Emocionalne blokade i njihovo liječenje

[hopeless_]

dakle, da ne duljim: nikad nisam bila zaljubljena niti osjećala privlačnost prema nekome, nikakvi 'leptirići', nikakva kemija, potreba za intimnošu (seksom ili bilo kojim oblikom)... nisam nikad patila zbog ljubavi i to je super, ali isto tako nikad nisam iskusila nešto lijepo poput ljubavi, a to bih zbilja voljela. ne želim potrošiti cijeli život, a da barem jednom ne poljubim nekog i pritom ne razmišljam o tome koje sve poslove još moram danas obaviti ili pritom ponavljam gradivo za isit. pa s obzirom da imam 23 godine, očito neće doći samo od sebe s vremenom već nešto zaista nije u redu sa mnom. ima i itko ideju kome se obratiti? (zagreb)idem psihologu 2 mjeseca što je stvarno malo vremena, ali mi se sve više čini da od toga neće biti neke velike koristi.
vjerojatno je uzaludno pitati, ali da nema netko tko ima/je imao sličan problem?
hvala svima!

[Alan_SP]

hopeless_ kaže:

vjerojatno je uzaludno pitati, ali da nema netko tko ima/je imao sličan problem?

Osobno mislim da to i nije toliki problem, osim ako nisi psihopata (da li ti je psihijatar to dijagnosticirao?).

Kazes da nisi bila zaljubljena u smislu potrebe za seksom ili na bilo koji drugi nacin. Da li to znaci da ne volis niti roditelje, da ti ni malo ne bi bilo zao da umru, da im se nesto lose desi, pored cisto prakticnih problema koje bi ti imala zbog njihove smrti, bolesti, sto vec?

Daj taj dio objasni, ne osjecaj ama bas nikakve emocije prema nicemu, ili samo ne osjecas ljubav prema osobama suprotnog spola na nacin kako bi ti to zeljela da osjecas?

[hopeless_]

iskreno...ne znam ni sama.mislila sam da se radi o nepostojanju osjecaja samo u tom aspektu prema osobama suprotnog spola. ali sam se pocela pitati da se ne radi o izostanku osjecaja opcenito. naime nedavno mi je baka umrla i ja sam osjetila...nista! istina je da sam ju rijetko vidala i da nismo bule bliske ali opet.nije to bas normalno.volim svoje roditelje.volim i prijatelje.ali vise ne znam jesu ti osjecaji stvarni, radi mi se zaista o ljubavi ili je to neka "navika". jel ja stvarno volim ljude oko sebe ili samo mislim da ih volim zato jer bi to tako moralo biti. da se krivo ne shvati, nisam sebicna da se brinem samo za sebe, uvijek cu pomoci, ak i onima koji to ne zasluzuju. ali ne znam jel to radim zato jer te ljude volilm ili iz nekih moralnih uvjerenja.
bilo kako bilo, taj dio ne mogu razluciti. a ovaj dio o nedostatku bilo kakvih ljubavnoh emocija je prilicno siguran. nije samo stvar emocija (ne trazim odmah ljubav romea i julie), vec bar neka najmanja privlacnost je kod mene strani pojam...

[relaxing music]

Kakav je bio ( jest ) brak tvojih roditelja ?

[emofree KJ]

Hope, pa ti si sama dala odgovor u naslovu. samo izbrisi ono ?
Mislim da je u tvom energetskom protoku, ne znam iz kojih razloga , nastala blokada. Nesto se priprecilo i ti ne dolazis do toga (osjecaja). Bioenergija, kaze za tjelesna oboljenja otprilike ovo: nisi bolestan nego bloiran.
isto se moze reci za emocije.

