imas pravo, tema krenula od marije, pa isla preko bucne djece ispod prozora, pa preko nacionalistickih ispada mama u parku, pa do nepricanja dvogodisnjeg djeteta, pa do mjesecarenja
a gdje je mare u svemu tome.....e ovako...na zalost razocarati cu vas. kad je mene popustila ona emocionalna euforija prvog skolskog dana, odlucila sam da je i dalje ignorisem. i sve sto se desava je jedno uljudno "guten morgen" ujutro kad se sretnemo i to je sve. a neki dan odvela ja malu na ples u skolu, a ona dovela svog junacinu na nesto drugo (mozda judo ili tako nesto). to je trebao biti drugi cas juda. e ona je prvi cas propustila ne znam zasto i izgleda da je doslo do promjene rasporeda i taj dan nije bilo juda. i ona hoda ko furija po hodniku, trazi direktora, pita zasto joj niko nije javio da je doslo do promjene, direktorica pojma nema o cemu ova govori, ova govori da se dijete cijeli dan radovalo da danas ide na judo, i eto sad da ga nema, sta ce reci malom, to je za njega sad jako nepravedno, rekla mu je da ga vodi na judo a eto izgleda nema casa juda danas, a mali nezainteresovano stoji pored, imam osjecaj *ebe mu se za judo i za vanskolske aktivnost i za sve. i ne znam sta je dalje bilo, jer sam otisla, ne znam bil juda taj dan ili ne, i ne znam da li joj se mali oporavio od tog velikog soka. ali eto, vidjala sam ga poslije, tako da vjerovatno jeste
i moja mala se radovala plesu, ali da ga kojim slucajem taj dan nije bilo, uhvatila bi je za ruku otisli bi na sladoled i svi sretni.