Rezovi

[Neomeđena točka]

silikonski rep

oduprijeti lica brodu
okamine preuzetih rogova
raspetih pristaša legije stranaca
sivo okrenuto more
k livadama zaborava
utihnule krave
ovce slobode
kao i lavovi zapećka mreže
ne love ribare
ne izlazim ni ja iz štalice
kutijice šibica
druge djevojke njaču u posebnoj hali
sa smrću sklopih ugovor
sa srebrnim botunima dubrovnika
split sam odavno prodala grubijanima i lažovima
koji ubijaju poljupcima
a ja ne dam ništa
niječem sve eone i neone ljubičastog
ne pristajem na olovne lukove
obrambene avione
i ne spuštam se više sa svoje ivice žileta
gdje sam naučila pomalo plesati uz zvukove redovnika
koji zauzdaju rado svoje konje
a moje tvrđave napušene
i nitko ne izlazi gladan
posve sigurna je ova vijest
da prodajem golubice na tržnici
redovitih pojava
samo pouzdane prikaze
koračaju u krugu
vidikovce zbrajam
lijeno pokrenuti mehanizam sata
obrnuto idu kazaljke i ne pristajem
do li svemirskog broda izjave
mašem zadnjem maramicom
i repam neki jadan rep

[Zlatko Režek]

nema te
predugo te nema...

http://www.youtube.com/watch?v=Sjt02W947tk

rep

[Zlatko Režek]

val

tvoje srce u mojem tuče
val se odbija od zrcala sunca
na mostu uspavane čežnje
gdje trajekti tupo pristaju
i gostima oskudno prošarani
restorani
šute
šute
bijela kost ribe, oštra na plamenu
voštanice
koja guta neizbrojivo vrijeme
razasuto po pločniku
Turci nadiru i osvajaju more
donskim kozacima
otvoren je put do zvonika
u zapećku nekog wc-a
konobar drapa karte
za predstavu opere od tri groša
marsovski totalni opoziv
raskrilio se centrom
i čeka mutante da se
nadišu zraka dok se ljuljaju
na ljuljačkama
gdje propala miss Hrvatske
pokazuje žilave butine
u nadi u bolje sutra

[Zlatko Režek]

tupé su planine
hidratantne kreme
napitnicom zasipam trougao
otvorenih zjena bučim
neispisanim kretnjama
zakučasti sprovod u kaiću
raznobojnost s Paganininijem
ovdje ni Ovidije nema što
za dodati
osim
vidjeh ti voodoo
u vodi
odraz
da

[Zlatko Režek]

Smaragdnom ćelom nazuvao sam odsjek za firule po malinovači.? kroz smijeh puni tisak * odvaja sse * od stolnog napona u čaši (!) za trpanje na komoditet : nAprotiv u spust na vugglec , a za česa, pogle si onamo ( tima se ne treba --- )) a zavod za tkiva upija kroz spore navlaš utihnulu (sic!) prostornu smjesu kipova za bulevar. .. Magneti su usnuli, vodne dveri na psećoj kopreni, a istrunuli madraci za klošarske pokrove i somatske povoje = iza, iza. I.

[Zlatko Režek]

Znaoo sam da ne.
jer, kupujući šarenu lažu, nepropisno parkiran na dvercu okolišne tratine, spalio sam sve krušne mrvice za dugorešku kotlovinu;

Ali tako je bilo i planirano, znaj.

Dubilo se dugo i stručno, dostavnicama se zapalio uzbibani trolejbus za pređu kojom se vučemo iz beskraja na krilima leptira, ali ne vjerujmo jedno drugom dok se ne opipamo u predvorju tvornice za škartiranje. Paleozoik. A opet i nešto neizmjerno bolno, kamo sreće da se popušilo ranije.

