Hrvatska za vrijeme 2. svjetskog rata

[Scotsman]

hevi kaže:

Pa zato i pitam ponovo zašto onda nisu naredili ustaškim i četničkim vođama da prestanu sa pokoljima? U slučaju prestanka pokolja odmah na početku, partizani ne bi mogli nikoga pridobiti za borbu, možda samo šačicu fanatika.
Dio o Talijanima se naravno slažem, samo mi nije jasno zašto su i u ovom slučaju Nijemci bili ravnodušni i nisu naredili Talijanima da prekinu takvu politiku?
Vidio sam na temi o Neretvi istu priču: Talijani nisu Nijemcima dali na vrijeme dozvolu da uđu u njihovu zonu i zato su partizani pobjegli. To mi zvuči apsurdno i groteskno! Pa zar su nacisti ikad ikoga nešto trebali pitati? Talijani su za njih bili pikzibneri, a vojnički niškoristi. Gdje to ima da gospodar pita slugu smije li nešto? Pogotovo u ovom slučaju kad je gospodar, tj. vođa nacista luđački psihopat, a i sljedbenici su slični!?

Zato što su Nijemci vodili politiku diplomatske i vojne korektnosti s Talijanima u NDH (na čemu je inzistirao Hitler zbog dobrih odnosa sa Mussolinijem). Tako su Nijemci za svaku akciju tražili/pitali Talijane za dozvolu što je često dovodilo Nijemce do ludila jer su Talijani počesto ignorirali ili otezali stvar.
Glaise von Horstenau je često upućivao žalbu u Berlin zbog ponašanja Talijana, a iz Rima su ga često optuživali da minira i omalovažava talijansku vlast u Hrvatskoj, za to ga je ponajviše optuživao talijanski ministar vanjskih poslova Galeazzo Ciano. Optužbe su išle do te mjere da su ga optuživali da općenito radi kontra Italije. Time su Talijani često Horstenau vezali ruke jer je Berlin išao na kartu dobrih odnosa.
Tražili su Nijemci (njemačka služba u Zagrebu) itekako da se Talijani priberu i počnu voditi savezničku politiku (česti su njemački prigovori zbog talijanske pasivnosti prema akcijama partizana i naoružavanju Srba). No sve je to bilo pomalo neuspješno zbog viših ciljeva Njemačke i Italije kao saveznika. Tek kasnije slomom Italije Hitler priznaje krivu politiku prema Hrvatskoj na korist Talijana (u razgovoru sa Horstenauom).

[hevi]

Scotsman kaže:

Zato što su Nijemci vodili politiku diplomatske i vojne korektnosti s Talijanima u NDH ...........

Znači ipak su bili saveznici u pravom smislu. Gledajući emisije na History channel gdje je Hitler redovito prikazan kao iracionalni manijak koji ima nepobitni autoritet i kojega svi bespogovorno slušaju, bio sam uvjeren da je to čisti sluganski odnos gdje Talijani nisu mogli puno birati. Pitanje je zašto je Hitler bio tako popustljiv prema Talijanima, a prema svojima tako nepopustljivo nemilosrdan i bezobziran.

[NikadIzvini]

hevi kaže:

Znači ipak su bili saveznici u pravom smislu. Gledajući emisije na History channel gdje je Hitler redovito prikazan kao iracionalni manijak koji ima nepobitni autoritet i kojega svi bespogovorno slušaju, bio sam uvjeren da je to čisti sluganski odnos gdje Talijani nisu mogli puno birati. Pitanje je zašto je Hitler bio tako popustljiv prema Talijanima, a prema svojima tako nepopustljivo nemilosrdan i bezobziran.

Par razloga: Musolini je bio Hitlerov uzor a Italija jedna od velikih sila i najveci Njemacki saveznik.

Mada je to u retroskeptivi smjesno, Italija je imala 60% Njemackog BDP, razvijenu vojnu i tesku industriju i jaku mornaricu. To sto su potpuno podbacili je druga prica.

[Zoran Oštrić]

hevi kaže:

Ovo što si dao linkove su bapske priče. Nijedan dokument, nijedno ime, samo rekla kazala.

Pojedinačni popis 10.512 imena dat je na jednom od linkova, on-line dostupan. Detaljan opis metodologije kojom se do njega došlo je u dvije debele knjige.

Glavni problem kod takvih popisa uglavnim nije u tome da je netko ubijen, nego GDJE je ubijen.

