Kabala

[nitko i ništa]

Harmonije kaže:

Evo dva prominentnija ne-židova kabalista: Onkelos i Aquila.

Koliko vidim, oba su bili konvertiti na judaizam. Naravno, pod ''židovi'' sam mislio na religijsku pripadnost, ne nacionalnu, inače bih pisao velikim početnim slovom, Židovi.
Osim toga, nije vidljivo da se radi o kabalistima.

[nitko i ništa]

Harmonije kaže:

Židovski kabalisti su mi to i rekli.

Ja doduše ne poznajem židovske kabaliste, ali imamo na forumu nekoliko Židova koji su upućeni u njihovu religijsku tradiciju, poput UmpaUmpe, Zeev Ziona i rambi.
Na linku kojeg oni smatraju mjerodavnim za Kabalu, piše npr. ovo:

Authentic Jewish mysticism is an integral part of Torah, and Torah determines what is authentic Jewish mysticism.

The general term for Jewish mysticism is Kabbala. Kabbala means "tradition". The Kabbala is not a compound of personal insights. It is not a collection of reports of what various sages and saints had to say on the meaning of life and ultimate values - based on their mystical experiences or visions. It is not a system born in a vacuum.

The Kabbala and its teachings are an integral part of the Torah.
(...)
The great mystics and philosophers outside Judaism, in the East and in the West, were honest and sincere sages. They did seek truth. They did not look for answers to justify or verify any of their preconceived notions. They were not indulging their egos. And many did discover and develop profound theories and insights which stir the imagination and move the human spirit. Some had glimpses of ultimate reality. Yet, in spite of all this, they worked in a chameleonic void. They could move only as far as finite and fallible man is able to reach on his own. Their insights or findings, therefore, are either humanly verifiable (that is, logically self-evident truth or tautologies) or else speculative truth which at best contains an element of possibility but never the assurance of certitude.

The Kabbala, on the other hand, builds on the revealed truth of Torah. The validity of its speculative theories and subjective experiences must be, and is, tested and verified by that truth in order to be worthy of consideration, to be viable and acceptable.

Dakle, Kabala je, koliko vidim, ili tradicija židovskog misticizma, ili eklektička ezoterička struja najranije iz 13. stoljeća po Kr. U tom smislu bismo možda trebali govoriti o barem dvije Kabale - poput wikipedije koja razlikuje židovsku tradiciju Kabbalah od europske ezoteričke tradicije Hermetic Qabalah.

[Harmonije]

planinar kaže:

Hvala na zanimljivim odgovorima, no sad se roje neka pitanja;

Nema na čemu, bilo mi je zadovoljstvo. A rojenje pitanja je uvijek pozitivna stvar.

zaključujem iz ovog da je Stari Zavjet, za kojeg je poznato (možda netočno?) da je djelo 60-tak autora-kabalista iz različitih razdoblja kao tekstova duhovnog, ezoternog značenja proisvojen od Judaizma kao tekst egzoternog značenja. Drugim riječima, Judaizam je utemljen na pogrešci čitanja i tumačenja. Takav zaključak crpim i iz tvojeg objašnjenja da je «Judaizam najljući protivnik Kabale», što znači da se Judaizam nastoji odvojiti od vlastitih izvora?

Judaizam je nastao na osnovu tih tekstova, da. No, on je vanjska ljuska, okamina, kristalizacija kabalističkih učenja prilagođena za narod u obliku setova pravila ponašanja. Svakako da je bio potreban i nastajao je postupno, kroz religijsku praksu. Možda bi mu se organiziraniji počeci mogli datirati Mojsijevim davanjem Tore (13.st.BC). Takva pravila su omogućavala narodu osnovni kontakt s višim svijetom ali samo na "nepomičnoj razini". Kao što je nepomičan kamen koji nema nikakvih mogućnosti i sposobnosti za transformaciju, rast i razvoj već su mu sve sile usmjerene na zadržavanje trenutne forme i ništa više. Dakle, činite to i to i bit će sve u redu. I dan danas, takvo slijepo držanje i provođenje tih pravila ne omogućava ulaz Gore. Kabala je, s druge strane, živa unutarnja jezgra koja čovjeka kroz vlastitu transformaciju vodi do ulaska u duhovne svijetove te potom dalje kroz stupnjeve, sve do vrha duhovne ljestvice na kojoj jest sam Stvoritelj. Judaizam to ne može ostvariti. On je konzervans i kao takav smetnja duhovnom razvoju čovjeka. Istina, ukoliko se čovjek duhovno razvija, Judaizam ili bilo koja druga religija, nije nikakva smetnja.

«Ulaz u duhovne svjetove» - nije li to također «ključ» za shvaćanje, jer se iz egzaktnog teksta mora obaviti nekakav prijelaz? Nema li «Adamovo rebro», «Zmija», «Drvo spoznaje», itd. simboličko, dakle mistično značenje?

