Izvori koji vas nadahnjuju

[Floverka]

Ovu sam temu zamislila kao mjesto na kojem možemo predstavljati djela i njihove autore koji nas informiraju, podučavaju i nadahnjuju na duhovnom putu.

Trenutno se bavim Juliusom Evolom i njegovom Hermetičkom tradicijom.

Njega sam prvenstveno upoznala kao pjesnika i sad sam se slučajno dočepala njegovog već spomenutog djela, koje je, meni osobno, pošto mi je hermetička tradicija još uvijek strana, dosta komplicirano. U njemu do u najstinije detalje iznosi simboliku i principe na kojima se temelji alkemija.

Pedesetak kratkih i preglednih poglavlja podijeljeni su na dvije veće cjeline - prva Simboli i učenja i drugo Hermetičko kraljevsko umijeće.

Ovo je definitivno djelo koje zaslužuje ozbiljnije, višekratno proučavanje i vjerujem da će biti jednostavnije onima koji su već pomalo upućeni u ovu tradiciju.

Ponajprije moraš sa sebe strgnuti ovaj ogrtač koji nosiš , ovaj ogrtač neznanja,, izvor svekolikog zla, okov iskvarenosti, uže tame, živu smrt, , leš osjeta, grob koji za sobom vučeš, razbojnika u tvojoj kući koji te mrzi kroz stvari koje voli, a nanosi ti ti zlo kroz stvari koje mrzi.

[sai ram]

Ja jesam

[PAndroid2]

Hmm ... kod mene najveći utjecaj ima literatura koja samo dodiruje neke stvari. Koja me onda potakne na razmišljanje i donošenje svojeg stava. Nikad ne posezujem za literaturom koja u detalje razrađuje neke stvari pa onda to samo pokupim u svoje mišljenje. Uvijek sam formiram svoje mišljenje, uz eventualni razgovor s dvoje prijatelja koji zna potrajati po 8 sati
Kad formiram neko svoje mišljenje o nekoj stvari, tek onda potražim ili neki provjereni dokumentarac, ili neku knjigu o tome, pa još eventualno nadogradim ono do čega sam došao. U većini slučajeva si samo to potvrdim time što piše ili što vidim. Znači da je netko došao do toga na slični način kao ja ... i to mi je opet novo nadahnuće na nešto novo....


Izvori koji su me nadahnuli sad ... puno ih ima, da ne nabrajam sada sve...
- većina knjiga od Arthura C. Clarke-a
- Plave Ptice - David W. Frasure
- Čuda se ipak događaju - psihologija pozitivnog mišljenja - Rijavec, Majda
- Kako iskoristiti zakonitosti uma - Murphy, Joseph
- Umijece ljubavi - Fromm, Erich


Eto to je ono što mi je prvo palo na um ... ubiti iz toga proizlazi većina ... posebno iz ovog prvog dvojeg ... s obzirom na to da sam pročitao 15tak Clarke-ovih romana...

Toplo preporučam Plave ptice i Umijece ljubavi!!

[samting]

Dok ne postanemo sami sebi izvor najvećeg nadahnuća samo ćemo pričati o sočnim plodovima drugih.

Tko voli priču taj nek priča. Tko voli život, taj nek živi.

[PAndroid2]

samting kaže:

Dok ne postanemo sami sebi izvor najvećeg nadahnuća samo ćemo pričati o sočnim plodovima drugih.

Tko voli priču taj nek priča. Tko voli život, taj nek živi.

Što pak ti to znači?
Pa ne vidiš da se govori o NADAHNUĆIMA, ne o pokupljenim mišljenjima. Svejedno je da li mene nadahneš ti, ili tvoja zapisana misao

[samting]

PAndroid2 kaže:

Što pak ti to znači?

Jedini stvaran izvor nadahnuća smo uvijek mi. Sve ostalo su posljedice tog izvornog motiva, koji se može nepažljivom oku učiniti kao izvorno nadahnuće.

Kada to spoznaš prestaješ tražiti nadahnuće u tuđim manifestacijama jednog te istog izvora, već sam postaješ dah života bivajući sam život.
Zato sam rekao tko voli priču nek priča, tko voli život nek živi.

[PAndroid2]

samting kaže:

Jedini stvaran izvor nadahnuća smo uvijek mi. Sve ostalo su posljedice tog izvornog motiva, koji se može nepažljivom oku učiniti kao izvorno nadahnuće.