Meni je isto shvatljivo, samo iz drugih razloga. Ljude koji su došli na vlast to uopće nije zanimalo. (...) Samo nema volje. Niti će ikad biti, nažalost.

Istina je, o tome Srbi često govore. Prva javna komemoracija kod Jadovnog bila je tek 2009.. Pa, evo, u lipnju će u Banja Luci biti "Prva međunarodna konferencija o Jadovnom 1941.", pogledaj obavijest i poziv na dostavljanje radova, možeš možda pridonijeti nešto?

U ovom trenutku, postavljene su dvije strane.

A) svi povjesničari koji su se bavili temom Jadovnog, odnosno grupe logora Gospić, koji se slažu da je broj žrtava velik, iako se ne slažu oko točnoga broja (Zatezalo: 40.000, Despot: 24.000).

B) jedan nick s forum.hr, tj. ti, koji tvrdi da je sve, što su oni napisali, samo "rekla-kazala".

Nadam se da se nećeš naljutiti, što zasad više vjerujem onima pod A.

[Zoran Oštrić]

Zagorski Križar kaže:

Da svoju izjavu potkrijepim izvorima

OK, za te jedinice na Baniji nisam prije čuo; ako sam negdje možda pročitao - zaboravio sam. Ima li u toj literaturi, koju spominješ, više o njima? I koji su izvori (mislim na historiografske izvore, ne literaturu)? Što je bilo s njima? (predmijevam - ili su ih partizani brzo likvidirali, ili su im se pridružili).

M.V.A.C. su činile tzv. bande, tj. ojačane čete.Šest ih je bilo sastavljeno od katolika, a dvije od pravoslavaca.Pravoslavne su osnovane od ljudi iz Kistanja ,Benkovca i Obrovca.

Na što se ovo odnosi, šest plus 2? MVAC je bilo puno širi, velika većina bili su Srbi, postojao je u cijelo talijanskoj okupacijskoj zoni u NDH, u Crnoj Gori i dijelu slovenije koji je Italija anektirala. Jozo Tomasevich i Fikreta Jelić-Butić daju detaljne preglede o njima.

[žalac_1]

mislim da se kod tih na Baniji dogodilo da su okrenuli ploču nakon jedne akcije "čišćenja", ako se dobro sjećam, Luburić je tu uprskao stvar čini mi se (a ko bi drugi )

što se tiče MVACa, o tom imamo posebnu temu pa ne bi bilo OK da se previše zadržavamo na tome, uglavnom na prostoru današnje Hrvatske imamo recimo "pravi" MVAC i "ono što su zvali" MVAC.
taj "pravi" na kojega je Zagorski mislio je MVAC Zara, činilo ga je šest četa (bandi), šest katoličkih i dvije pravoslavne i bile su namjenjene samo za djelovanje unutar anektiranog područja (uglavnom zaleđe Zadra i Šibenika). Ljudstvo cca 800-900 ljudi, imali su talijanske oficire, talijanska obilježja, djelovali kao pomoćne jedinice talijanske vojske. Sudeći prema broju jedinica, više je katolika pretpostavljam. ( s tim da su zadnje dvije katoličke čete koje su formirane u okolici Splita bile popunjene ljudstvom iz četa iz zadarskog i šibenskog područja). PO kapitulaciji Italije katolici pristupaju ustašama, pravoslavci četnicima (neki istaknuti milicioneri postaju glavni četničkog pokreta na tom području).
P.S. Jedan od "idejnih začetnika" MVACa bio je ugledni Srbin Boško Desnica, brat književnika Vladana Desnice, potomak uskočkog lidera Stojana Jankovića iz 17.st. (pa se u izgradnji MVACa i vodio romantičarskim predodžbama o mletačkim uskocima koji su branili kršćanstvo od Turaka, i očito je to palilo).

ovaj "prošireni" MVAC je proizlazio iz običaja Talijana da često dalmatinske i bosanske četnike iz zaleđa (Đujić i ekipa), antikomunistički raspoložene, nazivaju tim imenom, mada ovi nisu bili "organski" MVAC već obični četnici iz Dinarske.

[hevi]

Zoran Oštrić kaže:

Pojedinačni popis 10.512 imena dat je na jednom od linkova, on-line dostupan.....