[SAS]

@hopeless_

vjerojetno te netko povijedio emocijalno dok si bila mala svega 3-4god i zato si se bila spontano odlucila povuci u sebe i sad naravno posto je to bilo davno nemos se niti sjetiti razloga zasto si se bila otada povuka u sebe i citavo vrijeme blokiras emocije okoline, i sad ides psihologu koji bolk po blok analizira i pitajuci se jel je to moguci uzrok ? jel mozda ovo ili ono i tak te propitkuje zapocetak kako se osjecas ? pa onda zasto se tako osjecas ? i tako pokusava sve dublje uci u tebe da izvuce uzrok, i sad ovisi o tebi kolko si spremna suradivati da se najde taj uzrok

no samo sta je problem kaj moze psiholog kad i najde uzrok, nece ga znati obrisati ili ublaziti taj uzrok, da se mozes bolje se osjecati, no to je vec energetska blokada gdje psiholog nemoze uci u taj krug jer mu je nepoznat

[nixon69]

Uzroka moze biti puno,ali vecina je u glavi.
Pospremi misli i malo se promijeni i sve ok.
Ili trkni do Brace.

[SAS]

nixon69 kaže:

Uzroka moze biti puno,ali vecina je u glavi.
Pospremi misli i malo se promijeni i sve ok.
Ili trkni do Brace.

samo od sebe se nece nista promjeniti, ako nece suradivati i zalagati za to da se odstrani taj problem

[Žulaj]

moje skromno mišljenje je da ti sama to sebi radiš. tj, ti sama sebi blokiraš osjećaje iz straha od patnje. sličnu fazu sam i ja imala, i to baš oko 23 godine, i isto mi je baka umrla, i bilo smo dovoljno bliske da se žalostim, ali nisam. prehodala sam to, i čudila se samoj sebi kak sam bezosjećajna. kasnije, kad sam otvorila ventil, i to je izašlo. ak imaš dobrog psihića (da zna razgovarati i ući u srž) riješit ćete to skupa.

mislim da se ne trebaš zabrinjavati

[macatoban]

hopeless_ kaže:

dakle, da ne duljim: nikad nisam bila zaljubljena niti osjećala privlačnost prema nekome, nikakvi 'leptirići', nikakva kemija, potreba za intimnošu (seksom ili bilo kojim oblikom)... nisam nikad patila zbog ljubavi i to je super, ali isto tako nikad nisam iskusila nešto lijepo poput ljubavi, a to bih zbilja voljela. ne želim potrošiti cijeli život, a da barem jednom ne poljubim nekog i pritom ne razmišljam o tome koje sve poslove još moram danas obaviti ili pritom ponavljam gradivo za isit. pa s obzirom da imam 23 godine, očito neće doći samo od sebe s vremenom već nešto zaista nije u redu sa mnom. ima i itko ideju kome se obratiti? (zagreb)idem psihologu 2 mjeseca što je stvarno malo vremena, ali mi se sve više čini da od toga neće biti neke velike koristi.
vjerojatno je uzaludno pitati, ali da nema netko tko ima/je imao sličan problem?
hvala svima!

Ključno je pitanje; - voliš li samu sebe? Ako iskreno odgovoriš na ovo pitanje (samoj sebi ) tada češ dobiti odgovor na postavljeno pitanje! Na žalost mnogi ljudi govore o ljubavi, o tome kako vole svoje bližnje i sve oko sebe ali uglavnom nakon dosta vremena shvate da je to više "ljubav po službenoj dužnosti" jer kakav bi ja otac/majka bio da ne volim svoju djecu, kakav bih ja sin/kči bio kada nebih volio svoje roditelje a činjenica jest da ako ne volimo sebe teško da možemo voljeti druge.Svakako da smo brižni kao roditelji i kao djeca i kao brača i sestre ali da li je to doista ljubav? Ljubav, bezuvjetna ljubav nas nikada neče dovesti u sukob s bilo kim, uvijek,baš uvijek čemo imati razumjevanja za sve i svakoga, za sve što se događa i zasigurno tada privučemo osobu s kojom čemo zaista doživjeti sjedinjenje u ljubavi. Kada če se to dogoditi svakako je individualno, kod nekog več u mladosti, kod nekoga u zrelosti, kod nekoga u "starosti" a kod nekoga tko zna u kojem životu. Osvijesti ljubav prema sebi i tada češ zasigurno osjetiti ljubav u njenom najveličanstvenijem obliku!
Osječam da si vrlo draga osoba koja ponekad i ne želi pokazati svoje osječaje, mada toga možda i nisi svjesna, ali ne brini se, vrijeme bezuvjetne ljubavi je tu i vjeruj mi svatko tko sebi dopusti da se voli doista če bezuvjetno voljeti sve što postoji i doživjeti če bezuvjetnu ljubav u njenom najsavršenijem obliku!

