Duh, duša, um, srce - što su, razlike?

[Aage]

Nešto sličnog ovom na forumu naravno ima, no sve starijeg u kratkom sadržaju.

Dakle, razlika uma, duše, duha, srca, onako generalno? Kako vi to doživljavate? Što je sve to zapravo? Najviše od sveg' tog zanima me srce. Kad na google upišete srce, izbaci vam hrpa informacija o srcu kao materijalnom dijelu tijela, iz biološkog poimanja. To mi se gadi, ovo naše materijalno društvo.

Potaknut ovim psihičkim poimanjem zaista dolazim do zbunjenosti i impresioniranosti svime ovim. Srce je centar duše, duha, uma, čega? Što je još zapravo ono? Postoji li uz dušu, uopće duh? Što od toga određuje cijelu ljudsku psihu, jednu osobu? Možda sve to navedeno?

[Almost Rosey]

Kakve točno veze naziv vitalnog organa - koji je ujedno i metafora za neke pozitivne osobine - ima s materijalističkim društvom?

[Aage]

Almost Rosey kaže:

Kakve točno veze naziv vitalnog organa - koji je ujedno i metafora za neke pozitivne osobine - ima s materijalističkim društvom?

Pa malo koga zanima metafora (iako ne bih rekao tako, jer je za srce dokazano štošta u nemetaforičnom smislu, vidi ovdje ako već nisi), odnosno spiritualnost srca koja je i pokazatelj jednog čovjeka, a kao takva, u najmanju ruku jednaka je sa srcem kao vitalnim organom. Iako, kao što već rekoh, i kao vitalnom organu dokazano mu je dosta toga što utječe na naše ponašanje, ali tome se ne daje pažnje kod srca pa ni u takvom nemetaforičnom obliku.

Ne kažem da je loše što je google pun informacija o srcu kao organu, no loše je da se malo ljudi zapravo pita (ne)metaforično značenje srca (nemetaforično ako uzmu činjenice slične s onima s linka, ali takve se znamo ne uzmaju ako ćemo generalizirati, to nije poznato u našem društvu nešto) i sl., a često i kažu kako im je netko slomio srce itd.

Isto tako, malo tko zna što je duša, duh, um. Pa ni ja uglavnom. A svako malo susrećemo se s tim pojmovima, pa što li su, kako ih doživljavate?

[Justmarriedbaby]

Srce-toplina i ljudskost.
Slomiti nekom srce-učiniti tog nekog privremeno nečovjekom.
Biti slomljenog srca-osjećati se privremeno nečovječno.

Duša-spoj gdje se miluju emocije i intelekt.

Um-čisti goli racio i ledeno hladna logika.

Duh-stvar vjere,spiritualizma,onostranjskog itd..

(opaska-pazi kome slamaš srce nemaju svi identičnu definiciju )

[kor-im]

pošto je način na koji čovjek razumije večinu stvari neki simboličan sustav, ovo šta je nabrojano može bit baš bilo šta, več šta za koga znači, ili šta tko kako izražava

nešto šta može bit bilo šta u osnovi je ništa, pa se u to ništa učitava značenje, pa tako nastaje simboličan sustav, pa to nekom nešto znači, ili nešto time nekako izražava

čisto jednostavno ništa od toga nije

to su sve načini da se kaže

čak ni um u ovom kontekstu ne označava ništa stvarno, kamoli srce, samo pojam za aspekt čovjeka, za dio cjeline, koji netko identificira vako nako, smatra da znači ovo ono, pa je sad to racio, pa je malo svjest, pa se malo identificiramo sa umom pa malo ne, pa se malo identificiramo sa duhom ili sa svješču pa malo ne, pa je onda srce važno ako si pod taj pojam srce mečemo ''emocionalnu inteligenciju'' ili intuiciju ili šta več, sve to kurac palac

čovjek je iracionalan i kaotičan sustav, i to vrjedi za svaki podsustav jednako, ako se ne iznađe načina da se cjelina homogenizira i balansira, onda če neki dio tjerat svoje ili se kačit međusobno, pa sve do narušavanja homeostaze

nije tu bitno srce um pluča bubrezi, ako su to sve samo pojmovi puni viška značenja, tako onda možeš i o čakrama i o auri i o fashion statementima, izabereš neku rječ pa ti ta rječ neš znači jer asociraš značenja

[Aage]

Justmarriedbaby kaže:

Srce-toplina i ljudskost.
Slomiti nekom srce-učiniti tog nekog privremeno nečovjekom.
Biti slomljenog srca-osjećati se privremeno nečovječno.

