Zaprijetih se na drugoj temi da ću otvorit zasebnu temu pa da ne bi bilo da se prijetim bez veze...
Dakle, u posljednje vrijeme na temama često susrećem termine kojima se opisuju riječi među partnerima.
Na jednoj temi smatraju da bi riječ "ljubavi" koja bi izašla iz partnerovih ustiju upućena njima bila bljuvotina, izlizana, isfurana, klišeizirana, nedovoljno originalna, preobična.... da ne nastavljam dalje.
Na jednoj drugoj temi sam naišla na stav kako je riječi vrlo lako prevaliti preko ustiju pa stoga nemaju nikavu težinu. Ako djela govore sve, što će nam riječi?
Pa onda i stav da ako partner izjavi nešto vezano za budućnost za što se ne zna oće li se dogoditi ili ne nema nikakvu vrijednost.
(Ne bih ovdje raspravljala o dotičnim temama niti bih raspravljala o vaganju riječi i djela. )
Meni je osobno nepojmljivo za bilo koju riječ ili rečenicu koju mi uputi partner kako bi mi izrazio neku svoju emociju, želju, namjeru vezanu uz nas dvoje nazvati bljuvotinom, ispraznom tlapnjom, bezvrijednom, običnom i slično.
Kakav vi značaj pridajete partnerovim verbalizacijama svoje ljubavi prema vama te svoje vizije vezane uz vašu budućnost?
Postoji li nešto što bi vam partner mogao izgovoriti (i da on to pritom zaista i misli/osjeća), a da to vama bude mlaćenje prazne slame, beznačajna i bezvrijedna stvar?
EDIT: da nadodam.
Ovdje slobodno možemo prodiskutirati i o tome zašto se neke rečenice rijetko shvaćaju ozbiljno iako dolaze od partnera kojeg doživljavamo ozbiljno. Ili možda ne?
Tipa "Ajme, djeca su mi grozna, ne želim ih ikad imati"
Ili "Ne želim se ikad vjenčati"
Ili pak "Uvijek ću te voljeti."
"Nikad te neću prevariti."
Ako za partnerove izjave smatramo da su neozbiljne, neistinite, isprazne, obične, izlizane, prazne tlapnje i slično, ne govori li to nešto o našem odnosu?
Razgranati mod