Odvajam to paperje od tvrdog najlona vinske mušice dok pripaljujem York bez filtera, a nemoguće da se to nije zbilo već ranije. I to nekoliko puta.
Zamišljam te u okviru slike dok fućikaš neku velšku melodiju po obroncima Velebita. Vrijeme za ispašu je okasnilo, sunce je napalo tragove okopnjelog snijega, lagao bih ti da ne volim u žičari pućkati lulicu pred ispaljenim raketama pjegave bolesti. I pri tome uskrsavam višekratno uzalud - ne poznaješ put kojim se kreću divlje srne u potrazi za stratosferskim ozonom. Pao sam u beskonačno onkraj pustopoljine u kojoj sam postao i razvijam tenzore za statični let pod pritiskom tumorskih superstringova uz neku Wagnerovu uvertiru. Ručno paljenje i veš mašina koja vječno krlji iz zavjetrine. Jedna prosto nemoguća situacija, a onda si odnekud iskrsnula ti i uspavala me. Moram ti se odužiti jednog dana.

[Zlatko Režek]

Tako daleko, a tako blizu. Lišće kojim te puštam da trčiš u mojoj sjeni zacaklilo se kao zlatni zub cigana u stožeru braniteljskog hrama. Zapisujući to ludilo otvaram vrata u kist za iscrtavanje obrisa polisa od kondenzirane pare na čeonim borama. Svaki u svojoj kućici iščekivali smo da naiđe prostorno-vremenski patuljak s kapljicama kamfora za razabiranje zablude kojom su nas oborila leptirova krila. Gledao sam tvoje škrge kako se podižu i spuštaju u pravilnom ritmu i otkucaje žilica na vratu, a vangogovski maslačci pulsiranjem su davali ritam svemiru koji se po običaju opet nakotio u uglovima prašnjavog drvenog rama. Izlazeći iz svojeg okvira naletio sam na rub zavjese kojim si brisala požutjele fotografije ne misleći uopće na mene. Mirisale su po germi, ali znao sam da te to neće nimalo uzbuditi. Spoznao sam da se u tunelu nalaze kvantne mrlje u kojima se može putovati na kraj horizonta i ubrati malo cvijeća za nadolazeći blagdan, a da se time ipak ne uruši holografski privid svijeta. Zacvilile su gume smetlarskog automobila i neki je pas uplašeno lajao kao da će time odagnati kilometre propasti koja se nadvijala nad tijelo maslačka kao sablast. Zamaralo me sve to besmisleno putovanje pod izlikom da treba zapanjiti susjede psima koji ne laju jer zaboravljaju kako je sve to skupa počelo. A ne sjećam se ni ja točno, maglovito me ispunja splav kojom gnomski šansonjer Toma Bebić pokušava naći izgubljeno zlatno runo u selu nedaleko Lovreća, a umjesto njega pronalazi čavle kojima na zid kamene izbice prikucava svoju sjenu kao mrežu iz koje ispada samo jedna već poprilično ocvala zlatna ribica. Ne pitam kako je to, nego ono za što se ne može saznati, a opet je bitno i iz toga sve proizlazi. Najbolje da opet prošećem do tunela i odvrtim film na kojem će pisati sve pojedinosti formule za spas ptičjeg roda koju je Tesla sakrio od Edisona ne vodeći računa da mu je ovaj istovremeno bestidno vršljao po projektima za bežičnu žarulju.

[Zlatko Režek]

