Povijest Srbije

[Dilberth]

Shain kaže:

Ne, to nije znanstvena tvrdnja.

Takvo se tumačenje zove "pučka etimologija". To da je riječ Srbi postala od "Sor-Rabi", potpuno je neznalački.

OK, objasni mi molim te po cemu je to "neznalacki"?

I kad si vec on line, odgovori mi na onom drugom topiku, sto ti to znaci, "usmena knjizevnost", o kom se to srpskom knjizevniku Stefanu Brankovicu iz 1476-e godine radi, i koji su to ""i još njih mnogo" srpski knjizevnici njegovog vremena?

[Daniel.N]

RedBaron91 kaže:

Ima li neka literatura, koja nije falcifikat, tj da zaista govori o istinitoj povijesti Srbije?

Zanima li te srednji vijek, Srbija pod Turcima, nakon 1815....?

[Daniel.N]

Dilberth kaže:

Znači tu smo! Nema potrebe da idemo dalje.

Ako sor (šor) znači crta, linija i red, onda to isto može značiti i granica.

Radi se o Sor-Rabima, pograničnim robovima.

Neće ići, zato što je šor mađarska riječ, na primjer.

[HoD]

Pozdrav, zadnjih par dana sam htio ne htio bio bombardiran ogromnom količinom prepucavanja po raznim portalima između Srba i Hrvata koje su se ticale bliže ili dalje povijesti. Sad ću pitati samo ono šta me zanima o srpskoj strani jer smo na toj temi.

Dakle ono šta mi je upalo u oči je to da sam od više desetaka ljudi pročita skoro iste podatke i "povijesne" činjenice, a to je slijedeće:

1. Srbija je branila Europu i Hrvatsku od Turske invazije
2. Srbija je u I. svj. ratu oslobodila Hrvatsku Austrijskih okova
3. U logoru Jasenovac i Stara Gradiška je ubijeno između 700 000 i 1 200 000 Srba

Mislim u današnje doba intereneta ovakvi su podaci lako provjerljivi ( čak sam ovo za logore provjeravao na stranicama centra Simon Wiesenthal i muzeja Holokausta u New Yorku jer nisam želio provjeravati ni na srpskim ni na hrvatskim stranicama)

E sad obzirom da je kažem skoro iste podatke napisalo više desetaka ljudi zanime me uče li oni to u školama ili kako su došli do tih "povijesnih" podataka?

Još jednom sve koji će mi odgovoriti podsjećam da smo na PDF-u povijest a ne politika. Hvala

[Ar-Pharanzor]

pa česta tvrdnja koju ćeš čuti je upravo onda da su Srbi krajišnici i u krajini su branili Austriju ( i Hrvatsku ) od Turaka i onda im kao mi ovako vraćamo.
Ali prigodno zaboravljaju da upravo onako kako su Austrijanci uzeli Vlahe u vojnu službu, ti Vlasi su već bili u Turskoj vojnoj službi kao pomoćne čete
a najvažnije Statuta Valachorum nastaje dosta nakon što se Turski prodor kroz Hrvatsku zaustavlja, dakle Stogodišnji rat počinje 1493 Krbavskim poljem i završava 1593 Bitkom kod Siska, i od te bitke Turci se više ne šire

tek 1630. nastaje Statuta Valachorum i dio vlaških turskih vojnika prebježava Austrijancime, dakle do 1630 se ih nakupilo dovoljno da im Austrija dadne i službenu poziciju, bili su potrebni zato što je neprestani "mali rat", koji je vođen uglavnom od strane akindžijskih četa rezultirao pustošenjem sela i nedostatkom ljudstva na granici

dakle iako Srbi jesu imali ulogu u obrani Hrvatske/Austrije/Europe, glavnina sukoba se odigrala prije nego što su te vlaške čete prešle Austrijancima, a ranije su služili uz Turke, kao što su mnogi ostali i kasnije

što se tiče same Srbije, nisu oni branili Europu nego su njih Turci pregazili



što se tiče toga mita kako su nas oni Austrijskih okova oslobodili, samo su nam nametnuli srbske okove, koji su bili daleko gori
nemojmo zaboraviti da je upravo u vrijeme te prve jugoslavije došlo do stvaranja radikalnih hrvatskih grupuica koje su kasnije sve grupiranje pod Ustaše, te se dogodio II: svj. rat
trebamo se zapitati šta je se to dogodilo u prvoj Jugoslaviji da je došlo do takve radikalizacije među Hrvatima?

