Patnja je ljubav, ili je s njom uvijek život besmislen i gubav?

[Nemruth Dagi]

Aage kaže:

Ne znam za osjećaj kazne, ali naučiti svakako hoćeš.

Nisu svi spremni za učenje.

[yakuzza]

Nemruth Dagi kaže:

Nisu svi spremni za učenje.

Ali je osnovno obrazovanje obavezno za sve, te kad tad to savladati moraju.

[Aage]

Nemruth Dagi kaže:

Nisu svi spremni za učenje.

Ali govorimo o onom šta je prirodno. A prirodno je cijeniti mrak, jer bez njeg ne bi mogli spoznat svijetlo u pravom svijetlu.
A ako čovjek iz tog ne može naučit - neprirodan je.

[fbuki]

Nemruth Dagi kaže:

Nisu svi spremni za učenje.

yakuzza kaže:

Ali je osnovno obrazovanje obavezno za sve, te kad tad to savladati moraju.

zašto je nužno neko učenje osim za sigurnost ili egzistencijalni opstanak, stjecanje životne mudrosti ili znanja kako bi si olakšali snalaženje u ovim egzistencijalnim okvirima? razlučivati nešto korisno od nečeg štetnog recimo, i tome slično.

do prije nekoliko mjeseci dijelio sam takvo mišljenje, međutim u zadnje vrijeme smatram da neko duhovno učenje prije može predstavljati prepreku u samootkrivanju naše istinske prirode. više učenja, više mentalne galame, više poistovjećivanja, predočavanja i ideja kako bi trebao konačno izgledati rezultat duhovnog traganja ili rada. poanta je ignorirati, ili bolje, razbiti predodžbe kojima se nesvjesno samosputavamo. dok god se mentalno i emotivno držimo za nešto apstraktno ništa od proboja u postojanu stvarnost. ostaje tek san u svijetu snova.

[Nemruth Dagi]

Aage kaže:

Ali govorimo o onom šta je prirodno. A prirodno je cijeniti mrak, jer bez njeg ne bi mogli spoznat svijetlo u pravom svijetlu.
A ako čovjek iz tog ne može naučit - neprirodan je.

Prirodno je cijeniti mrak...zašto bi bilo to prirodno?

Zar bolesnik mora cijeniti svoj rak ..ili majka umrlog djeteta kamion koji ga je udario?


Usto kad govorimo o neprirodnosti onda tema skreće na našu društvenost koja je regulator što je normalno a što nije...

puno ima tu stvari koje se dotiču...

[Aage]

Nemruth Dagi kaže:

Prirodno je cijeniti mrak...zašto bi bilo to prirodno?

Zar bolesnik mora cijeniti svoj rak ..ili majka umrlog djeteta kamion koji ga je udario?

Tu ima samo negativne strane. Patnja dovodi i do pozitivnog. O tom pričam.

[Papirus Magnus]

Aage kaže:

Tu ima samo negativne strane. Patnja dovodi i do pozitivnog. O tom pričam.

Ako se uvališ u nju i ne pomičeš se iz toga, onda te to odvodi samo dublje, u sve veću patnju i probleme.

[Nemruth Dagi]

Aage kaže:

Tu ima samo negativne strane. Patnja dovodi i do pozitivnog. O tom pričam.

Nažalost nije baš tako ali neka ti bude...

[Nemruth Dagi]

Papirus Magnus kaže:

Ako se uvališ u nju i ne pomičeš se iz toga, onda te to odvodi samo dublje, u sve veću patnju i probleme.

Točno. Umjesto da te prodrma ona te obuzme. Prodrmavanje bi bio pozitivni efekt jer ti je otvorila oči i dala novi pogled na život kad si se uljuljkao ali nažalost kronična patnja nema taj efekt jer (p)ostaje frustrirajuća činjenica.
Ima patnje koja ne vodi ničemu jer ćeš umrijeti i nećeš imati prilike za novi život obasjan novim pogledom na svijet.

[Aage]

Nemruth Dagi kaže:

Točno. Umjesto da te prodrma ona te obuzme. Prodrmavanje bi bio pozitivni efekt jer ti je otvorila oči i dala novi pogled na život kad si se uljuljkao ali nažalost kronična patnja nema taj efekt jer (p)ostaje frustrirajuća činjenica.
Ima patnje koja ne vodi ničemu jer ćeš umrijeti i nećeš imati prilike za novi život obasjan novim pogledom na svijet.

