Super napredna djeca

[choupette]

Mala digresija i malo iskustva iz suprotnog ugla- diteta.
Imati nadprosjecnu inteligenciju, nadprosjecne kognitivne sposobnosti...ne hvala.

Poznajem osobu koja se sa svojim ditetom zbog toga godinama borila.
Nezainteresiranost za gradivo u skoli (skola je bila teska muka!), odbacivanje od strane vrsnjaka jer si jednostavno razlicit...ma bilo je toga.

On i danas kao odrasla osoba sam kaze da bi rade bio "normalan" da je mogao birati.
Grozi se pomisli da ima sebi slicno dite.
Doduse; ima super posa, odlicnu placu, ali i dalje kaze da se osjeca dosta "pomaknuto" od ostalih.
Naci partnericu je pravi problem.
Najbolje se kuzi sa sebi slicnima i interesantno je da se takvi ljudi uopce ne dozivljavaju nadprosjecno, oni to vise smatraju u socijalnom smislu hendikepom.

[Žohar]

to je tipični proleterski stav.
društvo nije homogeno, satoji se od kišu razlicitih "frakcija", od kojih svaka u sebi ima mjerilo normalnosti. svako nađe sebi ljude koji mu leže. jedan profesor povjesti umjetnosti se druži sa sebi sličnima, sigurno ne sa sitnim kriminalcima. međutim, postoji jedan konsens što se tiče društvenog ugleda, moći i luksuza.

[choupette]

Zoharu, nije to nikakav proleterski stav, nego stav osobe koja potpada pod tu "manjinu" o kojoj se tu prica.
I kao takav taj stav je ziv, realan i izvire iz onog sto nama ostalima "normalnima" fali- iz prakse.

Meni se taj stav cinio porilicno interesantan za ovu temu, posto sam se nemalo iznenadila razmisljanjima sa druge strane.
Uvik sam zamisljala kako je takvim nadprosjecnim ljudima sve 5, kako su blagoslovljeni, drugi im se dive, a oni koracaju kroz zivot sa lakocom.

E pa iznenadila sam se kad sam shvatila da "ti ljudi" to ne dozivljavaju nuzno kao blagoslov i nesto super duper.
Nisam nikada zamisljala da se osjecaju toliko razlicitima (ima jedan njegov poznanik koji je tek kao odrastao saznao da ima jako visok IQ, a dotad je mislio da je psihicki bolestan)

I da, svatko nade sebi tu "normalu" unutar "frakcije" kojoj pripada.
Ali kad je ta frakcija jako mala (tek 2% populacije u slucaju mog zivuceg primjera) poprilicno je teze naci si nekog tko ti odgovara, pogotovo ako se uzme u obzir da se osobe koje ti pasu ne nalaze samo po kriteriju razine intelektualnih sposobnosti, nego i po nekim drugim kriterijima.

Isto tako triba uzeti u obzir da je nama "normalnima" poprilicno tesko pojmiti kako je to osjecati se pomaknuto u odnosu na veliku vecinu poulacije u jednom toliko baznom segmentu kao sto je nacin razmisljanja.

Ali sto tebi govoriti kad ti tu u kontekstu ove teme uopce mozes povlaciti paralelu sa druzenjem profesora i sitnog kriminalca.
Jer kao profesor ne moze u isto vrime biti krimos, a krimos ne moze imati i diplomu...stvarno dva odvojena svita.

[soks]

Žohar kaže:

vidim da su ovdje neki ustanovili nadprosjecno visoke kongitivne sposobnosti kod svoje djece i presli su su preko toga nezainteresirani. mala djeca koja s 2 godine znaju sva slova i brojeve ocigledno imaju odlicne kongitivne dispozicije.

Ja ne mislim da je poznavanje brojeva i slova u toj dobi nešto iznadprosječno. Moj mali dvogodišnjak zna sva slova, ali ne vidim neku razliku između toga da na slici prepozna kravu ili slovo.
Možda se varam, ali mislim da svaki prosječni dvogodišnjak može naučiti prepoznati slova.

[onix]

choupette kaže:

Mala digresija i malo iskustva iz suprotnog ugla- diteta.
Imati nadprosjecnu inteligenciju, nadprosjecne kognitivne sposobnosti...ne hvala.

Poznajem osobu koja se sa svojim ditetom zbog toga godinama borila.
Nezainteresiranost za gradivo u skoli (skola je bila teska muka!), odbacivanje od strane vrsnjaka jer si jednostavno razlicit...ma bilo je toga.