[Daniel.N]

HoD kaže:

2. Srbija je u I. svj. ratu oslobodila Hrvatsku Austrijskih okova

Hm, Srbija nije nikog oslobodila, sama je bila pregažena i srpska vojska se povukla na jug preko Albanije.

HoD kaže:

3. U logoru Jasenovac i Stara Gradiška je ubijeno između 700 000 i 1 200 000 Srba

Čak i da je taj broj točan -- a nije -- to nisu bili Srbi iz Srbije.

U 1. svjetskom ratu se mnogo Srba iz Austro-Ugarske (dakle i iz Hrvatske) borilo na strani Austro-Ugarske, pa čak i protiv Srbije.

Imaš u jednoj knjizi (Korijen, stablo, pavetina Gojka Nikoliša) kako su Krajišnici (koji su se kasnije više-manje svi smatrali Srbima!) pjevali kako će pregaziti Srbiju i "kralja opančara" (srpskog) negdje 1914.

Poslije su se odnosi između Hrvata i Srba u samoj Hrvatskoj i BiH posve pokvarili i pokvareni su praktično i danas (genocid u NDH je samo jedan dio cijele priče nakon toga, svakako najgori ili tu negdje).

[žalac_1]

mogli bi ovdje i bez Jasenovca, ustaša i brojki.

To čak i nije vezano za Srbiju.
Povijest Srbije nije povijest Srba u Hrvatskoj i BiH

[marval]

RedBaron91 kaže:

Ima li neka literatura, koja nije falcifikat, tj da zaista govori o istinitoj povijesti Srbije?

Koncizna ali veoma dobra istorija Srba na hrvatskom jeziku. Pisana modernom metodologijom danas prihvacenom u Evropi.

Sima M. Ćirković - SRBI MEĐU EUROPSKIM NARODIMA, Zagreb, 2008.
http://www.scribd.com/doc/87576203/S...pskim-Narodima

KRATAK OPIS
Knjiga je sveobuhvatan pogled na povijest srpskog naroda. Prikazuje ključne procese i događaje, počevši od naseljavanja na Balkanskom poluotoku u sedmom stoljeću pa do raspada SFR Jugoslavije 1990-ih. Priređena je za biblioteku "The Peoples of Europe" ugledne izdavačke kuće Blackwell iz Oxforda.
Djelo predstavlja važan otklon od tradicionalnog prikaza političke povijesti zato što važno mjesto daje društveno-ekonomskim i socijalnim temama, pa čak i svakodnevici. Knjiga će svakako pridonijeti boljem poznavanju srpske povijesti, napose šireg konteksta suvremenih zbivanja i kontroverzi. Autor je napisao poseban predgovor hrvatskom izdanju.

[HoD]

žalac_1 kaže:

mogli bi ovdje i bez Jasenovca, ustaša i brojki.

To čak i nije vezano za Srbiju.
Povijest Srbije nije povijest Srba u Hrvatskoj i BiH

Jesi pročita moj post? Očito nisi jer bi vidia da me brojke ne zanimaju (ka šta sam i napisa potražia sam ih na neovisnim siteovima). Zanima, obzirom na broj ljudi koje sam vidia da pišu iste stvari uče li to u školama ili kako dolaze do tih informacija.

Jasenovac je povijest Hrvatske ( a u jednu ruku i Srbije, Izraela i Romskog naroda) ma koliko sramotna za nas bila.

Isto tako možeš i napisat Izraelcima da šta oni imaju istraživati i raspitivati se o državljanima Njemačke kojih je par milijuna pogubljeno u Auschwitzu i sličnim logorima

[Liburn]

A jesi li ti pročitao naslov teme? Odnosi se na povijest političke tvorevine koja kontinuira od srednjovjekovne Raške do moderne R. Srbije.

