bipolar i pjesmice

[bipolar2000]

Nisam si dala za pravo šutjeti.
Neko bi kazao-sujeta.
No ja velim, sve ja dobro što se pićem završi.

Imam više nego jednu metlu doma.
Zašto?
Pitate se?

Pa da metem.

Kuća je na dva sprata.
Ima i potkrovlje.

[bipolar2000]

Nisam im dala prava za pričati.
Sve do danas.
Ponijeli me divni predjeli što su letjeli.
Ko rijeka.


I nježno ruši svaki vještački kamen na svom neumornom hodu.

[bipolar2000]

Nisam usamljena, ne mogu biti.
Lijep je teret pod grudima.
Grije.


Ne pucketa.
Širi zrake.
Stidljivo se pomalja...

[bipolar2000]

Naš vrli vitez...čuvar prolaza.

Stidljivo crno sunce.
Mjesec mali.

Skromna beba.

Lijepa i hrabra.

[bipolar2000]

Sjedio je sklupčan u majčinom krilu.
Igrao se pogledom...visoko...visoko...
Vabile ga zvjezdice što tako stidljivo prosipahu srebrne niti svojih zraka.
Da...luster.

Svijetlo.
Dijamanti od staklenih perli.


Na stolu buket cvjetića.
Cvje-tića.
Ptičica.

Mati u srebnoj haljini, a tako jednostavna kita.

Ispružio je svoju malu ruku...pogledom je kolutao plavim okama...
i dohvatio.


Ljiljane.

[bipolar2000]

Sve Ljiljane i Ane ovoga svijeta.

[bipolar2000]

Kralj Nikola od Crne Gore je uredio svoju državu
tako što je svaki perjanik
imao za obavezu
da zasadi barem jedno stablo
masline
u svome vrtu.

[bipolar2000]

Sunce na zalasku.
Plovi brod..pluta po površini...jedva
mu ime nazirem...

Gledam.

Tražim...pogledom ronim i bistrim ocean za oceanom.
Slovo za slovom.
Ime za imenom.

Teku.

[bipolar2000]

Jedna je ista.

Ona što se sklupčala kao malo dijete kada traži očev zagrljaj.

Nemirno je more...oceani su proplakali...traže...dozivaju.

Grom i pakao.
Varnice svih boja.


Ne može.

Zakon je zapečaćen.

[bipolar2000]

Želiš li me ubit seksom?
Želiš li me ljubit skepsom?
Daj me pusti da odahnem
Sklopim oci, nestanem...

Zašto se sad opet skidaš?

Gola sam.
Slijepa.

I rumena u magli nikad bila...

i uz tebe bi se, u robi, radije svila,
odveć draga mi je ova moja majica od tila.

Crna je.
Kao nikad...kao nikad
što je bila.


Svila sjećanja ne umire nikad.
Njene se niti prostiru mirisnom sobom.

I dok uzani durbini svirale na vjetru traže
Eolov glas
harfa svira.

Tanane žice nižu se
jedna
po jedna.

Svaka svoju boju
svaka svoj trag želi.

I duboko
iz noći
dublje i
dublje
kleti glas dubi kamen.

Spužva na dnu mora.
Korali što izranjaju u ostrva cijela.

Crveni.
Crveni su.

Majko.


O, dijete zvjezdanih vjetrova
Mili glas ti želim čuti.
Pjevaš, igraš
tražiš.

I on.

Tu je.
Mati ga njeguje.
Prstiće njegove dragane
ručice malene
drug tvoj
sjećaš se?

Kako ste samo plesali
svih onih ljeta.

Sparina.
Težak sunčev glas.
I tromi pokreti
napaćenih
njenih
ruku.

A snažne su bile
kao u vojnika
kao u
konjanika.


Ratnični poklik krvavih srpova
kroz pustinju
bez oaza.

Ha ha ha

Vjerovali su
nisu znali


Mislili su
nisu htjeli.

Željeli!

Kako oklop da zadrži
kako gvožđurija ratnička
kamena avlija
srce bez predaha
oči bez sna
kako?

Nisam dala.

Ruke moje.

Pletahu pletenice od kćerkinih snova.
Kose njene.

Odiseja i Kirkale.
Sodoma i Gomora.
Stup soli
kao žena.

Kao ja.

[bipolar2000]

Mislili su da mi se ne čuje glas.
Da igram na podijumu diskoteke
diskaća
disko-kluba nekog.

A ja sam znao.
Jer sam Veliki.
Znao sam mati moja.
Čuo sam suzu tvoju.
Svaka mi je kišu dala
da spere
prašinu

vjetrova.

Jer, mati...majko.
Čuo sam ja i prije nego što sam bio.

U Dolinu bogova položila je seka svoje
jaje.

Da ga čuva
da ga pazi
da mu zimni vjetar
led
i šuma
gnijezdo sviju.

Ptić mali.

Katarina.

[bipolar2000]

crno kolo maleno
zaigralo rumeno
zaigralo podigralo
nagribalo
izribalo
malo vamo
malo tamo
oće Rada, ne da Vuk
mio mu je crni luk.

[bipolar2000]

kreči kleči
mlati slamu
mene vamu
okne škure
zidići belići
tata mama
zjapi drvo
trulo truplo
smrada nema
pod nosićem
pod prstićem
šarena zelena
mala vanja
konce trsi
da zaigraše kolo
vuci

[bipolar2000]

preko puta
preko pruta
mili brate
evo vuka

zaiskao janje bijelo
da mu igra
opijelo

ne anje stare vranje
ne da ane staro janje
ne da jana
mila mati
ne daj sine
sveto znati

[bipolar2000]

tri prasića oko panja
tri armana oko vranja
tri ćurana oko staje

mila mati
šta je, šta je

[bipolar2000]

nije selo
posijelo
nije vrag amo ćag

nije boja oku snila
da ti mati zakasnila

[bipolar2000]

kriv je vrag mila mati
snila moru da me prati

da me prati ne da mira
ja sam mila mati snila

nemoj sejo , nemoj kćeri
ne smem stati

dok zubići ne porastu
dok kutići ne zarastu
dok se sočna okna bude
snivaj mala
sklopi oči
dok ti mati svilu svija
da ti kolijevku
da ti kolijevku
suza ne zaliva

[bipolar2000]

bjesomučno grizem
te svinje
od oraha i perli
okitile
nakitike
nakotile
zaklale
preklale
progutale


is-plju-nu-le

[bipolar2000]

zavrnule zaigrale
mante tante
kante šahte
mace kuce
ljubičice
milo lice
evo sviće

dobro jutro dobar dan
mio meni svaki san

još mi draži sanak
teži
da čekićem snježno ježi

[Porto]

Ona pjeva
gorski kristal
gdje potoci su
olovo
i oči.

Kad gleda
niz maticu
spazit će košnice
i grla
puna medovine.

Ona šapuće bube
o nakovanj
kali usijane
sinapse
poljupcem
i svilom.