Znam to uglavnom. No je li srce centar duše ili čega već? I što je to zapravo ljudskost? Benevolentnost?

Duša-spoj gdje se miluju emocije i intelekt.

A intelekt po ovoj teoriji bio bi spoznaja? Negdje se izjednačuje s umom pa pitam.

Um-čisti goli racio i ledeno hladna logika.

Dakle, nije drugo ime za dušu? Opet, negdje se to izjednačuje pa pitam.

Duh-stvar vjere,spiritualizma,onostranjskog itd..

Da, to znam. No mogu li dobiti odgovor na ovo pitanje koje se nameće: Je li duh kao i duša u cijelome tijelu, ima li središte i to?

kor-im kaže:

čovjek je iracionalan i kaotičan sustav, i to vrjedi za svaki podsustav jednako, ako se ne iznađe načina da se cjelina homogenizira i balansira, onda če neki dio tjerat svoje ili se kačit međusobno, pa sve do narušavanja homeostaze

Da, ali generalno što čovjek misli o tom, pitah. Znam da je punooo teorija o tom', no ona najviše uzimana me zanima. Neka neki kače svoje...

[Pringles]

Prebačeno s Psihologije.

[Justmarriedbaby]

Aage kaže:

No je li srce centar duše ili čega već? I što je to zapravo ljudskost? Benevolentnost?

Ljudskost je ne vidjeti drugoga kao neprijatelja ili pak nižu (iskoristivu) životinju u hranidbenom lancu...
Ljudskost je ono radi čega se osjećamo povezani s ljudima oko sebe.
Bez ljudskosti nema ni povezanosti.
Ljubav potiče ponašanje obojeno ljudskošću,nedostatak ljubavi obrnuto.
( bar ja to tako mislim )

[Justmarriedbaby]

Aage kaže:

No je li srce centar duše ili čega već? I što je to zapravo ljudskost? Benevolentnost?

Ljudskost je ne vidjeti drugoga kao neprijatelja ili pak nižu (iskoristivu) životinju u hranidbenom lancu...
Ljudskost je ono radi čega se osjećamo povezani s ljudima oko sebe.
Bez ljudskosti nema ni povezanosti.
Ljubav potiče ponašanje obojeno ljudskošću i pozitivnošću, dok nedostatak ljubavi obrnuto.
( bar ja to tako mislim )

[Justmarriedbaby]

Aage kaže:

No je li srce centar duše ili čega već? I što je to zapravo ljudskost? Benevolentnost?

Ljudskost je ne vidjeti drugoga kao neprijatelja nepovezanog sa sobom ili pak nižu (iskoristivu) životinju u sveobuhvatnom hranidbenom lancu...znači ne vidjeti drugog tek kao stvar ili objekt.
Ljudskost je ono radi čega se osjećamo povezani s ljudima oko sebe.
Bez ljudskosti nema ni povezanosti.
Ljubav potiče ponašanje obojeno ljudskošću i pozitivnošću, dok nedostatak ljubavi obrnuto.
( bar ja to tako mislim )

[Aage]

Justmarriedbaby kaže:

Ljudskost je ne vidjeti drugoga kao neprijatelja ili pak nižu (iskoristivu) životinju u hranidbenom lancu...
Ljudskost je ono radi čega se osjećamo povezani s ljudima oko sebe.
Bez ljudskosti nema ni povezanosti.
Ljubav potiče ponašanje obojeno ljudskošću,nedostatak ljubavi obrnuto.
( bar ja to tako mislim )

A srce, ono je centar čega? I nisi me kvotala na svemu u mom zadnjem postu?!