Jasenovac s tim nema nikakve veze. Nije to povijest ni Srbije ni Izraela, nego isključivo Hrvatske. Ni analogija sa Auschwitzom ti ne stoji jer tamo jesu pogubljivani građani drugih država. U Jasenovcu su nahebali građani Hrvatske, Srbi, Židovi, Romi, Hrvati i ostali.

I što se čudiš odakle im brojke? Početkom 90-ih SANU akademici objavljuju Memorandum kojim najavlju stvaranje Velike Srbije. Imaju oni jedan broj autora koji se bave mitomanijom i proizvode ono što im padne na pamet.

[Dilberth]

Daniel.N kaže:

Neće ići, zato što je šor mađarska riječ, na primjer.

Mnogi madjarski lingvisti tvrde i dokaziju da su hunski i madjarski jezici slicni.

http://www.federatio.org/mi_bibl/Alf...h_Hun_Avar.pdf

[demon]

Dilberth kaže:

Mnogi madjarski lingvisti tvrde i dokaziju da su hunski i madjarski jezici slicni.

http://www.federatio.org/mi_bibl/Alf...h_Hun_Avar.pdf

Neki od njih tvrde kako su i etruščanski i mađarski srodni, a ima i redikula, ali ne službenih, koji povezuju mađarski sa sumerskim...

edit: pogledao sam link.. lik je redikul, primjer:

zeligh szolga, zelin szolgálni
Hungarian: szolga, szolgálni
Sumerian: sukkal (3469x: ED IIIa, ED IIIb, Ebla, Old Akkadian, Lagash II, Ur III, Early Old
Babylonian, Old Babylonian) wr. sukkal "secretary, civil servant" (with metathesis).

Očito je sa je mađarska riječ szolga u značenju "secretary, civil servant" potekla od hunskog zeligh, sačuvaj bože da bi imala veze sa našim sluga...

[Dilberth]

demon kaže:

Neki od njih tvrde kako su i etruščanski i mađarski srodni, a ima i redikula, ali ne službenih, koji povezuju mađarski sa sumerskim...

edit: pogledao sam link.. lik je redikul, primjer:



Očito je sa je mađarska riječ szolga u značenju "secretary, civil servant" potekla od hunskog zeligh, sačuvaj bože da bi imala veze sa našim sluga...

Da stvarno, treba odbaciti cijeli njegov rad jer danas u modernom madjarskom "szolga" izgleda kao slavenska "sluga".

BTW, kako znas da podrijetlo slavenske rijeci "sluga" ne dolazi takodjer od hunske "zeligh"?

Point je da u Sor-rab, kako god okrenes, madjarski, hunski ili slavenski, postoji rijec "rab"=rob (serve, slave).
Pitanje je samo ono "sor". Ako imas bolje objesnjenje i prijevod, postavi ga.

[demon]

Dilberth kaže:

Da stvarno, treba odbaciti cijeli njegov rad jer danas u modernom madjarskom "szolga" izgleda kao slavenska "sluga".

BTW, kako znas da podrijetlo slavenske rijeci "sluga" ne dolazi takodjer od hunske "zeligh"?

Point je da u Sor-rab, kako god okrenes, madjarski, hunski ili slavenski, postoji rijec "rab"=rob (serve, slave).
Pitanje je samo ono "sor". Ako imas bolje objesnjenje i prijevod, postavi ga.

[Daniel.N]

Ovo nije striktno govoreći povijest, ali zapravo je.

