Paranoje, strahovi... Istresimo tu svoje brige i strahove vezano za našu djecu

[Žabica]

lotus_flower kaže:

Potaknuta sličnom temom na Trudnicama, odlučila sam otvoriti ovu temu tu na RiD pa da podijelimo svoje strahove i paranoje vezano za naše rođene bebice i dječicu i da si na taj način olakšamo barem malo...

Ja kao friška mama imam razne šizove, pogotovo jer je moja malena došla na svijet prerano i to dosta dramatično

- stalno provjeravam da li diše. Par puta sam ju čak probudila zbog toga
kupili smo i onaj monitor za disanje za krevetić (Babysense II) a i njega stalno provjeravam da li radi
- često provjeravam da nema slučajno temperaturu iako nema razloga za to. srećom pa me još više strah staviti termometar u guzu inače bi joj valjda 10x dnevno mjerila temp
- strah me da je gladna, da ne dobiva dovoljno na težini, čim bljucne malo više ja se odmah zabrinem da joj nije nešto...

eto zasad toliko.

čega je vas strah?

Ovo kao da sam ja pisala osim što ja nemam Babysense.

Al zato imam toplomjer za uho pa joj ga turam milijun puta u uho

Moja se rodila sa 2,5kg, iz bolnice izišli sa 2440g i ne moram ni reći da sam ju barem 20 puta na dan probala vagnuti od straha dal napreduje dovoljno...
Šizim kad ju netko traljavo drži, brinem ako bljuca, kiše, kašlje, pipkam fontanelu, dal kaka dovoljno, dal kaka previše...uglavnom svaki dan si nađem novi razlog za brigu
I to kolutanje očima, prestravila sam se kad sam to vidjela.

[lotus_flower]

larazg kaže:

ja sam bila u paranoji oko kupiti ili ne babysense i kako reće pedijatar u Petrovoj.. a što će on vama?
da se nedaj bog i dogodi zlo... kako bi vi mogli reagirati??
tu su sekunde bitne, da li ste medicinski kadar? niste.. što ćete učiniti? nazvati 94 i čekati..

babysense je odličan u slučaju apneja beba koja ponekad "zaborave" disati. Takve bebe treba samo malo prodrmati da opet prodišu, viđala sam to masu puta na Rebru, jako često je to kod nedonoščad.
Ili recimo što je mene užasno strah - da se zagrcne u snu jer M dosta bljuca i koliko god ja nju stavljala na bok, ona se opet nekako vrati na leđa, onim valjcima unatoč.
M je imala 2 apneje, i iako su bile uzrokovane sepsom, tko ih je jednom doživio, puše i na hladno. Da sam platila taj Babysense i 20000 kn ne bi mi bilo žao jer nema tih para koje mogu moje živce i mir platiti...

Žabica kaže:

Ovo kao da sam ja pisala osim što ja nemam Babysense.

Al zato imam toplomjer za uho pa joj ga turam milijun puta u uho

Moja se rodila sa 2,5kg, iz bolnice izišli sa 2440g i ne moram ni reći da sam ju barem 20 puta na dan probala vagnuti od straha dal napreduje dovoljno...
Šizim kad ju netko traljavo drži, brinem ako bljuca, kiše, kašlje, pipkam fontanelu, dal kaka dovoljno, dal kaka previše...uglavnom svaki dan si nađem novi razlog za brigu
I to kolutanje očima, prestravila sam se kad sam to vidjela.

joj sad kad spominješ fontanelu...ja nisam imala pojma što je to pa ti ne moram pričati kako sam se bila prestravila kad sam ju prvi put opipala!
I sad ju stalno pipkm i uvijek mi se čini dosta udubljenom pa jedva čekam pregled sutra da vidim što će pedijatar reći...

[chiquita]

joj kad se ja sjetim svojih šizika dok je malac bio manji...

apropo fontanele - konstantno sam je pratila i pipkala, sve oko sebe uvijek zapitkivala čini li im se možda da je fontanela ispupčena, uvučena, napeta...

[Ani4]

Ja sam takoder imala i prosla kojekakve strahove... Ali kako rastu, vidam sve vise opasnosti, od droge, bulinga u skoli, da ih ne pogazi auto dok se voze na biciklu, da ih netko ne ukrade dok se vracaju sa treninga,... A onako u podsvjesti mi je jedan najveci, pedofili... To mi je nocna mora... Ne znam sta bi napravila da mi netko zlostavlja dijete na taj nacin...