Jest, ključ za shvaćanje jest ostvaren ulazak Gore. Bez toga, sva kabalistička literatura se ne može potpuno i pravilno shvatiti. Prije, čitaju se tekstovi sa točno određenom namjerom i željom, koja se na taj način razvija i raste, sve dok ne postane savršena i potpuna. Tada se otvaraju vrata duhovnih svijetova. Ne prije. Ta želja i ispravna namjera su "ključevi".

Adamovo rebro, zmija i drvo spoznaje su duhovni objekti, točno određene duhovne sile koje su prisutne Gore. O njima se uči prilikom studija procesa kreacije, koji precizan i fiksan slijed uzroka i posljedica. A za ispravno shvaćanje tih duhovnih sila, potrebno je, doći gore i popeti se na korespondirajući stupanj svakog od navedenih objekata.

[enky]

Dakle, Kabala je, koliko vidim, ili tradicija židovskog misticizma, ili eklektička ezoterička struja najranije iz 13. stoljeća po Kr. U tom smislu bismo možda trebali govoriti o barem dvije Kabale - poput wikipedije koja razlikuje židovsku tradiciju Kabbalah od europske ezoteričke tradicije Hermetic Qabalah.

:klap:

Dakle, ovo mi se čini najjača misalo vezano za cijelu diskusiju do sada, stoga Harmonije, ti koji si začeo temu, sada imaš priliku dokazati istinitost tvrdnje:"To whom much is given, much will be expected"

[Volver]

Harmonije kaže:

...Takva pravila su omogućavala narodu osnovni kontakt s višim svijetom ali samo na "nepomičnoj razini". Kao što je nepomičan kamen koji nema nikakvih mogućnosti i sposobnosti za transformaciju, rast i razvoj već su mu sve sile usmjerene na zadržavanje trenutne forme i ništa više. Dakle, činite to i to i bit će sve u redu. I dan danas, takvo slijepo držanje i provođenje tih pravila ne omogućava ulaz Gore. Kabala je, s druge strane, živa unutarnja jezgra koja čovjeka kroz vlastitu transformaciju vodi do ulaska u duhovne svijetove te potom dalje kroz stupnjeve, sve do vrha duhovne ljestvice na kojoj jest sam Stvoritelj. Judaizam to ne može ostvariti. On je konzervans i kao takav smetnja duhovnom razvoju čovjeka. Istina, ukoliko se čovjek duhovno razvija, Judaizam ili bilo koja druga religija, nije nikakva smetnja.

Sviđa mi se ovo što si napisao jer upućuje na nešto što je možda ograničavajuće kod svih religija, upravo u tom smislu "nepokretnosti" i zadržavanja već postojeće forme sistemom određenih nepromjenljivih pravila. U tom smislu, možda je svaka religija u istom ili sličnom položaju - položaju okamenjenosti. Također, Kabala koju opisuješ kao živu unutarnju jezgru, upućuje da - zvala se ta jezgra Kabala ili nekako drugačije - postoji jedno snažno unutrašnje uvijek živo središte - izvor, srce ili topos, koji svodi ili bi se posredstvom njega mogle svesti, sve različite religije, pod jedan zajednički imenitelj.
Kabala ( ukoliko ona označuje upravo to jedinstveno zajedničko srce, a može se zvati i bilo kako drugačije, dopuštam sebi ovu proizvoljnost možda i neopravdano ) u tom slučaju svakako jest univerzalna.

Bilo bi zanimljivo da napišeš nešto o povijesti Kabale što si već ranije spomenuo pa ako ti nije teško.... čitamo te.

[xvid]

colibri kaže:

Pezorativni naziv kojim Jevreji nazivaju clana familije ,koji nije jevrejske konfesije.
To jest ja i ti.

Pezorativni-da, ali za CLANA FAMILIJE, to mi je prvi put da cujem. Koliko je meni poznato to je njihov izraz za sve nas koji nismo jevreji.

A o znacenju....verujem da bi i krv pala , ako je tacno ono sto sam ja citao.

Hajde, da ti ja ne bih govorio znacenje reci, neka ti kaze neko drugi.

[nitko i ništa]

Harmonije kaže:

...Naime, ako Kantu "ništa dostojno znanja nije bilo ravnodušno", interesantno je da i Kant i Kabala imaju jednaki stav po pitanju nemogućnosti percipiranja objekta "po sebi"...

