Neodlučnoj Justini

[lilaamrit]

Em, meni se isto ona prva urezala. Sve ima, a mozes ju tumaciti na vise nacina.

Bas mi je drago da si konacno malo odskrnuo ta svoja vrata. Pa, bilo je i vrijeme, zar ne?

A zudnja duse javlja se s porukom,
slaganjem misli, zajednistva slutnjom.

Hm... a osjecaji, a ta vatra... mmm, Em?
Strasti i tisina. Ono Em, kada ti srce vibrira od zestine gonga ili tisina koja radja ljubav. Kad zastanes, a ne znas gdje si. Ne znas jel' si sretan ili tuzan.
A nekakva maglica mirisa ti dotice nosnice i tones...tones..tones, spustas se na pernate jastuke i osjecas se tako lagan. Kao? Gle, pa kao pero! wink wink.

[Emericzy]

lilaamrit kaže:

Em, meni se isto ona prva urezala. Sve ima, a mozes ju tumaciti na vise nacina.

A zudnja duse javlja se s porukom,
slaganjem misli, zajednistva slutnjom.

Bas mi je drago da si konacno malo odskrnuo ta svoja vrata. Pa, bilo je i vrijeme, zar ne?

Hm... a osjecaji, a ta vatra... Mmm, Em?
Strasti i tisina. Ono Em, kada ti srce od zestine gonga ili tisina koja radja ljubav. Kad zastanes, a ne znas gdje si. Ne znas jel' si sretan ili tuzan.
A nekakva maglica mirisa ti dotice nosnice i tones...tones..tones, spustas se na pernate jastuke i osjecas se tako lagan. Kao? Gle, pa kao pero! wink wink.

Ovo zadnje... da, slažem se, to je dobar opis.

Ali, ne mislim da se do sada nisam odškrinuo. Ja sam ih sve doživio intenzivno; sve su to portreti mojih stvarnih stanja.

A taj prvi... najdraži je jer je prvi. Premda nije najelegantniji, ni najtečniji. Možda je najkompliciraniji za tumačenje.

Lila, jesi li dobro?

[lilaamrit]

Dragi Em, kad su moje putanje lose bile?

Kad bih ti mogla reci kako se osjecam, napisala bih pjesmu
Kad bih ti mogla opisati gdje sam, pokazala bih ti sliku
...jedino ti ne bih mogla pokazati...

Inace, ucim se hodati.

[maher18]

Emericzy kaže:

Ljubav u eteru


Sve obično počne s pogledom, slikom.
Zanimanje se površno probudi.
Ljepotom forme, elegantnim likom,
plitko se prvo uzbuđenje nudi.

A žudnja duše rađa se s porukom,
slaganjem misli, zajedništva slutnjom.
Stvara se riječju i jezika zvukom.
Tek će tad tijelo početi sa smutnjom.

Al' tvoj trubadur radi naopako.
Preskočivši sliku, pogled i slutnju,
odmah je tvoju dušu svojom tak'o,
uz tvoju svoju stavio je lutnju.

I tijela su rano smućena bila --
Već prije neg' slika dade im krila.


Zagreb, 1. 8. 2009.

eh, da, kad on ne želi dati dušu, kad je skriva kao nečiju tuđu stvar, kad je ljubomorno i sebično čuva za nekog imaginarnog daroprimca...

a moju uzima, grabi, pohlepno je čupa iz grudi...

a onda, najednom, pokleknemo oboje, shrvani vlastitom šutnjom, bez pjesme, bez riječi, bez dodira, samo s pogledom izgubljenika, klečimo oboje, jedno pred drugim, kao krivci, najokrutniji krvnici prekriveni krinkom nečega što smo smatrali obavezom, moralnošću, lojalnošću...

i skrušeno molimo jedno drugo za oproštaj, odricanje je najveći grijeh

a stvari su tako jednostavne...

više mi ne treba soneta, ne treba mi riječi, neka odu pjesme, nek se sakrije bijeg, računica, nepriznavanje...od života se ne može pobjeći...

[Emericzy]

Dodir


Zašto diramo se? Što nam to jezu
odjednom tako strasnu proizvede?
Kao kad vjetar vitku strese brezu
drhti put – ali zadovoljno prede.

Vodim li rukom damu da ne padne,
il' tek mi godi dodir njenog tijela?
Tko pameti sad da ostane hladne
kad iznutra želja probija vrela?

Što je to električno u dodiru?
Odakle iskra bljesne kad koža se
sa kožom takne? Ne možeš u miru
više navest' dva srca da se skrase.

Jesmo li sami? Raskopčaj sad halje
da nježno te diram i tako dalje.


Zagreb, 4. 8. 2009.

