Svjetlosna Tama - Tamno Svjetlo

[Svjetlosni]

Danas se smracilo, prijeti kisa, iako vani lijepo je vrijeme.
Emocije ponovo ruse smisao, a ja nemogu ili neznam.
Prepoznat, razumjet, shvatit, objasnit.
Dublje uronit unutra. Pogledat u lice veceg bola.

Ono nesto sto dode kad se najmanje nadas i rusi zivot.
Rusi smisao, ovakvog nacina egzistencije, zivljenja,
razumjevanja,voljenja, mrznje.
Dali to depra je, tuga, melankolija ili nesto sasvim cetvrto.
Neznam, a htio bi da znam.

[Svjetlosni]

Hvala vam svima koji citate
Bez citaca nebih ni pisao.
Zato hvala, sto mozete probavit
moje stihove ponekad svjetle ali vise tamne

[Svjetlosni]

Svasta sam citao, malo primjenio.
Lutam u obrascima intelekta.
Vrtim se vrtim u krugovima koji nestaju
Za jedan dan blize sam licu smrti koje me
gleda od kad prvi plac pustio sam na ovom svijetu.
Zasto tugujemo kod necije smrti, vise nego sto radujemo
se kod necijeg rodjenja. To samo su dva kraja istog kruga.

Lutam po grobljima, ali zasad samo virtualno.
Dok ne dode red na mene. Da zahvalim se ovom tijelu.
Pa se sjetih one Goetheove -
"Priroda je duzna, kad nebude mogla da izdrzi moj sadasnji oblik ,da mi podari novi oblik postojanja"

[Svjetlosni]

Ostah kod tebe one noci.
Ovdje u sobi ovoj samo moja sjena zivi.
Spakiraj me i posalji me, vrati me
.
Jos jedan potrosen dan na pjescanom satu
pjesak nestaje. Vrlog dana i noci.
Vrtlog sunca i mjeseca izmjenjuje se.

Nemogu vise, vrtlog gusi dah zraka.
Nema nekog razloga za smisao.

Uzet cu novo tijelo, novu ulogu u filmu
zivota, evolucije. Iskidaj stranicu iz knjige
koju pise zivot.
Totalno sam pao u crni
ekran. Sirene za uzbunu cuju se u glavi.
Kazu da prvo cujemo zvukove, a onda vizualne
igre pocnu.
Ne nisam na opijatima, jednostavno
sam na nekom melankolicnom "koktelu"
TUga, tjeskoba, melankolija, strah,krivnja. Mjesaju se ...

[Svjetlosni]

Nemoj citat.
Prepast ces se moji rijeci, misli, s*anja u glavi.
Pisem kad nisam "sam", pisem kad nemogucnost
dodira, prevlada stanje bola. Penje se po skrivenim
stepenicama. Depresivna tjeskoba, "pricala" je samnom.
A vanjski mrak , pokusava "osvjetlit" unutarnje svijetlo.
Neide , volja je slaba, pa opet upadoh u isti krug...
Saturn sijece vremenski tok. Htjedoh se pokrenut , na neki novi nacin
ali gubih se u starom S*anju.

[Svjetlosni]

Ljudi koje je najteže voljeti,
najčešće su oni kojima je ljubav najpotrebnija.

Znanje nije isto što i mudrost...

[Svjetlosni]

Papir virtualni , ovdje ispred mene , ceka neka slova koja
se tipkaju na ekran. Nekako tjeskobno je. i nema inspiracije
za neki zapis , pjesmu, misao, izljev emocije.
Citaj, pišaj, jedi, seri, misli, setaj, gledaj, vidi, cuj.
Fali mi zenskog dodira, nema nista, zamracenje, pomracenje, noc
pomalo pada vani ali i unutra. Prije skoka, jos cu jednom razmislit
o svemu, ako se sjetim i bude vremena za to. Predugo traje ista
sranja u glavi mojoj samo vrte se. Ringspil prebrzo vrti se, nemogu
uhvatit neki pravac, kad ne staje. Luduje

"Prvi znak pocetka razumijevanja je zelja za umiranjem"
Kaze Kafka ...
...
Potpuna samoca ...
Potpuna tjeskoba ...