I da se sad vratim na ono pitanje s početka, da li je ovo kraj jedne epohe. Ako bih prihvatila tezu da je 2000. ili 1987. počela neka nova epoha, onda bih mogla da odgovorim da jeste, da je pogotovo nastupio kraj epohe koja je počela 2000. godine, zbog toga što tzv. demokratske snage nisu uspele da naprave taj stvarni iskorak iz kontinuiteta srpske istorije i što je taj pokušaj završen krahom na izborima u maju 2012. godine. Ali ako bismo gledali procese dugog trajanja, za šta se zalažem, onda bismo mogli da kažemo da nije završena ni epoha koja je počela 1804. i da smo mi i dalje u toj godini.

http://pescanik.net/2012/11/epoha-ni...je-ni-nastala/

Dilberth kaže:

BTW, kako znas da podrijetlo slavenske rijeci "sluga" ne dolazi takodjer od hunske "zeligh"?

Ovo nije tema za etimologiju, ali HJP navodi i litvansko dijalektalno slaugyti "pomagati"; Vidi Skokov etim. rječnik, on navodi i slauga "služenje, služba".

Dakle, bar baltoslavenska riječ, s au > u kao što se i očekuje...

[mozak_free]

Podcrtao bi ovo sa gornjeg linka:

Ali ako bismo gledali procese dugog trajanja, za šta se zalažem, onda bismo mogli da kažemo da nije završena ni epoha koja je počela 1804.

Ovo je zapravo vrlo točno. Srbija u stvari ni ne zna gdje je ni kolika je, a sa svakim novim ratom se pokušava proširiti čineći genocide. Iliti kako je Srpska vojska došla na Kosovo 1912. u prvom Balkanskom ratu.

Pismo Dimitrija Tucovića Radničkim novinama iz 1913 u kome daje svoj komentar na dešavanja i javno poziva vladu na ogradu ili saučesništvo u zločinima:

Pismo Dimitrija Tucovića

Krvna osveta soldateske
Iz arbanskih pisama

Druže uredniče,

Baš ovih dana navršila se godina otkako žalosna arbanaska plemena nose svoj krst na Golgotu. To je godina dana sistematskoga istrebljivanja arnautskoga stanovništva u svima oblastima koje je srpska vojska zauzela.

Za tu godinu dana proliveno je mnogo ljudske krvi po klancima i poljima prostranoga balkanskoga razbojišta. Ali ono što balkanskim ratovima udara pečat najvarvarskijih i najkrvožednijih ratova mračnoga srednjega veka, to nisu potoci krvi s jedne i druge strane popadalih lesa naoružanih ljudi, koji su u rat krenuli, ne, već su to reke krvi poubijanoga neboračkoga stanovništva, nevine dece, žena i mirnih ljudi, radnoga sveta Stare Srbije, Arbanije, Makedonije i Trakije, čija je jedina krivica što se drukčije bogu moli, što drugim jezikom govori, drugo ime nosi i što je na svom vekovnom ognjištu naivno sačekao četiri divlje najezde.

Ta zločinstva nisu dela pojedinaca ni ličnoga raspoloženja, već sastavni deo »nacionalne« politike balkanskih država. Srpska vojska je istrebljivala Arnaute po Staroj Srbiji i Arbaniji, a bugarska Turke po Trakiji i grčka Turke i Arnaute na Devolu, sa zločinačkim uverenjem da time vrše jedno »nacionalno delo«, da, skidajući taj nevini svet s lica zemlje, skidaju s vrata neprijatelja sa kojim će u budućnosti biti teško izići na kraj.

Kao što vidite, druže uredniče, sudbina arbanaskih plemena nije bila usamljena, izuzetna. Ipak je ona u jednom pogledu bila izuzetna, teška, teža od sudbina ostalih balkanskih stradalnika, naime: arbanaska plemena su padala ne samo bez branioca već tako reći bez i jednoga glasa zaštite i protesta u njihovu korist. Glas srpskoga proletarijata, glas naše Partije, to je bio jedini znak čovečanskoga saučešća u tragičnoj sudbini ovih nesrećnih gorštaka, pa ni taj glas nije, na žalost, mogao do njih dopreti. Zauzimanje austrijske i italijanske štampe i diplomatije ne samo da im nije pomoglo već, štaviše, učinilo je da se jedan pravedan protest kompromituje u očima napredna sveta i da jedna pravedna stvar propadne u prljavim rukama.