On i danas kao odrasla osoba sam kaze da bi rade bio "normalan" da je mogao birati.
Grozi se pomisli da ima sebi slicno dite.
Doduse; ima super posa, odlicnu placu, ali i dalje kaze da se osjeca dosta "pomaknuto" od ostalih.
Naci partnericu je pravi problem.
Najbolje se kuzi sa sebi slicnima i interesantno je da se takvi ljudi uopce ne dozivljavaju nadprosjecno, oni to vise smatraju u socijalnom smislu hendikepom.

Ovo je čisti stereotip koji se temelji na jednom stvarnom slučaju i gomili naklapanja. Postoje natprosječno inteligentna djeca koja imaju slabije razvijenu tu socijalnu komponentu o kojoj govoriš, postoje ona koja su u tome sasvim prosječna, postoje i ona koja su i u tome natprosječna. Samo se o onim prvima najviše govori jer su samim time što su drugačiji od onoga što se smatra normalnim - najuočljiviji. Pretpostavljam da i ljudi koji su, kako kažeš, socijalno hendikepirani, ima i prosječno i ispodprosječno inteligentnih.

Osim toga natprosječna inteligencija je samo potencijal koji može i ne mora biti dobro iskorišten, nikakvo jamstvo za uspjeh. Ali smatrati natprosječnu inteligenciju nedostatkom mi je malo...

[choupette]

onix kaže:

Osim toga natprosječna inteligencija je samo potencijal koji može i ne mora biti dobro iskorišten, nikakvo jamstvo za uspjeh. Ali smatrati natprosječnu inteligenciju nedostatkom mi je malo...

Pa eto- neki je u praksi mogu ponekad smatrati i nedostatkom.

Pa tko kaze da je inteligencija automatsko jamstvo za uspjeh?

Ponavljam, nisam iznila nikakav stereotip, nigdi nisam tvrdila nista u apsolutnom smislu.
Samo sam iznila razmisljanja nekih od njih.

I ne mislim da osjecaj razlicitosti od vecine nuzno mora ici do ekstrema socijalne hendikepiranosti kojeg si se uhvatio.
Dovoljno je da se osjecas drugacije u masu situacija od velike vecine i da ti to eto i ne bude neki posebni gust, da se osjecas jednostavno "pomaknuto" u odnosu na druge u jednom relativno sveobuhvatnom segmentu.
Naci partnera sa kojim se ti segmenti "nacina razmisljanja" poklapaju je isto dosta tesko, kad je cinjenica da si u debeloj manjini.

Isto tako nadprosjecna inteligencija ako je stvarno visoka (jer postoji nadprosjecno i nadprosjecno) nadilazi tek potencijal i pocinje biti neka vrst razmisljanja na sasvim drugom levelu od ostatka populacije.

Tako moj primjerak barem kaze.

Ponavljam; ne tvrdim da su svi poput njega.
Btw. on uopce nije socijalno hendikepiran, samo na moje iznenadenje nije uopce toliko odusevljen svojim sposobnostima ili inteligencijom koliko bi mozda netko sastrane pomislio da bi bio na njegovom mistu).

U svakom slucaju cinilo mi se interesantnim za podiliti.

[Lyanna Stark]

Jesi, iznila si stereotip. Postoje djeca s iznadprosjecnim sposobnostima i dobrim socijalnim vjestinama. Samo se vise govori o djeci koja su najdopadljiva zbog nedostatka socijalne vjestine.

To sto tvoj prijatelj zeli biti normalan ne znaci da svi zele biti "normalni". Uostalom, sto je normalno? Na sto je on tocno mislio kada ti je pricao da zeli biti "Normalan"?
Plus, sada si promjenila plocu. Govoris da taj tvoj prijatelj se ne snalazi medu ljudima, da je nesto drugaciji, spominjes socijalni hendikep, a sada pricas o tome da on nije uopce hendikepiran.

Da mozda nije stvar u tome da tvoj prijatelj drugacije dozivljava svijet? Pih, neces ti hendikepa. Neces ti problema.

[blablica]

Lyanna Stark kaže:

Da mozda nije stvar u tome da tvoj prijatelj drugacije dozivljava svijet? Pih, neces ti hendikepa. Neces ti problema.

Problem nastaje onda kada ti taj hendikep dijagnosticiraju. To onda više niije "pih" .
I da, sve mi je jasno, uz neke dijagnoze može se normalno živjeti, ali to je uvijek lakše napisati...