Slijedom zakupljenih slika zrcalnih vitezova na pramcima potopljenih ugaslih piramida iskačem iz utikača na podu tuđe sobe gdje ljame pasu na balkonu i komarci pljuju salmonele po vanjskim lusterima hrama na koji si me zakvačila kao Davida (a nisam te pitao za to), a požudni nosorozi razbijaju žedno tlo mačjim koracima, da što neuhvatljivije zastru pahuljama meda izbijeljeno tjeme indijanskog poglavice na ratnoj stazi koji te je okovao zajedno s tvojom sjenom u peruanski zigurat. Ali nije ni to najgore, jer čak i da sam te susreo, kolibrićima ne bih otvorio paštetu i zalijevajući termofor učinilo mi se da na planinskim kukicama širom raskriljenog frižidera nazirem hruštove akumulirane zbog bijesa kojim si me izujedala masirajući mi stopala nakon bakanalija u kojima sam požderao stotine kremastih kolača tako da su mi i kroz nos kapali. Susjedne ženice i tuste djevice okupirale su stadion i bacale se iz kamiona i traktora na pojilo za svinje ne vjerujući da takvim stremljenjima neće podesiti retrovizor na tuđim hlačama ni izazvati nikakvu drugu reakciju od blage peristaltike nakon ispiranja desni lažnim prijateljima.

Pripizdine upišane tuđim divljim manekenima za šegu.

Ne vjerujem u ponovni slap nakon preporađanja prevladavajućih normi u spolno nezrelnim zapusima uhvaćenim u stisak šepavih patuljaka prerezanih pupaka zbog te struje kojoj se oboje priklanjamo, ali ne podliježemo. Putevi nam se razlijevaju minuciozno uz vratove žirafa kojima se uspinjemo u nebo gdje nas već čekaju spremni baloni za masakriranje uspavanog stanovništva koje tek kreće na posao i trlja žmirkave očice od krpelja kao da je borealna svjetlost.

[Zlatko Režek]

https://www.youtube.com/watch?v=Lv8p...E1235729B3658B

Kupio sam gumene šmrkljive porezne obrasce za kikirikijev maslac kojim si me namazala od glave do pete kao pitoresknu sramotu izgubljenih paparazza za napojnicu Kunta Kinti Najautentičnijem u birtiji "Kod lažnog branitelja" i navrle su nam suze na oči od uznesenja kojim su naše poludjele majke obmanjivale prolaznike upisujući ih u nepostojeću udrugu za istraživanje kišnih glista i puzavica. Nemuštim kontrolorima uporno sam skidao hlače i isprobavao ih dok su mrmljali i domunđavali se mobitelima žderući halvu i sir s krivotvorenom plemenitom plijesni sa stanice na stanicu, nastojeći te pronaći u naborima stiropornih piramida iz kojih su štrkljala dva musava Ozirisa očerupanih krila.

Ali uzalud sam strepio šamarajući redovnice u fušu za tvojim kravljim pogledom iz bunara, žudeći da me omotaš kosom i odvučeš u krletku s dvije prečke na kojima ćemo skakutati unedogled dok pioniri budu navlačili ružičaste marame i smeđaste značke s likovima druga Adama Broza Smita i Evarda Kradelja, a nevidljiva ruka ti se zavlačila iz flašice s pilulama za leđa dok budeš šarala pogledom i ušaltavala se malo u lijevu, a malo u desnu traku dok ćemo se subotom voziti prema izlasku iz nabujalog tunela. Nedodirnutim dlakama opasat ću ekvator osvajajući opet Kamenita vrata malim baterijama masonskih kozaka iz Petrinjske ulice, dok ćeš ti kuhati uholaže na kamiljim usnama u improviziranoj šatorskoj kuhinjici između špalira u sirovi GMO kelj do grla umotanih ISIL-ovaca na potezu između Kamčatke i Tasmanije.

Oženit čemo se bludno kao podivljale hijene na zalasku polarnog sunca i ispeći ću ti cvečknknedle kojima ćemo napasat kurje oči i osmišljavati tupo popodne kukastim kružnicama i pastirskim lobotomijama irsko-senegalskih etno-glazbenika usplamtjelih protiv neoliberalnog neokolonijalizma neospornih bubamara upakovanih kao dio globalnog lanca sreće za bebe s downovim sindromom.