Još i sada, posle tolikih krvavih prizora koji nerve žderu, stoji mi u živoj uspomeni prvi izveštaj o sukobu srpske vojske s Arnautima. Taj je sukob izbio pre objave rata. Arnauti su namamljeni na domak artiljerijske vatre. »Odmah potom«, opisuje jedan očevidac, »naši karteči počinili su najstrašniju pustoš među njima. Albanci su padali gomilama. Krici besa i bola skoro su se izjednačavali sa grmljavinom topova. Kroz vazduh su letele ruke, noge, glave i komadi mesa Albanaca. A kada je artiljerijska vatra obustavljena, bojište beše pokriveno ne leševima već rastrgnutim udovima koji su izgledali kao neka masa prelivena kao karmin crvenom bojom«. I na svaki znak gnušanja i protesta, dobijao sam od oficira kojima skoro izreda zavlada razbojnička psihologija komitskih bandi jedan isti odgovor: da tako i treba izdajnicima! Mi ne znamo kakav su dogovor s Arnautima imali naši i preko koga su ga imali. Ali, ma kakav taj dogovor bio, on nije mogao sadržavati zamenu staroga ropstva ropstvom novim gospodarima, koji su od samoga početka ratnih operacija pokazali da ne štede nijednu slamku krova nad glavom i nijedan plamičak života kod nevinašceta od nekoliko meseci. I ako je neko izdajnik dogovora, taj nesumnjivo nisu Arnauti već srpska vlada i vojska kao njen organ.

Još i sada, posle velike šetnje po zgarištima od Ristovca do Lerina i od Drača do Careva Sela, ja ne mogu da zaboravim utisak koje je na mene činilo crvenilo neba od prvoga paljenja sela. Prvih nedelja rata sa Turcima mi noći nismo imali, jer smo se kretali, logorovali i tukli prema svetlosti arnautskih sela koja su gorela. Vatre zapaljenih sela bile su jedini signal kojim su pojedine kolone srpske vojske javljale jedna drugoj dokle su stigle. A arnautsko stanovništvo – ukoliko nije poubijano i koje je moglo bežati – gurali smo pred sobom i nagnali ga da nam, kao očajnik koji gleda kako mu kuća gori, dade upornog otpora na Bujanovcu, a potom da se uz tursku vojsku na Kumanovu lavovski bori. Ovu varvarsku politiku srpske vlade i Vrhovne komande platio je srpski narod životima mnogih svojih vojnika. Sa padom Kumanova slegao se u Skoplje ceo onaj svet arnautskoga stanovništva koje je srpska vojska, nadirući sa severa, gurala pred sobom i koje je tu, tražeći utočišta, velikim delom našlo – smrt. Kao da je ustao iz groba srednji vek, kada je onaj despota na Demir-kapiji uveseljavao sebe u pijančenju bacanjem ljudi strmoglavce u talase Vardara.

Pošto su ratne operacije prestale, moglo je izgledati da će se stati i sa tamanjenjem arnautskoga stanovništva. Onaj arnautski pojas što je opasivao staru srpsku granicu od Mitrovice do prema Vranju već je bio slišćen, pri čemu se naročito istakao jedan čovek koji sedi kao poslanik u Narodnoj skupštini! Na Kosovu je zavladala grobna tišina, samo ovde-onde pukne po koja osvetnička puška koje su, po priznanju koje mi je jednom prilikom učinio jedan od najviđenijih okružnih načelnika u novim krajevima, izazvane »netaktičnim« držanjem naših organa vlasti.

Ali, da je sistem tamanjenja prestao raditi, samo je moglo izgledati. On nije prestajao raditi, kao što ne prestaje ni danas. I ono, druže uredniče, što je taj sistem počinio pred ovaj arnautski upad i pri odbijanju Arnauta prevazilazi sve grozote koje su prema tome narodu za ovu godinu dana počinjene. Čim se osetilo nemirnije kretanje među Arnautima prema srpskoj granici, pogranični komandanti pristupili su klanju. Nad arnautskim žiteljstvom Peći, Đakovice i Prizrena lebdela je avet smrti dan i noć. Ko bi živ zamrkao, nije bio siguran da će živ osvanuti. Jer su ih baš po noći, vreme koje je uvek birano za izvršenje najgorih ljudskih zločina, kupili iz postelja i apsana i odvodili na gubilište. Ne čuje se ni šuma, a još manje puščanoga pucnja, »mir« i »red« vladaju svuda, a Arnauta svake noći nekuda nestaje, kao da se šakali i hijene iz ovih krševa izvlače, prikradaju njihovim kućama i ove jadne ljude kupe, odvode i dave. Ta i hijene bi ih na čovečiji način podavile!