[Itto]

Slažem se s time da su to pojmovi koji nisu jasni. Problem je, da ih ne možemo izolirano promatrati, nego samo iz perspektive jedne mreže pojmova, jedne topologije riječi, koja u cijelosti predstavlja jedan model čovjeka - ili dapače bitka. Iz cijelog modela kužimo jednu riječ, iz svojih susjeda, iz svoje opozicije.
---

U mojem modelu baš i nema riječ Srce, sorry.
IMHO:

Duh (kao spirit) je nadindividualno, univerzalno more svih ideja, ili svih sjećanja.

Um (kao mind) je u glavnom sposobnost mozga, se ponašati kao computer: logička inferencija, računanje, mišljenje pod redukcijom.

A Duša je zapravo interesantan pojam, koji ipak ima nekoliko koncepcija. Neki izvjestan D.v.Uslar, njemački autor, je znao o tome raspravljati: Duša nije jednostavno neka unutrašnjost. Ako kažem "ti se bojiš" ili veseliš..., onda to nije samo nešto duboko u tebi unutra, nego izraz cijele osobe u svojoj prezenciji, prisutnosti. Duša je cijelost prezencije čovjeka u svijetu. To ima nekoliko aspekta, tako da to v.Uslar izrazi po prilici ovako: "Duša je naša tjelesna, vremenska, zajednička prisutnost u svijetu." ("Seele ist unser leibliches, zeitliches, gemeinschaftliches In-der-Welt-Sein.") I iz toga gradi čitavu (prilično bogatu) psihologiju, koja promatra jezik, povijest, umjetnost, filozofiju ...

Pogodite koju riječ još ima u mojem modelu.

[yakuzza]

U pogledu "tela" koje bića čoveka sadrži (biće - kao celoviti, integralni sistem)

Ovo je u konkretnom smislu koji čovek poseduje genetski (geni - ne samo u smislu DNK kao materijalan deo vezan za materijalno ili fizičko telo):

- Aura (10 slojeva, izuzetno kompleksan sistem, kompleksniji od fizičkog tela) - kao nosilac 10 glavnih funkcija: zdravstvene, intelektualne, kreativne itd.

- u sklopu Aure (sačinjena od 3 vrste energije: tzv sive bioenergije, bele bioenergije, informacione energije), njen sastavni deo jeste Bela bioenergija koja je nosilac Svesti čoveka (ne mozak, mozak je organ sa svojim funkciojama u čijem prostoru bela bioenergija skladišti svoje razmišljanje, izmeđuostalog).

- Svest ili Bela bioenergija (u auri je prisutne u i izvan akupunkturnih meridijana kojih je 12 - genetski) u sebi je nosilan kako onoga što nazivamo racionalno razmišljanje tako i deo koji nazivamo emocije, nema ničeg izvan svesti ili bele bioenergije.

- takođe, postoje i još neki delovi koji predstavljaju energetske-vibratorne integralne delove Čoveka kao svesnog bića (svetleće telo, troslojno astralno telo, duša, sajla ili komunikacioni kanal sa svetlećim telom), ovo nisu nekakve šematsko-psihološke kategorije već konkretni prostorno-vibratorni istraženi elementi prisutni kod svakog čoveka, njihova integracija u procesu duhovnog razvoja dovodi do mogućnosti korišćenja potencijala koji običan čovek nosi samo kao latentnu mogućnost ili u polurazvijenoj formi, kao što kod običnog čoveka retko funkcioniše na optimalnom nivou zdravstvena, kreativna, intelektualna i druge funkcioje aure zbog oštećenja aure usled velikog broja stresova i negativnih misli koje doživljavamo u t0oku života a čije posledice se ne uklanjaju već "talože" sve do pojave najtežih oboljenja što govori i o opštoj ruiniranosti aure kao nosioca našeg razvoja a tela kao dela koji manifestuje taj razvoj.