[izgubljena]

ne kužim zašto se toliko inzistira na "bezuvjetnoj ljubavi". to me podsjeća na slučajeve u kojima se muškarac ili žena u paru ponaša grozno i užasno, a ovaj drugi sve to trpi jer ga "bezuvjetno voli".
takvih slučajeva ima koliko hoćeš, ali baš nisam sigurna da je to put za nekakvu sreću.

[MoW]

hopeless_ kaže:

dakle, da ne duljim: nikad nisam bila zaljubljena niti osjećala privlačnost prema nekome, nikakvi 'leptirići', nikakva kemija, potreba za intimnošu (seksom ili bilo kojim oblikom)... nisam nikad patila zbog ljubavi i to je super, ali isto tako nikad nisam iskusila nešto lijepo poput ljubavi, a to bih zbilja voljela. ne želim potrošiti cijeli život, a da barem jednom ne poljubim nekog i pritom ne razmišljam o tome koje sve poslove još moram danas obaviti ili pritom ponavljam gradivo za isit. pa s obzirom da imam 23 godine, očito neće doći samo od sebe s vremenom već nešto zaista nije u redu sa mnom. ima i itko ideju kome se obratiti? (zagreb)idem psihologu 2 mjeseca što je stvarno malo vremena, ali mi se sve više čini da od toga neće biti neke velike koristi.
vjerojatno je uzaludno pitati, ali da nema netko tko ima/je imao sličan problem?
hvala svima!

Ja sam slično prilično bezosjećajan kao i ti, prvo ljubljenje i seks sam imao s 24 s jednom supersexy djevojkom. Općenito je stvar u tome da bi trebala boraviti više sa suprotnim spolom i stvari će se već polako otvarati. Recimo, u gimnaziji mi je bilo dobro jer smo bili i dečki i cure u razredu pa me to više palilo nego na faksu gdje smo bili sve sami dečki pa mi je seks. potencijal pao na nulu (a stalno sam štrebao, nisam nigdje izlazio, brinuo se oko uspjeha i ispita).
Želim ti puno uspjeha!

[emofree KJ]

SAS kaže:

no samo sta je problem kaj moze psiholog kad i najde uzrok, nece ga znati obrisati ili ublaziti taj uzrok, da se mozes bolje se osjecati, no to je vec energetska blokada gdje psiholog nemoze uci u taj krug jer mu je nepoznat

Dobro je sto je ovakva tema stavljena na Alternativu. Na pf psihologija uvijeki sti odgovor, psihofarmaka , terapija. U redu, mozda neko ukloni blokadu na taj nacin, ali se tada mora podudariti puno sretnih okolnosti u privatnom zivotu.
Sto nudi alternativa??

Npr. postoji Metoda Emocioalne Slobode - eft. Ima topic o tomu, Mozda neko zna jos neke.

[emofree KJ]

Žulaj kaže:

moje skromno mišljenje je da ti sama to sebi radiš. tj, ti sama sebi blokiraš osjećaje iz straha od patnje.

U pravu si , ali otkuda strah od patnje? I to mora nestati dobrom terapijom.