[Zlatko Režek]

Razvozio sam usoljena sivomaslinasta trupla poreskih obveznika zaostalih od Kriminalskog rata, popucalih ušnih resica i razvodnjenih dekubitusom načetih poplućnica dok si mi prelistavala moždane vijuge tražeći odgovarajuću maticu za zavidati vodokotlić što je prijetio da se raspe u šarenu gej-dugu i izazove sveopće pseudofašistoidno iskakanje susjeda iz ležišta i stanova preko puta, tamo gdje su cvjetne leje maćuhica visjele na ponekim Ionescovim balkonima kao nosorogova brada. Padale su mi krijesnice na pamet i pripaljivala si cigaretu na mojim perverznim sjećanjima ali usporenim vlakovima nije se sviđalo kružiti rašljajući po trnokopima tražeći biološki otpad i snene svizce za jutro zaleđenih auspuha dok su nas iz privatnih polupredsjedničkih aviona obasipali pionirskim maramama želeći nas tako navesti da se okliznemo na koru od ličija i napustimo orbitalu oko šredingerove mačke u emocionalnoj pustinji. "Grrau!" - oglasi se zlovoljno Šredingerova Mačka cijepajući krckavu podljusku jednog atoma Helija koji se zujeći unaokolo bezuspješno pokušavao spariti s drugim atomom zakrabuljenim u Berilij, i to s perikom kupljenom u Billi štoviše, dok ju je mačka kandžama pokušavala dohvatiti i raščepušati, što je izgledalo vrlo paranoično. Zaposleni nekrofili pujdali su krmke da ujedaju korijandere izrasle na rubovima oluka plinskih postrojenja uz igralište na kojem smo voljeli promatrati leteće somove kako iskaču iz izvinutih bakrenih žica i pijuču od vrućine koja se razlijevala sladolednim mahovinastim pokrovom s crijepova mrko-zapušene zgradurine iz socrealističkih C-horor filmova, s wc-ejcima koji su visjeli po zidovima kao lusteri, izvrnuti naopačke dok se iz njih cijedila sirupasta želatina i raznobojni gumiboni u obliku krokodila, dudica i papagaja. I nismo se pri tom sasvim razumjeli, no šum u kanalu je kopao sve dublje kroz srednje uho, razvijao se u velik lastin rep koji je bježao po poljima, namazan svim mastima, kakaom i krekerima, a mi smo mu dobacivali tupe predmete kako smo i gdje stigli, dupkom ispunjeni nezdravim domoljubljem i izvjesnom možebitnošću zaraze koja nas okružuje, ali zato preplavljeni sviješću ahura-mazde, škode i daewoo-zen prosvjetljenim energetskim stanjima koja su se smjenjivala s opisima čarapa i nazuvaka prilagođenih novoj generaciji opanaka u kojima ćemo se šminkati po špici i razvaljivati konobare zapjenjene od prevelikog tlaka šlaga u ušima. I nismo pogriješili, jer ljubav je izrasla u benignog oposuma ovješenog o kalem za štrikanje portiklice unučičima od šljive, bazge ili brendija, koji su se rasprskavali o zidove naglašeno utegnutih zgrada od lila žbuke kao vatromet malignih limfoma na zasvinjenim plažama prepunima uzapćenih suncobrana.

[Zlatko Režek]

Jareća cipelica zagubila se u ponoru izhlapjelih trudova ispiljenih iz šesterokuta tisućljetnog gomolja preporođenog u bici za Komorač kod koje su upijeni smjehovi zacrtavali dlakave zmajeve napaprene s trista ćumeza za propuh, a tvoje bogomoljkasto tijelo i dalje se ispirlitano ocrtavalo na odrazu limenog mjeseca nakon spaljivanja bradavica u kukuruzu.