Zapravo, rekao bih da se taj stav spram percepcije ipak razlikuje (a ti me ispravi ako nešto pogrešno napišem). Kant naime odbacuje bio kakve oblike neuobičajene percepcije, bilo kakve uvide u više svjetove, itd. On ostavlja načelni jaz između stvari po sebi i naše percepcije. Nasuprot tome, većina pobornika raznih hermetičkih/mističkih... tradicija se doduše slaže s Kantom u pogledu varavosti naše percepcije, ali smatra mogućom i neku vrstu percepcije koja je bliža samoj Istini od ove naše svakodnevne percepcije.

Za to je karakterističan Kantov stav prema vidovnjaku Swedenborgu, njegovom suvremeniku. Tu imamo situaciju tipičnu za čitavo daljnje Prosvjetiteljstvo. Kant Swedenborga smatra naprosto psihički bolesnim. Nama se danas takav stav čini uobičajenim - ''tko priča s Bogom nije svet nego lud''. Ali u Kantovo doba to nije bio slučaj, psihijatrija praktički nije postojala... Tako da je Kant i u tome na neki način bio znak budućih kretanja.

No, je li Kant imao dobre razloge za takav stav? Ako izuzmemo činjenicu da je razgovarao s Bogom, Swedenborg je funkcionirao normalno, nije pokazivao nikakve (druge?) simptome psihičkih bolesti. Osim toga, postoje vjerodostojna svjedočanstva o Swedenborgovom vidovnjaštvu, naime o detaljnom viđenju požara koji se u tom trenutku odvijao 500 km daleko od njega.

Ipak, Kant, a i čitava daljnja prosvjetiteljska tradicija, takva izviješća odbacuje: onaj tko je spreman povjerovati u nešto poput vidovnjaštva se a priori smatra nevjerodostojnim svjedokom. A onaj tko iz vlastitog iskustva govori o spoznajama ''viših svjetova'' je, vjerojatno, psihički bolestan.

Time prosvjetitelj dolazi u opasnost da svoj skepticizam pretvori u dogmatizam.

[Harmonije]

nitko i ništa kaže:

Dapače. Ali ako ulazimo u povijesno razmatranje, a čini mi se da je to neizbježno kad se radi o
tradicijskom znanju, onda se nadam da će tvoje izlaganje biti u skladu s dobrim uzusima povijesne znanosti. Odnosno, pozivati se na provjerljive izvore.
Jer, priznat ćeš, tvrdnja poput ''ja to znam jer tako kaže moja organizacija o kojoj su javno dostupni podatci tek nakon 1995. ali koja je tajno postojala već barem tri tisuće godina'' nekako ne bi bila uvjerljiva.

Ne samo da ne bi bila uvjerljiva nego bi bila vrlo smiješna. Prevest ću poglavlje iz knjige "Kabbalah for Beginers", pa neka židovska mistična tradicija govori sama o sebi, a vi isto tako sami procjenite i ukoliko je potrebno dodatno provjerite iznesene informacije.

Pa ne predmnijeva se. Samo što u dvije i po tisuće godina filosofije još takav sophos nije nađen. Ali, dapače, drago nam je da si konačno tu.

O, nemam takvih pretenzija. Donosim informacije i tražim diskusiju, nadajući se da bi mogli nešto zajednički "poroditi".

Zacijelo ćeš naći mnoge podudarnosti, osobito vezano uz tzv. ''misticizam brojeva''. Ali to ne znači da je Pitagora studirao ili poučavao Kabalu.

Ima tu i više. Metempsychosis, reinkarnacija duša, te nastanak egzistencije iz "Beskonačnog" (kabalistički Ein Soph) limitacijom (Tzimtzum)...dalje nisam ni tražio. Dobro, evo tu je još i pentagram, a po Kabali ima 5 svijetova, 5 vrsti svjetla, svaki duhovni stupanj se sastoji od 5 podstupnjeva itd.

Navodno ga je Thales, impresioniran njegovim sposobnostima, uputio na studij u hram u Memphisu koji je tada bio čuven po mudrosti, a još je učio i u Feničanskim hramovima Tyre i Byblos.

Imaš li neki provjerljiv povijesni izvor za to postojanje Kabale u Pitagorino doba?

Evo, nisam morao tražiti dalje od utjecaja na Pitagoru navedenih u wikipediji.
A ovo je tekst iz Kabbalah overview iz istog izvora:
According to Kabbalistic tradition, Kabbalistic knowledge was transmitted orally by the Jewish Patriarchs, prophets, and sages (Avot in Hebrew), eventually to be “interwoven” into Jewish religious writings and culture. According to this tradition, Kabbalah was, in around the 10th century BCE, an open knowledge practiced by over a million people in ancient Israel [1], although there is little objective historical evidence to support this thesis.

Dapače, pa tako i postupam, rekao bih.

Onda izvrsno, nemam prigovora.