Nemam se zašto ljutiti. Ne moramo svi isto misliti. Tebi su dovoljan "dokaz" rekla-kazala i samozvani "povjesničari", meni su dokaz nalazi patologa i forenzičara, uz nadzor međunarodne komisije.
Ali vjerujem da će u Banjaluci svakako zaključiti da su brojke žrtava zastarjele i da je stvarni broj između 250-300 tisuća, u najmanju ruku.

[hevi]

Zoran Oštrić kaže:

..............
Istina je, o tome Srbi često govore. Prva javna komemoracija kod Jadovnog bila je tek 2009..

Ma ne zanima Srbe(tj. njihove vođe, ne treba uopćavati) ni danas istina. Njima te žrtve(i sve ostale u NDH) služe za homogeniziranje srba i održavanje velikosrpske mitologije. Pa da su te žrtve stvarno toliko ogromne oni bi tamo izgradili spomenik 100 metara visok i 100 metara širok. I dolazilo bi svake godine milijun srba na komemoraciju.
Vidjet ćeš ako će kojim slučajem(znam da neće, ali kad bi) jednog dana netko predložiti iskapanje ostataka srbi će prvi urlati da se to ne smije raditi. Oni se toga panično boje, zato i inzistiraju da su dovoljni dokazi izjave "svjedoka".

[Zoran Oštrić]

... mogao bi razmisli o ideji, da stvarno proučiš temu. Tvoji štosevi "ne priznajem dokumente i svjedoke" mogu proći samo u jako uskom krugu onih, koji negiraju realnost o tome, kakav je ustaški režim bio. Za početak, recimo, otići na jadovno.com, i kao mentalnu vježbu, pokušaj čitati tako, kao da se radi o sajtu o žrtvama partizanskih, a ne ustaških zločina. Jer, naime, zaista je diskurs jednak.

Istina je, da je tema Jadovnog, odnosno grupe logora Gospić, ostala zapostavljena, čak i srpskoj šovinističkoj mitomaniji, postoji i danas neobična fikascija na sam Jasenovac.

Sad dosta o tome. Kako napomenuh, koga zanima, postoji posebna tema "Grupa logora Gospić" na hrvatska-povijest.com.

[Zagorski Križar]

Imam jedno pitanje za sve prisutne i neprisutne: Je li istina da su gorski sdrugovi u svojem sastavu imali snajperske vodove?

Tu sam informaciju pronašao ovdje, pa ako netko više zna o tome......

[Ivan Bajlo]

Zagorski Križar kaže:

Naravno ustaše se nisu razmjenjivale jer su partizani sve zarobljene ustaše ubijali - na ovaj ili onaj način.Među partizanima se također nitko nije sjetio ženevskih konvencija prilikom postupanja s zarobljenim pripadnicima UV i HOS-a.Pripadnike HOS-a JA likvidira i nakon završetka rata.

ne baš sve, po aukcijama se mogu naći vojne knjižice JA čiji vlasnici su za vrijeme rata bili u ustašama! nadrapali su oni koji za koje je važilo mišljenje da su "okorijeli", Bobanovci i sl. ali oni se i nisu prečesto predavali

da se likvidiralo tako lako kako se priča u narodnim basnama, demografska slika područja NDH bi bila drastično promijenjena nakon rata pa ipak su "bastioni ustaštva i četništva" većinom zadržali svoju etničku sliku i nakon rata za razliku od folksdojčera

[monty-zg]

Ivan Bajlo kaže:

Partizani brzo reagiraju i napadaju ih s bokova nakon čega se povlače nazad u Srbiju, 1944 je situacija obrnuta, Partizani pokušavaju spriječiti povlačenje Armijske grupe E i četnici ih napadaju s leđa, dok u Hercegovini četnici razoružavaju nešto legionara 369. divizije ponovno očekujući iskrcavanje Saveznika, kako su u to vrijeme Englezi zaratili s komunistima u Grčkoj Tile je očekivao da je slijedeći na redu pa je zabranio bilo kakva iskrcavanja Saveznika na obalu, a nakon Kninske operacije čitava divizija je raspoređena da brani obalu!