[Lyanna Stark]

Biti inteligentan i drugacije dozivljavati svijet nije biti psihicki bolesnik.

[onix]

choupette kaže:

Pa eto- neki je u praksi mogu ponekad smatrati i nedostatkom.

Pa tko kaze da je inteligencija automatsko jamstvo za uspjeh?

Ponavljam, nisam iznila nikakav stereotip, nigdi nisam tvrdila nista u apsolutnom smislu.
Samo sam iznila razmisljanja nekih od njih.

I ne mislim da osjecaj razlicitosti od vecine nuzno mora ici do ekstrema socijalne hendikepiranosti kojeg si se uhvatio.
Dovoljno je da se osjecas drugacije u masu situacija od velike vecine i da ti to eto i ne bude neki posebni gust, da se osjecas jednostavno "pomaknuto" u odnosu na druge u jednom relativno sveobuhvatnom segmentu.
Naci partnera sa kojim se ti segmenti "nacina razmisljanja" poklapaju je isto dosta tesko, kad je cinjenica da si u debeloj manjini.

Isto tako nadprosjecna inteligencija ako je stvarno visoka (jer postoji nadprosjecno i nadprosjecno) nadilazi tek potencijal i pocinje biti neka vrst razmisljanja na sasvim drugom levelu od ostatka populacije.

Tako moj primjerak barem kaze.

Ponavljam; ne tvrdim da su svi poput njega.
Btw. on uopce nije socijalno hendikepiran, samo na moje iznenadenje nije uopce toliko odusevljen svojim sposobnostima ili inteligencijom koliko bi mozda netko sastrane pomislio da bi bio na njegovom mistu).

U svakom slucaju cinilo mi se interesantnim za podiliti.

Ono što ja hoću reći je da nije njegov problem u natprosječnim intelektualnim sposobnostima nego u nedostatku onoga što se danas pomodno naziva socijalnom (i/ili emocionalnom) inteligencijom.

S druge strane, ako nije socijalno henikepiran, nego se samo osjeća kao autsajder - mislim da to nije privilegija genijalaca.

blablica kaže:

Problem nastaje onda kada ti taj hendikep dijagnosticiraju. To onda više niije "pih" .
I da, sve mi je jasno, uz neke dijagnoze može se normalno živjeti, ali to je uvijek lakše napisati...

S ovim se slažem, iako, nitko do sad nije spomenuo dijagnozu.

Impliciraš li da bi u tom slučaju dijagnoza bila direktna posljedica natprosječne inteligencije?

[blablica]

Lyanna Stark kaže:

Biti inteligentan i drugacije dozivljavati svijet nije biti psihicki bolesnik.

Nije. Samo, ne znam što podrazumijevaš pod "drugačije doživljavati svijet" ?

[blablica]

onix kaže:

Impliciraš li da bi u tom slučaju dijagnoza bila direktna posljedica natprosječne inteligencije?

Ne, nikako. Samo sam htjela skrenuti pažnju na to da neke stvari nisu "pih, ne'š ti problema" , budući da imam iskustvo s vlastitim djetetom.

[Žohar]

choupette kaže:

Zoharu, nije to nikakav proleterski stav, nego stav osobe koja potpada pod tu "manjinu" o kojoj se tu prica.
I kao takav taj stav je ziv, realan i izvire iz onog sto nama ostalima "normalnima" fali- iz prakse.

Meni se taj stav cinio porilicno interesantan za ovu temu, posto sam se nemalo iznenadila razmisljanjima sa druge strane.
Uvik sam zamisljala kako je takvim nadprosjecnim ljudima sve 5, kako su blagoslovljeni, drugi im se dive, a oni koracaju kroz zivot sa lakocom.

E pa iznenadila sam se kad sam shvatila da "ti ljudi" to ne dozivljavaju nuzno kao blagoslov i nesto super duper.
Nisam nikada zamisljala da se osjecaju toliko razlicitima (ima jedan njegov poznanik koji je tek kao odrastao saznao da ima jako visok IQ, a dotad je mislio da je psihicki bolestan)

I da, svatko nade sebi tu "normalu" unutar "frakcije" kojoj pripada.
Ali kad je ta frakcija jako mala (tek 2% populacije u slucaju mog zivuceg primjera) poprilicno je teze naci si nekog tko ti odgovara, pogotovo ako se uzme u obzir da se osobe koje ti pasu ne nalaze samo po kriteriju razine intelektualnih sposobnosti, nego i po nekim drugim kriterijima.