[Harmonije]

nitko i ništa kaže:

Koliko vidim, oba su bili konvertiti na judaizam. Naravno, pod ''židovi'' sam mislio na religijsku pripadnost, ne nacionalnu, inače bih pisao velikim početnim slovom, Židovi.
Osim toga, nije vidljivo da se radi o kabalistima.

Nije vidljivo direktno, da.

Among the number of authorities who testify to the antiquity, if not of the books, at least of the Kabbalistic ideas, we do not hesitate to count the Chaldaic translation of the Five Books of Moses by Onkelos.
This famous translation was looked upon with such great respect, that it was regarded as a divine revelation. The Babylonian Talmud (Tract. Kidushin, 49a) supposes that Moses received it on Mount Sinai at the same time when he received the written and oral law, that it came down to the time of the Tannaim by tradition, and that Onkelos received but the glory for transcribing it.

Knjiga "The Kabbalah or, The Religious Philosophy of the Hebrews by Adolphe Franck" i stranica iz koje je gornji tekst izvadak je tu.

A ovo je kuriozitet iz wikipedije, koji više govori slikom:

After his conversion, the Talmud records a story of how the Roman emperor tried to have Onkelos arrested (Avodah Zarah 11a). Onkelos cited verses from the Tanakh to the first Roman legion, who then converted. The second legion was also converted, after he juxtaposed God's personal guidance of Israel in the Book of Numbers to the Roman social hierarchy. A similar tactic was used for the third legion, where Onkelos compared his mezuzah to a symbol of God guarding the home of every Jew, in contrast to a Roman king who has his servants guard him. The third legion also converted and no more were sent.

Vjerujem da ovo dosta govori o Onkelosu.

[nitko i ništa]

Harmonije kaže:

...Evo, nisam morao tražiti dalje od utjecaja na Pitagoru navedenih u wikipediji.

Josephus Flavius koji jedini svjedoči o židovskom utjecaju na Pitagoru je Židov koji je živio u prvom stoljeću po Kr. a Pitagora u šestom prije Kr. Dakle, nakon sedam stoljeća. U sačuvanim grčkim izvorima o Pitagori nema spomena takvog utjecaja.

Dakle, jedan Židov (a ujedno i apologet židovske kulture) u trenutku kad je židovska kultura na svaki način ugrožena ''globalizacijom'' od strane grčko-rimskog utjecaja pripisuje drevnom i legendarnom grčkom mudracu židovske utjecaje.

Meni to nije uvjerljivo. Otprilike, kao da Srbi nakon američkog bombardiranja krenu pričati Amerikancima da Einstein nije ništa sam otkrio nego da mu je to sve prišapnula žena Srpkinja. S tim da je on barem pouzdano imao ženu Srpkinju a Pitagorina veza sa Židovima je posve nepouzdana.

[nitko i ništa]

Harmonije kaže:

...
Metempsychosis, reinkarnacija duša,...

Koji je najraniji kabalistički tekst u kojem se spominje reinkarnacija?
Naime, znam za pitagorejce da su vjerovali u reinkarnaciju, ali ne znam da je to vjerovanje postojalo među Židovima.

[Harmonije]

nitko i ništa kaže:

Ja doduše ne poznajem židovske kabaliste, ali imamo na forumu nekoliko Židova koji su upućeni u njihovu religijsku tradiciju, poput UmpaUmpe, Zeev Ziona i rambi.
Na linku kojeg oni smatraju mjerodavnim za Kabalu, piše npr. ovo:

Authentic Jewish mysticism is an integral part of Torah, and Torah determines what is authentic Jewish mysticism.

The Kabbala, on the other hand, builds on the revealed truth of Torah. The validity of its speculative theories and subjective experiences must be, and is, tested and verified by that truth in order to be worthy of consideration, to be viable and acceptable.

Pogledao sam letimično site i nisam mu našao zamjerke s obzirom na poziciju iz koje ja dolazim. Stavio sam ga u favoritse, pa ću ga kasnije malo bolje pogledati. Hvala lijepa.

Dakle, Kabala je, koliko vidim, ili tradicija židovskog misticizma, ili eklektička ezoterička struja najranije iz 13. stoljeća po Kr. U tom smislu bismo možda trebali govoriti o barem dvije Kabale - poput wikipedije koja razlikuje židovsku tradiciju Kabbalah od europske ezoteričke tradicije Hermetic Qabalah.

Slažem se sa svim što si naveo. Ovdje govorimo o Kabali kao tradiciji židovskog misticizma, a ne o europskoj ezoteričnoj tradiciji koja je njena eksploatacija i vulgarizacija.

[nitko i ništa]

Malo sam pogledao na webu za reinkarnaciju. Ovdje (na židovskoj kabalističkoj stranici) se ona uzima kao dio tradicije. Ipak, primjer kojeg navode je iz 13. stoljeća po Kr., pa je lako moguć utjecaj drugih tradicija.
Na wikipediji (ovdje i ovdje) se vjerovanje u reinkarnaciju među Židovima također spominje nakon 13. stoljeća po Kr.