Uz jecaje praseksualnih sifona zapinjali su u grlu opušci iskupljenih otajstava zmajolike sluzi, dok smo upijali praporce izlistane u telefonskom imeniku hipotenuze nad peripatetikom kojom smo obavijali iščitane rolnice romana f.m. dostojevskoga ukradene iz smočnice baba Jace u Mamutici, stan 70923/2. Ali zakidanje patuljaka nikada nije donosilo uskršnje zečeve za zajutrak, i morali smo podragati usisavač kak bismo odjezdili u vilovitu ponornicu zasutu vragometnim proplancima za svilene ukosnice potrošenih ufurzusa. I to bi zapravo bilo sve, da me nisi i tamo potražila i useknula kao stroj za otkoštavanje, od čega mi se koža raspala na klicaje i stratosferske skokove zbog neotežane usporenosti vitalnih minivalova.

A vjetrovi su ružili pet do ponoći uspizdivši i mirakule na šentadi razastrte po tvojoj kosi kojom si zavitlala džak s lukom za sjeme u pokvareni lafet kojim su vozili naša modrozelena trupla u rađaonu za psihopate s miligramskom vagom ubijenom u pojam prekomjernim tretiranjem metiljnim preparatima zamišljenim kao teatrofilskii destilat prekapacitiranih distrofičara.

[ZaneE]

Pretjerao, morat ću dječake upaliti.

[Zlatko Režek]

Zane, E, di si Zane? Jes vidio babu Jagu? Ne? Evo ti jedan mini-spjev (ep). Uglazbio sam ga ali neću sad da mi ne naplate ZAMP-arinu.



Dudaš

Ispod starog duda
Išla baba luda

Pukla je ko sajla
Stara je to frajla

Bježi baba prek Markova terga
A za njome i ciganska čerga

Kad li više ne može da trči
Tu je Cigo nateg'o i - prči


Happy Valentine's

[Šabović Adis]

Hoću i ja jedan brzopotezni, simultani...k'o ZaneE!
Daj!

[Zlatko Režek]

Jel se sjećaš dana ti
kad smo djeca bili mi
Kad smo vani prdili
I bazuku svirali

Više nismo djeca mi
Nismo više balavi
Kad smo se usmrdili
Jer smo stari, ćelavi.

[Zlatko Režek]

Slutnjom razigrane rakovice nakupljene u podnožju Čupave Gljive, ugibajući natopljene prezervativima s neutješno zaglavljenim kamatnjakom u vaginalno izbuljenom polipu s namreženim najlonkama iz kojih su kao kitove peraje provirivale naslage cipela optočenih krljuštima ćelavog zmaja, nagnaše me konačno na brutalan zijev kojim opisah kružnicom konačni debakl na smrdljivom francuskom siru vrhovnog teletabija nadležećeg za kreketanje o zanussi-končarovim paletama kupoprodajnih zadušnica uz koje smo si međusobno obećavali gledanje zalaska na horizontu crne rupe uz gutljaje zagrobno gnjilkaste Coca Cole neprepoznatljivo zapahnute pazušastim uvojcima krupijeovih capa kojima je navlačio puni mjesec na prozore Segafredovih konjušnica, ne pijući pritom ni kap muljave majoneze što se obilato cijedila klaunovim debelim trepavicama.

Ohrabren nadolazećom hunjavicom nježno sam njuškao po preostalim tragovima majoneze zaostalim ispod utihnulih kozaka kojima si se predavala u neobuzdanim nasrtajima makrobiotskog spongiformnog encefalopatizma ukuhanog u plaćeničkom grahu popušenom na eks skupa s dimljenom ciklom, dok sam ti bezuspješno preko hrapavih leđa navlačio luđačku košulju s čičkastom lentom za specijalne prilike pokušavajući istovremeno iz nje iščeprkati krivotvorene korejske čačkalice zaostale iz usta pregovaračkih timova ogladnijelih uslijed dugotrajne masne logoreje domoljubnih perilica.