(Ovaj put s isprikom e. e. cummingsu)

[maher18]

znaš li za dodir prozirnog zlatnog jantara, boja meda koja se razlijeva po nečijoj kosi. i kako pramenovi trepere put nježne tople svjetlosti mirisave smole...

[Emericzy]

Lentius, Lenius, Laetatius


Magellan kad zemlju oplovi davno,
pod jedrom jureć uzduž paralela,
požurio je oceanom ravno;
nije ga putem ni ljepota splela.

Ni danas, kad putnici zrakom plove,
nije to više otkriće ni drama.
Ničije oči oblake ne love,
duhom u filmu il' u novinama.

Drukčije ja ću – na stazi polakoj
putenim nježnim tvojim krajolikom,
na čas ću stati na postaji svakoj
uživanje uzet poljupcem, slikom.

Ne dam užitak brzina da smelje
na putu do tamnog predmeta želje.


Zagreb, 9. 8. 2009.

[maher18]

ružo
o, čisto opiranje, slast


ničiji san da budem
kraj toliko vjeđa...

r.m. rilke

[Emericzy]

Tjelopis


Tvoji me meki privlače polovi
baš kao duboki centar tvog svijeta;
ti zanosni bregovi i dolovi
i svaki ugao tvojeg planeta.

Tvoje ću more sa željom preplovit,
pregledat obalu svu u detalje.
Bit ću istraživač smion, silovit;
ići sve šire i dublje i dalje.

S paralelom se meridijan krsti
gdje naše se usne susreću gladne.
Znatiželjni te ispituju prsti
sve dok i zadnja granica ne padne.

Geografu tvojem ne treba karta;
do cilja će strast ga vodit od starta.


Zagreb, 9. 8. 2009.

[maher18]

eeeem
oh, eeeeemmmm....

[Emericzy]

maher18 kaže:

eeeem
oh, eeeeemmmm....

Hvala! Hvala!

[Emericzy]

Grudima bliže stih da stiže


Vruć je dan. Da su grudi tvoje bliže,
bisere znoja bih pratio niz njih
kako klize. Jedan drugoga stiže
hitro; ne prati ih ni oko nit' stih.

Strast gori. Da su grudi tvoje bliže,
usnama bisere skidao bih s njih,
s vrha, s dola, gdjegod usna mi stiže.
Nanizao onda sve bih ih u stih.

Vrela si. Da su grudi tvoje bliže,
ti oku bi mojem razotkrila njih;
gledala željna kako ruka stiže
po vršcima nježan da ispiše stih.

Vrućina. Još me i ti zagrij, evo,
ti vrela slana slatka moja djevo.


Zagreb, 17. 8. 2009.

[colibri]

Emy, predivne su ! Mislim da nijedna zena ne moze da ostane indiferentna. Evo zasto mene poezija privlaci.
Osjecam isto zadovoljstvo ako ne i vece od fizickog kontakta.

Tvoje rijeci probude u meni isti osjecaj kao ruke koje klize po meni. Bude sva moja cula,cak na dublji nacin nego ruka.

Zbilja sam ostala njema od opisa . Krasno je zbilja.

[Bandori]

Em, daj jednu kratku pričicu.. šaljem buket komplimenata za sonete ! al nekako slobodna forma..mmmmmmm
mislim da bi to bio dobar izazov za tebe i slast za nas!

[maher18]

em, i ti znaš tajnu!

prokleti bili!
otkud vam skrivena znanja,
ključevi tajnih dvorana
gdje žene u strepnji
čuvaju svoja otajstva

gdje krilom padaju,
vlastitim strahom nošene
videći opasnu sjenku
u zrcalu slomljenom
davno, o,već odavno

[Emericzy]

Bandori kaže:

Em, daj jednu kratku pričicu.. šaljem buket komplimenata za sonete ! al nekako slobodna forma..mmmmmmm
mislim da bi to bio dobar izazov za tebe i slast za nas!

Hmmm... štajaznam... Nije mi strana proza. Recimo, sonet 'Piti.. il' proliti' izvorno je u napisan – pred godinu-dvije – u proznoj formi, bitno dulji od soneta. I malo je eksplicitniji.

Zapravo, poezija mi uopće nije padala na pamet tamo negdje od tinejdžerske dobi. Nikad se ne bih u to upetljao da me muza nije trikom navela da se okušam. Sve mi je tu bilo čudno, od metra do rime. I pravila uopće. Mislim; čemu se namjerno sputavati?

Ali, kad sam – muzi iz inata – pokušao, bilo je to pravo otkriće. Kao što je to i obično slučaj, nisu ta pravila smišljena bez veze.

