Ubojstvo !

[Da Kang]

1. Ana

Ana je nastala kao nusprodukt kombinacije subotnjeg izlaska i previše vina. Snošaj se dogodio na stražnjem sjedalu Ford Escorta, tog negdašnjeg dragulja njemačke podružnice Forda. Bijaše to, u svoje vrijeme, zaista solidan automobil, zadnjeg pogona, 1100 cm3 i 48 konja. Raspolagao je sa fantastičnih 380 litara prtljažnog prostora, imao precizan i nadasve pouzdan mjenjač te vrlo dobru limariju na kojoj se godinama kasnije ne uočava ozbiljnijega traga korozije. Upravo je taj automobil, koji se isticao iz mase stojadina, davao Aninu ocu dašak samopouzdanja kojim je pristupao djevojkama u želji za penetracijom. Dok ju je obljubljivao u misionarskom položaju, Anina je majka došla na zlosretnu ideju da Aninog oca čvrsto stisne za guzicu što je dovelo do ejakulacije. Pola sekunde prekasno izvadivši penis iz vagine, Anin je otac neznajući oplodio njezinu majku. Neuspjeli pokušaj coitus interruptusa prouzročio je i par fleka na tapacirungu krem boje sa karo uzorkom. Anin je otac , mjesec dana nakon spoznaje da joj je oplodio majku, otputovao u Francusku iz koje se nikada neće vratiti. Genetski predispozicioniran ka hedonizmu, vremenom je ogrezao u piću ne uspjevši realizirati svoj ionako upitan intelektualni potencijal. Anina je majka, odlučivši ne pobaciti, svoj mladenački život podredila grčevitoj borbi za preživljavanje. Uspjela je završiti studij sociologije te se zaposliti kao savjetnica za mirenje parova u postupku razvoda. Uvelike joj je pomogao otac, Anin djed, sudetski nijemac koji je nakon vihora ratnih zbivanja, odlučio prosuti svoj genetski materijal na obali mediteranske provincije koja se ljeti uzbiba pod navalom turista dok zimi stagnira u grcaju ispraznog tupila, inertnosti i sveopće letargije. Anu je majka rodila sa 19 godina, odgajala ju je u liberalnom duhu, uvelike potpomognuta svojom majkom, Aninom bakom, jednom od onih žena što tako nesebično daju, rijetkom pojavom bića koja svoj život podrede drugima isključivo u ime ljubavi. Anina je majka tako djelomično uspjela uhvatiti još dašak mladosti, no gorka svjesnost da joj je bezbrižan život iskliznuo poput pijeska kroz ruke, zamrljala je potpuni užitak, ne dozvoljavajući njezinoj amigdali da u potpunosti utihne, što je, posljedično, rezultiralo time da narednih desetak godina nije uspjela doživjeti orgazam. Promijenivši dvadesetak partnera, shvatila je uzaludnost svojih nastojanja te se okrenula lezbijstvu prema kojem je oduvijek gajila skrivene sklonosti. Ani je tijekom odrastanja falila muška ruka pa je u svojoj mladenačkoj nezrelosti, na stupidan način našla nadomjestak za patrijarhalno koje nikad nije imala. Zatrudnjela je sa 18 godina, u vezi sa izrazito dominatnim partnerom, u stvari, psihički nedozrelim i emocionalno osakaćenim imbecilom.

[Da Kang]