[Dragonfly]

emofree KJ kaže:

Npr. postoji Metoda Emocioalne Slobode - eft. Ima topic o tomu, Mozda neko zna jos neke.

Osobno imam odlična iskustva sa sistemskim obiteljskim konstelacijama.

Zanimljivo je kako autorica već u samom početku tj. nazivu posta stavlja naslov "blokada emocija" što već dosta govori.

[hopeless_]

relaxing music, brak mojih roditelja je super.i njihov odnos prema meni, stvarno bi sve na svijetu nspravili.jedna od ideja moje psihologice je ta da sam mozda "jos curica". da roditelji u jednom trenutku mladosti trebaju nas potaknuti na samostalnost.a da sam ja jos ostala u toj fazi, da sam si ko mala krivo slozila kockice u glavi.pa da sam previse povezana s tatom da ne dopustam muskarcima da udu u moj zivot. ( bez negativnih primisli molim)
emofree i sas, slazem se s vama da ocito neka blokada postoji.ali kako ju rijesiti? ocito ne mogu sama. pokusavala sam i s 'tajnom' ali nula bodova. vidjela sam za eft i to mi se svida, ali gdje, kako toga ima u zagrebu?
nisam cula za ove sistemske obiteljske konstelacije. moze par rijeci o tome?
zulaj, ne znam bas da ce se samo od sebe rijesiti. nije sve ove godine. a imam li dobrog psihica. a tko ce to znati. zena je u redu, ali ja stvarno ne mogu procijeniti je li dobra u svom poslu
macatoban, dobrog li pitanja. stvarno. volim li ja sebe? mislila sam da volim, osim ovoga sto mi smeta (a to je ovaj problem) ali kad bolje razmislim uzasno sam samokriticma, nadem si tisucu mana, stalno sam ljuta na sebe zbog neceg. volim li se? dobro je to pitanja... istins je da osjecaje zaista ne pokazujum, to ne volim i neugodno mi je (cudna sam ja). ali s druge strane pitanje je koliko tih osjecaja zaista ima. ovakvu bezuvjetnu ljubav kako je tu okarakterizirana...hmmm...moram reci da nisam nikad osjecala prema nikome.
mow, i kako stvari sada stoje? i dalje si tako bezosjecajan ili se nesto promijenilo? ja sam se i poljubila (masu puta) i spavala s deckom ali to mi pricinjava gust kao odlazak zubaru. kako se ti nosis s tim stanjem? isto te muci ili ti je svejedno? lijepo je saznati da postoji bar jos jedna osoba. botaviti vise sa suprotnim spolom. a trudim se, na faxu ima decki, u drustvu za izlaske... ali sve je to na prijateljskoj bazi. nitko me od njih ne privlaci. i to me sve skupa zaista frustrira. voljela bih i ja osjetiti neki polet zbog osobe koja mi se svida, leptirice jer sam ga vidjela, nesto. a ne da sam ko robot koji jede, uci, radi, spava...

[SAS]

ovo kad si u depresiji, tugi, bezosjecajnost... itd. to je naravno posve normalno da uz to ide da ne volis samu/samog sebe, jer bi inace ko luda bila ispunjena energijom i citavo vrijeme bi pokusavala pecati i zajebavati decke

prebaci se na topic EFT pa malo prouci tam imas i link na knjigu na srpskom pa ti nece biti problem skuziti o cem se tu radi i kako to raditi, jer ti seminar netreba vec malo truda i volje, naravno istrazivati na sebi kako i zasto je to do toga doslo i probaj raditi na sebi jer nitko nece umjesto tebe raditi, ko sto npr. faks neces s neba dobiti diplomu ili da ce ti neki prof dati ocjene ako se bar 5% nepotrudis npr. i da ti prof poklanja ocjene da samo dodes da das indeks i on ti upise, a ti to nedodes to je isto nerad na sebi

[Alan_SP]

hopeless_ kaže:

iskreno...ne znam ni sama.mislila sam da se radi o nepostojanju osjecaja samo u tom aspektu prema osobama suprotnog spola. ali sam se pocela pitati da se ne radi o izostanku osjecaja opcenito. naime nedavno mi je baka umrla i ja sam osjetila...nista!