Obuzme baš uvijek?
Ima svakakve patnje, ali ja mislim da sam isuviše objasnio moju percepciju iste, kad je pozitivna.

[new life]

Aage kaže:

Tu ima samo negativne strane. Patnja dovodi i do pozitivnog. O tom pričam.

Malo si mi kontradiktoran.
Kako može biti samo pozitivne i samo negativne strane?
Kako patnja može biti samo pozitivna i samo negativna, i kako možeš projicirati kako će tvoj skok završiti, pogotovo ako samoinicijativno skočiš, uzimajući u obzir da se možeš i fatalno povrijediti?
Možda da primijeniš transurfing, izmoliš molitvu tražeći da ti želja bude odmah ispunjena, odeš guruu, ili dobro sve isplaniraš i onda tek djeluješ...
Eh kada bi to bio život , i kada bi kojekakvi nadobudni forumski usputnici i savjetnici bili oni sa bogovskim rješenjima... ali sreća da to nije život, jer se onda mnogo nauči i poveže sa vrhom upravo kako i treba, pa onda mnogi u dolinama dobronamjerni ili nedobronamjerni poučitelji ispadnu smiješni...

[Aage]

new life kaže:

Malo si mi kontradiktoran.
Kako može biti samo pozitivne i samo negativne strane?
Kako patnja može biti samo pozitivna i samo negativna, i kako možeš projicirati kako će tvoj skok završiti, pogotovo ako samoinicijativno skočiš, uzimajući u obzir da se možeš i fatalno povrijediti?

Fatalna povrijeda nije nužna i izrazito je relativna. Ovisi kako-kome.
Projicirati mogu na temelju vjere. To je važnije od znanja.

[Zazum]

Gledan temu i jednostavno nemogu odoliti prokomentirat.

Ljubav, ah ta ljubav, kada samo nebi taj posesivni osjećaj posjedovanja mješali s ljubavlju prema svakom obliku života, prema čovjeku, psu, stablu. Ljubav nije ništa uvjetovano, ljubav ne želi nego samo je, ljubav je možda samo način razmišljanja ali je uvjetovana svijesću, sviješću da te volim kao samoga sebe i da ti dam prostor za život
Patnja je nešto drugo, patnja nemože biti vezana uz ovu pravu ljubav, patnja se javlja kada čovijek živi u neskladu s sobom i okolinom, dapaće može i sama okolina biti u neskladu i natjeravat pojedince na patnju.
Sreća ovog svijeta je šta je sve toliko jednostavno i kada bi samo očistili šum od nepotrebnih misli i želja uvidjeli bi da je patnja samo jedna kontrolna lampica koja označava da nešto ne štima i da nešto treba mjenjati, često i sebe.
Jer kako kažu: ja želim samo ljubav, sreću i slobodu

Aage kaže:

Ali, zar nije život i čežnja koja se nikakvim dodirom, nikakvim zagrljajem, ne može utažiti, već egzistira samo radi sebe? Zar nije život i ta žalost, ta bol, taj mrak, koji bi trebali cijeniti i voljeti jednako ko svijetlo? Jer mrak nam pokaže vrijednost svijetla. Kako će onaj koji ne vidje mraka cijeniti svijetlo? Svijetlo će mu rutina puka biti, a ne smisao.

Nije li tako tuga proporcionalna, na kraju, sreći? Jer što si više u mraku žalovao, to ćeš se svijetlu radovati više kad ga ugledaš. Nije li san čovjeka u mraku, nešto najdivnije? San o svijetlu.

Nije brate, život je samo ono sada, nepostoji ni prošlost niti će ikada postojati budučnost, a ja to svoje sada trošim na tebe, zar ne vidiš da te volim i da ne patim.

Zapravo u mojim očima ti pričaš ovako nešto: mene moj dragi tuče svaki dan kada dođe pijan s posla, ubije boga u meni, ali onda zaspe i do večeri se otrizni, zagrli me i sve masnice manje bole, joj što cijenim mog dragog kada me ne tuće!

