Kako napisati knjigu tj. kako dovršiti pisati započeto

[Emmalu]

pa ja ovo svoje pišem i brišem od jedanaste godine (jednom sam došla do pedesete stranice i živčana jer mi je radnja dosadila sve izbrisala- sad žalim) i napokon sam našla radnju koja je dovoljno lagana da mi ju se da pisati. vaši su mi savjeti puno pomogli , već sam na drugom poglavlju.

[ICEgirl55]

a da.. dosta je teško započeti nešto, razraditi...a tek dovršiti je još teže... al sretno svima koji se trude, taj trud treba biti nagrađen... nadam se da ću i ja jednom dovršit svoju ideju, pa barem da mi na polici stoji za moju familiju...

[Velorien]

Uvijek stavi točku na kraju.

[PrettyDisaster]

i ja često imam takav problem, ali mislim da je to kod mene povezano s manom da odustajem od svega, tj. mnoge stvari gube na zanimljivosti kad ih započnem...i također pri pisanju knjige primijetim kako gotovo uvijek napišem pola i onda odustanem...razlog? vjerojatno prevelika lijenost. također nikad nisam smislila cjelovitu priču odmah, uvijek smislim početak, a kod onih koje sam dovršila (počela sam pisat s 10 godina, mnoge sam počela rijetke dovršila) jednostavno su mi misli nadolazile i postupno sam i nesvjesno stvarala radnju...preporučila bih ti dakle samo upornost, ako već počinješ pisati to je znak da ti kreativnosti ne fali, sve ostalo će doći na svoje s vremenom...

[Deckard]

Njjednostavniji savjet je da ideš od prizora do prizora. Nemoraš u svakome prizoru sve pojasniti jer imaš i drugih prizora za to, jednostavno ga opiši i od toga kreneš stvarati radnju. Ja sam neorganiziran pisac, nijednom nisam započeo i dovršio rad da je u cijelosti zamišljen u glavi već samo kratki prizori i postepeno ''slaganje'' toga na kup. Nije ni bitno kada ćeš završiti,nije da itko ima baš vremenski rok,tako da,evo,roman prepravljam već tri godine.

[Emmalu]

Napisala sam prva 4 poglavlja, 27 stranica. Pa mi se nije svidjelo i sve sam izmijenila. Onda sam zaključila da je najbolje da krenem iz početka služeći se izvornim tekstom kao vodičem. Ponovno pišem drugo poglavlje sad...

[Deckard]

Emma Lumina kaže:

Napisala sam prva 4 poglavlja, 27 stranica. Pa mi se nije svidjelo i sve sam izmijenila. Onda sam zaključila da je najbolje da krenem iz početka služeći se izvornim tekstom kao vodičem. Ponovno pišem drugo poglavlje sad...

To je dobro,nikada nemoj ništa bacati jer uvijek možeš nešto izvući korisno izvući iz vlastitog rada (barem nije kopiranje ili plagijat), a prepravljanje je i meni ponekad teško padalo,ali u posljednje vrijeme sve manje jer radovi su mi sucks, a uvijek sam ih nekako završavao suprotno od onoga što sam zamislio tako da se sada vraćam na neka poglavlja koja sam napisao prije tri godine i opet ih nanovo pišem. Ako imaš volje prepravljati već na drugom poglavlju onda vjerujem da ćeš i dovršiti rad.

[Emmalu]

Nema mi smisla nastavljati pisati priču koja mi ne paše, pa onda, sve popravljam . Inače, tebi želim da ta knjiga na kraju bude super.

[Deckard]

Emma Lumina kaže:

Nema mi smisla nastavljati pisati priču koja mi ne paše, pa onda, sve popravljam . Inače, tebi želim da ta knjiga na kraju bude super.

Thx Krimić je. Privatni dekster rješava tam nešto,ništa posebno,ali se ni meni nije sviđalo napisano,pa sam ga zato popravljao. A što je još bolje, čeka me nastavak,oko 250 str,veselo će mi biti.Sretno i tebi sa pisanjem.