[Agata1979]

Mislim da nema mame koja nije osluškivala bebu dal diše

Nemam neke paranoje, ali najviše me strah isto boleština raznih, opasnih padova i sl opasnosti

[Lali Puna]

ja nemam nikakvih strahova. ok, u prvih tjedan-dva nakon poroda jesam kojiput provjerila jel diše ako je dulje spavala u komadu (a kod d. je to bilo sve dulje od pol sata)
ne brijem na boleštine, nije me strah da će prestat disat, da će zagrcnut ili nešto (iako je imala čak i blaži refluks kao beba i stalno je bljucala), a ako me ne budi po noći spavam k'o top. ma k'o tri topa, tol'ko mi se nakupilo neispavanosti.
jednostavno nisam osoba koja brije na negativno, ni u čemu nisam takva.
možda bolje da ovaj post odem ostavit na nemajke

(iako, razumijem pretjeranu birgu oko nedonoščadi ili beba koje su već imale neku bolest/krizno stanje)

[~Scarlet~]

Ja se bojim: (i dosta često vrtim taj film):
- maligne bolesti (rakčine, leukemija...)
- psihičke bolesti (dječje psihoze npr.)
-autizam
- poremećaji u ponašanju
- adhd, disleksija, dislalija, disgrafija... (toga se baš ne bojim, ali bolje ne imati)
- da ju ne zgazi auto
-pedofili, otmice djece
Nisam normalna.

[nightfall]

O da...fontanela...moja ima 2 godine i još joj je otvorena velika fontanela. I ja konstantno zabrinuta da dijete ne dobiva dovoljno D vitamina, a stalno je vani, zdrava je i realno gledajući ništ joj nije . Ali sam pročitala da se ta velika fontanela zatvara do 2 godine a ona ju je napunila i još je otvorena.Ima tko takav slučaj ili da nastavim paničarit?

I stalno strahujem da nema temperaturu, da se ne razboli. Još bi razumijela da je mala boležljiva ali nije često bolesna, moj strah ipak postoji.

E da...kako najčešće navečer zaboravimo zaključat vrata i tog se sjetim kad već ležim u krevetu i ne da mi se dizat jer onda sve škripi i budi malu, stalno strahujem da će mi dijete jednu noć skupa s vrećom u kojoj spava odšetati iz kuće .

[SummerNight]

Ja nisam panicarila oko toga da li dise, zacudo, bili smo sigurni da cemo ju cijele noci slusati ali ni jedan jedini put nam to nije palo na pamet.
Opcenito sam manji panicar nego sam mislila da cu biti.
Stvari koje mene uzasavaju su one nepredvidive, nagle i grozne.
Kad kao nekidan cujem vijesti da se dijete usred igre srusilo mrtvo pozli mi, doslovno mi pozli od straha.
Prometne nesrece, nagle nepredvidive bolesti, padovi....
Uzas.
Ali uspjevam normalno zivjeti, bez da mijenjam navike radi straha ili da nju izoliram. Barem za sada.
Nadam se da cu tako i kasnije, kad dodje vrijeme da ju pustim samu u svijet.
Sto je jos jedna stvar koje se uzasavam.

[disident]

- moj je 2g. i 5.mj. pa u zadnjih godinu dana samo rijetko provjeravam disanje
- čelo pipam svakodnevno (iako od siječnja kad je imao virozu s temp. nije bio bolestan, ali nikad se ne zna)
- strah me da ga ne pregazi neko prijevozno sredstvo, čak ne toliko sad, nego brijem kad krene u školu, ono sam i to
- teške/iznenadne bolesti - povremeno zabrijem, trudim se izbjegavati naslove iz crne kronike koji uključuju djecu
- gledam ove današnje klince, pogibaju suvozači i putnici u autima pijanih klinaca i toga se ježim


Vidim se kako ga prerušena vrebam iza grma u noćnom izlasku

[Blue_Angel]

Mene je većina strahova držala neko vrijeme i onda se unormalilo, ali... Doslovno pozelenim kada moram sa malim na ruka dolje po stepenicama. Već mi se u glavi milion puta prevrtio scenarij kako skupa s njim u rukama letim...
Zato čim skužim stepenice malac ide tati na ruke... nemrem si pomoći