[Harmonije]

nitko i ništa kaže:

Josephus Flavius koji jedini svjedoči o židovskom utjecaju na Pitagoru je Židov koji je živio u prvom stoljeću po Kr. a Pitagora u šestom prije Kr. Dakle, nakon sedam stoljeća. U sačuvanim grčkim izvorima o Pitagori nema spomena takvog utjecaja.

Joseph Flavius se poziva na stanovitog Grka Hermippusa od Smyrne koji je živio oko 200 BC.

Dakle, jedan Židov (a ujedno i apologet židovske kulture) u trenutku kad je židovska kultura na svaki način ugrožena ''globalizacijom'' od strane grčko-rimskog utjecaja pripisuje drevnom i legendarnom grčkom mudracu židovske utjecaje.

Meni to nije uvjerljivo. Otprilike, kao da Srbi nakon američkog bombardiranja krenu pričati Amerikancima da Einstein nije ništa sam otkrio nego da mu je to sve prišapnula žena Srpkinja. S tim da je on barem pouzdano imao ženu Srpkinju a Pitagorina veza sa Židovima je posve nepouzdana.

Razumijem. Priznajem da će se teško pronaći uvjerljivi povijesni dokazi o tomu tko je uticao na koga prije 2500 godina. Einstein je od jučer.
Ipak neosporno je slijedeće: Pitagora je bio na Bliskom Istoku i tek pošto se vratio u Croton, počeo je izlagati "svoja" učenja. Tko je točno izvršio utjecaj na Pitagoru za vrijeme njegova naukovanja na Bliskom Istoku, za to nema konkretnih povijesnih dokaza. No, ukoliko se izuzme zahtjev za povijesnim dokazima (jer ga nema) te se usporedi njegovo učenje sa kabalističkim, izrazite sličnosti su neupitne. S druge strane, Židovi su otvoreno naučavali Kabalu (po njihovoj vlastitoj tradicij) znatno prije dolaska Pitagore (Solomonov Prvi Hram je uzgrađen negdje u 10.st. BC), koji je izgleda došao taman negdje između uništenja njihovog Prvog Hrama 586. BC i izgradnje Drugog Hrama 516. BC, kada se Kabala već naučavala u grupama.

Ipak, smatram da je ova diskusija o Pitagori i Židovima zasad iscrpljena, svatko nek donese svoje zaključke i dobro. Ne namjeravam nastavljati zasad ovu diskusiju zbog nedostatka povijesnih dokaza, a spekulacije će me odvesti na stranputicu i odvući od glavne teme, Kabale.

[nitko i ništa]

Harmonije kaže:

...S druge strane, Židovi su otvoreno naučavali Kabalu (po njihovoj vlastitoj tradicij) znatno prije dolaska Pitagore (Solomonov Prvi Hram je uzgrađen negdje u 10.st. BC), koji je izgleda došao taman negdje između uništenja njihovog Prvog Hrama 586. BC i izgradnje Drugog Hrama 516. BC, kada se Kabala već naučavala u grupama.

Koji je najstariji zapisani baš kabalistički tekst - dakle koji uključuje sefirote, reinkarnaciju i slično?
Zohar je ili iz drugog stoljeća poslije Krista ili iz trinaestog poslije Krista (postoje dvije različite teze). Slično vrijedi i za Sefer Yetzirah (ili 2. st. po Kr. ili 10 st. po Kr.)

U svakom slučaju, koliko ja uspijevam vidjeti, povijesnih izvora za kabalu nema prije Kr... A to znači da su - s obzirom na rimsko carstvo i njemu prethodeći helenizam - mnogobrojni utjecaji bilo s istoka bilo sa zapada (Grčka, Iran, Indija,...) i te kako bili ne samo mogući nego i vjerojatni.

[Harmonije]

nitko i ništa kaže:

Malo sam pogledao na webu za reinkarnaciju. Ovdje (na židovskoj kabalističkoj stranici) se ona uzima kao dio tradicije. Ipak, primjer kojeg navode je iz 13. stoljeća po Kr., pa je lako moguć utjecaj drugih tradicija.
Na wikipediji (ovdje i ovdje) se vjerovanje u reinkarnaciju među Židovima također spominje nakon 13. stoljeća po Kr.

Evo, potražio sam malo i ja. Slijedeći izvadak je odavde:

"Most of the written material is very esoteric, often written in
Aramaic. Some of the prominent works dealing with this subject
are the "Zohar" (1st century) and the Arizal's "Shaar HaGilgulim"
(16th century). In the Bible itself, the idea is intimated in
Deut. 25:5-10, Deut. 33:6 and Isaiah 22:14, 65:6."