Isto tako triba uzeti u obzir da je nama "normalnima" poprilicno tesko pojmiti kako je to osjecati se pomaknuto u odnosu na veliku vecinu poulacije u jednom toliko baznom segmentu kao sto je nacin razmisljanja.

Ali sto tebi govoriti kad ti tu u kontekstu ove teme uopce mozes povlaciti paralelu sa druzenjem profesora i sitnog kriminalca.
Jer kao profesor ne moze u isto vrime biti krimos, a krimos ne moze imati i diplomu...stvarno dva odvojena svita.

naravno da postoje inteligentni i nesretni ljudi. ali malo je vjerovatno da je visoka inteligencija odgovorna za to. daleko je vjerovatnije da je neko zbog inteligencije sretniji nego nesretniji. ljudi kao biološka bića teze osiguravanju egzistenije ili sticanju vaznijih pozicija u čoporu. to se zove: "snašao se" ili "uspio je". inteligencija je homo sapiens-ov specifični instrument za uspješnost i samoostvarenje. inteligentni ljudi "koračaju kroz život" svakako lakse nego glupson. inteligencija sama po sebi doprinosi ugledu jednog čovjeka i pomaze mu indirektno ga steći ili povećati nalaženjem povoljnijih rješenja za to. sa ugledom čovjek ima važne connections, važnost, moć u društvu. oni židovi koji su živjeli tridesteih godina 20-tog stoljeća u njemačkoj i nisu imali lovu, ugled i veze, su, skraćeno receno, završili zajedno sa ostalim članovima familije u gasnoj komori. to čisto biološki vidjeno.
ako majka ignorira jedan takav talent svog djeteta, pogotovo zbog toga da bi mujo bio ko' i svi turci, ona na izvjestan način hendikepira svoje djete, slično kao da je pušila i pila za vrijeme trudnoće.
inteligencije nikad dosta ..osim - i ovo je vrlo važno - ako inteligencija nije samo neki osamostaljeni aparat u covjeku, jedini aktivan dok je sve ostalo na off i ne sluzi životu nego samom sebi, kao kod zombija tipa prirodni znanstvenici ili matematičari.
dali su ti ljudi subjektivno sretni je sasvim drugo pitanje. zamislivo je da je jedan stanovnik slumsa na periferiji mumbaya čisto subjektivno sretniji od nekog profesora, zato sto ne mora više stalno srkati neku bljutavu čorbu neko sad ima rižu svaki dan i jednom tjedno komad piletine i jednu partiju kriketa. u svakom slučaju, ako život može biti ispunjen samoostvarenjem, onda je visoka inteligencija odlican uslov za to.

choupette kaže:

Pa tko kaze da je inteligencija automatsko jamstvo za uspjeh?

nije ti niko rekao da statistički postoji jasna korelacija izmedju inteligencije i uspješnosti čovjeka?

soks kaže:

Ja ne mislim da je poznavanje brojeva i slova u toj dobi nešto iznadprosječno. Moj mali dvogodišnjak zna sva slova, ali ne vidim neku razliku između toga da na slici prepozna kravu ili slovo.
Možda se varam, ali mislim da svaki prosječni dvogodišnjak može naučiti prepoznati slova.

naravno da je iznadprosječno! zašto druga djeca u tom dobu, i kad ih se forsira, ne uspjevaju imenovati jednu minimalnu apstrakciju kao slovo, nego samo smislenije slike? zato što im organi za apstraktno nisu razvijeni. ta sposobnost već u toj ranoj dobi je odlična indicija kasnije inteligencije. ako se djetetu održi kontinuitet i stabilizira se do odlaska u školu, ono će i sa 80 godina moći blistati sa apstraktnim operacijama.

[soks]

Žohar kaže:

naravno da je iznadprosječno! zašto druga djeca u tom dobu, i kad ih se forsira, ne uspjevaju imenovati jednu minimalnu apstrakciju kao slovo, nego samo smislenije slike?.

Možda zato što ih se forsiralo na pogrešan i dosadan način. Moj malac je opsjednut vlakovima u zadnje vrijeme pa sam našla ovaj crtić kojeg je gledao zajedno sa starijim bratićem http://www.youtube.com/watch?v=YUtvaCGx05g i kako su prolazila slova na vagonima tako je ponavljao za bratićem koji je slova imenovao.
Sad primjećuje slova gdje god ih primjeti na ulici, dućanu, birtzu...
Voljela bih da još netko isproba ovu metodu i javi je li bila uspješna.