[Svjetlosni]

"Sve što vidimo i sve što nam se pričinja samo je san unutar sna."
Edgar Allan Poe

[Svjetlosni]

Ego , ego , ego vodi igru.
Dusa hoce nesto novo, promjenu.
Ove ego igre ju bacaju u depru.
Depresivno stanje je kazu kontra od zaljubljenosti.
Hocu prestat bit u povremenoj depri ali tesko to ide
Baca me natrag u blato zivota. Help me.

[Svjetlosni]

Nemogu sam , nemogu, jednostavno neide
nevidim smisao samoce, usamljenosti
Mars je "sutnuo" sunce nogom.
Treba mu vremena za oporavak, ali koliko jos.
Koliko? gdje si Jupitere, Venera ceka zagrljaj tvoj.
Duuuugooo je jos, strah me da necu izdrzat.
Pritisce zivot, mislima teskim...
...

[Svjetlosni]

U teskoj tami nema zrake svjetla

rezem ostricom mrklu noc.

A ti? Svjetlis li ili gasnes?

Vatra ne gori ako nema zraka.

Pakleni blagoslov. Bljesak prisutnosti

Pritisce bol, bjezim poprskan.

Prisutnost bozja, bjela, plava.

Puzem blatom, putem blista.

Srce u tami nadzire svjetlo.

Mrak se predaje ali svaki put

sve dublje i teze izlazi duga.

Horizont prica duginim bojama.

[Svjetlosni]

Grmi sijeva, nevrijeme se sprema.
Zasad samo vani , unutra je malo mirnije nego jucer.

[Svjetlosni]

Veceras se zelim ubit, zavrsit, rez...
Mislim da necu, samo prijetim sebi.
Ali to ce ipak bit cin samo u mislima, nadam se.
U nadi je spas, ali spasa nema.
Zacrnilo se a dugo je jutro. Crni oblak
salje munje, bode u mozak.
Drugi ja samara me. Htio sam proc kroz duplo
staklo, ali sam se ipak zaustavio u posljednji cas.
Staklo se dematerilaliziralo u stotinu komada.
Rasprsila se bol zajedno sa staklenim komadicima.

[Svjetlosni]

Noc i ja ,uskoro ponovno zajedno cekamo zoru,
kad bude svitala. Kad noc bude pretvarala u dan.
Da ti, hodat ces obalom uz rub vode. Sjenu bacat neces,
jer nestvarna si zena. Zagrlit me nemozes, jer ja ne postojim
Samo sam duh koji se materijalizira ponekad.
ZA taj je postupak potrebna ljubav, ali ja ju neznam dat.

[Svjetlosni]

Zasto postane besmisleno?
Kad postane besmisleno?
Pojavi se prazan hod, kao ler kod automobila
"masina" vozi u prazno, trosi se motor, benzin izgara
Zagadjuje, isparava. Praznina.

Bare pjeva u pozadini

Osjećam
Osjećam kako se budiš
Kako režiš
Dok ja tonem
I kako bolno grizeš

Tko si?
Odakle si?
Otkad si u meni?
Kako da te ubijem
A da ne ubijem sebe?
"kako da te ubijem a da ne ubijem sebe"

[Svjetlosni]

Veceras grlimo se ja i ona.
Crna je, posuta zvijezdama.
Mjesec kao svjedok , promatrat ce ponovni
susret , nas dvoje, pricat cemo jezikom Kozmosa
...

[Svjetlosni]

Rupa....
VAkuum...
Rutina...

[Svjetlosni]

...suze
...mokro
... kisa

[Svjetlosni]

U tvojim ocima vidjeh svemir, osjetih nemir.
Plavooka zeno, u prolazu dana susretnoh te.
Anima moja na tren uzbudila se.
Samo to i nista vise.

[Edgarka]

Jako mi se sviđaju tvoji motivi, tvoje brojke, tvoja pitanja...

Nedostaje mi malo punine, tog klupka, bućkuriša koji te inspirira. Ipak ga većinom ostavljaš u sebi.