[Emericzy]

colibri kaže:

Emy, predivne su ! Mislim da nijedna zena ne moze da ostane indiferentna. Evo zasto mene poezija privlaci.
Osjecam isto zadovoljstvo ako ne i vece od fizickog kontakta.

Tvoje rijeci probude u meni isti osjecaj kao ruke koje klize po meni. Bude sva moja cula,cak na dublji nacin nego ruka.

Zbilja sam ostala njema od opisa . Krasno je zbilja.

Colibri, simpatijo! Baš ti hvala na komplimentima. Drago mi je da moje strijele pogađaju. (Čak i ciljeve koje nisam gađao. )

[Emericzy]

Evo jedan totalno izvan mojih uobičajenih tokova. Društveni komentar (i malo zajebancije) umjesto pulsiranja strasti.


U obranu pornografa


Pornografiju gledamo s visoka,
potajno tek se uživati smije,
a takne se duše, tijela i oka
i još koječeg što za spomen nije.

O kurvama pisat -- pornē grafein –
po meni nikako nije zlodjelo.
Mrštile se Dworkin i Steinem i Stein,
al' mnogim drugima ljepše je sjelo.

Miller, recimo, taj erotski strijelac,
il' Bukowski -- što radost tijela pišu;
na štafelaju Auer il' Uzelac;
slike im strašću ubrzano dišu.

***** i ***** su nam na sramotu,
umjesto da im slavimo divotu.


Zagreb, 21. 8. 2009.

[colibri]

Emy .imas li ti jednu stranicu sa poezijom ? Ako imas smijem li te zamoliti da mi ju das ? Mislim ako te ne smeta ? Hvala !

Znas , volim jednog pjesnika,i citam ga mnogo. On ti ima mnogo stranica ,treba mi godina da sve procitam.

Njegova poezija je lijepa opisuje njega i njegova dusevna stanja. Tvoja nema nista slicno,tvoja potice mastu . Cak bi rekla da je bludna . Njegova je sva ispunjena njegovih zelja .
Evo jedan odlomak. Koja razlika u vama !

Opij me, strah ubij,
Mir mi daj, iskru srcu,
Granu masline, grlica budi!

Ljubavi mi daj, razotkrij ljepotu,
Gibaj svoje tijelo, uzet ću ga vrelo,
Pokaži, ljubav dokaži!

Neka zjenica oka vidi da nemamo stidi.
Opij me nježno, to je neizbježno,
Beskraj je pred nama, nisi više sama!

Hajde me opčini, sa mnom počini,
Dijete načini, to mi učini,
Za naše sklonište, naše utočište!

Iz časa u čas, pusti glas,
Molim i želim, volim i veselim,
Satkaj me od niti, pokori i uhiti,
Budi samo moja, u snovima punih boja…

[maher18]

colibri kaže:

Emy .imas li ti jednu stranicu sa poezijom ? Ako imas smijem li te zamoliti da mi ju das ? Mislim ako te ne smeta ? Hvala !

Znas , volim jednog pjesnika,i citam ga mnogo. On ti ima mnogo stranica ,treba mi godina da sve procitam.

Njegova poezija je lijepa opisuje njega i njegova dusevna stanja. Tvoja nema nista slicno,tvoja potice mastu . Cak bi rekla da je bludna . Njegova je sva ispunjena njegovih zelja .
Evo jedan odlomak. Koja razlika u vama !

Opij me, strah ubij,
Mir mi daj, iskru srcu,
Granu masline, grlica budi!

Ljubavi mi daj, razotkrij ljepotu,
Gibaj svoje tijelo, uzet ću ga vrelo,
Pokaži, ljubav dokaži!

Neka zjenica oka vidi da nemamo stidi.
Opij me nježno, to je neizbježno,
Beskraj je pred nama, nisi više sama!

Hajde me opčini, sa mnom počini,
Dijete načini, to mi učini,
Za naše sklonište, naše utočište!

Iz časa u čas, pusti glas,
Molim i želim, volim i veselim,
Satkaj me od niti, pokori i uhiti,
Budi samo moja, u snovima punih boja…

tip je jako zaljubljen. ali, zaljubljen. živi u snovima.
pogledaj malo njegov stil, vrvi od kardinalnih riječi, velikih misli, uobičajenih epiteta, sve u svemu, različito od emovog, naravno. osim toga, bilo bi interesantno psihološki razradit ovu pjesmu. što je pisac htio time reći. apšto je zapravo mislio. pozivam lingviste, književne kritičare, one kojei se u to kuđže, da malo proanaliziraju pjesmu. stilski i sadržajno. ne, ne zezam se, zaista me zanima. jer, pjesma je vrlo posebna.