Imas vec puno interesantnih odgovora, mnogi su korisni, kao recimo metoda EFT.

Ono sto mislim da je kod tebe glavni problem straha od gubitka, strah da ces biti ostavljena i samim time se povlacis, ne prihvacas emocije, potiskujes i negiras ih. Sto ne znaci da ih nemas.

Recimo, vec i to sto se brines sto ne "osjecas nista" znaci da osjecas nesto, da mislis da nesto nije u redu. Osobe koje zaista nemaju emocije ne bi puno ni raspravljale o tome (pogotovo ne javno), jer jednostavno ne bi ni brinule, ni bile svjesne da im nesto "fali". Tebi ustvari ne fali nista, samo imas malo vise straha i nesigurnosti, sto se da rijesiti. Prihvati da je neuspjeh uvijek dio zivota, da ne mozes svaki put uspjeti, da je i to u redu, da to ne znaci da si ti losa i pogrijesila, vec da je to jednostavno ispalo tako i bit ce bolje. I kad pocnes raditi na sebi, a to si vec pocela, mozes imati sve sto zelis i trebas.

[MoW]

hopeless_ kaže:

mow, i kako stvari sada stoje? i dalje si tako bezosjecajan ili se nesto promijenilo? ja sam se i poljubila (masu puta) i spavala s deckom ali to mi pricinjava gust kao odlazak zubaru. kako se ti nosis s tim stanjem? isto te muci ili ti je svejedno? lijepo je saznati da postoji bar jos jedna osoba. botaviti vise sa suprotnim spolom. a trudim se, na faxu ima decki, u drustvu za izlaske... ali sve je to na prijateljskoj bazi. nitko me od njih ne privlaci. i to me sve skupa zaista frustrira. voljela bih i ja osjetiti neki polet zbog osobe koja mi se svida, leptirice jer sam ga vidjela, nesto. a ne da sam ko robot koji jede, uci, radi, spava...

samo da napomenem i da je brak mojih roditelja savršen i da mi poklanjaju još uvijek puno ljubavi i da smo si najbolji frendovi. Možda smo mi stvarno još nesazreli, a možda jednostavno imamo dovoljno drugih oblika ljubavi, pa nam seksualna ni ne treba. Jednostavno, ja stalno osjećam ljubav prema svakome, altruističku ljubav prema svakom biću i nemam neke potrebe za drugim oblicima ljubavi.
dakle, nisam bezosjećajan, ali nemam neke seksualne želje, volim život, i sebe i druge ali ne na seksualan način. Prije me je to dosta mučilo kad sam vidio kako se drugi zaljubljuju i odljubljuju, ali sad me to već manje muči, jednostavno prepustio sam se. Ako nađem neku koja će u meni probuditi skrivene osjećaje dobro, ako ne, ne. I po tome se jako razlikujem od ostalih muškaraca - ako ne osjećam ništa, ne mogu biti blizak s curom. Jer mi se većinu vremena jednostavno ne j***.
Velim, leptiriće sam prvi i zadnji put osjećao s tom curom, no otad je prošlo već dvije godine...

[relaxing music]

hopeless_ kaže:

relaxing music, brak mojih roditelja je super.i njihov odnos prema meni, stvarno bi sve na svijetu nspravili.jedna od ideja moje psihologice je ta da sam mozda "jos curica". da roditelji u jednom trenutku mladosti trebaju nas potaknuti na samostalnost.a da sam ja jos ostala u toj fazi, da sam si ko mala krivo slozila kockice u glavi.pa da sam previse povezana s tatom da ne dopustam muskarcima da udu u moj zivot. ( bez negativnih primisli molim)

Šta ti misliš , gdje je uzrok ?