Marko je odrastao u bogatoj obitelji bez ljubavi i imalo pažnje pa mu je godio osjećaj da nekime upravlja. Majka mu je odavno shvatila uzaludnost braka sa ocem poslovnjakom pa se ševi sa kime stigne, najčešće je to vrtlar, rjeđe čistač bazena. Preostalo vrijeme provodi trošeći novac na odjeću, kičasto opremanje stana i ine tričarije kojima uzaludno pokušava izazvati zavist kod drugih. Markov otac je klasičan poslovni čovjek koji neprestance melje na mobitel, dozlaboga dosadan i isprazan, ne vidi smisao egzistencije izvan konteksta novca. Radi kao nekakav faktor ( štakor ) u banci, prodavač je magle koji besmislenim mešetarenjem zarađuje masnu lovu. Cijeli je život posvetio tome da uzme što više od drugih i spremi u svoj džep. Takav čovjek ne zna sam stvoriti ništa praktično, u potpunosti je ovisan o društvu u kojemu živi a, paradoksalno, ne samo da tom društvu uopće ne doprinosi, nego od njega još bezobrazno otima radi svoje i koristi nekolicine sličnih. Još je paradoksalnije da društvo takvog parazita cijeni i ističe kao uspješnog. Taj skot svakodnevno izbiva do večernjih sati, par put tjedno odlazi kod lokalnog kurviša kojemu plaća da mu popuši dok se pred obitelji pravda poslovnom večerom. Sina zanemaruje oduvijek, ono malo vremena što su zajedno, provode piljeći u TV. Nemaju si što reći, otac i sin su potpuni stranci. Za vrijeme objeda, obojica šutke jedu, neznajući o čemu bi pričali, jedva čekaju da završe kako bi mogli pobjeći svaki u svoj svijet. Takav čovjek, slika i prilika uspješnosti za svekoliko pučanstvo, tijekom života nije stvorio ništa konkretno osim čira ili nekog drugog psihosomatskog poremećaja izazvanog konstantnim teroriziranjem i izazivanjem stresa u podređenih. Propušteno je vrijeme pokušavao nadoknaditi skupim igračkama, no to je jalova sreća. Stvorio je sina invalida u glavi koji je naposlijetku, bilo je to samo pitanje vremena, morao posegnuti za nekim sredstvom bijega iz okrutne realnosti u kojoj najbliži nemaju vremena za njega. A ti najbliži vole pred drugima graditi sliku neopisive sreće pa se tako hvastaju kućerinom, šepire novim autom, jahtom ili putovanjem u daleku, egzotičnu zemlju iz koje se jedva čekaju vratiti kako bi mogli pričati o tome kako im je bilo spektakularno, dok su se u stvari dosađivali, mrzeći pritom jedni druge zbog osuđenosti na suživot bez smisla. Sin je, naravno, ogrezao u drogi, najdebilniji izbor za skretanje pažnje na sebe i dobivanja toliko željene pažnje.

[Da Kang]

Ana je vezu opravdavala lažnom sigurnošću Markova imovinskog cenzusa, misleći tako osigurati udoban život potomstvu. No, Markove neurotične ispade nije mogla dovijeka trpjeti pa je otišla jednog svibanjskog dana, negdje oko podneva. Proplanak se zelenio, ptičice su cvrkutale, Bambi je bezbrižno preskakivao potočić što je žuborio ispod drvenog mostića. Nošeni povjetarcem, zrakom su lebdjeli papiri crvenog, četvrtastog, socijalističkog, „paloma“ papira, kojim je netko obrisao guzicu nakon što se posrao nasred pitoresknog proplanka. Sveudilj svemu, Ana se vratila mjesec dana kasnije, još nesvjesna svoje gluposti, valjda željna dominacije kojom je hranila Markov infantilan i nadasve mizeran ego očitovan u iskaljivanju neprekidne i stupidne samovolje. Jednog mu je dana, nakon neurotičnog ispada prouzrokovanog nemogućnošću nabavke marihuane, pukao film pa je pobacao sve njezine stvari i istjerao je iz kuće nakon ispada bijesa na granici ludila. U svojem je zakraćenom intelektu već dugo fiksirao glupavu i neuvjerljivu priču o prevari koju je oživljavao prilikom svakog Aninog izlaska iz kuće. Evolucija je morala osigurati opstanak vrste pa je odlučila u ženski mozak u prenatalnom periodu uštrcati dodatne hormone, kako bi žene mogle podnijeti raznoliku paletu kromanjonaca koji ih oplođuju. „Mamin mozak“ tj. hormoni koji se luče stimuliraju ženu da nauštrb svega brinu o potomstvu tj. održavaju obiteljsku zajednicu i brak. Nesvjesna načina na koji priroda održava opstanak vrste, Ana se još jednom vratila. No, Markov ispad sa urlanjem, izbacivanjem Ane i njezinih stvari iz kuće nije mogao proći nezapaženo kod susjeda pa je Markov otac ovaj put odlučio zaigrati na sigurno. Odlučio je Marka i Anu maknuti daleko te na taj način osigurati da mu prljavština sinovljeva debilizma ne pošprica ugled i savjest.