Kada to spoznaš prestaješ tražiti nadahnuće u tuđim manifestacijama jednog te istog izvora, već sam postaješ dah života bivajući sam život.
Zato sam rekao tko voli priču nek priča, tko voli život nek živi.

Eto ja vjerujem u tezu da smo svi povezani, da smo svi jedno. A tražiti nadahnuće iz nekog drugog dijela sebe mi je sada apsurdno malo.
Tu se možda razlikujemo.

Oh o tome možemo danonoćno govoriti.

[samting]

Dok god nismo spoznali sebe mi se pokušavamo spoznati svjesno ili nesvjesno kroz raznorazne kanale koji neki manje, a neki više primjećuju. Tako ćemo dok se ne pronađemo tražiti u svijetu i drugima kako bi mogli prepoznati vrijednost koju imamo u sebi. Neki će putovati, neki će tražiti zvijezde, neki će zaviriti u čašu, neki će se okrenuti filozofiji, neki psihologiji, a neki duhovnosti koja predstavlja najintegralniji putokaz. Sve ono šta nas podsjeća na nas same nam se sviđa i te stvari držimo pod izvorno nadahnuće, i zato koliko ima ljudi ima i puteva do spoznaje.

Kada se pronađemo nema više potrebe da se tražimo kroz druge ili drugo, sami postajemo život i stapamo se sa izvorom nadahnuća postajući izvor života u tijelu čovjeka.

[Žulaj]

Osobno me nadahnjuje knjižica "Nasljeduj Krista" koju je napisao njemački redovnik, mistik i duhovni pisac Toma Kempenac (1380. – 1471.) u 15. stoljeću.

Klasično djelo katoličke duhovnosti, knjiga puna Ljubavi i Duha, univerzalnih vrijednosti i nade koje nalazimo u Kristovu nauku. Bezvremenske teme obrađene su u obliku promišljanja ili kao kratki razgovori (monolozi i dijalozi) s Bogom uz popratnu molitvicu.

sastoji se od tri knjige
Prva knjiga- Korisne opomene za duhovni život
Druga knjiga - Opomene za nutarnji život
Treća knjiga - O duhovnoj utjesi

par redaka iz knjige:
Sretan onaj koga istina poučava, sama, ne pomoću slika i prolaznih glasova, nego onako kakva jest. Naše nas mišljenje i naš osjećaj često vara i malo toga vidi. Što koristi mnogo se baviti skrivenim i tajnim stvarima radi kojih nećemo biti ni ukoreni na sudu, ako nismo za njih znali? Velika je ludost što se mi, zanemarivši korisne i potrebne stvari, bavimo suvišnima i štetnima: oči imamo, a ne vidimo.

Velika je mudrost ne biti nagao u činima, niti ustrajati tvrdokorno kod vlastitog mišljenja. Amo spada i to da ne vjerujemo svakoj ljudskoj riječi, niti da ono što čujemo ili povjerujemo odmah drugima saopćimo. Savjetuj se s mudrim i savjesnim čovjekom; i radije se daj poučiti od boljega, nego da slijediš svoje pronalaske. Čestit život čini čovjeka mudrim u Bogu i iskusnim u mnogome. Koliko bude tko ponizniji i Bogu podložniji, toliko će biti u svemu mudriji i smireniji.

Mogli bismo imati mnogo mira kad se ne bismo htjeli baviti tuđim riječima i djelima, niti onim što na nas ne spada.Kako može ostati dugo miran onaj koji se miješa u tuđe poslove? Koji traži vani zadjevice? Koji se slabo ili rijetko sabere u nutrini? Blago priprostima, jer će uživati mnogo mira!

[tehuti]

Kad smo već kod katoličkog misticizma, onda zgrabite Oblak Neznanja (Nespoznatljivosti) ili the Cloud of Unknowing anonimnog redovnika iz 14.stoljeća. Genijalni teoretski i praktični manual apofatičkog misticizma - misticizma negacija (put via negativa) i apofatičke molitve koja uvelike podsjeća na meditativne tradicije istoka.

Savršeni manual za kontemplaciju po meni. A knjiga je još pisana zaljubivim poetskim misticizmom tako da ima i veliku literalnu vrijednost.

Ako vam je to preopskurno, postoje i modernije knjige apofatičke mistike, npr. knjigu redovnika Thomasa Keatinga "Otvoren duh, otvoreno srce" u kojoj autor objašnjava pozadinu takve vrste molitve, njezin povijesni i praktični značaj te samu praksu, a uz to knjiga sadrži dobre savjete za svakodnevnu duhovnost.