A slijedeći odavde:

Are there any statements in the Torah regarding Afterlife?

Although these issues may not be spoken of in an overt manner, the Oral Tradition, the part of the Torah that goes hand in hand with the Written Torah, speaks clearly of these issues and sheds light on those passages in the Torah that allude to these concepts.


We have to understand that both these parts are interconnected. Each of them needs and feeds off the other. If there would be only the Written Torah, the Torah would be a closed book. We would not understand many of the allusive Mitzvot.
The rewards one will receive in the future, after the life one has led on this world, should not be a pertinent factor in one's behavior in the present life

One of the questions continuously asked in medieval Jewish thought is: "Why is there no explicit mention in the Torah regarding the afterlife?" Indeed, there is not one unequivocal verse or phrase in the entire Torah that indicates that a World to Come exists. The concept of heaven and hell is not clearly referred to in the Torah. This anomaly has vexed the greatest minds throughout the ages.

One of the great Jewish thinkers of 15th-century Spain, Don Yitzchak Abarbanel, offers that the answer is quite simple: the Torah does not mention the World to Come because that's not what the Torah is all about. The rewards one will receive in the future, after the life one has led on this world, should not be a pertinent factor in one's behavior in the present life. What is relevant to the discourse of life is life as it is now, life at the very moment.
Though the World to Come is not explicitly mentioned in the Torah, it remains a critical part of the Torah belief system.

[nitko i ništa]

Ovdje se, među Major Kabbalistic Work, s izuzetkom Zohara (za kojeg je dakle sporno je li nastao u 2. st. po Kr. ili u 13. st. po Kr.) ne spominje ni jedno djelo prije 13. st. po Kr.

Dakle, čini mi se da je razborito utvrditi da je Kabala židovska mistička tradicija, najkasnije iz 13. st. po Kr. a koja se poziva na pradavnu usmenu tradiciju puno stoljeća i tisućljeća ranije. (Možda je to i dovoljno za povijest, zanemarili smo filosofske aspekte).

[Harmonije]

nitko i ništa kaže:

Koji je najstariji zapisani baš kabalistički tekst - dakle koji uključuje sefirote, reinkarnaciju i slično?
Zohar je ili iz drugog stoljeća poslije Krista ili iz trinaestog poslije Krista (postoje dvije različite teze). Slično vrijedi i za Sefer Yetzirah (ili 2. st. po Kr. ili 10 st. po Kr.)

Kao što je već postalo jasno, pouzdanih povijesnih izvora nema. Tradicionalno, najstariji kabalistički tekst je Sefer Raziel, kojeg je navodno Adamu dao arhanđel Raziel. Zatim Abrahamov Sefer Yetzirah (njegovo učenje koje se prenosilo uglavnom oralno) kojeg je najvjerojatnije zapisao Rabbi Akiva u 2.st.AD. Potom Mojsijeva Petoknjižje ili Torah (13.st.BC). Potom Zohar 2.st.AD. Potom srednjovjekovni tekstovi.

U svakom slučaju, koliko ja uspijevam vidjeti, povijesnih izvora za kabalu nema prije Kr... A to znači da su - s obzirom na rimsko carstvo i njemu prethodeći helenizam - mnogobrojni utjecaji bilo s istoka bilo sa zapada (Grčka, Iran, Indija,...) i te kako bili ne samo mogući nego i vjerojatni.

Takva teza se čini validnom, ali uzimajući u obzir konstantan Izraelski otpor prema svemu što nije u skladu s njihovom tradicijom, sumnjam da su bili skloni uzimati svašta od svakuda. Skloniji sam povjerovati da su se držali svoje tradicije koju su prenosili prvenstveno oralno prije Krista. Ipak, da ne ostaneš uskraćen za kabalističko djelo BC, tu je Mojsijeva Torah (13.st.BC), koja ima dva dijela. Pisanu i usmenu. Pisana se sastoji od 5 knjiga, a usmena je konačno zabilježena kao Talmud i Midrash.

[Harmonije]

nitko i ništa kaže:

Ovdje se, među Major Kabbalistic Work, s izuzetkom Zohara (za kojeg je dakle sporno je li nastao u 2. st. po Kr. ili u 13. st. po Kr.) ne spominje ni jedno djelo prije 13. st. po Kr.

Dakle, čini mi se da je razborito utvrditi da je Kabala židovska mistička tradicija, najkasnije iz 13. st. po Kr. a koja se poziva na pradavnu usmenu tradiciju puno stoljeća i tisućljeća ranije. (Možda je to i dovoljno za povijest, zanemarili smo filosofske aspekte).

Slažem se da je što se tiče povijesti dosta. Još ću samo postati onaj prijevod koji sam ostao dužan.