Tvoj život je ta žalost, ta bol i taj mrak, a ti očito da si ga kao takvog prigrlija, očito je da nemaš snage na promjenu, pa želiš da ti mi tvoji slušaoci potvrdimo da je to život, ali nije, nije brate jer opterećen takvim teretom nemožeš osjetiti mir u sebi, nemožeš osjetiti sreću, nemoš osjetiti bezuvjetnu ljubav, ta svijetlost bi bila kao svijetlost što ulazi mračnu sobu kroz oškrinuta vrata, to je san o svijetlu.

Samo ti imaš moč za krenut dalje, samo se ti možeš dignuti na noge u mračnoj sobici, samo ti možeš otvoriti vrata i pustiti svjetlo u svoju sobicu, samo ti možeš izaći na svijetlo, i samo ti možeš napraviti sada, niti jučer niti sutra.

[Aage]

Zazum kaže:

Nije brate, život je samo ono sada, nepostoji ni prošlost niti će ikada postojati budučnost, a ja to svoje sada trošim na tebe, zar ne vidiš da te volim i da ne patim.

Ali posljedice od prijašnjeg sada se itekako mogu doživljavati. Skoči s 5. kata. Proć će par dana. Ne mora prošlost postojati, ali tebe će i dalje bolit leđa.

Zapravo u mojim očima ti pričaš ovako nešto: mene moj dragi tuče svaki dan kada dođe pijan s posla, ubije boga u meni, ali onda zaspe i do večeri se otrizni, zagrli me i sve masnice manje bole, joj što cijenim mog dragog kada me ne tuće!

AHAHAAH, humorističan primjer. Imalo bi tu istine kad se ne bi gledalo iz tog kutka. Sreća nije ništa u usporedbi s ljubavlju, za mene.

Samo ti imaš moč za krenut dalje, samo se ti možeš dignuti na noge u mračnoj sobici, samo ti možeš otvoriti vrata i pustiti svjetlo u svoju sobicu, samo ti možeš izaći na svijetlo, i samo ti možeš napraviti sada, niti jučer niti sutra.

Realnost je katkad drukčija od želja.

[Zazum]

Aage kaže:

Ali posljedice od prijašnjeg sada se itekako mogu doživljavati. Skoči s 5. kata. Proć će par dana. Ne mora prošlost postojati, ali tebe će i dalje bolit leđa.
AHAHAAH, humorističan primjer. Imalo bi tu istine kad se ne bi gledalo iz tog kutka. Sreća nije ništa u usporedbi s ljubavlju, za mene.
Realnost je katkad drukčija od želja.

Posljedica tvog rođenja je da si sada živ, posljedica tvog jučerašnjeg pada je da te sada boli, ali ono šta se dogodilo je prošlost, a na prošlost nemožeš nikako utjecati, tvoja jedina domena djelovanja je sadašnjost, pa s obzirom da te boli možeš popiti tabletu za bol ili bolje staviti hladni oblog. Do duše pad s petog kata je u pravilu bezbolan .
Nema smisla razmišljat o prošlosti na način "šta bi bilo kad bi bilo", međutim inteligencija je čovijeku predočila da je sve uzročno posljedično, pa na osnovu pada imaš iskustvo, pa možeš drugi put smanjiti mogučnost pada, ali i tada je tvoja domena djelovanja minimalizirana na sada.

Sreću niti ne trebamo uspoređivati sa ljubavi, jer je sreća nusproizvod ljubavi.
Npr. Ja "volim" starkice patike i kad kupš starkice bit češ sretan.
Ali kakva je to ljubav prema patikama i koliko će ta sreća trajati?

Realnost diktira naše viđenje okoline, jer je to moja/tvoja realnost, a viđenje realnosti ovisi o načinu razmišljanja.
Npr. nekom je čaša napola puna, nekom napola prazna...

[Aage]

Zazum kaže:

Posljedica tvog rođenja je da si sada živ, posljedica tvog jučerašnjeg pada je da te sada boli, ali ono šta se dogodilo je prošlost, a na prošlost nemožeš nikako utjecati, tvoja jedina domena djelovanja je sadašnjost, pa s obzirom da te boli možeš popiti tabletu za bol ili bolje staviti hladni oblog. Do duše pad s petog kata je u pravilu bezbolan .
Nema smisla razmišljat o prošlosti na način "šta bi bilo kad bi bilo", međutim inteligencija je čovijeku predočila da je sve uzročno posljedično, pa na osnovu pada imaš iskustvo, pa možeš drugi put smanjiti mogučnost pada, ali i tada je tvoja domena djelovanja minimalizirana na sada.