[rose medder]

Ah kao i svaku mamu, i mene fascinira moje dijete.... ima 14 mj, zna oko 30 riječi reći, još više ih zna pokazati, ali nezna reći.
Jučer mi je rekla teta, iz jaslica, da moja mala kad netko dodje u jaslice, ona odmah trči na vrata i govori doba dan ( dobar dan), to je tamo naučila,sa nepunih 12 mj. me iznenadila kad smo bili u gostima i ona je pokazala na zid i rekla ta to?, nisamm u početku kužila, ali ona je pitala šta je to? ( bile su ribice na zidu)..

Super mi je jer je uopće ne forsiram, ona samo upija,i da fascinira me to kako od jednog ponavljanja upamti....

[tisi]

Žohar kaže:

naravno da postoje inteligentni i nesretni ljudi. ali malo je vjerovatno da je visoka inteligencija odgovorna za to. daleko je vjerovatnije da je neko zbog inteligencije sretniji nego nesretniji.

ali čovjek može imati visok IQ i nisku emocionalnu inteligenciju i osjećati se pomalo socijalno hendikepirano i izolirano i biti nesretan zbog toga.

Žohar kaže:

nije ti niko rekao da statistički postoji jasna korelacija izmedju inteligencije i uspješnosti čovjeka?

zašto onda članovi mense nisu baš naročito uspješni?
što zapravo znači uspjeti u životu?
vezano za gore navedeno, što znači biti sretan u životu?
i je li to dvoje nužno povezano?
mislim da su te dvije stvari skroz subjektivne.

[puffko]

tihonsee kaže:

zašto onda članovi mense nisu baš naročito uspješni?
što zapravo znači uspjeti u životu?
vezano za gore navedeno, što znači biti sretan u životu?
i je li to dvoje nužno povezano?
mislim da su te dvije stvari skroz subjektivne.

Ali, ne mozes opet izjednaciti 'clanove Mense' i 'ljude s visokom inteligencijom'.
Studirala sam i radila kratko na jednom od vodecih svjetskih sveucilista, i moje kolege bas mensa nije zanimala. Veliki dio inteligentnih i uspjesnih ljudi ne treba clanstvo u organizaciji 'pametnih' da validira svoju inteligenciju (pa mozemo postaviti hipotezu da podgrupa inteligentnih koja NEMA validaciju neke druge vrste trazi to u clanstvu Mense).

A sto se tice 'uspjeha u zivotu' koji se moze definirati 'subjektivnim osjecajem srece/zadovoljstva', slazem se da to nije povezano s inteligencijom; inteligencija ocito i nazalost nije ni zastita od mentalne bolesti. I prvo bih htjela da mi je dijete zdravo sretno/osjeca se sretno, jasno. Ali drugo bih htjela da je inteligentno--veca sansa da ce pozitivno utjecati i na druge zivote.

[šmizly]

soks kaže:

Možda zato što ih se forsiralo na pogrešan i dosadan način. Moj malac je opsjednut vlakovima u zadnje vrijeme pa sam našla ovaj crtić kojeg je gledao zajedno sa starijim bratićem http://www.youtube.com/watch?v=YUtvaCGx05g i kako su prolazila slova na vagonima tako je ponavljao za bratićem koji je slova imenovao.
Sad primjećuje slova gdje god ih primjeti na ulici, dućanu, birtzu...
Voljela bih da još netko isproba ovu metodu i javi je li bila uspješna.

ovako je počea i od prije mi mali,samo je bia ovaj video i naučia

[Morlah]

čisto da se malo pohvalim: imam sina od 4 godine i pokušao sam mu nedavno probuditi interes za matematikom putem matematičkih game-aplikacija. može se glatko reć, rezultat je senzacionalan, nakon manje od mjesec dana je svario dobar dio gradiva do levela sedmi razred. ovdje: https://m.youtube.com/watch?v=T0Hn6nbyCjQ
nije bilo nikakvog drilla, samo sam ga kratko uveo u problematiku svakog tipa zadatka i pustio da prati kako ih ja rješavam.
nisam ni vjerova nešto da mu je matematika jača strana, ali i ovi što su isprogramirali aplikaciju, kad su ubrali video, su mislili da može biti samo fake.