[Da Kang]

Ki jednom dojde, više ne gre kja, govore stari Istrijani. Jer Istra je svojevrsni raj, prekrasno mjesto za život, pitomo i pitoreskno, dobrohotnih i gostoljubivih, nadasve radišnih ljudi, sa osjetnim utjecajem zapada utkanim u kulturu odvajkada. Ta čarobna zemlja, smještena u samo srce zapadnoga svijeta, oduvijek bijaše nadahnuta božanskim darom. Jer. kako inače objasniti da ono što u Istri raste, u svjetskome je vrhu po kvaliteti ? Istarsko vino, tartufi, krumpir, samo su neki od primjera. No ono što je posebno za istaknuti, plod je jedne od najčarobnijih biljaka. Radi se o maslini tj. maslinovu ulju. Istra je poznata po uzgoju maslina još od prapovijesti. Antički zapisi blagonaklono i usta punih hvale štuju Istarsku maslinu i ulje što ga daje. Posebice je po maslinarstvu poznato tlo južne Istre, točnije - područje nasuprot raskošnih Brijuna, od Vodnjana preko Galižane pa sve uz jugozapadnu obalu prema Rovinju. Upravo na tom području rastu ponajbolje masline što ih Istarska gruda daje. Maslinovo ulje iz tog područja na svjetski je poznatu glasu, redovito pobire renomirane nagrade. No, čak i među tako zahtjevnom konkurencijom, jedno se ulje ističe. Ulje nenadmašne kvalitete, ulje koje je za klasu iznad konkurencije, ulje koje je od renomiranih instituta za ispitivanje dobilo klasifikaciju kao lijek. Navedenog se ulja godišnje proizvede svega 5000-6000 litara i gotovo istovremeno se svo proda, najvećim dijelom za inozemno tržište, od zapadne Europe, Amerike pa na dalje, sve do dalekog Istoka. Za istaknuti je da su najveći kupci daleki Japanci koji su za čarobno ulje dizajnirali posebne bočice i koji navedeno ulje štuju kao kult. Rijetki sretnici koji uspiju kupiti čarobno ulje u lijepoj našoj, za njega će morati izdvojiti cifru koju si rijetki mogu priuštiti. Začinivši salatu tim uljem, Markovu je ocu sinulo! Ulje mu je dalo ideju kamo maknuti izgrednog sina problematičnog ponašanja koji će, prije ili kasnije, baciti ljagu na ugled obitelji. A Markovu ocu je ugled najvažniji, on živi za to da mu se drugi dive. To je jedino što mu je preostalo od života. Potpuno prazan iznutra, dovoljno inteligentan da shvaća ispraznost svog života, moralnog i etičkog ponora nad kojim lebdi, svjestan je da nema za što drugo živjeti. Odluka je pala. Marko i Ana sele u Istru, na sam jug, gdje je banka Markova oca u vlasništvu više nekretnina, ovršenih tijekom krize.

[antik]

Fantasticne price. Duhovite. Duboke. Leprsave. Svaka cast!

[Da Kang]

Hvala ti najljepša !

[Da Kang]