Knjiga mističnih poglavlja, temeljna uputstva za duhovnost, zbirka izreka pustinjskih otaca asketa i svetaca. Sadrži i uputstva/savjete za kontemplaciju i molitvu/meditaciju. Meni genijalna mala knjižica sa kratkim aforizmima koja je toliko potentna da mi vrijedi više od knjižurine nabijene informacijama.

[tehuti]

Floverka kaže:

Trenutno se bavim Juliusom Evolom i njegovom Hermetičkom tradicijom.

Ovo je definitivno djelo koje zaslužuje ozbiljnije, višekratno proučavanje i vjerujem da će biti jednostavnije onima koji su već pomalo upućeni u ovu tradiciju.

Ponajprije moraš sa sebe strgnuti ovaj ogrtač koji nosiš , ovaj ogrtač neznanja,, izvor svekolikog zla, okov iskvarenosti, uže tame, živu smrt, , leš osjeta, grob koji za sobom vučeš, razbojnika u tvojoj kući koji te mrzi kroz stvari koje voli, a nanosi ti ti zlo kroz stvari koje mrzi.

Evola - nikako da ga počnem čitati, stalno skidam njegove radove i na domaćim i stranim jezicima, ali nikako da krenem u čitanje. Jako zanimljiv autor.

Hermetizam općenito zahtjeva jako puno vremena i ozbiljnijeg proučavanja, ipak je to vrlo tehnički, racionalni pristup božanskim misterijama.

Ovaj citat je vjerojatno iz Corpus Hermeticuma ako se dobro sjećam. Odjek gnostičkog dualizma jer u vrijeme pisanja Corpusa, gnosticizam i hermetizam su bili vrlo kompatibilni a i prevladavala je dualistička filozofija.

[Žulaj]

tehuti kaže:

Kad smo već kod katoličkog misticizma, onda zgrabite Oblak Neznanja (Nespoznatljivosti) ili the Cloud of Unknowing anonimnog redovnika iz 14.stoljeća. Genijalni teoretski i praktični manual apofatičkog misticizma - misticizma negacija (put via negativa) i apofatičke molitve koja uvelike podsjeća na meditativne tradicije istoka.

Savršeni manual za kontemplaciju po meni. A knjiga je još pisana zaljubivim poetskim misticizmom tako da ima i veliku literalnu vrijednost.

Ako vam je to preopskurno, postoje i modernije knjige apofatičke mistike, npr. knjigu redovnika Thomasa Keatinga "Otvoren duh, otvoreno srce" u kojoj autor objašnjava pozadinu takve vrste molitve, njezin povijesni i praktični značaj te samu praksu, a uz to knjiga sadrži dobre savjete za svakodnevnu duhovnost.

Knjiga mističnih poglavlja, temeljna uputstva za duhovnost, zbirka izreka pustinjskih otaca asketa i svetaca. Sadrži i uputstva/savjete za kontemplaciju i molitvu/meditaciju. Meni genijalna mala knjižica sa kratkim aforizmima koja je toliko potentna da mi vrijedi više od knjižurine nabijene informacijama.

izvrstan izbor!

mislim da ću danas do Profila

[tehuti]

Žulaj kaže:

izvrstan izbor!

mislim da ću danas do Profila

Knjiga Oblak Neznanja je utjecala na mnoge kasnije mistike, samo što se nažalost apofatička škola izgubila malo ili je bila znatno manja od katafatičke škole (Kempenac, Loyola i dr.). Madame Guyon, Fenelon, Augustin Baker i drugi su po meni kasniji predstavnici apofatičkog kontemplativnog kršćanstva, obično su to pojedinci a ne cijeli redovi.

Što je zanimljivo, jer nisam ni kršćanin a kamoli katolik, pa svejedno volim i prakticiram tu tradiciju (lectio divina i sjedinjujuća molitva).

To su najreprezantivniji i najutjecajniji radovi na zapadnu misterijsku tradiciju (pa i okultizam), u mom prethodnom postu. Preporučam Keatinga. Jednostavan, direktan i vrlo duhovan. Po meni idealan kršćanin.