Naravno, ovo je samo siže, ali o svemu ovome postoje decidna objašnjenja odnosno Znanja koja nisu nastala iz ljudskih mogućnosti razmišljanja jer su ona za ljude nedostupna, to su Sveta znanja sa one strane barijere preko koje čovek genetski ne može, može to Znanje primiti u najdubljoj meditaciji od strane sfere u kojoj se ta Znanja nalaze bez obzira na razvoj nauke, filozofije, tehnologije, mudrosti, ali je moguće ta Znanja primiti, istraživati iz sfere duhovnih energija jer su ta Znanja od vrhunske važnosti za celokupni razvoj ljudske civilizacije.

[Aage]

Itto kaže:

U mojem modelu baš i nema riječ Srce, sorry.
IMHO:

Što je onda za tebe izraz za suptilnost, ljudskost, ljubav, toplinu?

Duh (kao spirit) je nadindividualno, univerzalno more svih ideja, ili svih sjećanja.

Svih sjećanja? Nije li to umna stvar? Ideja? Dakle duhu pripisuješ inspiraciju? Ako da, tu se slažem.

Um (kao mind) je u glavnom sposobnost mozga, se ponašati kao computer: logička inferencija, računanje, mišljenje pod redukcijom.

Dakle um je podskup mozga?

Pogodite koju riječ još ima u mojem modelu.

Na osnov' čega?

yakuzza kaže:

- Aura (10 slojeva, izuzetno kompleksan sistem, kompleksniji od fizičkog tela) - kao nosilac 10 glavnih funkcija: zdravstvene, intelektualne, kreativne itd.

- u sklopu Aure (sačinjena od 3 vrste energije: tzv sive bioenergije, bele bioenergije, informacione energije), njen sastavni deo jeste Bela bioenergija koja je nosilac Svesti čoveka (ne mozak, mozak je organ sa svojim funkciojama u čijem prostoru bela bioenergija skladišti svoje razmišljanje, izmeđuostalog).

- Svest ili Bela bioenergija (u auri je prisutne u i izvan akupunkturnih meridijana kojih je 12 - genetski) u sebi je nosilan kako onoga što nazivamo racionalno razmišljanje tako i deo koji nazivamo emocije, nema ničeg izvan svesti ili bele bioenergije.

Naravno, ovo je samo siže, ali o svemu ovome postoje decidna objašnjenja odnosno Znanja koja nisu nastala iz ljudskih mogućnosti razmišljanja jer su ona za ljude nedostupna, to su Sveta znanja sa one strane barijere preko koje čovek genetski ne može, može to Znanje primiti u najdubljoj meditaciji od strane sfere u kojoj se ta Znanja nalaze bez obzira na razvoj nauke, filozofije, tehnologije, mudrosti, ali je moguće ta Znanja primiti, istraživati iz sfere duhovnih energija jer su ta Znanja od vrhunske važnosti za celokupni razvoj ljudske civilizacije.

Ovo tvoje o auri i tvojim tvrdanjama glede nje, nešto je teološko-parapsihološko, ili samo potonje?

[pavaogc]

Aage kaže:

...Možda sve to navedeno?