Toga sam jutra stigao u hostel, pokenjao se u prljavom wc-u; mokraća se razlijevala po podu dok sam pišao a školjka je bila sva posrana. Pokušao sam malo počistiti dok je netko nestrpljivo kucao. Otključavši vrata, djevojka je ušla glasno se smijući. Zakopčao sam se i izletio iz hostela u pravcu Eiffelovog tornja. Lutao sam Parizom, divio se kulturi i civilizaciji. Htjedoh se popeti na toranj i uslikati taj velebni grad no shvatih da nisam ponio foto aparat. No to nije bilo ono najgore; nisam ponio novčanik ni pasoš a mutno sam se sjećao imena hostela i ulice gdje sam odsjeo. Kako sam hodao i upijao nove informacije, stare su sve više bljedjele. Znao sam otprilike kojim sam putem došao, no to je bila šetnja od barem sat vremena, kako mi se činilo, percepcija mi bješe zamagljena, grad je učinio svoje, ošamutio me glamurom i grandioznim zdanjima. Sve je bilo važno i lijepo, sve je imalo smisao. Činilo mi se kao da sam napokon došao doma, da čujem materinji jezik na svakom koraku. Zastao sam i zapitao prolaznike dali me razumiju no samo su odmahivali glavom smješeći se pritom. U jednom sam trenutku začuo poznate riječi, okrenuo se i zapitao dvije mlade cure dali me razumiju. Ne sjećam se što su radile i kamo su išle, no razumjele su me. Crnka se zvala Mimi, plavušino mi je ime ostalo u magli. Bile su ljupke i ponudile da me otprate do hostela. Bijah uplašen, shvativši da sam bezglavo lutao ulicama i da ne znam kojim sam putem došao. Mimi i bjonda su me tješile, otkrivajući mi usput čari Pariza. Govorile su mi o kockicama što slažu mozaik grada. U jednom sam ih trenutku izgubio, u drugome pronašao. Na jednom trgu smo uletjeli u gužvu, ljudi su se naguravali čekajući u redu, bili su agresivni. Govorili su čudnim glasovima, bilo me je strah. Moje se prijateljice provukoše ispod njihovih ruku pa i ja učinih isto. Okrenuvši se da odahnem, gužva je nestala, strah je iščeznuo. Razmišljah kako sam izgubljen usred Pariza, bez novaca i ideja, neznajući gdje je moj krov. No nisam klonuo, tu su bile Mimi i bjonda. Vodile su me gradom, malo po mome sjećanju, malo po njihovoj logici. Ubrzo smo došli na obalu, sjećao sam se obale, prolaznicu sam upitao ima li blizu neki hostel a ona mi je pokazala ravno. Hodali smo ravno neko vrijeme a grad se sve više otvarao, neke nove ulice prostirale su se sve veće i veće...Kvragu, opet sam usnio tako realan san, promrmljao je Nadan, trljajući oči lijevom, češući jaja desnom rukom. Nadan Kolić, inžinjer građevinarstva, prethodne je večeri, nakon rekreativnog nogometa, odbio calzone iz obližnje pizzerije pravdajući se sitošću pred društvom. No stvar je bila ponešto drugačija: njegova žena, Miranda Kolić, medicinska sestra zaposlena u zavodu za javno zdravstvo, zbog izražene steatopigije, svojoj je obitelji nametala dijetni režim prehrane. Nadan je tog jutra, daleko od ženinih očiju, silno poželio sinoćnji calzone. To ga je nagnalo da sjedne na skuter, gilera mp3, bljesak talijanske ingenioznosti sa dva prednja kotača, koncept koji nikada nije zaživio. Nadan je napustio gradilište na 40 minuta, upravo u trenutku dok se finalizirala hidroizolacija temelja zgrade. Bijaše sunčani svibanjski dan, negdje oko podneva, u zraku je lebdio vonj bosanskog znoja, u daljini je neumoljivo tukao pikamer a sunce se ljeskalo na leđima oznojenih šljakera. Muharem, najstariji od radnika, toga je jutra marendao pola štruce kruha, dvadeset dekagrama tirolske i pola litre pive. Toga je jutra došao na zlosretnu ideju da sendvič začini vrećicom majoneze. Kombinacija jutarnjeg crapuccina, majoneze i pive, rezultirala je diarejom. Što zbog Nadanove odsutnosti, što zbog proljeva, Muharem je isfušario finaliziranje radova što će nekoliko godine kasnije dovesti do plavljenja podruma prilikom obilnijih kiša. Baš nekako između dvije podrumske poplave, Marko i Ana razgledali su stan i odlučili nastaniti se u njemu, barem za prvo vrijeme, kako su ispočetka mislili. Stan bijaše na katu a sastojao se od dvije spavaće sobe, kuhinje, dnevnog boravka, hodnika i terase sa koje puca pogled na susjedov vrt ispunjen voćkama, sezonskim povrćem i kokošima što su zadovoljno čeprkale po vrtu.