Festa Svetog Vlaha

[osamnaestica]

Što se danas budiš, tvrda hridi moja?

Nikada ti nemaš mira ni pokoja.

Valovi te ljube, zora ti se smije,

A sunce te žarko od radosti grije.



Što nas slatko budi i zove nas milo,

Dubrovniče dragi, u plavo ti krilo?

Gledamo ti sretni sad svečano lice,

Okićene crkve, dvore i ulice.



Na svačijem licu veselje se budi,

Pune čara oči, puno srce, grudi.

Uspomena to je od vjekova, sveta,

Koju spominjemo sretni svakog ljeta.



Od prastarih dana slavimo Te, Sveče.

Molimo se tebi, zažižemo svijeće,

Da nas čuvaš od Zla i bolesti grla;

Poznata je milost Tvoja, Sveče, vrla!



Zato spomen draga sveđ se puku javlja,

Dubrovnik te, Sveče, veselo pozdravlja;

Lovorom Ti kite hram Tvoj stari, sveti,

Na Orlandu danas barjak će popeti.



A festa će počet u skladnosti, miru,

Bratske, svete sloge, sreće u okviru,

Uz zvukove zvona, dim tamjana, praha,

I 'U ime Boga i Svetoga Vlaha!'

[schwaler]

U baroknom ruhu, kao buket ruža

usred Grada, eto, ures njemu pravi,

ko spomenik sveti u velebnoj slavi,

divnu, vječnu sliku našem oku pruža.



Nad njom plavo nebo, golubi u letu

sretni nebom kruže ko leptiri bijeli,

tihi šuštaj krila zove nas, veseli,

da gledamo sliku ponosnu i svetu!



Arkade od Sponze u gotskome stilu,

uz visoki Zvonik koj i tuče ure,

pružaju nam sliku duši tako milu!



Orlando sa mačem vječnu stražu straži

i pogledom svojim ko da nešto traži

tu pred Sponzom, možda vječno budne Zdure!

oj Sveti Vlaho
molitve nase cuj
na kopnu i na brodu
obrani nas i slobodu
obrani nas i slobodu
oj Sveti Vlaho cuj