[Floverka]

tehuti kaže:

Ovaj citat je vjerojatno iz Corpus Hermeticuma ako se dobro sjećam. Odjek gnostičkog dualizma jer u vrijeme pisanja Corpusa, gnosticizam i hermetizam su bili vrlo kompatibilni a i prevladavala je dualistička filozofija.

Tako je! Ima jako puno citata iz CH-a.

[tehuti]

Floverka kaže:

Tako je! Ima jako puno citata iz CH-a.

Corpus mi je prva "Biblija" ili sveti spis koji sam pročitao. Genijalna mala knjižica koja sadrži razum Grčke, okultizam Egipta i misticizam gnostičkog kršćanstva. Savršena kombinacija.

[Floverka]

Nezaobilazna literatura za svaku malo suptilniju dušu - Bela Hamvas.

Neću mnogo govoriti o njemu, pošto o njemu postoji već topic na književnosti, a
ako se ne varam i na filozofiji, samo kao mali podsjetnik na izuzetno inspirativnu
literaturu.

Do sada savladane zbirke eseja Kap prokletstva i Nevidljivo kretanje garantiraju
nezaboravan užitak čitanja, ali i potaknuće na razmišljanje o svijetu u kojem
živimo i na sve one male stvari koje možda ne primjećujemo.

[Floverka]

Također, jedan domaći autor, kojega je teško svrstati u bilo kakav žanr duhovni,
filozofski, kulturno teoretsko-analitički, antropološki, ali ja ga osobno ćutim kao
vrlo moćnog i koji je kao takav u meni na svoj bizaran način potaknuo na
razmišljanje o stvarnosti i unutrašnjem životu i kojeg sam već bezbroj puta
preporučila i citirala na ovom forumu, ali dobre stvari nije na odmet ponoviti više
puta. Ako se dobro sjećam, mislim da je ova knjiga uspoređena sa padom kroz
zečju jamu.

Dakle radi se o Zoranu Rošku i knjizi Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla

Evo i malog primjera kako ZR surfa po unutarnjim svjetovima:

mandala za buduće Anarhokriste

To što ćemo uskoro vidjeti snimljeno je najnovijim kamerama za otkrivanje tekućih avangardnih osjećaja u koži. To su mentalne fotografije koje izazivaju jezu i ushit, jer su okrutno realistične u svojem pornografskom prikazu stranosti onoga što nam je najvažnije, udaljenosti onoga što nam je najbliže i znatiželjne tuge onoga što nas najviše veseli. To što sada osjećamo u svojim mozgovima, ta neodređena, tupa sreća da smo uopće živi, tekućina je kojom Nepoznati Objekt (kao ono neljudsko živo biće u nama) ispire svoje fantazije. Njegove su fantazije objektivne, i dolaze poput vizija i prirodnih sila, naše su pak subjektivne i nestaju na obzoru dok ih pokušavamo shvatiti. Vrtložne struje namjera, šokova, prijevara, zavisti i razočaranja tog Objekta nagrizaju naše naivne osjećaje, nespremne za okršaj s blistavim metalom apsolutne ljubavi.
Ali ta nam se divlja ontološka tinta isporučuje u kristalima vremena i prostora, dobivamo božju menstrualnu krv u prahu. Stavimo taj prah na jezik i doživjet ćemo jezu povijesti, stavimo ga u oči i doživjet ćemo sljepilo ljubavi, stavimo ga na svoj spolni organ, koji god da trenutačno imamo, i doživjet ćemo ekstazu zaborava. Stavimo taj prah na komadić papira, i dobit ćemo objavu. Ona je okrutna i tužna, hladna u srcu i vrela pod noktima, ona nam razdire usne žudnjom da nekoga poljubimo a stare ožiljke grize stidom što smo još živi. To je strašno, ali objava nas ne voli, ona je narcisoidna i tašta. Sitni smo i cinični prema velikim ciljevima (to je čak i u modi, iako se čini da ponovno oživljavaju ideje autentičnosti, iskrenosti i predanosti) i treba nam osobna, intuitivna, luda istina, koja će nam omogućiti da nekoga volimo, da nekoga preziremo, da imamo neki cilj za koji ćemo htjeti umrijeti. Potrebno nam je iskustvo potpune nepogrešivosti, kako bismo mogli biti sucima tuđim greškama i slabostima. Potreban nam je doživljaj toga da smo u pravu a ne da smo pravedni. Ne vjerujemo onima koji nam govore da želimo vječnu pravdu i vječnu istinu, pa nam je i nude, samo želimo dobro izgledati u očima nekoga tko nas obožava, i zato ne prestajemo grabiti svaku novu prigodu. Samo želimo uživati u vlastitoj paranoji. Ne želimo istinu nego progonjenost istinom, kako bismo bili važni u njezinim očima, kako bismo bili slavni u vlastitu tijelu.