[romanticna]

lotus, odlična tema

Ja sam isto prošla fazu jednomjesečnog nespavanja zbog strahova. Moja D. je prvih mjesec i pol konstantno bljuckala i ja po noći doslovno nisam smjela spavati od strana. Držala sam uvijek lampu upaljenu da je vidim čim se promeškolji (pa još uvijek imamo posljedice od toga da je djelomično zamijenila dan za noć, užas).
Strah me da nekome ne ispadne iz ruke (prvi odlazak pedijatru mi je bio koma, kad ju je jednom rukom rignuo u zrak onako kao što konobari drže tacnu ), gurnula sam mm-a laktom u tom trenutku a iz očiju mi je izbijalo "past će, past će"

Bojim se temperature, o drugim bolestima još nisam stigla ni razmišljati, o pedofilima i ini strahovima da ne pričam, ali pokušavam se bazirati na "ovdje i sada".
Isto sam za sebe mislila da sam dosta opuštena osoba, a kad ono... postadoh mama i uz to klupko straha...

[nata_lie]

i ja sam svoju stalno provjeravala dal dise u pocetku a kako nije spavalica i dan danas odem vidjet dal je ziva kad spava malo duze od pola sata

bojim se kad ju muz drzi i nosi da mu ne ispadne, zapravo bojim se kad je bilo tko drzi osim mene, mama sigurno zna najbolje

bojim se kad ju mm kupa da se ne udavi
bojala sam se isto tih ociju kad je svako islo na svoju stranu, ajme paranoje


imam jos svakakvih paranoja ali necem rec da ne ispadnem psiho

[romanticna]

e, da, konstantno se bojim da nije gladna ako malo duže vremena ne traži jesti...

[lana74]

počelo je u rodilištu...kad sam trčeči otišla po sestru jer mi se učinilo da se nešto čudno događa sa djetetom (koje je bilo u drugoj prostoriji odvojeno staklom)...gle čuda sestra me dobro sprašila jer je dijete samo štucalo..

neću ni pisati o strahovima kad je bila beba, stalnom provjeravanju jel diše i sl...
svaka njena fibra skrati mi par godina života...ah da imala sam paranoje i kad bi MM bio sam sa njom, tolike da ne znam jeli do njene prve godine života ostao 3 puta nasamo sa njom...grozna sam

danas kad ima 5,5 godina i kad jede jabuku ili slično stojim kraj nje (u istoj proostoriji) da se ne zagrcne....


a šta će tek bit kad uđe u teen godine pa počme izlazit vani navečer....ajme majko...

[tina06]

Najviše strahova sam imala dok je bio novorođenče i do jedno 3 mjeseca. Bojala sam se SIDS-a jer je spavao na stomaku (nikako drugačije nije htio). Bojala sam se je li gladan,prva temp.mi je život skratila za par godina...isto sam ga znala osluškivati noću jel diše.
Sad imam manje strahova,ali su veći-tipa bolesti koje kakve jer puže i sve stavlja u usta, strah od gušenja hranom/predmetom,strah od padova,strah od autizma i cijepljenja,a najčešći srah ovih dana mi je strah od odvajanja jer mi se porodiljni bliži kraju

[Lali Puna]

i mislim da ima već slična tema, sjećam se da sam već pisala nešto slično...enibodi?

[larazg]

o šizu??
ti pisala o šizu

[Lali Puna]

ma, ne, ja pisala da ne šizim...pink, ako navratiš, pomozi, sjećam se da si ti pisala na toj staroj temi...

[Leonee]

Pa sve brizne mame, brinu i strahuju za svoju djecu, zar ne?
Ja ih nikada ne ispustam iz vida, tipa u drugu prostoriju bez nazora.. Na kratko, ali onda dozivam.
Necu se "opustiti" dok sam ziva. Djeca su mi. Naravno da se bojim da im se sto ne desi. Mislim da nije normalno biti previse kul. I nebi ni voljela takva biti.
Ok, nisam manijakalna panicarka.. Dajem ovom starijem (spretnijem) stosta da isprobava i uci svoju spretnost (ah, da nas vidite samo na igralistu sta radi.. Svi najveci tobogani i penjalice su njegovi), ali sam u blizini ako procjenim da je to preveliki zalogaj za mog ambicioznog istrazivaca.
Kaze mm da cu zivjeti krace. Nema veze, bar cu biti sigurna da se njima nis nije desilo! :kvocka: