateista, već sam pripremao svoju ateističku stranicu, ali Jesus Camp me dotukao...)
Zadnjih nekoliko meseci sam postao "aktivni" ateista, tako da sam se prije par dana priključio i ovom forumu

Nije mi cilj omalovažavati vernike kao što to mnogi ateisti rade, niti mi je cilj pokopavati nečiju veru, jer šta drugi veruju to je njihova stvar. Mogu oni verovati da su otrovne gljive lekovite, to je njihov problem, ali gledajući razne dokumentarce i prateći situaciju shvatio sam da je potrebno stati na loptu inače ćemo i mi za nekoliko godina izglasavati kreacionizam u školama i slično...