Generalno govoreći, postoji jedan bitan zaostatak iz srednjeg vijeka u klasičnom školstvu, a to je ideja da znanje dolazi po "milosti Božjoj". Imali smo i drugu krajnost u nacističkoj psihijatriji gdje je rasa izvor "viših prava"... Danas se govori o tome da su najbitnije prve tri godine života nekog djeteta... Što se tiče raznih škola koje su tražile izvor smisla postojanja kroz opažanja iz prirode oni su pravili različite sustave i djelomično su ih proglašavali svetima i znanje i "znanje" o istima prenosili kroz zakrabuljene forme. Da bi se pristupilo vezama između načina na koje cjelokupno naše tijelo kodira i tumači u "podsvijesti" ukupne podražaje iz okoline potrebno je raditi na samosvijesti i pamćenju tih suptilnih promjena ( za razliku od stanja kad je čovjek izvan sebe neprestano fokusiran ili na neke ciljeve, ili na slobodnu struju misli, "fantaziranje", ili u trećem slučaju kad "ubija" vrijeme TV-om i inim navikama i senzacijama koje mu pružaju ikakvu mogućnost za kako-tako podražaj ili zaborav...)... Kad se malo pomalo radi na boljem "spajanju lijeve i desne strane mozga" tada se se ovom "formalizmu" određivanja značaja pojedinih organa kao centara može pristupiti samostalno. Koji su tu sve potencijali individualno mogući ovisi tko gdje krene i kako razvija fokus na što... Kako će to tko kategorizirati ovisi o pristupima brojnih teorija o ličnosti. Navodno theos dolazi od trčanja, peripatetika od hodanja (šetnje vrtom), a sjedenje u školskim klupama ili puzanje po crkvama očito nisu jedine vrste "milosti Božje"... Kad se pristupi pitanjima duh, duša, um, srce; razlike su sve moguće, ovisi koliko tko kulturološki izgradi "centara" u svojim vizijama i spoznajama sukladno ukupnoj organizaciji tijela i spoznatih čula; ili formi njihovog kontroliranja, i stjecanja novih načina da se sagledaju u umu... Dobro je čitati malo o egipatskim podjelama, malo razna renesansa, kabala, svašta-nešto se može, a najviše je pitanje samostalnog rada na toj samosvijesti i pamćenju veza svojih osjećanja s osjetima, što više dijelova tijela i okoline se uzme u obzir to se povećavaju kapaciteti... S druge strane promjene navika, praznina neka koja nastane i upoznavanje sebe i društva uokolo u nekom drugačijem svjetlu čini situaciju ponekad teškom, pa je bitan balans između raznih shvaćanja života i smisla... Gotovo rješenje ove zagonetne priče ili koncepcija duha je zapravo da si stalno na početku i uvijek znaš da nikad ne znaš, vježbanje te otvorenosti za spoznaju sve višestrukijih spona objekata koje ma kako percipiramo. Tako ono što povjerujemo uvijek iznova nestaje pa potragom se opet vraća izgubljeni balans parcijalnom spoznajom, sudom, mišljenjem. Razlike su tada ono što sam hoćeš, ako te uopće zainteresira povijest raznih pokušaja kategorizacije, odnosno budeš imao dovoljno hrabrosti i izdržljivosti uočavati što ti se sviđa i ne sviđa u sadašnjosti i učio iz vlastita iskustva. Bez toga zapravo nema spoznaje jer se apstraktne riječi nemaju s čim usporediti iz vlastitog znanja. Te su škole znači bile skrivene, dio posebnih znanja za višu svećeničko-filozofsku klasu zbog kojih se i glava gubila (pa čak i ratovi bili dijelom inspirirani znatiželjom da se otkriju tajne suparničkih škola) , ali da se naći na netu Aristotelova; "Tko je učen, a nije educirao srce, nije uopće učen."

[yakuzza]

Aage kaže:

Ovo tvoje o auri i tvojim tvrdanjama glede nje, nešto je teološko-parapsihološko, ili samo potonje?

To su istraživanja prosvetljenog Učitelja i iscelitelja, osnivača Duhovne medicine kod nas u Srbiji, koja je na kraju i zakonski priznata (bez obzira na prilično čudan koncept).

Svakako se radi o oširnom duhovnom Znanju čiji su elementi i teme istraživanja, izmeđuostalog i ovo što sam naveo.

[ianusc]

...Um je mentalna predodžba našeg tijela, i sadrži sve naše misli, vjerovanja, predodžbe. Um nije isto što i mozak. Mozak nije po ničemu tako poseban, kako ga znanstvenici doživljavaju. Mozak je samo organ, bitan organ, ali ništa više nego hrpa stanica. On ne određuje naše misli niti ih kontrolira. On je slijepi podanik našeg uma.