[Emmalu]

nisam baš puno krimića u životu pročitala . moje je psiho-ljubavno-horror. negdje između. bavim se povijesti jedne osobe, i iz prvog lica, znači ja sam ona, opisujem svijet očima nekoga jaaako drugačijeg.

[Deckard]

Emma Lumina kaže:

nisam baš puno krimića u životu pročitala . moje je psiho-ljubavno-horror. negdje između. bavim se povijesti jedne osobe, i iz prvog lica, znači ja sam ona, opisujem svijet očima nekoga jaaako drugačijeg.

Ja sam ih pročitao i previše,ali ništa ono što bi mi se svidjelo kako treba,pa sada pišem više ono što bih ja volio pročitati nego po nekim odrednicama žanra. I ja pišem u prvom licu,lik je totalka drugačiji od mene samog,ali ima to i nekih prednosti,uviđam kako se neke stvari mogu obaviti na puno jednostavniji način nego običnim dobrim starim ljudskim kompliciranjem.

[Emmalu]

ne pišem ni ja po nekom žanru, ali ako se potrudiš, strpaš ga pod nešto između horora, psihoanalitićkog i ljubavnog djela... iako ja osobno ne znam gdje bi to spadalo.

[optimist]

Emma Lumina kaže:

ne pišem ni ja po nekom žanru, ali ako se potrudiš, strpaš ga pod nešto između horora, psihoanalitićkog i ljubavnog djela... iako ja osobno ne znam gdje bi to spadalo.

Svak smislena priča počinje na završetku t.j POANTI
Promisli što želiš poručiti čovječanstvu,ciljanoj skupini ili pak sebi,zatim iz daha složi konstrukciju s tom poantom,nakon par dan pogledaj na što ti to liči,i dali si još uvijek zadovoljna općim dojmom,a onda se uhvati ukrašavanja s prilozima,pridjevima,epitetima,erotikom,dramom,csi scenama,i.t.d...
To je najplodniji recept ukoliko računaš s tim da će neko jednom čitati tvoje djelo.
Alternativa ti je uopće ne pisati,već živjeti život onako misaono i plemenito,kako ga zamišljaš dok pišeš.

Sretno!

[Emmalu]

imam ja kraj... imam i radnju, samo što ne znam koji je žanr...

[Deckard]

Emma Lumina kaže:

imam ja kraj... imam i radnju, samo što ne znam koji je žanr...

Ostaviš drugima da ti ga definiraju. Osim ako tebi osobno nije važno da imaš definirano što pišeš.

[Emmalu]

nimalo ... iako je iritantno kada me netko pita, "a o čemu je, koji je žanr?". a ja samo onako... pa ne znam.

[Deckard]

Emma Lumina kaže:

nimalo ... iako je iritantno kada me netko pita, "a o čemu je, koji je žanr?". a ja samo onako... pa ne znam.

Samo ga uputiš da će vidjeti sam...kad pročita. Da se iznenadi

[Emmalu]

heh. osjećam se glupo, ja se od desete godine navlačim s ideama i započetim knjigama... a moj frend već piše treću. s tim da nijednu nije pokušao objaviti.

[Deckard]

Pa i ja isto. Nisam ni dovršavao radove dok me bivša cura jednog dana nije uhvatila i jednostavno rekla da se meni sviđa furati na imidž pisca nego to i biti,barem dovršenim radom. Pa sam sjeo i dovršio nešto. Da joj to mogu pokazati. Eto,i to je bila jedna vrste motivacije za dovršenje. Frend mi ima napisam nekakav sf roman već pet-šest godina,ma,nešto odlično,ali jednostavno ga ne zanima objavljivanje,kaže da je napisao za vlastitu dušu. I meni je to čudno,ali ima i takvih ljudi.

[xandreax]

Ja sam tek započela pisati knjigu, i bavim se s istim problemom... Znam što želim napisati al onda mi se javi bolja tema i što da onda napravim sa svim onim papirima koje sam već zapisala... Mislim da ne bih mogla napisati prvo kraj pa početak jer mi je uzbudljivije da pišem po redu, tko zna kako ću dovršpiti knjigu. Osjećam se kao čitatelj samo čitatelj koji sam određuje kraj... Puno sreće sa knjigom...