Tako napola obučeni krenusmo na piknik do razvratne crkve. Kravatnim čvorovima zalijevao sam posluženo cvijeće dok sam se dokono šalio s nabrušenim mutiranim militantnim mačkom hipnotizirajući staklenke orlovskim izmetom kojega sam prethodno posebnim upravnim postupkom izlučio iz tvojeg plišanog perja nastojeći ga osposobiti za veleban govor pred višekalibarskim raketnim topovnjačama razgaljenih konjokradica. Oblaci su oglašavali miješano meso koje će se predati na platama zadojenih kumeka nepropisno parkiranih automobila na kredit u bugarskim levima, ali to je bilo čak i bolje nego da je bilo neplanirano. Strahom kojim si me proburazila na stepenicama posipao sam i mijesio sam novu pogaču od koje ćemo napraviti sve ljepše i ljepše figurice upravno-pravnih nakaza s downovim sindromom pa ih potom šetati na pisti kao rugobne barbike, i razmišljajući o tome, osjećao sam kako mi nutela curi niz kičmu, što je uvijek bilo dobro znamenje.

[Šabović Adis]

Zlatko Režek kaže:

Jel se sjećaš dana ti
kad smo djeca bili mi
Kad smo vani prdili
I bazuku svirali

Više nismo djeca mi
Nismo više balavi
Kad smo se usmrdili
Jer smo stari, ćelavi.

Uz duboki naklon, bravo!
I hvala!

[Zlatko Režek]

Speleolozi Mikijevih ušiju
Napušeni tvojim perjem odbačenim na Jakuševcu
Natapiranim Opus-tošenim Dei-odoranom
Kupljenim u pola cijene na revolving kredit
Sprovodili su svoje pustopašne magarice
Na ispovijed moruzgvama iz udžerice
Užasnutim tamno-lila pečatima Grijeha
Proisteklim iz kitnjaste zubate Krivnje
Nahukane po obje zamagijane strane zrcala

za brzorastuću pokoru mojim patuljcima
zdrobljenih potiljaka koji su cvrčali
kože raspukle kao obijena keramika
skvoterske kuće za odbjegle SS U-boot
supijane mornare
gusarskih lubanja samljevenih u vjetar
i zdrobljenih žučnih kesica s logotipom

***

Gmizao sam tako besciljno kao tottenkopf-gujavica
Zaražen svim GMO genetskim bolestima i navučen
Na kosti leđnih peraja
minama potučenih krezubih morskih pasa
zabijene
u moje polu-ugibajuće glija stanice
boje jetrene paštete

i ponovo si me spazila
na pramcu sablasnog broda
dok su svi pobožni Jude okretali
glave na drugu stranu
gledajući kako me
kotači kola za odvoz smeća
drobe zupcima punim svrabaca
koji su otpali sa sumnjivih lica
samaritanskih prolaznika.

A Ti si to sve znala i...

[Zlatko Režek]

Ali neurastenićni ovrvovoditelji nokteraja u podrumskim izbicama zaostalim na aukcijama druida sa stare murve poništavali su dionice zapjenjenih musavih zigfrida dok si me pokušavala uvjeriti da siđem s uma kako bi se na nj popela ergela muznih krava iz donjih dragonožaca oćišćenih kapaka s umjetnim trepavicama i lila sjenilima radi nemušte povorke.

o, trakavicu zavrnutu po snu
dovratku puštam u himnu
nazeblu za tronoge poludnice
uhićene po svetom tobleronku


Svejedno, ne uvijek. Nekad se dogadja i skroz isto , amo natamo još nisi bila pa ne znaš. Tipkanje može iščašiti zanoktice što dovodi do sigurne gangrene ali armpitacijom pazoošnih žlijezdi može se ublažiti teror tih supstanci izbijenih iz možđana neobrijanih svatova iz te tvoje bajke.

A znaš da sam čekao i čekam. Ispjevat ću najljepšu dječju brojalicu o oprostu i suznim žlijezdama zabrinutim za budućnost frigidnih liganja između trojnog pakta smrznutih škovaca na pariški i sladića na piroškama u nemrsno ledeno doba s kupaoničkih četaka iz vriska 2. Obećajem.