Sreću niti ne trebamo uspoređivati sa ljubavi, jer je sreća nusproizvod ljubavi.
Npr. Ja "volim" starkice patike i kad kupš starkice bit češ sretan.
Ali kakva je to ljubav prema patikama i koliko će ta sreća trajati?

Realnost diktira naše viđenje okoline, jer je to moja/tvoja realnost, a viđenje realnosti ovisi o načinu razmišljanja.
Npr. nekom je čaša napola puna, nekom napola prazna...

A šta ako voliš nekog a taj tebe ne prihvaća. Jebo to.
Kako onda kreirat sreću?! Kako tad sreća proizlazi iz ljubavi?!

[Zazum]

Aage kaže:

A šta ako voliš nekog a taj tebe ne prihvaća. Jebo to.
Kako onda kreirat sreću?! Kako tad sreća proizlazi iz ljubavi?!

Pođi zamnom.

[Aage]

Zazum kaže:

Pođi zamnom.

Kakve veze ima ta tema?

[Zazum]

Aage kaže:

Kakve veze ima ta tema?

Tema nikakve, ali ima ono šta piše suede.
Pokušat ću pojasniti, samo pitaj ako se o nećem loše izrazin.

Od rođenja skupljamo informacije iz naše okoline, te informacije će kreirati naš način razmišljanja i te informacije će stvoriti barijere u našim životima. Često nismo ni svijesni svojih predrasuda, zapravo radi se o psihologiji, radi se o algoritmima u našoj psihi. Npr. kad vidim medvjeda trči šta dalje, kad vidiš jelena pokušaj mu prići bliže. Čovjek često ima nesvijesne algoritme koji možda i nisu ovako očiti, npr. refleksni potez rukama da se zaštiti glava nemora biti svaki put pozitivna reakcija jer ako smo u kritičnoj poziciji na visini moramo raspodjeliti nesvijesnu radnju(refleks) na zadržavanje pozicije i zaštitu glave.
Inače sami pokušaj mjenjanja sebe se naziva reprogramiranje, to nije nimalo lak zadatak, suede je napisala svoj način i mislin da je stručnija od mene, ja samo znam da su ti problemi duboko zakopani u nama, jako je teško naći uzroke problema jer moramo biti istinski bliski sa sobom, moramo analizirati sebe i biti iskreni prema sebi, to je proces.

Ja mislin da dobar dio problema leži u raznim strahovima, a nikada nisam vidija da čovik u strahu mudro donosi odluke u kritičnim trenutcima, to samo mogu krajnje pribrani, kada mu mozak ne opterete nagla paljenja nesvijesnih algoritama, pa procesor nema prostor za obradu najbitnijeg detalja, realne sadašnje opasnosti

Sjećaš se rekao sam način razmišljanja diktira tvoju verziju realnosti, radi se o temeljnim sitnim detaljima koji određuju tijek razmišljanja i ako uspijemo promjeniti te sitne detalje naša stvarna realnost će izgledati bitno drugačije.

Iz mog kuta gledanja možda bi treba sebe analizirati zašto nemožeš pustati, zašto nemoš krenit dalje...

Jednom davno san pisa na ovom forumu opis svog reprogramiranja....

[crna kemijska]

Aage kaže:

U 8 blaženstava, međ ostalim, Isus kaže: "Blaženi žalosni, jer će se utješiti... Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde jer će se nasititi..."
Dakle On govori da je patnja (u ovom slučaju ista u obliku žalosti i čežnje) dobra, budući da je put do naše svrhe ili do Kraljevstva Božjeg.
Isus je i sam patio svojom velikom mukom.

Patnja je to kaj je, nije ljubav.
Vuče u negativu, ljubav je pozitiva.

A Isus je prema Bibliji na Zemlji fizički patio kratko vrijeme.
Ima ljudi koji su u neizdrživim bolovima godinama i dulje.
Toliko o tome.

Patnja je možda jedna od lekcija koju moramo proći, ali nije ljubav.
Da je tako, ja bi mogla opalit šakom prolaznika u glavu i reć ok je ne brini, ja te pokušavam približit Bogu, jer Bog je ljubav, a do njega ćeš samo prek čim više boli.