Točno u jednom dijelu! Ustaški i domobranski zapovjednici (navodno Kvaternik himself preko izaslanika) sredinom 1944. godine pregovaraju s Titom oko ideje da partizani i ustaše, svatko sa svoje strane konačno eliminiraju četničke snage na području NDH, posebno u istočnoj Hercegovini. A nakon toga se može početi raspravljati o nekoj vrsti pregovora oko političkog dijaloga. Naravno, u NDH nisu slijepi i kuže da je vrijeme za mali zaokret jer im Rusi kucaju prema granici. To vide i Nijemci pa toleriraju jer čak i loš savez NOV+
ustaše je koristan protiv Rusa i mogli bi biti saveznici. Uz to, četnici iz Crne Gore "tulumare" po Dubrovniku i okolici i praktički iz grada protjeruju ustaše. Za posljedicu to ima nekoliko događaja. 1. Partizani s Visa se iskrcavaju na području sjeverno i južno od Dubrovnika i pokušavaju osloboditi grad od četnika. Kad uviđaju da to neće iči lako zovu u pomoć partizanske snage istočnohercegovačkog korpusa te zajdno razbijaju i protjeruju četnike prema Crnoj Gori. Politički je odlučeno da u Dubrovnik uđu hrvatske jedinice NOV. 2. Ustaše su prije iskrcavanja partizana pokrenule svoje jedinice (369. pukovnija) prema Dubrovniku ali zbog djelovanja NOV nisu se uspjeli probiti, ostaju na području Slanog i Stona. Tu se uz njih nalaze i njemačke jedinice.
NOV nakon ulaska u Dubrovnik i čišćenja okolice kreće s jedinicama prema sjeveru, uz more hrvatske jedinice, s druge strane brda kroz Hercegovinu istočnohercegovačke.
Sve one se sreću s glavninom njemačko-ustaških snaga kod Stona gdje se odigrala jedna od najvećih bitaka na tom prostoru, tzv. Bitka u "Vučjem klancu" u kojoj su te njemačko-ustaške jedinice potpuno uništene.
Nakon toga kreću prema sjeveru, prema Mostaru i Splitu...

[monty-zg]

Ivan Bajlo kaže:

ne baš sve, po aukcijama se mogu naći vojne knjižice JA čiji vlasnici su za vrijeme rata bili u ustašama! nadrapali su oni koji za koje je važilo mišljenje da su "okorijeli", Bobanovci i sl. ali oni se i nisu prečesto predavali

Većina mlađih vojnika UV i domobrana koji su se predali ili bili zarobljeni u to doba nisu ubijani nego su uključivani u tzv "odgojne jedinice", postrojbe koje su bile topovsko meso, svojevrsne kažnjeničke jedinice. I tako ih je jako puno stradalo.

Drugo je ono što se zbivalo nakon svibnja 1945... to i nije ovdje tema.

Negdje sam pročitao da je rok koji je dan svim pripadnicima HOS-a koji žele prijeći u NOV bio negdje u ožujku/travnju 1944.g. Kao, ako do tada prijeđu, biti će bez sankcija...ne znam točan datum. Dijelio se letak po gradovima...i to je rezultiralo općim rasulom među domobranima...

[Zoran Oštrić]

monty-zg kaže:

Ustaški i domobranski zapovjednici (navodno Kvaternik himself preko izaslanika) sredinom 1944. godine pregovaraju s Titom (...)

Postoji li neki izvor za ovo?

[Zoran Oštrić]

monty-zg kaže:

Negdje sam pročitao da je rok koji je dan svim pripadnicima HOS-a koji žele prijeći u NOV bio negdje u ožujku/travnju 1944.g.

Rok je bio 15. rujna 1944., a kasnije je i produljen. Uključivao je domobrane, četnike, slovenske domobrance, ali ne i pripadnike ustaške vojnice! Ipak, i neki iz UV prelazili su u partizane, svakako ne velik broj, imali su šanse ako je na drugoj strani netko tko ih poznaje i zna da su mobilizirani i nisu sudjelovali u zločinima.

[Ivan Bajlo]

monty-zg kaže:

ustaše je koristan protiv Rusa i mogli bi biti saveznici. Uz to, četnici iz Crne Gore "tulumare" po Dubrovniku i okolici i praktički iz grada protjeruju ustaše. Za posljedicu to ima nekoliko događaja. 1. Partizani s Visa se iskrcavaju na području sjeverno i južno od Dubrovnika i pokušavaju osloboditi grad od četnika.