Duh i duša su u biti slične stvari, ali su ih kroz povijet često brkali. I jedno i drugo vezano je uz naše duhovno tijelo, alfu i omegu našeg cjelokupnog bića. Duh je naša suština, ono što postoji na oba svijeta, duhovnom i fizičkom. Duša je samo mentalno tijelo koje postoji samo na duhovnoj, tj. višoj vibracijskoj razini. Ono postoji kad je naše fizičko tijelo mrtvo, i čeka na novo rađanje. Duša je kao takva mentalni dio duha.

A "srce", o kojem se ovdje mnogo raspravlja je samo metafora za naše osjećaje i osjetila, i povezano je sa našim osjetilnim bićem. Kontrolira naše osjećanje ljubavi, straha, mržnje, itd. Dokazano je da se u predjelu našeg fizičkog srca nalazi duhovni pandan koji je odgovoran za sve ono što pripisujemo srcu kao fizičkom organu. Tako da treba razlikovati fizičko srce kao našu životnu pumpu, i "srce" kao duhovnu pumpu koja kontrolira naše osjećaje. No i um, dušu, "srce" i naše fizičko i mentalno(tzv. astralno) tijelo nadgleda naš duh; jedini vladar našeg bića.

[kety05]

UM ima puno definicija , no prvo treba reci da um nije fizicka stvar i treba ga razdvojiti od mozga koji je fizicka stvar.
Da bi trancedirao um moras ga prvo razumjeti.Um je nesto poput npr hobotnice,grabi svako iskustvo. Za svijest je potreba energija duha.
Duh ili kretanje svijesti -aktivnost.
Stanje bez uma je stanje mirovanja duha,duh ne pokrece umne sadrzaje.

Svijet oko nas je takav kakav je, a kako ga mi vidimo i dozivljavamo ovisi o cistoci jasnog videnja naseg uma i osjetila.Sto smo procisceniji to ce i nas subjektivni dozivljaj svijeta biti bolje uskladen sa stupnjem nase svijesti.

Kontrolom vlastitog uma, kontrolirat ćemo i svijet oko sebe. Ako vlastiti um ne možemo držati pod kontrolom, kako možemo očekivati da ćemo uspjeti kontrolirati bilo što izvan nas. Impulzivni um je u stvari skladište uma, tu se čuvaju pohranjene sve doživljene impresije i sklonosti iz eona i eona prošlih, i iz ovog sadašnjeg života, u uzročnoj formi.

Po jednostavnom, tradicionalnom, shvaćanju svaki čovjek sastoji se od duše i tijela. Prema tom shvaćanju, tijelo označava sve materijalno u čovjeku, a duša sve ono drugo – nematerijalno, duhovno: razum – sposobnost spoznavanja, sposobnost osjećanja, volju , sposobnost odlučivanja ili biranja ...
Očito je da nije jednostavno odgovoriti na pitanje što je duša jer čovjek je misterij odnosno otajstvo i teško je jednostavno odgovoriti tko je čovjek.

Srce-je nas vladar.Kada smo u ljubavi sa svojom dušom, onda vibraciju prenosimo preko aure, do duša srodnika, prijatelja i drugih ljudi. Iz svega proizilazi da je u životu tijela najvažnija ljubav, koja se savršeno uklapa u proces metaboliziranja duše i realiziranja Puta.

[Aage]

pavaogc kaže:

..., ali da se naći na netu Aristotelova; "Tko je učen, a nije educirao srce, nije uopće učen."

Dakle srce je najvažnije? I za što ona samosvijest i mogućnost pronalaženaj veza osjećaja služe točno? Za pronalaženje smisla? Kad smo već kod svijesti, evo pitanjce: ona se tako strašno zagovara, dakle biti u sadašnjem trenutku. No onemogućuje li biti svjestan na taj način, tu i tamo zamaštati, ali pritom biti svjestan da maštaš? Svjest je podskup duha?

yakuzza kaže:

To su istraživanja prosvetljenog Učitelja i iscelitelja, osnivača Duhovne medicine kod nas u Srbiji, koja je na kraju i zakonski priznata (bez obzira na prilično čudan koncept).