Slobodno drži(te) da je Kabala židovska mistična tradicija iz najkasnije 13.st.AD. To i nije toliko relevantno s obzirom na njeno učenje. Da, zanemarili smo filosofske aspekte, pa ćemo dalje krenuti u tom smjeru.

[Harmonije]

Tradicionalno, prvi kabalist za kojeg znamo bio je patrijarh Abraham. Živio je u Babilonu i bio je prodavač idola, izrađivao je talismane i amajlije i razumijevao se u „volje bogova“. U tom periodu ljudske povijesti pojavio se i postao vidljiv u značajnoj mjeri – egoizam. Abraham je primjetio da ljudi više ne žive u jednostavnom međusobnom jedinstvu i skladu, već su počeli gledati kako da svatko dobije što više za sebe, eksploatirajući druge. Jasan izraz tog novog „duha“ u ljudima je bio Babilonski toranj, kojim su ljudi željeli osvojiti Nebesa za sebe te tako i sami postati Bogovi. Abraham se istinski, od srca pitao čemu sve to, kud to vodi, i žarko je želio saznati postoji li svrha ljudske egzistencije, smisao života. Pošto je imao jaku i čistu želju, Stvoritelj mu je pristupio. Abraham mu je postavljao pitanja, vidio čudesa ljudske egzistencije, te su mu bili razotkriveni Viši Svijetovi. Znanje koje zadobio, i metodu koju je koristio za zadobivanje tog znanja, prenio je slijedećim generacijama. Kabala se prenosila među Kabalistima od usta do usta tokom mnogih stoljeća. Svaki Kabalist je pridodao svoje jedinstveno iskustvo i osobnost tom tijelu akumuliranog znanja. Njihova duhovna postignuća bila su opisana na jeziku koji je bio relevantan dušama njihove generacije.
Slijedeći veliki Kabalist bio je Mojsije. Njegova osobna povijest je manje-više poznata pa neću ovdje ulaziti u tu materiju. Kabala se nastavila razvijati nakon što je Biblija (Pet knjiga Mojsijevih) napisana cca 1260.pr.n.e. U periodu između Prvog i Drugog Hrama (586. – 515.pr.n.e.), već se studirala u grupama. Nakon uništenja Drugog Hrama (70.n.e.) pa sve do današnje generacije, postojala su tri posebna perioda u razvoju Kabale, tijekom kojih su napisani najbitniji tekstovi metoda studija Kabale.
Prvi period se zbio tijekom 2. stoljeća, kada je napisana knjiga Zohar, koju je napisao Rabbi Shimon Bar Yochai, „the Rashbi“, negdje oko 150. godine. Rabbi Shimon bio je učenik čuvenog Rabbija Akive (40. – 135.AD). Rabbija Akivu i više njegovih učenika, mučili su i ubili Rimljani, koji su se osjetili ugroženim njihovim podučavanjem Kabale. Ogulili su mu kožu, a kosti su mu ostrugali željeznim češljem za čišćenje konja. Nakon smrti 24.000 učenika Rabbi Akive, Rashbija su ovlastili Rabbi Akiva i Rabbi Yehuda Ben Baba da podučava Kabalu budućim generacijama na način na koji je i on bio podučavan. Rabbi Shimon Bar Yochai i još četvorica su jedini koji su preživjeli. Nakon uhićenja i zatvaranja Rabbi Akive, Rashbi je pobjegao sa svojim sinom Elazarom. Skrivali su se u pećini 13 godina.
Iz pećine su izišli sa knjigom Zohar i sa kristaliziranom metodom za studiranje Kabale i postizanje duhovnosti. Rashbi je postigao svih 125 stupnjeva koje čovjek može postići, za vrijeme svog života u ovom svijetu. Zohar nam govori da su on i njegov sin dostigli razinu zvanu „Prorok Eliyahu“, što znači da ih je sam Prorok došao podučavati.
Zohar je pisan u jedinstvenoj formi parabola, na Aramejskom, jeziku koji se govorio u biblijska vremena. Zohar nam govori da je Aramejski „obrnuta strana Hebrejskog“, skrivena strana Hebrejskog. Rabbi Shimon Bar Yochai nije osobno pisao knjigu; prenosio je mudrost i način na koji ju postići na organiziran način diktirajući njezin sadržaj Rabbiju Abi. Aba je reeditirao Zohar na način da ga mogu razumijeti samo dostojni, oni koji to razumijevanje zavrijeđuju. Zohar objašnjava da je ljudski razvoj podijeljen na 6.000 godina, tijekom kojih duše prolaze kontinuirani proces razvoja u svakoj generaciji. Na kraju procesa, duše dolaze do pozicije „kraja korekcije,“ tj. najveće razine duhovnosti i cjelovitosti.
Rabbi Shimon je bio jedan od najvećih u svojoj generaciji. Napisao je i interpretirao mnoge kabalističke materijale koji su izdavani i dobro poznati sve do današnjih dana.
S druge strane, knjiga Zohar nestala je nakon što je napisana. Prema legendi, pismena knjige Zohar čuvala su se skrivena u pećini u blizini Safeda u Izraelu. Nekoliko stotina godina kasnije, pronašli su ih Arapi koji su se našli tada u tom području. Jednog dana, Kabalist iz Safeda kupio je ribu na tržnici, i ostao zaprepašten otkrićem neprocjenjive vrijednosti papira u kojeg je riba bila umotana. Odmah je pokupovao sve ostale papire od Arapa i kolektirao ih u knjigu. Ovo se tako dogodilo jer je u prirodi skrivenih stvari da moraju biti otkrivene u prikladnom trenutku, kada se prikladne duše reinkarniraju i uđu u ovaj svijet. Tako se i Zohar tijekom vremena više puta otkrivao. Grupe Kabalista počele su u potaji proučavati te pismene. Prvu publikaciju te knjige učinio je Rabbi Moshe de Leon, u Španjolskoj u 13. stoljeću.