Kada sam saznao za ove poslednje podvige srpske vojne i građanske vlasti u novim krajevima, pomislio sam: Zar je zločinačka komitska psihologija ovladala celom vlasničkom hijerarhijom; od prvoga ministra do poslednjega žandarma, a ti, Srbijo, kuda ćeš sa njima i gde ćeš se zaustaviti?

U taj čas stigle su vesti o pokolju u Ljumi, vesti u koje se ne može da veruje; iako su sušta istina, koje se teško mogu saslušati do kraja kada ih drugi priča, a još teže ispisati da ih drugi čita. Vama je poznato, druže uredniče, da nije jedna žena ili jedno dete izdahnulo od srpskoga noža ili kuršuma; nije zapaljena jedna arnautska kuća i nije se nad glavama jedne arnautske porodice uz strašan prasak skrhao progoreli krov kućni; kroz guste oblake dima nije se čuo jedan cvrkut dece na majčinoj sisi, poslednji cvrkut tih opasnih stvorova što, za ime boga, rovu protiv srpskih vlasti i dižu bunu! Ali u Ljumi uništeno je tim merama za nepuna dva sata celo jedno selo, selo bez seljana, bez ljudi, selo u kome su bile ostale samo žene sa decom na krilu, devojke, bolesni i ostareli i deca svih uzrasta. Rečeno im je da slobodno ostanu kod kuća, jer, kada Arnauti zarobljene srpske vojnike razoružaju i puste, zašto da ne savetuju svojim ženama da slobodno ostanu kod kuće? Ali su se one uzaman molile, dižući decu uvis i govoreći: »Aman, komandare, šta smo mi krive? Kazujete li vi vašim ženama kada što radite?«

Predajući ovo pismo javnosti, Vi ćete, druže uredniče, postupiti u duhu rada socijalne demokratije i vladu javno staviti u položaj: ili da za vinovnicima ovih zločina učini poteru, ili da se sa zločinima solidariše. Ako se odluči na prvo, to neće biti samo slaba satisfakcija, pa ipak satisfakcija uvređenom osećanju svakoga kulturnoga čoveka i jedan akt koji ona duguje uniženom ugledu srpskoga naroda, već i javna zaloga da će jedanput prestati da radi sistem istrebljenja jednoga celoga naroda. Ako vlada pokuša da preko ove javne optužbe pređe, onda će bar ogromne posledice ovoga sistema pred istorijom i srpskim narodom biti nepobitno ostavljeni njoj u odgovornost. A one će se pamtiti s kolena na koleno, kao što se pamte Vartolomejska noć, Sicilijansko večernje, Kišenjevo, i kao što će se pamtiti Demir-hisar i Doksat.

Radničke novine br. 223, 22. oktobar 1913. Dimitrije Tucović, Sabrana dela, Beograd 1980, knj. 7, str. 160–164.

[von_ungern]

Daniel.N kaže:

Ovo nije striktno govoreći povijest, ali zapravo je.