Svakako se radi o oširnom duhovnom Znanju čiji su elementi i teme istraživanja, izmeđuostalog i ovo što sam naveo.

A konkretno, što to duhovno znanje kaže o duhu, duši, umu i srcu, konkretno?

ianusc kaže:

Duh i duša su u biti slične stvari, ali su ih kroz povijet često brkali. I jedno i drugo vezano je uz naše duhovno tijelo, alfu i omegu našeg cjelokupnog bića. Duh je naša suština, ono što postoji na oba svijeta, duhovnom i fizičkom. Duša je samo mentalno tijelo koje postoji samo na duhovnoj, tj. višoj vibracijskoj razini. Ono postoji kad je naše fizičko tijelo mrtvo, i čeka na novo rađanje. Duša je kao takva mentalni dio duha.

Za um si mi predobro objasnila, hvala ti. Uglavnom sam ovo o duhu i duši razumio, ali može li još o njima da si ono baš dobro transcendiram to. Dakle, duh i duša.

Dokazano je da se u predjelu našeg fizičkog srca nalazi duhovni pandan koji je odgovoran za sve ono što pripisujemo srcu kao fizičkom organu.

EH da, to znam. Gore u otvaranju teme sam linkao upravo o tome, vidi to. Stoga sam i pitao je li centar duše u predjelu našeg fizičkog srca, ili centar duha, pa me i buni to duhovni pandan (valjda što nisam shvatio ono tvoje o duhu i duši u potpunosti, jer moj um je prije imao sasvim drukčiju predodžbu o tim pojmovima), nije li duševni?

kety05 kaže:

Za svijest je potreba energija duha.
Duh ili kretanje svijesti -aktivnost.
Stanje bez uma je stanje mirovanja duha,duh ne pokrece umne sadrzaje.

Svijest je pod duhom dakle, ili pak pod umom?

Po jednostavnom, tradicionalnom, shvaćanju svaki čovjek sastoji se od duše i tijela. Prema tom shvaćanju, tijelo označava sve materijalno u čovjeku, a duša sve ono drugo – nematerijalno, duhovno: razum – sposobnost spoznavanja, sposobnost osjećanja, volju , sposobnost odlučivanja ili biranja .. Srce-je nas vladar.Kada smo u ljubavi sa svojom dušom, onda vibraciju prenosimo preko aure, do duša srodnika, prijatelja i drugih ljudi. Iz svega proizilazi da je u životu tijela najvažnija ljubav, koja se savršeno uklapa u proces metaboliziranja duše i realiziranja Puta.

Onda ovo nije u skladu s inauscom koji/koja tvrdi da je duh sve nematerijalno, a ti da je duša to isto? Ili sam krivo shvatio? Nadalje, ti govoriš da je srce vladar cijelog našeg bića, a on da je isto duh?

[kety05]

Aage kaže:

Svijest je pod duhom dakle, ili pak pod umom?


Onda ovo nije u skladu s inauscom koji/koja tvrdi da je duh sve nematerijalno, a ti da je duša to isto? Ili sam krivo shvatio? Nadalje, ti govoriš da je srce vladar cijelog našeg bića, a on da je isto duh?

Pod umom podrazumijevamo cijeli vrtlog koji se nalazi na našem duhovnom ekranu. Tu spadaju sve misli i emocije, svi impulsi koji se kreću kroz našu glavu.

Duh i dusa su slicni u pogledu nacina koji se koriste u zivotu vjernika.
No,ipak se razlikuju u njihovu odnosu prema van.
Preko „duše“ čovjek ima vodoravni odnos sa svijetom, a preko „duha“ ima okomiti odnos s Bogom. Važno je razumjeti da se oboje odnosi na čovjekov nematerijalni dio.

Dusa je ono sto svakog pojedinog covjeka cini covjekom dok je duh nasa veza sa Bogom.