Dubrovnik???? Dubrovnik drže švabe, 9. posadni zdrug koji se raspao nakon povlačenja švaba koji su bili odsječeni nakon pada Stona (Trebinje je već prije došlo pod nadzor Partizana)

major Lukačević je krajem rujna krenuo prema Dubrovniku, ali nije daleko stigao, uspio je razoružati nešto legionara i zauzeti Trebinje, ali ubrzo je napadnut od strane švaba i partizana te razbijen

monty-zg kaže:

Kad uviđaju da to neće iči lako zovu u pomoć partizanske snage istočnohercegovačkog korpusa te zajdno razbijaju i protjeruju četnike prema Crnoj Gori. Politički je odlučeno da u Dubrovnik uđu hrvatske jedinice NOV. 2. Ustaše su prije iskrcavanja partizana pokrenule svoje jedinice (369. pukovnija) prema Dubrovniku ali zbog djelovanja NOV nisu se uspjeli probiti, ostaju na području Slanog i Stona. Tu se uz njih nalaze i njemačke jedinice

369. pukovnija nije imala nikakve veze sa ustašama već je sastavni dio 369. divizije, prva na udaru se našla 1. i 2. bojna 370. pukovnije koja drži položaje na Pelješcu i Stonu, dobar dio pripadnika bojni ubija svoje njemačke časnike i prelazi na partizansku stranu

glavni razlog iskrcavanja Partizana na obalu je njemački plan Herbstgewitter za povlačenje s obale da su švabe nastavile braniti obalu iskrcavanje bi bilo nemoguće

[žalac_1]

Zoran Oštrić kaže:

Postoji li neki izvor za ovo?

za 1944. ne može postojati jer je Kvaternik smjenjen sa mjesta maršala 1942., kači se s Pavelićem i odlazi van NDH

[Ivan Bajlo]

Zoran Oštrić kaže:

Rok je bio 15. rujna 1944., a kasnije je i produljen. Uključivao je domobrane, četnike, slovenske domobrance, ali ne i pripadnike ustaške vojnice! Ipak, i neki iz UV prelazili su u partizane, svakako ne velik broj, imali su šanse ako je na drugoj strani netko tko ih poznaje i zna da su mobilizirani i nisu sudjelovali u zločinima.

UV je široki pojam jer su razne formacije postepeno uključivane u nju, isto tako bilo je puno postrojbe iz kojih je teže bilo pobjeći jer su bile pomiješane s švabama i ustašama, a zadnjih mjeseci rata Partizani baš nisu mogli puno birati za popunu (4. armija je morala dovlačiti Šiptare s Kosova) pa su uzimali sve što naiđe, naravno na kraju su najviše nadrapali oni koji su zarobljeni na kraju rata

[monty-zg]

Zoran Oštrić kaže:

Postoji li neki izvor za ovo?

Izvor: Dušan Bilandžić. Predavanje na Diplomatskoj akademiji vezano za noviju hrvatsku povijest. Uz tu tezu, iznio je i zanimljiviju. A to je da je zapravo u vrhu vlasti NDH sredinom 1944. godine došlo do potpune podjele na dvije grupacije, onu Kvaternika i Lorkovića s jedne strane (koja je zagovarala suradnju s Amerikancima i svojevrsni puč kontra Pavelića) i Pavelića koji je želio/htio/morao surađivati i dalje s Reichom. Navodno da su razgovori s NOP išli u smjeru svojevrsne "abolicije za sve" koji nisu okrvavili ruke u zamjenu za promjenu strane domobranstva i dobog dijela ustaških snaga i nakon toga pokušaj omogućavanja američkim snagama da preko Istre uđu praktički u "meki trbuh" prije pokretanja plana "Alpenvorlanda".

[monty-zg]

žalac_1 kaže:

za 1944. ne može postojati jer je Kvaternik smjenjen sa mjesta maršala 1942., kači se s Pavelićem i odlazi van NDH

I tamo gaji ideje od povratku "na bijelom konju"...

Evo, ovo je malo proširenija varijanta onog teksta o oslobođenju Dubrovnika.
Izvor: Nikola Anić "ŠEZDESETA OBLJETNICA OSLOBOĐENJA DALMACIJE"

Početkom rujna 1944. stanje u Dubrovniku i širem području krajnje je zamršeno. Grad drže Nijemci sa 369. pješačkim pukom iz 369. legionarske divizije. Tu su i postrojbe vojske NDH. Za razliku od svih hrvatskih gradova (osim Knina), tu je i četnička vojska Draže Mihailovića, koja tu legalno boravi kao u svom garnizonu i surađuje prvo s Talijanima, a potom i s Nijemcima i vojskom i vlašću NDH.