Drugi period razvoja Kabale vrlo je važan za Kabalu naše generacije. To je period Arija, Rabbija Yitzhaka Lurie, koji je kreirao tranziciju između dva načina studiranja Kabale. Prvi puta se čisti kabalistički jezik pojavljuje u Arijevim tekstovima. Ari je proklamirao početak otvorenog proučavanja Kabale, za svakoga. Ari se rodio u Jeruzalemu 1534.g. Otac mu je umro dok je bio dijete, te ga je majka odvela kod ujaka u Egipat gdje je i odrastao. Tijekom svog života u Egiptu zarađivao je za život kao trgovac ali je većinu svog vremena posvetio studiranju Kabale. Legenda kaže da je proveo sedam godina u izolaciji na otoku Roda na rijeci Nil gdje je studirao Zohar, knjige prvih Kabalista i tekstove još jednog Rabbija iz njegove generacije zvanog „Ramak“, Rabbi Moshe Cordovero.
1570. godine, Ari je stigao u Safed, Izrael. Iako je bio mlad, odmah je počeo podučavati Kabalu. Njegova veličina bila je ubrzo priznata. Svi mudri ljudi iz Safeda, koji su bili prilično upućeni u skrivenu i otkrivenu Mudrost, došli su učiti s njim, i tako je postao slavan. Tokom godinu i pol dana, njegov učenik Chaim Vital prenio je na papir odgovore na mnoga pitanja koja su bila postavljana tijekom učenja.
Ari je iza sebe ostavio osnovni sustav za studiranje Kabale, koji je u uporabi još i danas. Neki od tih tekstova su Etz HaChayim (Drvo Života), Sha'ar HaKavanot (Vratnice Namjera (The Gateway of Intentions)), Sha''ar HaGilgulim (Vratnice Reinkarnacije), te druga djela. Ari je umro 1572. godine, kada mu je bilo 38 godina. Prema njegovoj posljednjoj želji, njegovi tekstovi su arhivirani kako se njegovo naučavanje ne bi otkrilo dok vrijeme ne bude zrelo.
Veliki Kabalisti su osigurali metode te naučavali po njima, no bili su svjesni da njihova generacija još nije sposobna cijeniti dinamiku njihovih metoda. Stoga, često su radije sakrivali ili čak i spaljivli svoje tekstove. Poznato je da je Baal HaSulam spalio i uništio veliki dio svojih tekstova. Postoji poseban značaj u toj činjenici da se znanje prenese na papir, a zatim uništi. Štogod je otkriveno u materijalnom svijetu ima uticaj na budućnost, te se lakše razotkriva drugi put.
Rabbi Vital je naredio da se drugi dijelovi Arijevih tekstova sakriju i zakopaju s njim. Jedan dio je predan njegovom sinu, koji je priredio čuveni tekst, Osam Vrata (The Eight Gates). Mnogo kasnije, grupa naučnika, na čelu sa unukom Rabbi Vitala, izvadila je iz groba još jedan dio tekstova.
Otvoreno proučavanje Zohara u grupama počelo je tek za vrijeme Arijevog perioda. Studija Zohara je tako prosperirala dvije stotine godina. U velikom Hasidskom periodu (1750. – kraj 19.st.), gotovo je svaki veliki rabbi bio i Kabalist. Kabalisti su se pojavljivali ponajviše u Poljskoj, Rusiji, Maroku, Iraku, Jemenu te u još nekoliko država. Potom, početkom 20.st. interes za Kabalu je opadao sve dok nije gotovo potpuno nestao...