[ptica dronta]

tehuti kaže:

Kad smo već kod katoličkog misticizma, onda zgrabite Oblak Neznanja (Nespoznatljivosti) ili the Cloud of Unknowing anonimnog redovnika iz 14.stoljeća. Genijalni teoretski i praktični manual apofatičkog misticizma - misticizma negacija (put via negativa) i apofatičke molitve koja uvelike podsjeća na meditativne tradicije istoka.

Savršeni manual za kontemplaciju po meni. A knjiga je još pisana zaljubivim poetskim misticizmom tako da ima i veliku literalnu vrijednost.

Knjiga mističnih poglavlja, temeljna uputstva za duhovnost, zbirka izreka pustinjskih otaca asketa i svetaca. Sadrži i uputstva/savjete za kontemplaciju i molitvu/meditaciju. Meni genijalna mala knjižica sa kratkim aforizmima koja je toliko potentna da mi vrijedi više od knjižurine nabijene informacijama.

Baš su mi trebali novi impulsi!

Danas sam kupila Oblak neznanja & Knjigu povjerljivih savjeta. Našla sam na Wikipediji o knjizi, pa veli: Leonard Cohen references "The Cloud of Unknowing" in the 1979 song "The Window"(of Recent Songs). Nisam još stigla niš čitat, malo mi se čini jednostavnom, naučena sam na autore ko Meister Eckhart gdje se moraš malo više koncentrirat.

Al evo od tog nepoznatog autora:

Iz »Knjige povjerljivih savjeta«, 14. stoljeće:

»...Dobro je rečeno, da čovjek prirodno
želi znati. Opet, istovremeno također je istina,
da ga nikakva količina prirodnog ili stečenog
znanja neće učiniti osjetljivim za duhovnu
spoznaju Boga, jer je to čisti dar milosti.
Pa tako te nukam: idi radije za spoznajom
nego za znanjem. Zbog oholosti znanje može
često prevariti, no ta skladna, vjerna ljubav
neće te razočarati. Znanje je sklono pobuditi
taštinu, dok ljubav gradi, oblikuje. Znanje je
puno muke, a ljubav odmora…«

To mi se sviđa. Ko kaj vele i drugi autori, pa i Bela Hamvas koji sam tolko zna , da znanje može bit oblik sakupljaštva koji hrani ego...

Uzela sam si i Knjigu mističkih poglavlja - volim si pročitat tak neke zgodne misli kad nemam volje za nekaj većega - tak imam i knjižicu iz edicije Misli od Sv. Augustina, Sv. Ivana od Križa i Sv. Franje Saleškog. Toplo preporučam.

A ubola sam i Mircea Eliadea Kozmologija i alkemija drevnog Babilona
Još o knjizi. Eliade mi je poslastica! Ko vrstan povjesničar, sjajno sintetizira različite religije.

[ptica dronta]

Žulaj kaže:

Osobno me nadahnjuje knjižica "Nasljeduj Krista" koju je napisao njemački redovnik, mistik i duhovni pisac Toma Kempenac (1380. – 1471.) u 15. stoljeću.

Klasično djelo katoličke duhovnosti, knjiga puna Ljubavi i Duha, univerzalnih vrijednosti i nade koje nalazimo u Kristovu nauku. Bezvremenske teme obrađene su u obliku promišljanja ili kao kratki razgovori (monolozi i dijalozi) s Bogom uz popratnu molitvicu.

Danas sam ju listala u Profilu, malo mi se učinio sumornim i strogim, možda sam se prevarila, vratit ću se na njega kasnije.

[Žulaj]

ptica dronta kaže:

Danas sam ju listala u Profilu, malo mi se učinio sumornim i strogim, možda sam se prevarila, vratit ću se na njega kasnije.

hm, možda može djelovati malo strogo...

obično ju uzmen u ruke kad me malo pojede svakodnevica i kad mi treba podsjetnik na to tko sam, zašto sam i kamo idem.

istina, to nije štivo za čitati u tramvaju već u nekom svom kutku u tišini i sabranosti

naći će ona tebe kad buš ju trebala ne brini