Pakleni četnički plan
U gradu je znalo biti čak do 1000 naoružanih četnika, tu dolaze, borave i sastanke održavaju brojni četnički vojvode i drugi časnici. Oko Dubrovnika je prvo Dubrovačka četnička četa, a onda i Dubrovački četnički korpus. Za kapitulacije Italije u rujnu 1943., izbjeglička vlada u Londonu imala je nakanu Dubrovnik predati četnicima Draže Mihailovića, ali Nijemci su ih preduhitrili i nakon Talijana okupirali grad i okolicu.
Sve to dobro zna Zagreb, vlada i vojni stožer NDH, ali nitko se tome ne protivi niti tjera četnike iz hrvatskog Dubrovnika. Zašto? Evo nekih brzojava koje su UNS-i u Zagreb slali špijuni agenti iz Dubrovnika. Agent šifre Bić 1101 31. prosinca 1942. javlja: Četnici po Dubrovniku slobodno šeću, nalaze se u hotelu "Pošta" gdje je i njihovo zapovjedništvo. Nalaze se i u Gružu kod Iličkovića. Na Srđu su postavili četničku zastavu koju su Talijani skinuli. Četnici po gradu pjevaju: "Od Topole do jadranske plaže, sve su straže đenerala Draže..."
Drugi ustaški agent, šifra Bić-1290, 27. listopada 1943. javlja Zagrebu: Dne 19. listopada 1943. poginuo je u borbi s partizanima četnik Đorđe Milojević iz Dubrovnika. Na sprovodu učestvovali svi Srbi iz Dubrovnika... U siječnju 1944. isti agent javlja: Sinoć, 8. siječnja 1944. četnici su nastavili pjevanje izazovnih i pogrdnih pjesama po gradu... Nešto iza toga isti javlja Zagrebu: Dubrovnik je prepušten na milost i nemilost četnika, koji uglavnom diktiraju Dubrovnikom... Narod želi da dođe bilo koja vojska pa bilo to i partizanska samo da se oslobodi od četničkog terora u Dubrovniku..

Uzaludna upozorenja
U jednoj depeši ustaški agent javlja Zagrebu da se u Dubrovniku nalazi oko 600 do 800 četnika što u vojničkoj odori, što u civilu... I na kraju evo još jedne depeše od 11. travnja 1944. u kojoj i ovo stoji: Koncem ožujka u Trebinju je obavljen sprovod jednog četnika koji je poginuo u borbama s partizanima. Mrtvački lijes bio je pokriven srpskom zastavom, a počast mu je odao vod Vražje divizije (misli se na 369. hrvatsku legionarsku diviziju, prim. N.A.).

Tito početkom listopada 1944., doznaje da Dubrovnik još nije oslobođen, i po povratku iz Craiove na Vis odmah šalje brzojavku članovima Vrhovnog štaba Aleksandru Rankoviću i generalu Arsi Jovanoviću, načelniku Vrhovnog štaba, da se najhitnije angažiraju 26. dalmatinska i 29. hercegovačka divizija i oslobode Dubrovnik. Na temelju toga štab 29. divizije izdao je zapovijed za oslobođenje Dubrovnika.
Po toj zapovijedi snage 29. divizije imaju napasti Dubrovnik preko Ivanjice. Od Konavla je poslana 2. dalmatinska brigada, ali su dva njemačka bataljuna bila kod Orahovog dola, zapadno od Dubrovnika. Tu je i Dubrovački odred, a u Konavlima Konavski partizanski odred. Izrazito teška, ali i uspješna borba za Dubrovnik vodi se od 16. do 18. listopada. Najveći uspjeh postiže 2. dalmatinska koja oslobađa Konavle pa Cavtat i 18. listopada od istoka prodire u Dubrovnik.
Dubrovnik je oslobođen 18. listopada 1944. Prvih dana slobode u Gradu nije sve teklo u najboljem redu. Prvo, čiji će biti Grad: hrvatski ili crnogorsko-srpski? Jer u vojnom pogledu sve istočnije od rijeke Neretve još od 1942. u nadležnosti je Hercegovačke operativne zone, a onda 2. crnogorskog korpusa.

Prekretnica nastupa kad Tito naređuje da se Dubrovnik stavi pod stožer 8. dalmatinskog korpusa. Za novog zapovjednika mjesta dolazi major Bogdan Pecotić s Korčule.