Nedavno sam pročitao OVU knjigu... radi se o raspadu fašističke vlasti u Italiji, padu Mussolinija i zadnje dvije godine rata na poluotoku. U predgovoru autor opisuje svoje putovanje ruralnom Italijom... uglavnom upalo mu je u oko kako u svakom gradu i selu postoji golemi spomenik nekim nevinim ili ''nevinim'' žrtvama fašista i nacista iz perioda od 1943 - 1945 no skoro nigdje nema spomena prethodnog dvadesetogodišnjeg razdoblja Zaključak je da su se talijani jednostavno odlučili gledati kao žrtve... isto možemo reći za srbe... oni su žrtve kao reakcija bez akcije... turci, jasenovac i oluja plivaju u zrakopraznom prostoru bez konteksta gdje nema logike... nebih ih htio braniti no srbi nisu ničim pretjerano drukčiji od drugih naroda poput armenca , židova itd. po tom pitanju... vjerojatno se radi o ljudskoj prirodi koja funkcionira na takav način

[Divljak414]

Pričati o etnicitetu Srba u srednjem vijeku nije realno...


Srb-Rb-Rob

prema satemu, između r i b je tihi samoglasnik koji je prešao u o.
(s)Rbija - Robija
(s)Rpstvo - Ropstvo
(s)Rblje - Roblje
...itd



Serv-Serf-Srebul-Serban

Prema kentumu, kao što se može vidit u varijacijama imena ovoga sveca ovisno dal se radi o latinskoj, germanskoj ili galskoj inačici "Saint Serf or Serbán (Servanus)", pa i samom DAIu prema kojima ropstvo zovu Serbulima(Serbljima)


Radi se o ropstvu koje je dovođeno na područije današnje Srbije da tuku rude, kojom je područije srbije bogato, ili obrađuju zemlju.
Nakon bizanta, regija napučena ropstvom po kojem i dobiva ime pada pod vlast Bugara, koji ih polako istrebljuju, gdje po DAIu ih je ostalo 50-tak, mada mislim da su brojku malo preuveličali.
http://upload.wikimedia.org/wikipedi...927%29.svg.png

Hrvati oslobađaju to područije da bi oslabili Bugare, postavljaju vlast, i ona ostaje Srbija, a njeni žitelji Srbljii, kako je i ta amorfna multietnička masa među kojima je vjerojatno bilo i Hrvata bila nazivana stoljećima prije.

O porijeklu imena i naroda govori više izvora uključujući DAI, i raznorazni putopisci.

[Daniel.N]

mozak_free kaže:

Ovo je zapravo vrlo točno. Srbija u stvari ni ne zna gdje je ni kolika je, a sa svakim novim ratom se pokušava proširiti čineći genocide. Iliti kako je Srpska vojska došla na Kosovo 1912. u prvom Balkanskom ratu.

Poučno je i ovo:

Dvadeset devetog novembra 2012. navršilo se punih sto godina od osnivanja Dračkog okruga Kraljevine Srbije. Ovaj datum u Srbiji neće biti proslavljen. Srpska istoriografija pokušala je da “zaturi” ovu albansku avanturu Pašićeve vlade, dok su srpski udžbenici istorije o njoj ostali neobavešteni – kao i generacije građana Srbije koje po tim udžbenicima uče o svojoj prošlosti.

http://pescanik.net/2012/12/100-godina-drackog-okruga/

[IuliusCaesar]

Dilberth kaže:

Da stvarno, treba odbaciti cijeli njegov rad jer danas u modernom madjarskom "szolga" izgleda kao slavenska "sluga".

BTW, kako znas da podrijetlo slavenske rijeci "sluga" ne dolazi takodjer od hunske "zeligh"?

Point je da u Sor-rab, kako god okrenes, madjarski, hunski ili slavenski, postoji rijec "rab"=rob (serve, slave).
Pitanje je samo ono "sor". Ako imas bolje objesnjenje i prijevod, postavi ga.

Sluga je u jednu ruku politički pojam u feudalnom razdoblju. A Mađari su općenito pojmove vezane za politiku preuzeli iz slavenskih jezika. Nažalost, trenutno se mogu sjetiti samo primjera kiraly- kralj, ali ima ih još mnoštvo...
Tako da su i pojam sluge gotovo sigurno preuzeli iz slavenskog...
Inače, u mađarskom vokabularu se procjenjuje da je broj riječi koje imaju slavensko podrijetlo jednak onome koje imaju ugro-finsko podrijetlo - oko petinu vokabulara čini jedna skupina, i petinu druga.